tugàljiv

prid. G tugàljiva; odr. tugàljivī, G tugàljivōg(a); ž. tugàljiva, s. tugàljivo koji je prožet tugom

tugàljivōst

im. ž. G tugàljivosti, I tugàljivošću/tugàljivosti svojstvo onoga što je tugaljivo

tugòvānje

im. s. G tugòvānja bivanje tužnim, žalosnim, proživljavanje psihičke patnje; sin. žaljenje

tugòvati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. tùgujēm, 3. l. mn. tùgujū, imp. tùgūj, aor. tugòvah, imperf. tùgovāh, prid. r. tugòvao biti tužan, u žalosti, proživljavati psihičku patnju [~ za domovinom; ~ za mrtvima; ~ za pokojnikom; ~ za starom školom]; sin. žaliti; ant. radovati se, veseliti se v. pod veseliti

tȕja

im. ž. G tȕ; mn. N tȕje, G tȗ bot. ukrasno vazdazeleno stablo ili grm iz porodice čempresa s gustim i mekim iglicama

tȕlipān

im. m. G tȕlipāna; mn. N tȕlipāni, G tȕlipānā bot. 1. lukovičasta ukrasna biljka iz porodice ljiljana dugačkih listova i stabljike s cvijetom koji može biti u različitim bojama 2. cvijet istoimene biljke koji ima oblik čaše

túliti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. túlīm, 3. l. mn. túlē, imp. túli, aor. túlih, imperf. túljāh, prid. r. túlio 1. ispuštati dugačak i jednoličan zvuk [Sirena tuli.]; sin. zavijati 2. glasati se dugačkim i jednoličnim zvukom [Pas tuli.]; sin. zavijati 3. pren. plakati jednoličnim muklim glasom [Dijete tuli.]

túljac

im. m. G túljca; mn. N túljci, G tȗljācā šuplji obli predmet u kojemu se što drži [~ za diplomu]

tùljan

im. m. G tùljana; mn. N tùljani, G tȕljānā zool. 1. mn. porodica životinja iz skupine morskih perajara tijela prekrivenoga kratkim krznom i velikih očiju koje im omogućuju dobar vid pod vodom 2. pripadnik istoimene skupine [pravi ~; ušati ~]

tùmāč

im. m. G tumáča, V tȕmāču; mn. N tumáči, G tumáčā 1. osoba koja tumači ili objašnjava smisao čega; sin. interpretator 2. prevoditelj u izravnome službenom razgovoru [sudski ~; ~ za njemački jezik] 3. objašnjenje, napomene uz tekst [~ pojmova]

tumáčēnje

im. s. G tumáčēnja; mn. N tumáčēnja, G tumáčēnjā 1. objašnjavanje smisla, značenja čega 2. činjenje čega jasnim i razumljivim; sin. objašnjavanje 3. prevođenje govora sa stranoga jezika, obavljanje posla tumača 4. izvođenje kojega umjetničkoga djela; sin. (interpretacija)

tumàčica

im. ž. G tumàčicē; mn. N tumàčice, G tumàčīcā 1. žena koja tumači ili objašnjava smisao čega 2. prevoditeljica u izravnome službenom razgovoru [sudska ~; ~ za njemački jezik]

tumàčičin

prid. G tumàčičina; ž. tumàčičina, s. tumàčičino koji pripada tumačici

tumáčiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. tùmāčīm, 3. l. mn. tùmāčē, imp. tumáči, aor. tumáčih, imperf. tùmāčāh, prid. r. tumáčio, prid. t. tùmāčen 1. činiti da što komu postane jasno i razumljivo [~ nepoznato]; sin. objašnjavati 2. prevoditi govor sa stranoga jezika, obavljati posao tumača [~ na sastanku ministara] 3. izvoditi kakvo umjetničko djelo [~ glavnu ulogu u filmu]; sin. interpretirati

