tugàljiv | prid. 〈G tugàljiva; odr. tugàljivī, G tugàljivōg(a); ž. tugàljiva, s. tugàljivo〉 koji je prožet tugom |
tugàljivōst | im. ž. 〈G tugàljivosti, I tugàljivošću/tugàljivosti〉 svojstvo onoga što je tugaljivo |
tugòvānje | im. s. 〈G tugòvānja〉 bivanje tužnim, žalosnim, proživljavanje psihičke patnje; sin. žaljenje |
tugòvati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tùgujēm, 3. l. mn. tùgujū, imp. tùgūj, aor. tugòvah, imperf. tùgovāh, prid. r. tugòvao〉 biti tužan, u žalosti, proživljavati psihičku patnju [~ za domovinom; ~ za mrtvima; ~ za pokojnikom; ~ za starom školom]; sin. žaliti; ant. radovati se, veseliti se v. pod veseliti |
tȕja | im. ž. 〈G tȕjē; mn. N tȕje, G tȗjā〉 bot. ukrasno vazdazeleno stablo ili grm iz porodice čempresa s gustim i mekim iglicama |
tȕlipān | im. m. 〈G tȕlipāna; mn. N tȕlipāni, G tȕlipānā〉 bot. 1. lukovičasta ukrasna biljka iz porodice ljiljana dugačkih listova i stabljike s cvijetom koji može biti u različitim bojama 2. cvijet istoimene biljke koji ima oblik čaše |
túliti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. túlīm, 3. l. mn. túlē, imp. túli, aor. túlih, imperf. túljāh, prid. r. túlio〉 1. ispuštati dugačak i jednoličan zvuk [Sirena tuli.]; sin. zavijati 2. glasati se dugačkim i jednoličnim zvukom [Pas tuli.]; sin. zavijati 3. pren. plakati jednoličnim muklim glasom [Dijete tuli.] |
túljac | im. m. 〈G túljca; mn. N túljci, G tȗljācā〉 šuplji obli predmet u kojemu se što drži [~ za diplomu] |
tùljan | im. m. 〈G tùljana; mn. N tùljani, G tȕljānā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica životinja iz skupine morskih perajara tijela prekrivenoga kratkim krznom i velikih očiju koje im omogućuju dobar vid pod vodom 2. pripadnik istoimene skupine [pravi ~; ušati ~] |
tùmāč | im. m. 〈G tumáča, V tȕmāču; mn. N tumáči, G tumáčā〉 1. osoba koja tumači ili objašnjava smisao čega; sin. interpretator 2. prevoditelj u izravnome službenom razgovoru [sudski ~; ~ za njemački jezik] 3. objašnjenje, napomene uz tekst [~ pojmova] |
tumáčēnje | im. s. 〈G tumáčēnja; mn. N tumáčēnja, G tumáčēnjā〉 1. objašnjavanje smisla, značenja čega 2. činjenje čega jasnim i razumljivim; sin. objašnjavanje 3. prevođenje govora sa stranoga jezika, obavljanje posla tumača 4. izvođenje kojega umjetničkoga djela; sin. (interpretacija) |
tumàčica | im. ž. 〈G tumàčicē; mn. N tumàčice, G tumàčīcā〉 1. žena koja tumači ili objašnjava smisao čega 2. prevoditeljica u izravnome službenom razgovoru [sudska ~; ~ za njemački jezik] |
tumàčičin | prid. 〈G tumàčičina; ž. tumàčičina, s. tumàčičino〉 koji pripada tumačici |
tumáčiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tùmāčīm, 3. l. mn. tùmāčē, imp. tumáči, aor. tumáčih, imperf. tùmāčāh, prid. r. tumáčio, prid. t. tùmāčen〉 1. činiti da što komu postane jasno i razumljivo [~ nepoznato]; sin. objašnjavati 2. prevoditi govor sa stranoga jezika, obavljati posao tumača [~ na sastanku ministara] 3. izvoditi kakvo umjetničko djelo [~ glavnu ulogu u filmu]; sin. interpretirati |
