gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svȇžēm, 3. l. mn. svȇžū, imp. svéži, aor. svézah, prid. r. svézao, prid. t. svȇzān〉 vezanjem i s pomoću čvora učvrstiti što ili povezati u cjelinu [~ rubac; ~ vezice na cipelama]; sin. vezati, zavezati; ant. odvezati, razvezati

im. m. 〈G svȇžnja; mn. N svȇžnji/svȅžnjevi, G svȅžānjā/svȅžnjēvā〉 1. ono što je uvijeno u platno i zavezano [~ rublja]; sin. zavežljaj 2. skup predmeta ili stvari omotanih čime [~ granja; ~ novčanica; ~ papira]

im. m. 〈G svèždera, I svèžderom; mn. N svèžderi, G svȅždērā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina životinja koje se hrane hranom i biljnoga i životinjskoga podrijetla 2. pripadnik istoimene skupine; sin. (svejed)

im. m. 〈G svȋba, L svíbu; mn. N svȉbovi, G svȉbōvā〉 bot. 1. ukrasni listopadni grm crvenkaste kore i bijelih cvjetova skupljenih u cvatove 2. bijeli cvat istoimenoga grma

im. m. 〈G svȋbnja〉 peti mjesec u kalendarskoj godini, mjesec između travnja i lipnja

prid. 〈G svȋbanjskōg(a); ž. svȋbanjskā, s. svȋbanjskō〉 koji se odnosi na svibanj

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. svȉdīm se, 3. l. mn. svȉdē se, imp. svȉdi se, aor. svȉdjeh se, prid. r. m. svȉdio se, ž. svȉdjela se, s. svȉdjelo se, mn. svȉdjeli se〉 1. postati privlačan komu [~ djevojci] 2. ostaviti pozitivan dojam na koga [Svidjela mi se predstava.]; sin. dopasti se razg. v. pod dopasti; vidski paranjak: sviđati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. svȋđām se, 3. l. mn. svíđajū se, imp. svȋđāj se, aor. svíđah se, imperf. svȋđāh se, prid. r. svíđao se〉 1. biti privlačan komu [~ djevojci] 2. ostavljati pozitivan dojam na koga [Svidjela im se predstava.]; sin. dopadati se razg. v. pod dopadati; vidski paranjak: svidjeti se

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svȋjām, 3. l. mn. svíjajū, imp. svȋjāj, aor. svíjah, imperf. svȋjāh, prid. r. svíjao, prid. t. svȋjān〉 1. upletanjem ili prepletanjem izrađivati što [~ gnijezdo] 2. davati čemu nepravilan ili pogrešan oblik, činiti što krivim [Vjetar svija grane.]; sin. kriviti, povijati; ant. ispravljati, uspravljati; vidski parnjak: svinuti • svíjati se 〈povr.〉 1. postajati krivim [~ se pod velikim teretom.]; vidski parnjak: svinuti se v. pod svinuti 2. stiskati tijelo zbog kakve reakcije ili podražaja [~ se od bola]; sin. previjati se v. pod previjati; sin. (savijati); vidski paranjak: sviti

im. ž. 〈G svijéćē; mn. N svijéće, G svijéćā〉 1. predmet od voska sa stijenjem koji goreći daje svjetlo [zapaliti svijeću u crkvi] 2. zast. mjerna jedinica za jakost izvora svjetlosti; sin. kandela ♦ tražiti 〈sa〉 svijećom koga, što teško (nemoguće) je naći koga, što

im. m. 〈G svijȇćnjāka; mn. N svijȇćnjāci, G svijȇćnjākā〉 stalak za jednu ili više svijeća

im. ž. 〈G svijȇsti, L svijésti, I svijȇšću/svijȇsti; mn. N svijȇsti, G svijéstī, DLI svijéstima〉 1. spoznaja o sebi i svijetu oko sebe, sposobnost da se misli, prosuđuje, zaključuje i odlučuje [čovjek visoke svijesti] 2. znanje o stvarnosti koje se stječe vlastitim iskustvom, osjetom, mišljenjem ili maštom [mučila me ~ o tome]; sin. spoznaja ♦ biti pri svijesti biti svjestan onoga što se događa, biti priseban; doći k svijesti osvijestiti se, početi shvaćati (normalno gledati na stvari); dopire (doprlo je) do čije svijesti što postaje (postao je) svjestan čega, shvaća (shvatio je) što; izgubiti ~ o čemu izgubiti pojam o čemu, ne biti više svjestan čega

