prid. 〈G rùdārskōg(a); ž. rùdārskā, s. rùdārskō〉 koji se odnosi na rudare i rudarstvo

im. s. 〈G rudárstva〉 gosp. gospodarska djelatnost koja obuhvaća vađenje minerala i ruda iz zemlje te sve druge radove koji su s tim izravno povezani

im. m. 〈G rudìmenta; mn. N rudìmenti, G rudìmenātā〉 zakržljali ostatak čega

im. ž. 〈G rudìnē, A rȕdinu; mn. N rudìne, G rudínā〉 šumski proplanak na planini

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. rúdi, 3. l. mn. rúdē, aor. 3. l. jd. rȗdje, imperf. 3. l. jd. rúdijāše, prid. r. m. rúdio, ž. rúdjela, s. rúdjelo; mn. rúdjeli〉 nastajati uz crvenkasti sjaj [Jabuke rude.; Zora rudi.]

prid. 〈G rȗdnōg(a); ž. rȗdnā, s. rȗdnō〉 koji se odnosi rude [rudno bogatstvo]

im. m. 〈G rȗdnīka; mn. N rȗdnīci, G rȗdnīkā〉 1. mjesto na površini ili ispod zemlje odakle se kopanjem vadi ruda [kopati u rudniku; ~ ugljena] 2. pren. neiscrpno područje iz kojega se dobiva što vrijedno [~ znanja] ♦ zlatni ~ izvor materijalne koristi

im. s. 〈G rúda; mn. N rúda, G rúdā〉 1. poluga na prednjemu dijelu kola ili saonica 2. poluga za upravljanje brodom ♦ trčati pred ~ nepromišljeno djelovati

im. ž. 〈G rúgalicē; mn. N rúgalice, G rúgalīcā〉 pjesma podrugljiva sadržaja

im. s. 〈G rúgānja〉 činjenje koga ili čega smiješnim, izlaganje koga ili čega ruglu, pogrdno govorenje o kome ili čemu; sin. ismijavanje, izrugivanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. rȗgām se, 3. l. mn. rúgajū se, imp. rȗgāj se, aor. rúgah se, imperf. rȗgāh se, prid. r. rúgao se〉 činiti koga ili što smiješnim, izlagati koga ili što ruglu, govoriti pogrdno o kome ili čemu [~ bratu]; sin. ismijavati, izrugivati se, smijati se

im. s. 〈G rúgla〉 ono što se ističe svojom neprimjerenošću, neprikladnošću, ružnoćom [Ova je kuća pravo ~.]

im. ž. 〈G rugòbē; mn. N rugòbe, G rugóbā〉 ružna osoba

im. s. 〈G rȕha; mn. N rȕha, G rȗhā〉 poet. ono što se odijeva, čime se pokriva tijelo [novo ~; svečano ~]; sin. odjeća

im. m. 〈G rȗjna〉 deveti mjesec u kalendarskoj godini, mjesec između kolovoza i listopada

prid. 〈G rújna; odr. rȗjnī, G rȗjnōg(a); ž. rújna, s. rȗjno〉 koji je crvenkastožute, crvenkaste ili tamne zlatnožute boje [rujno voće; rujno vino]

prid. 〈G rȗjanskōg(a); ž. rȗjanskā, s. rȗjanskō〉 koji se odnosi na rujan

im. ž. 〈G rújnicē; mn. N rújnice, G rújnīcā〉 bot. jestiva gljiva mesnata narančastocrvena klobuka sa zelenkastim koncentričnim krugovima