tumàrānje | im. s. 〈G tumàrānja〉 besciljno kretanje |
tumàrati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tumàrām, 3. l. mn. tumàrajū, imp. tumàrāj, aor. tumàrah, imperf. tumàrāh, prid. r. tumàrao〉 besciljno se kretati [~ šumom] |
tùmor | im. m. 〈G tùmora, I tùmorom; mn. N tùmori, G tȕmōrā〉 med. nakupina novoga tkiva koje nenadzirano raste [dobroćudni ~; zloćudni ~] |
tùmorskī | prid. 〈G tùmorskōg(a); ž. tùmorskā, s. tùmorskō〉 koji se odnosi na tumor [tumorske stanice] |
tȕmul | im. m. 〈G tȕmula; mn. N tȕmuli, G tȕmūlā〉 v. gomila |
tȕna | im. ž. 〈G tȕnē; mn. N tȕne, G tȗnā〉 zool. velika morska koštunjača tamnoplavih leđa i bijela trbuha s velikom repnom perajom u obliku polumjeseca, vretenasta tijela pokrivena sitnim ljuskama te ukusna mesa; sin. (tunj) |
tȕndra | im. ž. 〈G tȕndrē; mn. N tȕndre, G tȗndrā/tȕndrī〉 zem. subarktički prostor koji je zimi zaleđen, a ljeti močvaran ili prekriven mahovinama, lišajevima, zeljastim travama ili zakržljalim grmovima |
tùnēl | im. m. 〈G tunéla; mn. N tunéli, G tunélā〉 grad. građevni prolaz prokopan kroz brdo, ispod rijeke ili ispod mora, služi za promet ili polaganje različitih cijevi [bušiti ~; cestovni ~; željeznički ~] |
tùnika | im. ž. 〈G tùnikē, DL tùnici; mn. N tùnike, G tȕnīkā〉 1. hist. u starih Rimljana i Grka haljina slična košulji bez rukava koja se nosila ispod toge 2. odjevni predmet koji prekriva gornji dio tijela i seže do bokova, nosi se uz hlače ili suknju |
tȗnj | im. m. 〈G túnja〉 zool. v. tuna |
tùnjevina | im. ž. 〈G tùnjevinē〉 meso tune |
tȗp | prid. 〈G túpa; odr. tȗpī, G tȗpōg(a); ž. túpa, s. tȗpo; komp. tȕpljī〉 1. koji ima debeo brid pa loše reže, siječe ili pili [~ nož]; ant. bridak, oštar 2. koji nema šiljak; ant. šiljat, zašiljen 3. pren. a. koji sporo i teško shvaća [~ dječak]; sin. blesav razg., glup; ant. bistar pren., inteligentan b. koji odražava čije sporo i teško shvaćanje [~ pogled]; sin. blesav razg., glup; ant. bistar pren., inteligentan c. čija je osjetilnost smanjena obično zbog kakva neugodnoga osjećaja ili šoka [~ od boli] |
tùpan | im. m. 〈G tùpana; mn. N tùpani, G tȕpānā〉 razg. v. glupan |
tȗpo | pril. 〈komp. tȕpljē〉 tako da odražava čije sporo i teško shvaćanje [~ gledati]; sin. blesavo, glupo; ant. bistro, inteligentno |
tupòkutan | prid. 〈G tupòkutna; odr. tupòkutnī, G tupòkutnōg(a); ž. tupòkutna, s. tupòkutno〉 koji ima tupi kut, kut veći od 90, a manji od 180 stupnjeva; ant. oštrokutan, šiljastokutan |
túpōst | im. ž. 〈G túposti, I túpošću/túposti〉 1. svojstvo onoga što ima debeo brid pa loše reže, siječe ili pili; ant. britkost, oštrina 2. svojstvo onoga što nema šiljak; ant. šiljatost, zašiljenost 3. pren. a. osobina onoga koji sporo i teško shvaća; sin. glupost; ant. bistrina pren., inteligencija b. svojstvo onoga što odražava čije sporo i teško shvaćanje; sin. glupost; ant. bistrina pren., inteligencija c. osobina onoga čija je osjetilnost smanjena obično zbog kakva neugodnoga osjećaja ili šoka |
