tvrdòća | im. ž. 〈G tvrdòćē〉 1. svojstvo krutih tijela, svojstvo onoga što je tvrdo 2. pren. osobina onoga koji je krut, strog, tvrdoglav |
tvrdòglav | prid. 〈G tvrdòglava; odr. tvrdòglavī, G tvrdòglavōg(a); ž. tvrdòglava, s. tvrdòglavo; komp. tvrdoglàvijī〉 1. koji je uporan u provedbi svojih zamisli, koji ne prihvaća razumne razloge [~ učenik] 2. koji odražava upornost u provedbi svojih zamisli, koji odražava neprihvaćanje razumnih razloga [tvrdoglavo ponašanje]; sin. (jogunast), svojeglav |
tvrdòglavōst | im. ž. 〈G tvrdòglavosti, I tvrdòglavošću/tvrdòglavosti〉 osobina onoga koji je tvrdoglav ili svojstvo onoga što je tvrdoglavo; sin. svojeglavost |
tvȑdokōran | prid. 〈G tvȑdokōrna; odr. tvȑdokōrnī, G tvȑdokōrnōg(a); ž. tvȑdokōrna, s. tvȑdokōrno; komp. tvrdokòrnijī〉 1. koji je krajnje nepopustljiv [tvrdokorna osoba] 2. koji odražava krajnju nepopustljivost [~ otpor] 3. koji se teško uklanja [tvrdokorne mrlje] |
tvrdokórnōst | im. ž. 〈G tvrdokórnosti, I tvrdokórnošću/tvrdokórnosti〉 osobina onoga koji je tvrdokoran ili svojstvo onoga što je tvrdokorno |
tvrdokrílac | im. m. 〈G tvrdokrílca; mn. N tvrdokrílci, G tvrdòkrīlācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red životinja iz razreda kukaca živih i sjajnih boja te tvrdih prednjih krila koja poput štita prekrivaju opnasta stražnja krila 2. pripadnik istoimenoga reda; sin. kornjaš |
tvrdonèpčanī | prid. 〈G tvrdonèpčanōg(a); ž. tvrdonèpčanā, s. tvrdonèpčanō〉 gram. koji se tvori na tvrdome nepcu; ant. mekonepčani |
tvrdonèpčanīk | im. m. 〈G tvrdonèpčanīka; mn. N tvrdonèpčanīci, G tvrdonèpčanīkā〉 gram. suglasnik tvoren na tvrdome nepcu |
tvr̀đava | im. ž. 〈G tvr̀đavē; mn. N tvr̀đave, G tvȑđāvā〉 grad., vojn. obrambena utvrda ograđena debelim zidovima sa stalnom posadom i naoružanjem; sin. grad pov. |
tvȑtka | |
tzv. | kratica za takozvani |