svràbljiv

prid. G svràbljiva; odr. svràbljivī, G svràbljivōg(a); ž. svràbljiva, s. svràbljivo koji boluje od svraba; sin. (šugav)

svráčak

im. m. G svráčka; mn. N svráčci, G svrȃčākā zool. 1. mn. porodica malih ptica, selica i pjevica crne, bijele ili smeđe boje snažna oštra kljuna koja se hrani kukcima i sitnim životinjama 2. pripadnik istoimene porodice

svrȁka

im. ž. G svrȁ, DL svrȁki; mn. N svrȁke, G svrȃ zool. ptica iz porodice vrana duga tijela crne boje zelenkastoga ili plavoga odsjaja s bijelim gornjim dijelom krila i trbuhom te s dugim crnim repom i kljunom

svrȁtīšte

im. s. G svrȁtīšta; mn. N svrȁtīšta, G svrȁtīštā mjesto na kojemu se može prespavati [Na putu smo pronašli ~ za jednu noć.]; sin. (konačište), prenoćište

svŕbež

im. m. G svŕbeža, I svŕbežom med. neugodan tjelesni osjet na koži ili sluznici koji izaziva potrebu za češanjem

svr̀bjeti

gl. nesvrš. prijel. prez. 3. l. jd. svr̀bī, 3. l. mn. svr̀bē, aor. 3. l. jd. svȑbje, imperf. 3. l. jd. svr̀bljāše, prid. r. m. svr̀bio, ž. svr̀bjela, s. svr̀bjelo, mn. svr̀bjeli biti područjem na kojemu se osjeća neugodan osjet koji izaziva potrebu za češanjem (o dijelovima tijela) [Svrbi ga ruka.]

svȑdlo

im. s. G svȑdla; mn. N svȑdla, G svȑdālā/svȓdlā alat za bušenje rupa pri obradbi gradiva

svrgávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. svr̀gāvām, 3. l. mn. svrgávajū, imp. svr̀gāvāj, aor. svrgávah, imperf. svr̀gāvāh, prid. r. svrgávao, prid. t. svr̀gāvān prisilno uklanjati s vlasti ili položaja [~ kralja]; sin. rušiti pren.; vidski parnjak: svrgnuti

svȑgnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. svȑgnēm, 3. l. mn. svȑgnū, imp. svȑgni, aor. svȑgnuh, prid. r. svȑgnuo, prid. t. svȑgnūt prisilno ukloniti s vlasti ili položaja [~ kralja]; sin. srušiti pren.; vidski parnjak: svrgavati

svȑha

im. ž. G svȑ, DL svȑsi; mn. N svȑhe, G svȓ razlog zbog kojega što postoji ili se radi [~ života; ~ učenja]; sin. smisao ♦ biti sam sebi svrhom nemati cilja, biti samo formalno u uporabi

svrhòvit

prid. G svrhòvita; odr. svrhòvitī, G svrhòvitōg(a); ž. svrhòvita, s. svrhòvito; komp. svrhovìtijī koji ima kakvu svrhu, koji vodi kakvu cilju [~ pristup rješavanju problema]; sin. (svrsishodan); ant. nesvrhovit

svrhòvitōst

im. ž. G svrhòvitosti, I svrhòvitošću/svrhòvitosti svojstvo onoga što je svrhovito; sin. (svrsishodnost); ant. nesvrhovitost

svȑsishodan

prid. G svȑsishodna; odr. svȑsishodnī, G svȑsishodnōg(a); ž. svȑsishodna, s. svȑsishodno; komp. svrsishòdnijī v. svrhovit

svȑsishodnōst

im. ž. G svȑsishodnosti, I svȑsishodnošću/svȑsishodnosti v. svrhovitost

svr̀stati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. svr̀stām, 3. l. mn. svr̀stajū, imp. svr̀stāj, aor. svr̀stah, prid. r. svr̀stao, prid. t. svȑstān rasporediti u vrste prema kakvu svojstvu [~ biljke po rodovima i vrstama; ~ đake po razredima; ~ igrače po visini]; sin. razvrstati • svr̀stati se povr. 1. stupiti u red prema određenomu kriteriju [~ se u vrstu po visini]; sin. razvrstati se v. pod razvrstati 2. ući u kakvu skupinu, postati članom kakve skupine [~ se među razvijene države]; vidski paranjak: svrstavati