im. m. 〈G svijȇta, L svijétu; mn. N svjȅtovi, G svjȅtōvā〉 1. 〈jd.〉 planet Zemlja s prostornim, duhovnim i ostalim vrijednostima koje na njemu postoje 2. 〈jd.〉 čitav svemir [stvaranje svijeta] 3. 〈jd.〉 svi ljudi na svijetu, čitav ljudski rod [Čitav je ~ danas međusobno povezan.]; sin. čovječanstvo 4. 〈jd.〉 posebna skupina bića u prirodi 5. 〈jd.〉 mnoštvo ljudi [Skupila se masa svijeta.] 6. 〈jd.〉 posebna skupina ljudi obilježena kakvim zajedničkim osobinama [poslovni ~; učeni ~] 7. 〈jd.〉 područje ljudske djelatnosti [~ umjetnosti] 8. osobno duhovno okružje, područje zanimanja [Mi smo iz različitih svjetova.; Njegov su ~ knjige.] ◇ biljni ~ bot. skupina svih biljaka koje žive na Zemlji; živi ~ biol. biljke, životinje i ljudi koji žive na Zemlji; životinjski ~ zool. skupina svih životinja koje žive na Zemlji ♦ bijeli ~ daleki (nepoznati) krajevi, tuđina; cijeli (čitav, sav) ~ svi, svatko; dok je svijeta i vijeka uvijek, zauvijek; doći na ~ roditi se; napustiti (ostaviti) ovaj ~ umrijeti; otići (preseliti se) na onaj (drugi) ~ umrijeti; otkad (otkako) je svijeta i vijeka oduvijek, od pamtivijeka, od početka svijeta; ugledati ~ 1. roditi se 2. izići iz tiska, biti objavljen; vidjeti (proći) svijeta proputovati mnoge zemlje

prid. 〈G svijétla; odr. svijȇtlī, G svijȇtlōg(a); ž. svijétla, s. svijétlo; komp. svjètlijī〉 1. koji je ispunjen svjetlom [~ dan; svijetla soba]; ant. mračan, taman 2. koji je otvorene boje [svijetlo odijelo; svijetla boja] 3. pren. koji se cijeni, koji daje nadu, koji može poslužiti kao primjer [~ obraz; svijetla točka; ~ primjer]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. svijétlī, 3. l. mn. svijétlē, aor. 3. l. jd. svijȇtlī, imperf. 3. l. jd. svijétljāše, prid. r. svijétlio, pril. s. svijétlēći〉 odašiljati svjetlost [Sunce svijetli.; Zvijezde svijetle na nebu.]; sin. sjati • svijétliti se 〈povr.〉 biti jako svijetao, biti pun svjetlosti [Nebo se svijetli.]

prid. 〈G svijetlocrvèna; odr. svijetlocr̀venī, G svijetlocr̀venōg(a); ž. svijetlocrvèna, s. svijetlocrvèno〉 koji je svijetle crvene boje; ant. tamnocrven

prid. 〈G svijetloljùbičasta; odr. svijetloljùbičastī, G svijetloljùbičastōg(a); ž. svijetloljùbičasta, s. svijetloljùbičasto〉 koji je svijetle ljubičaste boje; sin. lila razg.; ant. tamnoljubičast

prid. 〈G svijetlopláva; odr. svijétloplāvī, G svijétloplāvōg(a); ž. svijetlopláva, s. svijetloplávo〉 koji je svijetle plave boje; ant. tamnoplav

prid. 〈G svijetlosíva; odr. svijétlosīvī, G svijétlosīvōg(a); ž. svijetlosíva, s. svijetlosívo〉 koji je svijetle sive boje; ant. tamnosiv

prid. 〈G svijetlosmèđa; odr. svijétlosmeđī, G svijétlosmeđēg(a); ž. svijetlosmèđa, s. svijetlosmèđe〉 koji je svijetle smeđe boje; ant. tamnosmeđ

prid. 〈G svijetlozelèna; odr. svijetlozèlenī, G svijetlozèlenōg(a), ž. svijetlozelèna, s. svijetlozelèno〉 koji je svijetle zelene boje; ant. tamnozelen

prid. 〈G svijetložúta; odr. svijétložūtī, G svijétložūtōg(a); ž. svijetložúta, s. svijetložúto〉 koji je svijetle žute boje; ant. tamnožut