tumàrānje

im. s. G tumàrānja besciljno kretanje

tumàrati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. tumàrām, 3. l. mn. tumàrajū, imp. tumàrāj, aor. tumàrah, imperf. tumàrāh, prid. r. tumàrao besciljno se kretati [~ šumom]

tùmor

im. m. G tùmora, I tùmorom; mn. N tùmori, G tȕmōrā med. nakupina novoga tkiva koje nenadzirano raste [dobroćudni ~; zloćudni ~]

tùmorskī

prid. G tùmorskōg(a); ž. tùmorskā, s. tùmorskō koji se odnosi na tumor [tumorske stanice]

tȕmul

im. m. G tȕmula; mn. N tȕmuli, G tȕmūlā v. gomila

tȕna

im. ž. G tȕ; mn. N tȕne, G tȗ zool. velika morska koštunjača tamnoplavih leđa i bijela trbuha s velikom repnom perajom u obliku polumjeseca, vretenasta tijela pokrivena sitnim ljuskama te ukusna mesa; sin. (tunj)

tȕndra

im. ž. G tȕndrē; mn. N tȕndre, G tȗndrā/tȕndrī zem. subarktički prostor koji je zimi zaleđen, a ljeti močvaran ili prekriven mahovinama, lišajevima, zeljastim travama ili zakržljalim grmovima

tùnēl

im. m. G tunéla; mn. N tunéli, G tunélā grad. građevni prolaz prokopan kroz brdo, ispod rijeke ili ispod mora, služi za promet ili polaganje različitih cijevi [bušiti ~; cestovni ~; željeznički ~]

tùnika

im. ž. G tùnikē, DL tùnici; mn. N tùnike, G tȕnīkā 1. hist. u starih Rimljana i Grka haljina slična košulji bez rukava koja se nosila ispod toge 2. odjevni predmet koji prekriva gornji dio tijela i seže do bokova, nosi se uz hlače ili suknju

tȗnj

im. m. G túnja zool. v. tuna

tùnjevina

im. ž. G tùnjevinē meso tune

tȗp

prid. G túpa; odr. tȗ, G tȗpōg(a); ž. túpa, s. tȗpo; komp. tȕpljī 1. koji ima debeo brid pa loše reže, siječe ili pili [~ nož]; ant. bridak, oštar 2. koji nema šiljak; ant. šiljat, zašiljen 3. pren. a. koji sporo i teško shvaća [~ dječak]; sin. blesav razg., glup; ant. bistar pren., inteligentan b. koji odražava čije sporo i teško shvaćanje [~ pogled]; sin. blesav razg., glup; ant. bistar pren., inteligentan c. čija je osjetilnost smanjena obično zbog kakva neugodnoga osjećaja ili šoka [~ od boli]

tùpan

im. m. G tùpana; mn. N tùpani, G tȕpānā razg. v. glupan

tȗpo

pril. komp. tȕpljē tako da odražava čije sporo i teško shvaćanje [~ gledati]; sin. blesavo, glupo; ant. bistro, inteligentno

tupòkutan

prid. G tupòkutna; odr. tupòkutnī, G tupòkutnōg(a); ž. tupòkutna, s. tupòkutno koji ima tupi kut, kut veći od 90, a manji od 180 stupnjeva; ant. oštrokutan, šiljastokutan

túpōst

im. ž. G túposti, I túpošću/túposti 1. svojstvo onoga što ima debeo brid pa loše reže, siječe ili pili; ant. britkost, oštrina 2. svojstvo onoga što nema šiljak; ant. šiljatost, zašiljenost 3. pren. a. osobina onoga koji sporo i teško shvaća; sin. glupost; ant. bistrina pren., inteligencija b. svojstvo onoga što odražava čije sporo i teško shvaćanje; sin. glupost; ant. bistrina pren., inteligencija c. osobina onoga čija je osjetilnost smanjena obično zbog kakva neugodnoga osjećaja ili šoka

