gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. tèče, 3. l. mn. tèkū, aor. 3. l. jd. tȅče, imperf. 3. l. jd. tècijāše/tèčāše, prid. r. m. tȅkao, ž. tèkla, s. tȅklo, mn. tȅkli, pril. s. tèkūći, pril. p. tèkāvši〉 1. kretati se od izvora prema ušću [Rijeka teče dolinom.] 2. pren. a. izlaziti u tekućemu stanju [Krv teče iz nosa.] b. ići glatko i bez zastoja [Poslovi teku dobro.; Promet teče cestom.] 3. zbivati se u vremenu [Godine teku.; Život teče.]

im. m. 〈G teflóna〉 kem. umjetna smola, polimer otporan na djelovanje kiselina i postojan na visokim temperaturama, upotrebljava se za oblaganje posuđa i u kirurgiji

prid. 〈G tȅglēćēg(a); ž. tȅglēćā, s. tȅglēćē〉 koji služi za teglenje [tegleća životinja]

im. ž. 〈G teglènicē; mn. N teglènice, G teglènīcā〉 pom. brod bez vlastita pogona koji služi za prijevoz robe na kraće udaljenosti i veže se za tegljač

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȅglīm, 3. l. mn. tȅglē, imp. tȅgli, aor. tȅglih, imperf. tȅgljāh, prid. r. tȅglio, prid. t. tȅgljen〉 1. vući kola u zaprezi 2. vući što teško [~ auto; ~ brod] 3. pren. obavljati teške poslove bez odmora

im. m. 〈G tegljáča; mn. N tegljáči, G tegljáčā〉 1. pom. brod koji služi za tegljenje drugih brodova 2. veliki teretni kamion

im. s. 〈G tȅgljēnja〉 1. vučenje kola u zaprezi 2. vučenje čega teškoga 3. pren. obavljanje teških poslova bez odmora

im. ž. 〈G tegòbē; mn. N tegòbe, G tegóbā〉 tjelesna ili mentalna smetnja ili poremećaj [probavne tegobe]

prid. 〈G tègobna; odr. tègobnī, G tègobnōg(a); ž. tègobna, s. tègobno; komp. tegòbnijī〉 koji je pun tegoba [~ život]

im. m. 〈G tèhničāra, V tȅhničāru/tȅhničāre; mn. N tèhničāri, G tèhničārā〉 stručnjak sa završenom srednjom tehničkom školom [kemijski ~]

prid. 〈G tèhničāreva; ž. tèhničāreva, s. tèhničārevo〉 koji pripada tehničaru; sin. tehničarov

im. ž. 〈G tèhničārkē, DL tèhničārki; mn. N tèhničārke, G tèhničārkā/tèhničārkī〉 stručnjakinja sa završenom srednjom tehničkom školom

prid. 〈G tèhničārova; ž. tèhničārova, s. tèhničārovo〉 usp. tehničarev

prid. 〈G tèhničkōg(a); ž. tèhničkā, s. tèhničkō〉 koji se odnosi na tehniku [~ pregled]

im. ž. 〈G tèhnikē, DL tèhnici; mn. N tèhnike, G tȅhnīkā〉 1. skup svih sredstava za rad, radnih postupaka i znanja potrebnih u proizvodnji [suvremena ~] 2. sva sredstva koja su prilagođena postizanju kojega cilja [slikarska ~; ~ učenja] ◇ bijela ~ kućanski uređaji; radijska ~ grana elektrotehnike koja se bavi radijskom komunikacijom; sin. (radiotehnika)

im. m. 〈G tehnòloga, V tehnòlože; mn. N tehnòlozi, G tehnòlōgā〉 stručnjak koji se bavi tehnologijom

im. ž. 〈G tehnològijē; mn. N tehnològije, G tehnològījā〉 sustav primjene znanstvenih spoznaja i metoda i tehničkih dostignuća u industrijskoj proizvodnji

im. ž. 〈G tehnòloginjē; mn. N tehnòloginje, G tehnòlogīnjā〉 žena koja se bavi tehnologijom

prid. 〈G tehnòloškōg(a); ž. tehnòloškā, s. tehnòloškō〉 koji se odnosi na tehnologe i tehnologiju

pril. 1. prije kratkoga vremena, malo prije [Tek je stigao.]; sin. istom, netom 2. nakon očekivanoga vremena [Tek sad krećemo] 3. naglašuje malu količinu čega [Imam ~ minutu vremena]; sin. samo 4. izriče da se jedan član prema određenim svojstvima izuzima iz skupa istovrsnih članova [Tek on može doći.]; sin. isključivo, jedino, samo