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. svȉknēm, 3. l. mn. svȉknū, imp. svȉkni, aor. svȉknuh, prid. r. svȉknuo, prid. t. svȉknūt〉 v. naviknuti se pod naviknuti

im. ž. 〈G svílē; mn. N svíle, G svílā〉 1. a. tanko vlakno dobiveno od kukuljica dudova svilca ili umjetno proizvedeno [prirodna ~; umjetna ~] b. tkanina od istoimenoga vlakna [košulja od svile] 2. bot. ženski cvjetovi u obliku vlakana na vrhu kukuruznoga klipa; sin. brk

im. m. 〈G svílca; mn. N svílci, G svȋlācā〉 zool. a. 〈mn.〉 skupina nametničkih noćnih leptira zdepasta dlakava tijela i krila te smeđe ili sive boje čije gusjenice pletu kukuljicu od svilenih niti b. pripadnik istoimene skupine [borov ~; smrekov ~] ◇ dudov ~ noćni leptir koji se hrani dudovim listom i čija crna gusjenica plete kukuljicu od svilenih niti od kojih se dobiva svila; sin. prelac

prid. 〈G svilèna; odr. svìlenī, G svìlenōg(a); ž. svilèna, s. svilèno〉 1. koji je od svile [svilena haljina; svilena čipka] 2. pren. koji je fin i mekan poput svile [svilena kosa]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svȋnēm, 3. l. mn. svȋnū, imp. svíni, aor. svínuh, prid. r. svínuo, prid. t. svȋnūt〉 dati čemu nepravilan ili pogrešan oblik, učiniti što krivim [Vjetar je svinuo grane.]; sin. iskriviti, poviti, sviti; ant. ispraviti, uspraviti • svínuti se 〈povr.〉 postati krivim [~ se pod velikim teretom]; sin. sviti se v. pod sviti; Vidski parnjak: svijati

im. ž. 〈G svínjē, D svȋnji, A svȋnju; mn. N svȋnje, G svínjā〉 1. zool. a. domaća životinja iz istoimene skupine papkara malih očiju i njuške s rilom, maloga zavinutog repa, izdužena tijela i kratkih nogu koja se obično uzgaja radi dobivanja mesa, masti i kože b. 〈mn.〉 skupina dvopapkara nepreživača, svežderi bačvasta tijela, vitkih nogu, kratkoga vrata, velike klinaste glave s rilom i debele kože pokrivene čekinjama, na svakome papku imaju četiri prsta, najduži se prst nalazi na sredini i služi za hodanje c. pripadnik istoimene skupine ◇ divlja ~ masivan i težak papkar obično smeđe boje, snažna tijela i izdužene glave s rilom i kljovama koji živi u šumama 2. pogr. a. osoba koja je prljava, neuredna b. osoba koja je bez časti, pokvarena

im. m. 〈G svínjca; mn. N svínjci, G svȋnjācā〉 1. nastamba za svinje; sin. kotac 2. pren. prljav, neuredan prostor ili nered

prid. 〈G svìnjećēg(a); ž. svìnjećā, s. svìnjećē〉 koji se odnosi na svinjetinu [~ but]

im. ž. 〈G svìnjetinē〉 svinjsko meso

im. s. 〈G svinjogòjstva〉 polj. grana stočarstva koja se bavi uzgojem svinja

prid. 〈G svìnjskōg(a); ž. svìnjskā, s. svìnjskō〉 1. koji se odnosi na svinje [svinjska glava] 2. pren. koji je podmukao, pokvaren [~ postupak]

im. m. 〈G sviráča, V svȉrāču; mn. N sviráči, G sviráčā〉 osoba koja se bavi sviranjem [ulični ~]