tùrbān

im. m. G turbána; mn. N turbáni, G turbánā ovoj od pamuka ili svile višestruko omotan oko kape, dio muške odjeće kod muslimana i nekih istočnjačkih naroda

turbína

im. ž. G turbínē; mn. N turbíne, G turbínā tehn. rotacijski pogonski stroj za pretvaranje kinetičke energije strujenja u mehanički rad

tùrbīnskī

prid. G tùrbīnskōg(a); ž. tùrbīnskā, s. tùrbīnskō koji se odnosi na turbine

turcìzam

im. m. G turcìzma; mn. N turcìzmi, G turcìzāmā jez. riječ turskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

tùrist

im. m. G tùrista, V tùristu; mn. N tùristi, G tȕrīstā osoba koja putuje za svoje zadovoljstvo, koja privremeno boravi na kojemu mjestu

tùristica

im. ž. G tùristicē; mn. N tùristice, G tùristīcā žena koja putuje za svoje zadovoljstvo, koja privremeno boravi na kojemu mjestu

tùrističin

prid. G tùrističina; ž. tùrističina, s. tùrističino koji pripada turistici

turìstičkī

prid. G turìstičkōg(a); ž. turìstičkā, s. turìstičkō koji se odnosi na turiste i turizam [~ ured]

turìzam

im. m. G turìzma gosp. gospodarska grana, djelatnost čiji je zadatak da se turistima organiziraju putovanja te smještaj, odmor i razonoda u mjestima privremenoga boravka [nautički ~; seoski ~; sportski ~]

tùrkmēnskī

prid. G tùrkmēnskōg(a); ž. tùrkmēnskā, s. tùrkmēnskō 1. koji se odnosi na Turkmene 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Turkmenistanu i narodni jezik Turkmena

turnèja

im. ž. G turnèjē; mn. N turnèje, G turnéjā 1. kružno putovanje 2. putovanje s nastupima umjetnika, sportaša, predavača i sl.

tùrnīr

im. m. G turníra, I turnírom; mn. N turníri, G turnírā 1. hist. srednjovjekovno natjecanje vitezova u bojnim vještinama 2. sp. natjecanje u različitim sportskim disciplinama [šahovski ~; nogometni ~]

tȕrnus

im. m. G tȕrnusa; mn. N tȕrnusi, G tȕrnūsā dio dana u kojemu se što odvija [jutarnji ~; poslijepodnevni ~]

tùroban

prid. G tùrobna; odr. tùrobnī, G tùrobnōg(a); ž. tùrobna, s. tùrobno; komp. turòbnijī 1. koji je potišten i loše raspoložen [~ čovjek]; sin. natmuren; ant. vedar pren. 2. koji odražava čiju potištenost i loše raspoloženje [turobno lice]; sin. natmuren; ant. vedar pren. 3. koji izaziva tužno raspoloženje [~ dan] 4. koji ima tužan sadržaj [turobne uspomene]; ant. vedar pren.; sin. sumoran, tmuran

tùrskī

prid. G tùrskōg(a); ž. tùrskā, s. tùrskō 1. koji se odnosi na Turke i Tursku 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Turskoj i dijelu Cipra te narodni jezik Turaka

tȗst

prid. G tústa; odr. tȗstī, G tȗstōg(a); ž. tústa, s. tȗsto; odr. tùstijī koji je jako debeo, koji ima debeo sloj masti

tȕš¹

im. m. G tùša; mn. N tùševi, G tȕšēvā 1. crnilo koje se uglavnom upotrebljava u tehničkome crtanju [crni ~; crveni ~] 2. tehnika crtanja s pomoću istoimenoga crnila

tȕš

im. m. G tùša; mn. N tùševi, G tȕšēvā naprava za pranje tijela jakim i tankim mlazovima vode [stati pod ~] ♦ hladan ~ neugodno iznenađenje, šok, razočaranje

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga