im. s. 〈G svjèdočēnja; mn. N svjèdočēnja, G svjèdočēnjā〉 1. davanje izjave o kome ili čemu kao svjedok 2. potvrđivanje čega

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. svjèdočīm, 3. l. mn. svjèdočē, imp. svjedòči, aor. svjedòčih, imperf. svjèdočāh, prid. r. svjedòčio, prid. t. svjèdočen〉 davati izjavu o kome ili čemu kao svjedok [~ na sudu; ~ o zločinu]

im. ž. 〈G svjèdodžbē; mn. N svjèdodžbe, G svjèdodžābā/svjȅdōdžbā/svjèdodžbī〉 1. isprava o završenome školovanju, stečenome znanju ili vještini [školska ~] 2. isprava kojom se potvrđuje što [liječnička ~]

im. m. 〈G svjedòka, V svjȅdoče; mn. N svjedòci, G svjedókā〉 osoba koja je nazočila kakvu događaju

im. ž. 〈G svjèdokinjē; mn. N svjèdokinje, G svjèdokīnjā〉 žena koja je nazočila kakvu događaju

prid. 〈G svjèsna; odr. svjȅsnī, G svjȅsnōg(a); ž. svjèsna, s. svjȅsno; komp. svjèsnijī〉 1. koji ima svijest, spoznaju o čemu, koji što shvaća ili razumije [postao je ~ težine posla; ~ je opasnosti] 2. koji je učinjen namjerno i s razlogom [~ postupak] 3. koji je pri svijesti; sin. priseban; ant. nesvjestan

im. ž. 〈G svjètīljčicē; mn. N svjètīljčice, G svjètīljčīcā〉 um. mala svjetiljka; sin. lampica razg.

im. ž. 〈G svjètīljkē, DL svjètīljci; mn. N svjètīljke, G svjètiljākā/svjètīljkā/svjètīljkī〉 naprava za osvjetljivanje [džepna ~; ~ na zidu; ulična ~]; sin. lampa razg.

zb. im. ž. 〈G svjètinē〉 mnoštvo ljudi

im. m. 〈G svjetioníka; mn. N svjetioníci, G svjetioníkā〉 pom. građevina ili toranj s uređajima koji svjetlosnim signalima pokazuje put pomorcima na brodovima, služi za orijentaciju i upozorava na opasnost

prid. 〈G svjètlēćēg(a); ž. svjètlēćā, s. svjètlēćē〉 koji svijetli [svjetleća reklama]

im. ž. 〈G svjètlicē; mn. N svjètlice, G svjȅtlīcā〉 bot. samonikla zaštićena biljka sitna sjemena koje služi kao hrana za kanarince

im. s. 〈G svjȅtla; mn. N svjȅtla, G svjetálā〉 1. svijetle zrake koje omogućuju vidljivost [danje ~; lasersko svjetlo; ~ svijeće]; sin. svjetlost, ( vidjelo); ant. mrak, tama, tmina 2. svjetiljke na prometnim sredstvima i prometnicama [obalna svjetla; ~ na krilima zrakoplova; zeleno ~ na semaforu] 3. pren. duhovna radost ili radosna vijest [~ slobode; ~ vjere] ◇ pozicijska svjetla svjetla za označavanje vozila ♦ baciti ~ na koga, na što predstaviti koga, što, protumačiti koga, što; dati komu zeleno ~ dopustiti komu što; iznijeti (izvući) što na ~ dana iznijeti što u javnost; objaviti što; pokazati se u pravome svjetlu pokazati svoje prave osobine; ~ na kraju tunela mogućnost izlaska iz poteškoća, daleka nada u poboljšanje prilika; u svjetlu čega imajući u vidu što, sa stajališta čega; ugledati ~ dana 1. roditi se 2. biti objavljen, izići iz tiska

prid. 〈G svjetlòkosa; odr. svjetlòkosī, G svjetlòkosōg(a); ž. svjetlòkosa, s. svjetlòkoso〉 koji je svijetle kose [svjetlokosi mladić]; ant. tamnokos

prid. 〈G svjȅtlosnōg(a); ž. svjȅtlosnā, s. svjȅtlosnō〉 koji se odnosi na svjetlost [~ snop; svjetlosne zrake]

im. ž. 〈G svjȅtlosti, I svjȅtlošću/svjȅtlosti〉 1. jaka kratkotrajna pojava svijetlih zraka 2. svijetle zrake koje omogućuju vidljivost [danja ~; laserska ~; ~ svijeće]; sin. svjetlo; ant. mrak, tama, tmina

im. m. 〈G svjȅtlovōda; mn. N svjȅtlovōdi, G svjȅtlovōdā〉 tehn. optički kabel kojim se svjetlost prenosi gotovo bez gubitka