svrstávānje

im. s. G svrstávānja 1. raspoređivanje u vrste prema kakvu svojstvu; sin. razvrstavanje 2. stupanje u red prema određenome kriteriju; sin. razvrstavanje 3. stavljanje na čiju stranu

svrstávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. svr̀stāvām, 3. l. mn. svrstávajū, imp. svr̀stāvāj, aor. svrstávah, imperf. svr̀stāvāh, prid. r. svrstávao, prid. t. svr̀stāvān raspoređivati u vrste prema kakvu svojstvu [~ biljke po rodovima i vrstama; ~ đake po razredima; ~ igrače po visini]; sin. razvrstavati • svrstávati se povr. 1. stupati u red prema određenomu kriteriju [~ se u vrstu po visini]; sin. razvrstavati se v. pod razvrstavati 2. stavljati se na čiju stranu [~ se među razvijene države]; vidski paranjak: svrstati

svršávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. svr̀šāvām, 3. l. mn. svršávajū, imp. svr̀šāvāj, aor. svršávah, imperf. svr̀šāvāh, prid. r. svršávao, prid. t. svr̀šāvān dovoditi što do kraja, obavljati što do kraja [~ posao; ~ predavanje; ~ razgovor; ~ učenje]; sin. dovršavati, završavati; ant. počinjati, začinjati zast., započinjati; vidski parnjak: svršiti

svȓšen

prid. G svȓšena; odr. svȓšenī, G svȓšenōg(a); ž. svȓšena, s. svȓšeno 1. kojemu je radnja završila, koji više ne traje [~ posao]; ant. nesvršen 2. koji je završio kakvo školovanje [svršeni student]; ant. nesvršen 3. gram. odr. koji izriče radnju koja je završila [svršeni glagol]; sin. (perfektivni); ant. (imperfektivni), nesvršeni v. pod nesvršen

svȓšenōst

im. ž. G svȓšenosti, I svȓšenošću/svȓšenosti gram. gramatička kategorija kojom se izriče da je glagolska radnja završila; sin. (perfektivnost); ant. (imperfektivnost), nesvršenost

svršétak

im. m. G svršétka; mn. N svršétci, G svr̀šētākā 1. ono čime što završava, posljednji dio čega, točka u kojoj što završava [~ dana; sretan ~] 2. vremenska granica nakon koje što prestaje [~ rata] 3. prostorna granica iza koje se što više ne prostire [~ puta] 4. prestanak postojanja [~ života]; sin. nestanak; ant. nastanak, postanak, rođenje, začetak pren.; sin. (konac²), kraj, završetak; ant. početak

svŕšiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. svȓšīm, 3. l. mn. svȓšē, imp. svŕši, aor. svŕših, prid. r. svŕšio, prid. t. svȓšen učiniti što do kraja [~ posao; ~ predavanje; ~ razgovor; ~ učenje]; sin. dovršiti, završiti; ant. početi, započeti; vidski parnjak: svršavati

svȗći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. svúčem, 3. l. mn. svúkū, imp. svúci, aor. svúkoh, prid. r. m. svȗkao, ž. svúkla, s. svȗklo, mn. svȗkli, prid. t. svùčen ukloniti s koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače; ~ odijelo] • svȗći (se) prijel. ukloniti s koga odjeću [~ dijete; ~ se prije spavanja]; sin. razodjenuti, skinuti; ant. obući, odjenuti; vidski paranjak: svlačiti

svȕd

pril. u svim smjerovima, na sve strane; sin. svuda, svukud; ant. nikud

svùdā

pril., usp. svud

svùkudā

() pril. u svim smjerovima, na sve strane; sin. svud, svuda; ant. nikud

SZ

pokrata za sjeverozapad

sprječávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. sprjèčāvām, 3. l. mn. sprječávajū, imp. sprjèčāvāj, aor. sprječávah, imperf. sprjèčāvāh, prid. r. sprječávao, prid. t. sprjèčāvān činiti da se što ne dogodi, ne ostvari ili ne razvije [~ koga u njegovu naumu; ~ pobunu]; sin. (blokirati), priječiti; vidski parnjak: spriječiti

sprječávānje

im. s. G sprječávānja 1. činjenje da se što ne dogodi, ne ostvari ili ne razvije 2. zabranjivanje komu da učini što

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga