tȅći | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. tèče, 3. l. mn. tèkū, aor. 3. l. jd. tȅče, imperf. 3. l. jd. tècijāše/tèčāše, prid. r. m. tȅkao, ž. tèkla, s. tȅklo, mn. tȅkli, pril. s. tèkūći, pril. p. tèkāvši〉 1. kretati se od izvora prema ušću [Rijeka teče dolinom.] 2. pren. a. izlaziti u tekućemu stanju [Krv teče iz nosa.] b. ići glatko i bez zastoja [Poslovi teku dobro.; Promet teče cestom.] 3. zbivati se u vremenu [Godine teku.; Život teče.] |
tèflōn | im. m. 〈G teflóna〉 kem. umjetna smola, polimer otporan na djelovanje kiselina i postojan na visokim temperaturama, upotrebljava se za oblaganje posuđa i u kirurgiji |
tȅglēćī | prid. 〈G tȅglēćēg(a); ž. tȅglēćā, s. tȅglēćē〉 koji služi za teglenje [tegleća životinja] |
teglènica | im. ž. 〈G teglènicē; mn. N teglènice, G teglènīcā〉 pom. brod bez vlastita pogona koji služi za prijevoz robe na kraće udaljenosti i veže se za tegljač |
tȅgliti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȅglīm, 3. l. mn. tȅglē, imp. tȅgli, aor. tȅglih, imperf. tȅgljāh, prid. r. tȅglio, prid. t. tȅgljen〉 1. vući kola u zaprezi 2. vući što teško [~ auto; ~ brod] 3. pren. obavljati teške poslove bez odmora |
tègljāč | im. m. 〈G tegljáča; mn. N tegljáči, G tegljáčā〉 1. pom. brod koji služi za tegljenje drugih brodova 2. veliki teretni kamion |
tȅgljēnje | im. s. 〈G tȅgljēnja〉 1. vučenje kola u zaprezi 2. vučenje čega teškoga 3. pren. obavljanje teških poslova bez odmora |
tegòba | im. ž. 〈G tegòbē; mn. N tegòbe, G tegóbā〉 tjelesna ili mentalna smetnja ili poremećaj [probavne tegobe] |
tègoban | prid. 〈G tègobna; odr. tègobnī, G tègobnōg(a); ž. tègobna, s. tègobno; komp. tegòbnijī〉 koji je pun tegoba [~ život] |
tèhničār | im. m. 〈G tèhničāra, V tȅhničāru/tȅhničāre; mn. N tèhničāri, G tèhničārā〉 stručnjak sa završenom srednjom tehničkom školom [kemijski ~] |
tèhničārev | prid. 〈G tèhničāreva; ž. tèhničāreva, s. tèhničārevo〉 koji pripada tehničaru; sin. tehničarov |
tèhničārka | im. ž. 〈G tèhničārkē, DL tèhničārki; mn. N tèhničārke, G tèhničārkā/tèhničārkī〉 stručnjakinja sa završenom srednjom tehničkom školom |
tèhničārov | prid. 〈G tèhničārova; ž. tèhničārova, s. tèhničārovo〉 usp. tehničarev |
tèhničkī | prid. 〈G tèhničkōg(a); ž. tèhničkā, s. tèhničkō〉 koji se odnosi na tehniku [~ pregled] |
tèhnika | im. ž. 〈G tèhnikē, DL tèhnici; mn. N tèhnike, G tȅhnīkā〉 1. skup svih sredstava za rad, radnih postupaka i znanja potrebnih u proizvodnji [suvremena ~] 2. sva sredstva koja su prilagođena postizanju kojega cilja [slikarska ~; ~ učenja] ◇ bijela ~ kućanski uređaji; radijska ~ grana elektrotehnike koja se bavi radijskom komunikacijom; sin. (radiotehnika) |
tehnòlog | im. m. 〈G tehnòloga, V tehnòlože; mn. N tehnòlozi, G tehnòlōgā〉 stručnjak koji se bavi tehnologijom |
tehnològija | im. ž. 〈G tehnològijē; mn. N tehnològije, G tehnològījā〉 sustav primjene znanstvenih spoznaja i metoda i tehničkih dostignuća u industrijskoj proizvodnji |
tehnòloginja | im. ž. 〈G tehnòloginjē; mn. N tehnòloginje, G tehnòlogīnjā〉 žena koja se bavi tehnologijom |
tehnòloškī | prid. 〈G tehnòloškōg(a); ž. tehnòloškā, s. tehnòloškō〉 koji se odnosi na tehnologe i tehnologiju |
tȅk | pril. 1. prije kratkoga vremena, malo prije [Tek je stigao.]; sin. istom, netom 2. nakon očekivanoga vremena [Tek sad krećemo] 3. naglašuje malu količinu čega [Imam ~ minutu vremena]; sin. samo 4. izriče da se jedan član prema određenim svojstvima izuzima iz skupa istovrsnih članova [Tek on može doći.]; sin. isključivo, jedino, samo |