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. svjetlùcām, 3. l. mn. svjetlùcajū, imp. svjetlùcāj, aor. svjetlùcah, imperf. svjetlùcāh, prid. r. svjetlùcao〉 pomalo svijetliti s prekidima, svijetliti nejednakom jačinom [More svjetluca.; Svijeća svjetluca.]

prid. 〈G svjetlùcava; odr. svjetlùcavī, G svjetlùcavōg(a); ž. svjetlùcava, s. svjetlùcavo; komp. svjetlucàvijī〉 koji svjetluca [svjetlucava ogrlica]

im. m. 〈G svjetonázora, I svjetonázorom; mn. N svjetonázori, G svjetonázōrā〉 tumačenje svijeta i tim tumačenjem određeni nazori

prid. 〈G svjetonázōrnōg(a); ž. svjetonázōrnā, s. svjetonázōrnō〉 koji se odnosi na svjetonazor [svjetonazorno djelovanje]

prid. 〈G svjètōvnōg(a); ž. svjètōvnā, s. svjètōvnō〉 1. koji se odnosi na svijet 2. koji ne pripada crkvi [svjetovna vlast]; sin. sekularni; ant. crkveni, sakralni

prid. 〈G svjètskōg(a); ž. svjètskā, s. svjètskō〉 koji se odnosi na cijeli svijet [~ problem]; sin. globalni

pril. na način uobičajen u svijetu [ponašati se ~]

prid. 〈G svjèža; odr. svjèžī, G svjèžēg(a); ž. svjèža, s. svjȅže; komp. svjèžijī〉 1. koji čuva dobra svojstva, koji nije izgubio kakvoću [~ zrak; svježa hrana; svježa voda]; ant. ustajao 2. koji nije pripremljen kuhanjem ili pečenjem [salata od svježega povrća]; sin. sirov; ant. kuhan, pečen 3. koji je umjereno hladan ili koji hladi [~ dan; svježa jesen; svježe vrijeme] 4. koji se nije osušio ili uvenuo [svježe cvijeće]; ant. suh 5. koji ne odražava umor ili iscrpljenost [~ izgled lica]; ant. umoran 6. koji je tek nastao, tek napravljen, stvoren, koji se tek pojavio [svježa rana; svježe vijesti]

im. s. 〈G svláčēnja〉 1. uklanjanje s koga (o odjevnome predmetu); sin. razodijevanje, skidanje; ant. oblačenje¹, odijevanje 2. uklanjanje odjeće komu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svlȃčīm, 3. l. mn. svlȃčē, imp. svláči, aor. svláčih, imperf. svláčijāh, prid. r. svláčio, prid. t. svlȃčen〉 uklanjati s koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače] • svláčiti (se) 〈prijel.〉 uklanjati s koga odjeću [~ dijete; ~ se prije spavanja]; sin. razodijevati, skidati; ant. oblačiti, odijevati; vidski paranjak: svući

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svlȃdām, 3. l. mn. svládajū, imp. svlȃdāj, aor. svládah, prid. r. svládao, prid. t. svlȃdān〉 1. prevladati u kakvu sukobu ili sporu, ostvariti pobjedu [~ protivnika u ratu]; sin. pobijediti, poraziti, potući; ant. izgubiti 2. uspjeti proći kroza što nepovoljno bez štetnih posljedica [~ nesporazum; ~ poteškoće u učenju; ~ probleme]; sin. prebroditi, premostiti, prevladati 3. uspjeti smanjiti kakvu poteškoću, negativnu pojavu ili osjećaj [~ bijes; ~ bolest; ~ osjećaje; ~ strah]; sin. pobijediti, obuzdati pren., suzbiti • svládati se 〈povr.〉 uspjeti vladati sobom ili odoljeti čemu [Svladao se i nije ga udario.]; sin. obuzdati se v. pod obuzdati; sin. (savladati); vidski paranjak: svladavati

im. s. 〈G svladávānja〉 1. prevladavanje u kakvu sukobu ili sporu, ostvarivanje pobjede 2. prolaženje kroza što nepovoljno bez štetnih posljedica; sin. premošćivanje pren., prevladavanje 3. smanjivanje snage, nadziranje navale čega; sin. obuzdavanje, suzbijanje 4. vladanje sobom ili odolijevanje čemu; sin. obuzdavanje; sin. (savladavanje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svlàdāvām, 3. l. mn. svladávajū, imp. svlàdāvāj, aor. svladávah, imperf. svlàdāvāh, prid. r. svladávao, prid. t. svlàdāvān〉 1. prevladavati u kakvu sukobu ili sporu, ostvarivati pobjedu [~ protivnika u ratu]; sin. pobjeđivati, poražavati; ant. gubiti 2. uspijevati proći kroza što nepovoljno bez štetnih posljedica [~ probleme; ~ nesporazum; ~ poteškoće u učenju]; sin. premošćivati, prevladavati 3. uspijevati smanjiti kakvu poteškoću, negativnu pojavu ili osjećaj [~ bijes; ~ bolest; ~ osjećaje; ~ strah]; sin. pobjeđivati, obuzdavati pren., suzbijati • svladávati se 〈povr.〉 uspijevati vladati sobom ili odolijevati čemu [Svladavao se i nije ga udario.]; sin. obuzdavati se v. pod obuzdavati; sin. (savladavati); vidski paranjak: svladati