tùrbān | im. m. 〈G turbána; mn. N turbáni, G turbánā〉 ovoj od pamuka ili svile višestruko omotan oko kape, dio muške odjeće kod muslimana i nekih istočnjačkih naroda |
turbína | im. ž. 〈G turbínē; mn. N turbíne, G turbínā〉 tehn. rotacijski pogonski stroj za pretvaranje kinetičke energije strujenja u mehanički rad |
tùrbīnskī | prid. 〈G tùrbīnskōg(a); ž. tùrbīnskā, s. tùrbīnskō〉 koji se odnosi na turbine |
turcìzam | im. m. 〈G turcìzma; mn. N turcìzmi, G turcìzāmā〉 jez. riječ turskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu |
tùrist | im. m. 〈G tùrista, V tùristu; mn. N tùristi, G tȕrīstā〉 osoba koja putuje za svoje zadovoljstvo, koja privremeno boravi na kojemu mjestu |
tùristica | im. ž. 〈G tùristicē; mn. N tùristice, G tùristīcā〉 žena koja putuje za svoje zadovoljstvo, koja privremeno boravi na kojemu mjestu |
tùrističin | prid. 〈G tùrističina; ž. tùrističina, s. tùrističino〉 koji pripada turistici |
turìstičkī | prid. 〈G turìstičkōg(a); ž. turìstičkā, s. turìstičkō〉 koji se odnosi na turiste i turizam [~ ured] |
turìzam | im. m. 〈G turìzma〉 gosp. gospodarska grana, djelatnost čiji je zadatak da se turistima organiziraju putovanja te smještaj, odmor i razonoda u mjestima privremenoga boravka [nautički ~; seoski ~; sportski ~] |
tùrkmēnskī | prid. 〈G tùrkmēnskōg(a); ž. tùrkmēnskā, s. tùrkmēnskō〉 1. koji se odnosi na Turkmene 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Turkmenistanu i narodni jezik Turkmena |
turnèja | im. ž. 〈G turnèjē; mn. N turnèje, G turnéjā〉 1. kružno putovanje 2. putovanje s nastupima umjetnika, sportaša, predavača i sl. |
tùrnīr | im. m. 〈G turníra, I turnírom; mn. N turníri, G turnírā〉 1. hist. srednjovjekovno natjecanje vitezova u bojnim vještinama 2. sp. natjecanje u različitim sportskim disciplinama [šahovski ~; nogometni ~] |
tȕrnus | im. m. 〈G tȕrnusa; mn. N tȕrnusi, G tȕrnūsā〉 dio dana u kojemu se što odvija [jutarnji ~; poslijepodnevni ~] |
tùroban | prid. 〈G tùrobna; odr. tùrobnī, G tùrobnōg(a); ž. tùrobna, s. tùrobno; komp. turòbnijī〉 1. koji je potišten i loše raspoložen [~ čovjek]; sin. natmuren; ant. vedar pren. 2. koji odražava čiju potištenost i loše raspoloženje [turobno lice]; sin. natmuren; ant. vedar pren. 3. koji izaziva tužno raspoloženje [~ dan] 4. koji ima tužan sadržaj [turobne uspomene]; ant. vedar pren.; sin. sumoran, tmuran |
tùrskī | prid. 〈G tùrskōg(a); ž. tùrskā, s. tùrskō〉 1. koji se odnosi na Turke i Tursku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Turskoj i dijelu Cipra te narodni jezik Turaka |
tȗst | prid. 〈G tústa; odr. tȗstī, G tȗstōg(a); ž. tústa, s. tȗsto; odr. tùstijī〉 koji je jako debeo, koji ima debeo sloj masti |
tȕš¹ | im. m. 〈G tùša; mn. N tùševi, G tȕšēvā〉 1. crnilo koje se uglavnom upotrebljava u tehničkome crtanju [crni ~; crveni ~] 2. tehnika crtanja s pomoću istoimenoga crnila |
tȕš | im. m. 〈G tùša; mn. N tùševi, G tȕšēvā〉 naprava za pranje tijela jakim i tankim mlazovima vode [stati pod ~] ♦ hladan ~ neugodno iznenađenje, šok, razočaranje |