im. ž. → natjecateljica

prid. → natjecateljev

prid. → natjecateljski

im. s. → natjecanje

gl. nesvrš. povr. → natjecati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. tȁkmīm se, 3. l. mn. tȁkmē se, imp. tȁkmi se, aor. tȁkmih se, imperf. tȁkmāh se, prid. r. tȁkmio se〉 zast. v. nadmetati se, natjecati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȁknēm, 3. l. mn. tȁknū, imp. tàkni, aor. tàknuh, prid. r. tàknuo, prid. t. tȁknūt, pril. p. tàknūvši〉 1. poet. v. dirnuti, dodirnuti, dotaknuti; vidski parnjak: ticati poet. 2. razg. v. ganuti, dirnuti pren.; sin. (taći)

pril. 1. na taj način, na način koji se odnosi na nešto što nije jako (u konkretnome i u apstraktnome smislu) udaljeno od govoritelja [Radit ćemo ~.; Tako se dalje ne može.]; sin. (na takav način) v. pod način 2. na isti način, da se ne razlikuje [Slažemo se, ~ i mi mislimo.] 3. naglašuje da je kakvo svojstvo prisutno u velikoj mjeri [Tako je lijepa!]

pril. 1. isto kao i tko drugi ili što drugo [On se ~ predomislio.] 2. uz ostalo, uz ono što je već rečeno, napisano, što se već zna [Moramo ~ reći da...]

prid. 〈G takòzvānōg(a); ž. takòzvānā, s. takòzvānō〉 1. kojega tako zovu 2. koji je što samo po imenu, a ne i u stvarnosti [~ pisac]

im. ž. 〈G tȁksē; mn. N tȁkse, G tȃksā/tȁksī〉 1. v. pristojba 2. → porez

im. m. 〈G tàksija, I tàksijem; mn. N tàksiji, G tȁksījā〉 automobil kojim se uz naplatu prevoze putnici u gradskome prometu [uzeti ~; stajalište taksija]

im. m. 〈G tàksimetra, I tàksimetrom; mn. N tàksimetri, G tàksimetārā〉 tehn. uređaj koji pokazuje prijeđene kilometre

im. m. 〈G tàksista, V tàksistu; mn. N tàksisti, G tȁksīstā〉 vozač taksija

im. ž. 〈G tàksisticē; mn. N tàksistice, G tàksistīcā〉 vozačica taksija

prid. 〈G tàksističina; ž. tàksističina, s. tàksističino〉 koji pripada taksistici

im. m. 〈G tȁkta; mn. N tȁktovi, G tȁktōvā〉 1. ravnomjeran vremenski razmak 2. glazb. glazbena mjera 3. prikladno ponašanje u društvu [imati takta] 4. tehn. jedna faza rada motora, jedan hod klipa ♦ izbaciti koga iz takta (ravnoteže), usp. ravnoteža

prid. 〈G tàktična; odr. tàktičnī, G tàktičnōg(a); ž. tàktična, s. tàktično; komp. taktìčnijī〉 1. koji se u društvu prikladno ponaša [~ čovjek] 2. koji je primjeren društvu [taktično ponašanje]; ant. netaktičan

prid. 〈G tàktičkōg(a); ž. tàktičkā, s. tàktičkō〉 koji se odnosi na taktiku

im. ž. 〈G tàktičnosti, I tàktičnošću/tàktičnosti〉 osobina onoga koji je taktičan ili svojstvo onoga što je taktično; ant. netaktičnost

im. ž. 〈G tàktikē, DL tàktici; mn. N tàktike, G tȁktīkā〉 1. promišljen i razrađen plan i način ponašanja za postizanje zadanoga cilja 2. vojn. vojno umijeće pripremanja vojske za bitku

prid. 〈G tȁktīlna; odr. tȁktīlnī, G tȁktīlnōg(a); ž. tȁktīlna, s. tȁktīlno〉 koji se prima osjetom opipa, dodira; sin. opipljiv

im. s. 〈G taktírānja〉 glazb. označivanje taktne dobe pokretima ruke

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tàktīrām, 3. l. mn. taktírajū, imp. tàktīrāj, aor. taktírah, imperf. tàktīrāh, prid. r. taktírao, prid. t. tàktīrān〉 glazb. označivati taktne dobe pokretima ruke

im. m. 〈G tȁoca, V tȁoče; mn. N tȁoci, G tȁlācā〉 osoba koja je silom zadržana da svojim životom jamči da će zahtjevi otmičara biti ispunjeni