im. ž. 〈G rúkē, D rȗci, A rȗku, L rúci; mn. N rȗke, G rúkā/rùkū, DL rùkama〉 1. anat. gornji ljudski ud koji služi za hvatanje i držanje [desna ~; lijeva ~] 2. pren., razg. posao obavljen rukama [platiti čije ruke] ◇ ~ pomirnica čin kojim se pokazuje spremnost na pomirbu ♦ imati čiste ruke biti pošten (čestit), raditi pošteno; biti (nalaziti se) izvan ruke biti (nalaziti se) daleko; biti (naći se) pri ruci komu 1. biti komu od pomoći, biti spreman pomoći komu 2. biti (naći se) u blizini, biti dostupan; biti sretne ruke imati sreće (uspjeha), uspijevati; biti široke ruke biti darežljiv (velikodušan); biti u dobrim rukama biti siguran uz koga, imati dobro vodstvo; boriti se (braniti se itd.) rukama i nogama boriti se (braniti se itd.) svim sredstvima (na sve moguće načine); čvrsta ~ disciplina, oštre mjere u politici ili odgoju; dati slobodne (odriješene) ruke komu omogućivati komu slobodu djelovanja; dati (staviti) ruku u vatru 〈za koga〉 jamčiti 〈za koga〉, imati puno povjerenje 〈u koga〉; dignuti ruke 〈od koga, od čega〉 odustati 〈od koga, od čega〉, prestati se brinuti 〈za koga, za što〉; dignuti ruku na koga udariti (tući) koga; dignuti ruku na sebe pokušati ili učiniti samoubojstvo; dočekati (primiti i sl.) koga, što raširenih ruku dočekati (primiti i sl.) koga, što srdačno (prijateljski); doći (dospjeti) u krive (pogrešne) ruke biti dodijeljen pogrešnome čovjeku, doći na pogrešno mjesto; doći (dospjeti) u prave ruke biti dodijeljen pravomu čovjeku, doći na pravo mjesto; držati (imati) koga, što u 〈svojim〉 rukama imati vlast nad kim, nad čim, upravljati čijim postupcima; golim rukama bez oružja (alata), vlastitom snagom; ići na ruku komu, čemu postupati u čiju korist, činiti komu uslugu; ići ruku pod ruku 〈s kim, s čim〉 biti tijesno povezan, dobro se slagati 〈s kim, s čim〉; ide od ruke komu što veoma je uspješan (vješt, spretan) tko u čemu; imati dvije lijeve ruke biti nespretan u poslu koji se obavlja rukama; imati pune ruke posla biti veoma zaposlen (zauzet); imati slobodne (odriješene) ruke biti slobodan u svojemu djelovanju; imati zlatne ruke biti spretan u poslu koji se obavlja rukama; ispod ruke [kupiti, prodati itd.] neizravno, nezakonito [kupiti, prodati itd.]; iz druge (treće) ruke [znati, doznati itd.] neizravno, preko posrednika, iz nesigurnih izvora [znati, doznati itd.]; iz prve ruke [znati, doznati itd.] izravno, bez posrednika, iz sigurnoga izvora [znati, doznati itd.]; izmiče (izmaklo je) iz ruku komu što gubi (izgubio je) tko vlast nad čim; kao rukom odnesena [bol, bolest] brzo izliječena [bolest] sasvim nestala [bol]; lijevom rukom [napraviti i sl.] 1. nemarno, neuredno, bezvoljno [napraviti i sl.] 2. s lakoćom, bez poteškoća [napraviti i sl.]; na brzu ruku [učiniti itd.] na brzinu, površno [učiniti itd.]; na svoju ruku 1. samostalno, po svojoj volji (odluci) 2. čudan, neobičan; nadohvat ruke blizu, na maloj udaljenosti, u izravnoj blizini čega; okrvaviti ruke sudjelovati u zločinu, biti kriv za čiju smrt (nesreću); ostati praznih ruku (šaka) ostati bez ičega, ne postići rezultat, nemati nikakve koristi; pasti u ruke (šake) komu dospjeti pod čiju vlast, izgubiti svoju slobodu; polazi (pošlo je) za rukom komu što uspijeva (uspjelo je) komu što, dobro ide komu što; prati ruke 〈od čega〉 skidati sa sebe odgovornost 〈za što〉, ne smatrati se krivim 〈za što〉; prekriženih ruku [sjediti, čekati itd.] besposleno, ne radeći ništa [sjediti, čekati itd.]; prljati ruke 〈čime, u čemu〉 sudjelovati u nepoštenim stvarima; ruke 〈i noge〉 su vezane komu nije slobodan u svojemu djelovanju; ruku na srce iskreno govoreći, pravo da kažem; trljati ruke biti zadovoljan, ne skrivati svoje zadovoljstvo; u drugu ruku s druge strane, drukčije gledano; u jednu ruku s jedne strane, na jedan način; u najbolju ruku u najboljemu slučaju, najviše; u najmanju ruku barem, ako ništa drugo, možda samo to; u neku ruku na neki način, s jedne strane, donekle, do neke mjere; uzeti što u svoje ruke prihvatiti se čega, uzeti što pod svoju vlast; zaprositi čiju ruku ponuditi brak komu; za prvu ruku za početak, za prvo vrijeme

im. m. 〈G rukáva; mn. N rukávi, G rukávā〉 dio odjeće koji pokriva ruku [kratki rukavi; dugi rukavi] ♦ ostati kratkih rukava biti prevaren, ostati bez onoga na što se računalo; vući koga za rukav tražiti što od koga, dosađivati komu; sipati 〈što〉 iz rukava govoriti o čemu s lakoćom, pokazivati izvrsno znanje; zasukati rukave pripremiti se za ozbiljan rad

im. m. 〈G rukávca; mn. N rukávci, G rùkāvācā〉 zem. 1. ogranak rijeke koji se odvaja od glavnoga toka; sin. odvirak 2. uski dio mora koji zalazi u kopno, uski zaton

im. ž. 〈G rukàvicē; mn. N rukàvice, G rukàvīcā〉 odjevni predmet za šaku i prste koji ih štiti od hladnoće, nečistoće, prevelike topline i sl. [vunene rukavice; zaštitne rukavice] ♦ baciti komu rukavicu 〈u lice〉 izazvati koga, natjerati koga da reagira; bez rukavica [reći, postupati itd.] bez okolišanja, izravno [reći, postupati itd.]; prihvatiti 〈bačenu〉 rukavicu prihvatiti čiji izazov, pristati na izravno rješavanje nesporazuma s kim; u rukavicama [reći, postupati itd.] obzirno, s mnogo obzira [reći, postupati itd.]