im. m. 〈G tȇka, L téku〉 želja za uzimanjem hrane [nemati ~]; sin. apetit

im. ž. 〈G tékē, DL téci; mn. N téke, G tékā〉 v. bilježnica¹

im. ž. 〈G tèkijē; mn. N tèkije, G tȅkījā〉 zgrada u kojoj borave derviši i obavljaju vjerske obrede

im. m. 〈G tȅkliča; mn. N tȅkliči, G tȅklīčā〉 v. glasnik

im. m. 〈G tȅklića; mn. N tȅklići, G tȅklīćā〉 v. glasnik

im. m. 〈G tȅksta; mn. N tȅkstovi, G tȅkstōvā〉 1. smisleno povezan skup rečenica [pisani ~; književni ~] 2. riječi glazbenoga djela [~ pjesme] ♦ ostati bez teksta (riječi), usp. riječ

im. m. 〈G tekstíla; mn. N tekstíli, G tekstílā〉 biljna i umjetna vlakna i proizvodi načinjeni od njih [prodavaonica tekstila; tvornica tekstila]

prid. 〈G tèkstīlnōg(a); ž. tèkstīlnā, s. tèkstīlnō〉 koji se odnosi na tekstil [tekstilna industrija]

prid. 〈G tȅkstnōg(a); ž. tȅkstnā, s. tȅkstnō〉 koji se odnosi na tekst [tekstna poruka]; sin. (tekstualni)

prid. 〈G tȅkstuālnōg(a); ž. tȅkstuālna, s. tȅkstuālno〉 v. tekstni

prid. 〈G tèkūćēg(a); ž. tèkūćā, s. tèkūćē〉 1. koji teče [tekuća hrana; tekuće gorivo] 2. koji se zbiva sada, koji je u tijeku [~ mjesec]

im. ž. 〈G tekùćicē; mn. N tekùćice, G tekùćīcā〉 zem. voda na površini Zemlje koja teče od izvora prema ušću zbog sile teže; ant. stajaćica

im. ž. 〈G tekùćinē; mn. N tekùćine, G tekùćīnā〉 tvar koja ima svojstvo da teče, tvar u tekućemu stanju ◇ sjemena ~ biol. tekućina koja sadržava spermije i izbacuje se pri spolnome činu; sin. sperma

im. m. 〈G tèkućnīka; mn. N tèkućnīci, G tèkućnīkā〉 gram. zvonačnik oblikovan vrhom jezika podignutim prema desnima dok zračna struja djelomično neometano protječe; sin. (likvida, protočnik)

im. ž. 〈G tekùnicē; mn. N tekùnice, G tekùnīcā〉 zool. glodavac smeđesivih leđa i svjetlijega trbuha te malih ušiju i repa

zb. im. ž. 〈G tȅlādi〉 mladunčad goveda

im. s. 〈G tèleta〉 1. mlado goveda 2. mlado neke divljači [~ jelena] ♦ buljiti (gledati i sl.) kao ~ u šarena vrata gledati tupo i bez razumijevanja; zlatno ~ novac (bogatstvo) kao cilj

prid. 〈G tèlećēg(a); ž. tèlećā, s. tèlećē〉 1. koji se odnosi na telad [~ but] 2. pren. koji je kao u teleta [~ pogled]

im. m. 〈G tȅlefaksa; mn. N tȅlefaksi, G tȅlefāksā〉 1. tehn. uređaj za prenošenje pisanih poruka ili slika u okviru telefonske mreže 2. poruka odaslana istoimenim uređajem; sin. faks razg.

im. m. 〈G telefóna; mn. N telefóni, G telefónā〉 tehn. 1. sustav kojim se prenosi zvuk, govor na daljinu 2. uređaj za prijenos govora s pomoću istoimenoga sustava [bežični ~]

im. ž. 〈G telefònijē〉 sustav koji uključuje sve telefonske sustave

im. s. 〈G telefonírānja〉 1. razgovaranje telefonom 2. nazivanje telefonom

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. telefònīrām, 3. l. mn. telefonírajū, imp. telefònīrāj, aor. telefonírah, imperf. telefònīrāh, prid. r. telefonírao〉 1. 〈nesvrš.〉 razgovarati telefonom 2. nazvati/nazivati telefonom

im. m. 〈G telefònista, V telefònistu; mn. N telefònisti, G telèfonīstā〉 osoba koja radi na telefonskoj centrali

im. ž. 〈G telefònisticē; mn. N telefònistice, G telefònistīcā〉 žena koja radi na telefonskoj centrali

prid. 〈G telefònističina; ž. telefònističina, s. telefònističino〉 koji pripada telefonistici

prid. 〈G telèfōnskōg(a); ž. telèfōnskā, s. telèfōnskō〉 koji se odnosi na telefon [telefonska govornica; ~ imenik]

im. m. 〈G telègrafa; mn. N telègrafi, G telègrāfā〉 tehn. uređaj za prijenos znakova na daljinu