tȇk | im. m. 〈G tȇka, L téku〉 želja za uzimanjem hrane [nemati ~]; sin. apetit |
téka | im. ž. 〈G tékē, DL téci; mn. N téke, G tékā〉 v. bilježnica¹ |
tèkija | im. ž. 〈G tèkijē; mn. N tèkije, G tȅkījā〉 zgrada u kojoj borave derviši i obavljaju vjerske obrede |
tȅklič | im. m. 〈G tȅkliča; mn. N tȅkliči, G tȅklīčā〉 v. glasnik |
tȅklić | im. m. 〈G tȅklića; mn. N tȅklići, G tȅklīćā〉 v. glasnik |
tȅkst | im. m. 〈G tȅksta; mn. N tȅkstovi, G tȅkstōvā〉 1. smisleno povezan skup rečenica [pisani ~; književni ~] 2. riječi glazbenoga djela [~ pjesme] ♦ ostati bez teksta (riječi), usp. riječ |
tèkstīl | im. m. 〈G tekstíla; mn. N tekstíli, G tekstílā〉 biljna i umjetna vlakna i proizvodi načinjeni od njih [prodavaonica tekstila; tvornica tekstila] |
tèkstīlnī | prid. 〈G tèkstīlnōg(a); ž. tèkstīlnā, s. tèkstīlnō〉 koji se odnosi na tekstil [tekstilna industrija] |
tȅkstnī | prid. 〈G tȅkstnōg(a); ž. tȅkstnā, s. tȅkstnō〉 koji se odnosi na tekst [tekstna poruka]; sin. (tekstualni) |
tȅkstuālnī | prid. 〈G tȅkstuālnōg(a); ž. tȅkstuālna, s. tȅkstuālno〉 v. tekstni |
tèkūćī | prid. 〈G tèkūćēg(a); ž. tèkūćā, s. tèkūćē〉 1. koji teče [tekuća hrana; tekuće gorivo] 2. koji se zbiva sada, koji je u tijeku [~ mjesec] |
tekùćica | im. ž. 〈G tekùćicē; mn. N tekùćice, G tekùćīcā〉 zem. voda na površini Zemlje koja teče od izvora prema ušću zbog sile teže; ant. stajaćica |
tekùćina | im. ž. 〈G tekùćinē; mn. N tekùćine, G tekùćīnā〉 tvar koja ima svojstvo da teče, tvar u tekućemu stanju ◇ sjemena ~ biol. tekućina koja sadržava spermije i izbacuje se pri spolnome činu; sin. sperma |
tèkućnīk | |
tekùnica | im. ž. 〈G tekùnicē; mn. N tekùnice, G tekùnīcā〉 zool. glodavac smeđesivih leđa i svjetlijega trbuha te malih ušiju i repa |
tȅlād | zb. im. ž. 〈G tȅlādi〉 mladunčad goveda |
tèle | im. s. 〈G tèleta〉 1. mlado goveda 2. mlado neke divljači [~ jelena] ♦ buljiti (gledati i sl.) kao ~ u šarena vrata gledati tupo i bez razumijevanja; zlatno ~ novac (bogatstvo) kao cilj |
tèlećī | prid. 〈G tèlećēg(a); ž. tèlećā, s. tèlećē〉 1. koji se odnosi na telad [~ but] 2. pren. koji je kao u teleta [~ pogled] |
tȅlefaks | im. m. 〈G tȅlefaksa; mn. N tȅlefaksi, G tȅlefāksā〉 1. tehn. uređaj za prenošenje pisanih poruka ili slika u okviru telefonske mreže 2. poruka odaslana istoimenim uređajem; sin. faks razg. |
telèfōn | im. m. 〈G telefóna; mn. N telefóni, G telefónā〉 tehn. 1. sustav kojim se prenosi zvuk, govor na daljinu 2. uređaj za prijenos govora s pomoću istoimenoga sustava [bežični ~] |
telefònija | im. ž. 〈G telefònijē〉 sustav koji uključuje sve telefonske sustave |
telefonírānje | im. s. 〈G telefonírānja〉 1. razgovaranje telefonom 2. nazivanje telefonom |
telefonírati | gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. telefònīrām, 3. l. mn. telefonírajū, imp. telefònīrāj, aor. telefonírah, imperf. telefònīrāh, prid. r. telefonírao〉 1. 〈nesvrš.〉 razgovarati telefonom 2. nazvati/nazivati telefonom |
telefònist | im. m. 〈G telefònista, V telefònistu; mn. N telefònisti, G telèfonīstā〉 osoba koja radi na telefonskoj centrali |
telefònistica | im. ž. 〈G telefònisticē; mn. N telefònistice, G telefònistīcā〉 žena koja radi na telefonskoj centrali |
telefònističin | prid. 〈G telefònističina; ž. telefònističina, s. telefònističino〉 koji pripada telefonistici |
telèfōnskī | prid. 〈G telèfōnskōg(a); ž. telèfōnskā, s. telèfōnskō〉 koji se odnosi na telefon [telefonska govornica; ~ imenik] |
telègraf | im. m. 〈G telègrafa; mn. N telègrafi, G telègrāfā〉 tehn. uređaj za prijenos znakova na daljinu |