im. m. → val

prid. → valni

im. m. 〈G tàlenta; mn. N tàlenti, G tàlenātā〉 1. iznimna, posebna sposobnost za što [pjesnički ~; glazbeni ~]; sin. dar 2. pren. osoba koja je izrazito sposobna za što [On je ~ za jezike.; školovati mlade talente]; ant. antitalent

prid. 〈G talèntīrāna; odr. talèntīrānī, G talèntīrānōg(a); ž. talèntīrāna, s. talèntīrāno; komp. talentirànijī〉 v. darovit

im. ž. 〈G talèntīrānosti, I talèntīrānošću/talèntīrānosti〉 v. darovitost

im. m. 〈G talijanáša, V tȁlijanāšu; mn. N talijanáši, G talijanášā〉 pov. 1. pristaša prevlasti Talijana u tijelima vlasti u Dalmaciji i Istri u sklopu Austro-Ugarske 2. pristaša politike pripajanja Dalmacije i Istre Italiji u Prvome i Drugome svjetskom ratu 3. v. autonomaš

im. ž. 〈G talijanàšicē; mn. N talijanàšice, G talijanàšīcā〉 pov. 1. žena koja je bila pristaša prevlasti Talijana u tijelima vlasti u Dalmaciji i Istri u sklopu Austro-Ugarske 2. žena koja je bila pristaša politike pripajanja Dalmacije i Istre Italiji u Prvome i Drugome svjetskom ratu 3. v. autonomašica

prid. 〈G talijanàšičina; ž. talijanàšičina, s. talijanàšičino〉 pov. 1. koji pripada ženi koja je bila pristaša prevlasti Talijana u tijelima vlasti u Dalmaciji i Istri u sklopu Austro-Ugarske 2. koji pripada ženi koja je bila pristaša politike pripajanja Dalmacije i Istre Italiji u Prvome i Drugome svjetskom ratu 3. v. autonomašičin

prid. 〈G talijànāškōg(a); ž. talijànāškā, s. talijànāškō〉 koji se odnosi na talijanaše [~ časopisi]

im. m. 〈G talijànista, V talijànistu; mn. N talijànisti, G talijànīstā〉 stručnjak koji proučava talijanski jezik i književnost na talijanskome jeziku

im. ž. 〈G talijànisticē; mn. N talijànistice, G talijànistīcā〉 stručnjakinja koja proučava talijanski jezik i književnost na talijanskome jeziku

prid. 〈G talijànističina; ž. talijànističina, s. talijànističino〉 koji pripada talijanistici

prid. 〈G talijanìstičkōg(a); ž. talijanìstičkā, s. talijanìstičkō〉 koji se odnosi na talijaniste i talijanistiku

im. ž. 〈G talijanìstikē, DL talijanìstici〉 znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem talijanskoga jezika i književnosti

im. ž. 〈G talijanizácijē〉 nasilno nametanje talijanskoga jezika i običaja drugim narodima; sin. potalijančivanje

im. m. 〈G talijanìzma; mn. N talijanìzmi, G talijanìzāmā〉 jez. riječ talijanskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. talijanìzīrām, 3. l. mn. talijanizírajū, imp. talijanìzīrāj, aor. talijanizírah, imperf. talijanìzīrāh, prid. r. talijanizírao, prid. t. talijanìzīrān〉 nasilno nametnuti/nametati talijanski jezik i običaje drugim narodima; sin. potalijančiti, potalijančivati

prid. 〈G talìjānskōg(a); ž. talìjānskā, s. talìjānskō〉 1. koji se odnosi na Talijane i Italiju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Italiji, San Marinu, Vatikanu i dijelu Švicarske te narodni jezik Talijana i dijela Švicaraca

im. ž. 〈G tȁlinē; mn. N tȁline, G tȁlīnā〉 kem. tvar koja je na visokoj temperaturi iz čvrstoga prešla u tekuće agregacijsko stanje [staklena ~]

im. ž. 〈G taliònicē; mn. N taliònice, G taliònīcā〉 1. tvornica za proizvodnju kovina iz rudače 2. radionica u kojoj se što tali

im. s. 〈G tȁlīšta; mn. N tȁlīšta, G tȁlīštā〉 fiz. temperatura pri kojoj čvrsta tvar prelazi u tekuće stanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȃlīm, 3. l. mn. tȃlē, imp. táli, aor. tálih, imperf. tȃljāh, prid. r. tálio, prid. t. tȃljen〉 činiti da čvrsta tvar zagrijavanjem prijeđe u tekuće stanje • táliti se 〈povr.〉 prelaziti iz čvrstoga u tekuće stanje

im. m. 〈G táloga; mn. N tálozi, G tálōgā〉 1. kem. netopljiva tvar u otopini koja se sliježe na dno; sin. sediment 2. nakupina na dnu čega