tvrdòća

im. ž. G tvrdòćē 1. svojstvo krutih tijela, svojstvo onoga što je tvrdo 2. pren. osobina onoga koji je krut, strog, tvrdoglav

tvrdòglav

prid. G tvrdòglava; odr. tvrdòglavī, G tvrdòglavōg(a); ž. tvrdòglava, s. tvrdòglavo; komp. tvrdoglàvijī 1. koji je uporan u provedbi svojih zamisli, koji ne prihvaća razumne razloge [~ učenik] 2. koji odražava upornost u provedbi svojih zamisli, koji odražava neprihvaćanje razumnih razloga [tvrdoglavo ponašanje]; sin. (jogunast), svojeglav

tvrdòglavōst

im. ž. G tvrdòglavosti, I tvrdòglavošću/tvrdòglavosti osobina onoga koji je tvrdoglav ili svojstvo onoga što je tvrdoglavo; sin. svojeglavost

tvȑdokōran

prid. G tvȑdokōrna; odr. tvȑdokōrnī, G tvȑdokōrnōg(a); ž. tvȑdokōrna, s. tvȑdokōrno; komp. tvrdokòrnijī 1. koji je krajnje nepopustljiv [tvrdokorna osoba] 2. koji odražava krajnju nepopustljivost [~ otpor] 3. koji se teško uklanja [tvrdokorne mrlje]

tvrdokórnōst

im. ž. G tvrdokórnosti, I tvrdokórnošću/tvrdokórnosti osobina onoga koji je tvrdokoran ili svojstvo onoga što je tvrdokorno

tvrdokrílac

im. m. G tvrdokrílca; mn. N tvrdokrílci, G tvrdòkrīlācā zool. 1. mn. red životinja iz razreda kukaca živih i sjajnih boja te tvrdih prednjih krila koja poput štita prekrivaju opnasta stražnja krila 2. pripadnik istoimenoga reda; sin. kornjaš

tvrdonèpčanī

prid. G tvrdonèpčanōg(a); ž. tvrdonèpčanā, s. tvrdonèpčanō gram. koji se tvori na tvrdome nepcu; ant. mekonepčani

tvrdonèpčanīk

im. m. G tvrdonèpčanīka; mn. N tvrdonèpčanīci, G tvrdonèpčanīkā gram. suglasnik tvoren na tvrdome nepcu

tvr̀đava

im. ž. G tvr̀đavē; mn. N tvr̀đave, G tvȑđāvā grad., vojn. obrambena utvrda ograđena debelim zidovima sa stalnom posadom i naoružanjem; sin. grad pov.

tvȑtka

im. ž. G tvȑtkē, DL tvȑtki; mn. N tvȑtke, G tvȓtkā/tvȑtkī gospodarska jedinica ili radna organizacija koja se bavi proizvodnjom ili pružanjem usluga [trgovačka ~]; sin. (firma, kompanija), kuća razg., poduzeće

tzv.

kratica za takozvani

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga