im. s. 〈neskl.〉 dvadeset šesto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 zubni zaporni šumni bezvučni suglasnik

oznaka za tonu

oznaka za teslu

pok. zam. 〈G tȇ, DL tȏj, A tȗ, I tȏm; mn. N tȇ, G tȋh〉 1. ženska osoba, životinja ili predmet ženskoga roda u blizini sugovoritelja [Posudi mi tu knjigu.] 2. upućuje na već spomenuto u tekstu [Muči me misao na njega. Te se misli ne mogu osloboditi.]

im. m. 〈G tàbana; mn. N tàbani, G tȁbānā〉 donja strana stopala kojom se gazi [ravni tabani; meki tabani] ♦ lizati tabane (pete) komu, usp. peta

im. ž. → tablica

prid. → tablični

im. ž. → ploča

im. ž. 〈G tablètē; mn. N tablète, G tablétā〉 ljekoviti pripravak okrugla ili duguljasta oblika [~ protiv glavobolje]; sin. (pilula)

im. ž. 〈G tàblicē; mn. N tàblice, G tȁblīcā〉 um. 1. prikaz različitih podataka poredanih po stupcima i redcima 2. → pločica ◇ logaritamska ~ mat. tablica iz koje se mogu očitati vrijednosti logaritma log x za pojedine vrijednosti broja x; ~ množenja mat. tablica iz koje se mogu očitati vrijednosti umnožaka xy dvaju cijelih brojeva x i y iz skupa

prid. 〈G tàbličnōg(a); ž. tàbličnā, s. tàbličnō〉 koji se odnosi na tablice, koji je u tablici [~ prikaz]

im. m. 〈G tȃbora, I tȃborom; mn. N tȃbori, G tȃbōrā〉 1. prebivalište na otvorenome, obično pod šatorima 2. pren. jedna od strana u sukobu [protivnički ~]

im. s. 〈G tȃborīšta; mn. N tȃborīšta, G tȃborīštā〉 vojn. otvoreni prostor na kojemu privremeno boravi vojska, mjesto na kojemu se nalazi tabor

prid. 〈G tȃborskōg(a); ž. tȃborskā, s. tȃborskō〉 koji se odnosi na tabor

im. m. 〈G tabùa, DL tabùu; mn. N tabùi, G tabúā〉 1. kod mnogih primitivnih naroda ono što je nedodirljivo, nepristupačno, o čemu se ne smije ni raspravljati 2. pren. ono što je strogo zabranjeno, ono o čemu se ne smije raspravljati

im. pl. t. ž. 〈G tȁčākā/tȃčkā/tȁčkī〉 ručna kolica za guranje s jednim kotačem i dvjema ručkama

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȁknēm, 3. l. mn. tȁknū, imp. tàkni, aor. tàkoh, prid. r. tàkao, prid. t. tȁknūt〉 v. taknuti

pril. 1. u to vrijeme, u tome trenutku, u trenutku koji nije jako udaljen od trenutka u kojemu govoritelj govori 2. u tome slučaju [Ne znaš? Tad me slušaj!]; sin. onda, tada

pril., usp. tad

prid. 〈G tàdašnjēg(a); ž. tàdašnjā, s. tàdašnjē〉 koji se odnosi na dalju prošlost, koji je udaljen od trenutka u kojemu govoritelj govori [tadašnja škola; ~ prijatelj]; sin. ondašnji, onodobni

prid. 〈G tàdžičkōg(a); ž. tàdžičkā, s. tàdžičkō〉 1. koji se odnosi na Tadžike 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Tadžikistanu i narodni jezik Tadžika

im. m. 〈G tagàloga〉 jez. službeni jezik na Filipinima i narodni jezik Filipinaca

im. m. 〈G tȁhigrafa; mn. N tȁhigrafi, G tȁhigrāfā〉 tehn. uređaj za registriranje brzine vozila

im. m. 〈G tȁhometra, I tȁhometrom; mn. N tȁhometri, G tȁhometārā〉 v. brzinomjer

pok. zam. 〈G tȏg(a)/tȍg, D tȏmu/tȏme/tȍm, A tȃj/tȏg(a)/tȍg, L tȏme/tȏmu/tȍm, I tȋm/tíme; mn. N tȋ, G tȋh〉 1. muška osoba, životinja ili predmet označen imenicom muškoga roda u blizini sugovoritelja [Posudi mi ~ udžbenik.] 2. upućuje na već spomenuto u tekstu ili govoru [Problem je u tome da se ne slažemo. Taj problem treba riješiti.]