im. m. 〈G rȕkohvāta; mn. N rȕkohvāti, G rȕkohvātā〉 gornji dio ograde stubišta koji služi kao oslonac

im. m. 〈G rȕkoljūba; mn. N rȕkoljūbi, G rȕkoljūbā〉 poljubac u ruku

im. m. 〈G rȕkomēta〉 sp. natjecateljska sportska igra dviju momčadi u kojoj se lopta dobacuje rukom, a cilj je postići više pogodaka u protivničku mrežu od protivnika

im. m. 〈G rukometáša, V rȕkometāšu; mn. N rukometáši, G rukometášā〉 osoba koja se bavi rukometom

im. ž. 〈G rukometàšicē; mn. N rukometàšice, G rukometàšīcā〉 žena koja se bavi rukometom

prid. 〈G rukometàšičina; ž. rukometàšičina, s. rukometàšičino〉 koji pripada rukometašici

prid. 〈G rȕkometnōg(a); ž. rȕkometnā, s. rȕkometnō〉 koji se odnosi na rukomet [~ klub]

im. m. 〈G rȕkopīsa; mn. N rȕkopīsi, G rȕkopīsā〉 1. oblikovanje slova u pisanju rukom [lijep ~; čitak ~] 2. tekst napisan rukom 3. tekst prije objavljivanja u knjizi [~ romana]

prid. 〈G rȕkopīsnōg(a); ž. rȕkopīsnā, s. rȕkopīsnō〉 koji se odnosi na rukopis [~ brevijar]

im. ž. 〈G rukotvòrinē; mn. N rukotvòrine, G rukotvòrīnā〉 predmet ručne izradbe [trgovina narodnih ~]

im. s. 〈G rukòvānja〉 upotrebljavanje čega, služenje ili ručno upravljanje čime

im. s. 〈G rȕkovānja; mn. N rȕkovānja, G rȕkovānjā〉 pružanje ruke u znak pozdrava, obećanja, davanja riječi, pogodbe i sl.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rùkujēm, 3. l. mn. rùkujū, imp. rùkūj, aor. rukòvah, imperf. rùkovāh, prid. r. rukòvao, prid. t. rȕkovān〉 upotrebljavati što, služiti se ili ručno upravljati čime [~ strojem; ~ oružjem]

gl. dvov. povr. 〈prez. 1. l. jd. rȕkujēm se, 3. l. mn. rȕkujū se, imp. rȕkūj se, aor. rȕkovah se, imperf. rȕkovāh se, prid. r. rȕkovao se〉 dati/davati jedan drugomu ruku u znak pozdrava, obećanja, davanja riječi, pogodbe i sl. [~ s prijateljima]

im. m. → rukovoditelj

im. m. 〈G rukovòditelja; mn. N rukovòditelji, G rukovòditēljā〉 v. voditelj

im. ž. 〈G rukovoditèljicē; mn. N rukovoditèljice, G rukovoditèljīcā〉 v. voditeljica

prid. 〈G rukovoditèljičina; ž. rukovoditèljičina, s. rukovoditèljičino〉 v. voditeljičin

im. m. 〈G rȕksāka; mn. N rȕksāci, G rȕksākā〉 v. naprtnjača

im. m. 〈G ruléta; mn. N ruléti, G rulétā〉 igra na sreću koja se igra bacanjem kuglice na pokretnu ploču s crnim i crvenim poljima

im. ž. 〈G rȕljē; mn. N rȕlje, G rȗljā〉 razuzdano mnoštvo ljudi

im. m. 〈G rȕma〉 alkoholno piće koje se dobiva destilacijom od šećerne trske

im. ž. 〈G rȕmbē〉 kubanski društveni ples

prid. 〈G rumèna; odr. rùmenī, G rùmenōg(a); ž. rumèna, s. rumèno; komp. rumènijī〉 koji je svijetlocrvene boje [rumena jabuka; rumeni obrazi.]

im. s. 〈G rumènila; mn. N rumènila, G rumènīlā〉 1. rumena boja 2. kozmetičko sredstvo kojim se rumene obrazi ili usne

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rùmenīm, 3. l. mn. rùmenē, imp. rumèni, aor. rumènih, imperf. rùmenjāh, prid. r. rumènio, prid. t. rùmenjen〉 činiti što rumenim [~ obraze] • rumèniti se 〈povr.〉 nanositi rumenilo na obraze