im. m. 〈G svòda; mn. N svòdovi, G svȍdōvā〉 1. grad. strop konkavna oblika koji natkriva prostor 2. anat. uzdignuti središnji dio donje strane stopala ◇ nebeski ~ 〈jd.〉 astr. 1. zamišljena kugla velikoga polumjera koja služi za rješavanje astronomskih zadataka 2. svemirski prostor gledan sa Zemlje; sin. nebeska sfera v. pod sfera

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svȍdīm, 3. l. mn. svȍdē, imp. svòdi, aor. svòdih, imperf. svȍđāh/svòdijāh, prid. r. svòdio, prid. t. svȍđen〉 ograničavati što na manju mjeru, pojednostavnjivati i sažimati što [~ raspravu na dva zaključka]; vidski parnjak: svesti

im. s. 〈G svȍđēnja〉 ograničavanje čega na manju mjeru, pojednostavnjivanje i sažimanje čega

posv.-pov. zam. 〈G svòjēg(a)/svȏg(a), D svòjēm(u)/svȏm(u/e), A svȏj/svòjēga/svȏg(a), L svòjēm(u)/svȏm(e/u), I svòjīm; ž. svòja, s. svòje〉 koji pripada rečeničnomu subjektu ili objektu [Ti imaš svoju kuću.; Svaka majka voli svoje dijete.] ♦ ~ na svome slobodan na svojoj zemlji (u svojoj kući itd.)

pril. u proteklim, prošlim vremenima [Svojedobno se bolje živjelo.]; sin. jednoć, jednom, nekad, nekoć, prije

prid. 〈G svojèglava; odr. svojèglavī, G svojèglavōg(a); ž. svojèglava, s. svojèglavo〉 1. koji je uporan u provedbi svojih zamisli, koji ne prihvaća razumne razloge [~ učenik] 2. koji odražava upornost u provedbi svojih zamisli, koji odražava neprihvaćanje razumnih razloga [svojeglavo ponašanje]; sin. (jogunast), tvrdoglav

im. ž. 〈G svojèglavosti, I svojèglavošću/svojèglavosti〉 osobina onoga koji je svojeglav ili svojstvo onoga što je svojeglavo; sin. tvrdoglavost

prid. 〈G svȍjevōljna; odr. svȍjevōljnī, G svȍjevōljnōg(a); ž. svȍjevōljna, s. svȍjevōljno〉 1. slobodno izabran [svojevoljni rad]; sin. dobrovoljan, dragovoljan 2. koji radi samo po svojoj volji, koji ne poštuje tuđe mišljenje [~ vladar]

pril. 1. neobvezatno, svojom voljom [~ raditi]; sin. dobrovoljno, dragovoljno 2. samo po svojoj volji, ne poštujući tuđe mišljenje [~ vladati]

prid. 〈G svojèvrsna; odr. svojèvrsnī, G svojèvrsnōg(a); ž. svojèvrsna, s. svojèvrsno〉 koji je posebne vrste [~ proizvod]

im. ž. 〈G svojìnē; mn. N svojìne, G svojínā〉 v. vlasništvo

pril. svom snagom [~ se truditi]

prid. 〈G svòjstvena; odr. svòjstvenī, G svòjstvenōg(a); ž. svòjstvena, s. svòjstveno〉 koji obilježuje koga ili što, koji je dio koga ili čega, koji je poseban, prepoznatljiv [~ osmijeh; svojstvena gesta; svojstveno ponašanje]

im. s. 〈G svòjstva; mn. N svòjstva, G svojstávā/svȏjstvā〉 ono što je čemu svojstveno, ono po čemu se što ističe ili prepoznaje [dobro ~; loše ~]

im. ž. 〈G svȏjtē〉 ženina rodbina mužu ili muževa rodbina ženi

im. ž. 〈G svȍtē〉 novčani iznos [velika ~]

im. m. 〈G svrȃba, L svrábu〉 med. kožna bolest s jakim svrbežom koju prouzročuje nametnik svrabac; sin. (šuga)

im. m. 〈G svrápca; mn. N svrápci, G svrȃbācā〉 zool. paučnjak nametnik na ljudskoj ili životinjskoj koži, najčešće između prsta, koji prouzročuje svrab [čovječji ~]