prid. 〈G tájna; odr. tȃjnī, G tȃjnōg(a); ž. tájna, s. tȃjno; komp. tàjniji〉 koji se taji ili skriva od drugih [~ plan; tajna želja; tajni dogovor]; sin. potajan

prid. 〈G tajànstvena; odr. tajànstvenī, G tajànstvenōg(a); ž. tajànstvena, s. tajànstveno; komp. tajanstvènijī〉 1. koji krije neku tajnu [tajanstvena žena]; sin. tajnovit 2. kojemu se ne zna uzrok [tajanstvena smrt] 3. koji je povezan s kakvom tajnom [~ događaj]; sin. zagonetan

im. m. 〈G tajfúna; mn. N tajfúni, G tajfúnā〉 met. ciklon s vjetrovima orkanske snage koji se pojavljuje u sjevernim dijelovima Tihoga oceana

im. ž. 〈G tȁjgē, DL tȁjgi; mn. N tȁjge, G tȃjgā/tȁjgī〉 zem. gusta vazdazelena šuma četinjača u područjima oštre kontinentske ili subpolarne klime

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tájīm, 3. l. mn. tájē, imp. táji, aor. tájih, imperf. tájāh, prid. r. tájio, prid. t. tȃjen〉 ne htjeti što reći, nego namjerno šutjeti o čemu [~ istinu]; ant. otkrivati

im. ž. 〈G tȃjnē; mn. N tȃjne, G tȃjnā/tȃjnī〉 1. ono što se taji, skriva ili ne otkriva drugima, o čemu se nikomu ne priča ili što se ne objavljuje [poslovna ~; vojna ~] 2. ono što je nepoznato, što se ne može spoznati ni objasniti [~ uspjeha; tajne prirode; vječna ~] ♦ javna ~ općepoznata stvar

prid. 〈G tȃjnōg(a); ž. tȃjnā, s. tȃjnō〉 1. koji se odnosi na tajnu 2. koji je nepoznat i nije svima dostupan, koji je skriven [tajna služba]; ant. javni

im. ž. 〈G tȃjnicē; mn. N tȃjnīce, G tȃjnīcā〉 žena koja obavlja administrativne poslove [~ projekta]

prid. 〈G tȃjničina; ž. tȃjničina, s. tȃjničino〉 koji pripada tajnici

prid. 〈G tȃjničkōg(a); ž. tȃjničkā, s. tȃjničkō〉 koji se odnosi na tajnike i tajništvo [~ poslovi]

im. m. 〈G tȃjnīka, V tȃjnīče; mn. N tȃjnīci, G tȃjnīkā〉 osoba koja obavlja administrativne poslove [~ projekta]

prid. 〈G tȃjnīkova; ž. tȃjnīkova, s. tȃjnīkovo〉 koji pripada tajniku

im. s. 〈G tȃjnīštva; mn. N tȃjnīštva, G tȃjništāvā/tȃjnīštvā〉 tajnikov ured [~ škole]

pril. tako da se ne vidi, krijući se, da nitko ne zna; sin. kradom, kriomice, krišom, neopazice, potajice, potajno

im. ž. 〈G tájnosti, I tájnošću/tájnosti〉 svojstvo onoga što je nepoznato i nije svima dostupno, što je skriveno; ant. javnost

prid. 〈G tajnòvita; odr. tajnòvitī, G tajnòvitōg(a); ž. tajnòvita, s. tajnòvito; komp. tajnovìtijī〉 1. koji krije neku tajnu [tajnovita žena]; sin. tajanstven, zagonetan 2. koji sadržava neku tajnu [~ odgovor; tajnovito ponašanje]

im. ž. 〈G tajnòvitosti, I tajnòvitošću/tajnòvitosti〉 1. osobina onoga koji krije neku tajnu; sin. tajanstvenost, zagonetnost 2. svojstvo onoga što sadržava neku tajnu

pok. zam. 〈G tàkva, DL tàkvu, A tàkav/tàkva, I tàkvīm; ž. tàkva, s. tàkvo〉 koji je poput osobe, životinje ili predmeta koji je u blizini sugovoritelja ◇ ~... kakav, kakav... ~ ima vezničku funkciju u zavisnosloženim poredbenim rečenicama [Takav je kakav mu je i otac bio.; Kakav otac, ~ sin.]

im. m. 〈G takmàca, V tàkmače; mn. N takmàci, G takmácā〉 osoba koja se za što s kim natječe, koja se s kim nadmeće

prid. 〈G takmàčeva; ž. takmàčeva, s. takmàčevo〉 koji pripada takmacu

im. m. → natjecatelj

prid. → natjecateljev