im. ž. 〈G sviràčicē; mn. N sviràčice, G sviràčīcā〉 žena koja se bavi sviranjem [ulična ~]

prid. 〈G sviràčičina; ž. sviràčičina, s. sviràčičino〉 koji pripada sviračici

im. ž. 〈G svìralē; mn. N svìrale, G svȉrālā〉 folk., glazb. puhaće narodno drveno glazbalo, šuplja drvena cijev s rupicama koje se pri sviranju zatvaraju i otvaraju prstima; sin. frula

im. s. 〈G svírānja〉 1. izvođenje kakve skladbe s pomoću glazbala 2. proizvođenje tonova na glazbalu

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. svȋrām, 3. l. mn. svírajū, imp. svȋrāj, aor. svírah, imperf. svȋrāh, prid. r. svírao, prid. t. svȋrān〉 1. 〈prijel.〉 a. izvoditi kakvu skladbu s pomoću glazbala [~ sonatu na glasoviru] b. proizvoditi tonove na glazbalu [~ gitaru; ~ violinu] 2. 〈neprijel.〉 biti članom kakve glazbene skupine [~ u filharmoniji]

im. m. 〈G svítka; mn. N svítci, G svȋtākā〉 1. pov. list papira, papirusa, pergamenta i sl. smotan u valjak 2. zool. elastična struktura valjkastoga oblika duž leđne strane tijela iz koje se razvila kralježnica 3. tehn. izolirana žica namotana na valjkasti nosač u čijemu se okolnom prostoru, kad se kroz nju propusti električna struja, stvara elektromagnetsko polje; sin. zavojnica

im. s. 〈G svȉtānja; mn. N svȉtānja, G svȉtānjā〉 1. vrijeme zore, vrijeme kad Sunce počinje izlaziti 2. pren. trenutak u kojemu što počinje [u ~ novoga doba]; sin. buđenje pren.

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. svȉćē, 3. l. mn. svȉćū, aor. 3. l. jd. svȉta, imperf. 3. l. jd. svȉtāše, prid. r. svȉtao〉 nastajati prijelazom noći u dan [Sviće zora.]; sin. svanjivati; vidski parnjak: svanuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svȉjēm, 3. l. mn. svȉjū, imp. svȋj, aor. svȉh, prid. r. m. svȉo, ž. svíla, s. svȋlo, mn. svȋli, prid. t. svìjen〉 1. upletanjem ili prepletanjem izraditi što [~ gnijezdo] 2. dati čemu nepravilan ili pogrešan oblik, učiniti što krivim [Vjetar je svio grane.]; sin. iskriviti, poviti, ( saviti), svinuti; ant. ispraviti, uspraviti • svȉti se 〈povr.〉 1. postati krivim [~ se pod velikim teretom.]; sin. svinuti se v. pod svinuti 2. stisnuti tijelo zbog kakve reakcije ili podražaja [~ se od bola]; sin. previti se v. pod previti; Vidski parnjak: svijati

im. m. 〈G svitkoglávca; mn. N svitkoglávci, G svitkòglāvācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina svitkovaca koji nemaju lubanju, ali na leđnoj strani od prednjega do stražnjega dijela tijela imaju svitak 2. pripadnik istoimene skupine

im. m. 〈G svȉtkōvca; mn. N svȉtkōvci, G svȉtkovācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina beskralježnjaka sa svitkom koji je unutarnji potporanj tijela, čine ih plaštenjaci, svitkoglavci i kralježnjaci 2. pripadnik istoimene skupine

im. m. 〈G svísca; mn. N svísci, G svȋzācā〉 zool. glodavac velika, zbijena tijela i kratkih ušiju, nogu i repa

im. ž. 〈G svjèćicē; mn. N svjèćice, G svjȅćīcā〉 1. um. mala svijeća 2. tehn. dio uređaja za paljenje nekih motora ♦ upalila se ~ (lampica, žaruljica), usp. lampica

im. s. 〈G svjedočànstva; mn. N svjedočànstva, G svjedòčānstāvā/svjedòčānstvā〉 svi podatci koji svjedoče ili potvrđuju istinitost kakva događaja ili pojave [povijesno ~; svjedočanstva zla]