gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùzverēm se, 3. l. mn. ùzverū se, imp. uzvèri se, aor. uzvèrah se, prid. r. uzvèrao se〉 vješto i brzo popeti se na što visoko služeći se samo rukama i nogama [~ na drvo]

im. m. 〈G ȕzvīka; mn. N ȕzvīci, G ȕzvīkā〉 1. glasno izgovoreni glas, riječ ili niz riječi koji služe da se njima doziva ili izrazi neki osjećaj; sin. usklik 2. v. usklik

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. uzvìkujēm, 3. l. mn. uzvìkujū, imp. uzvìkūj, aor. uzvikívah, imperf. uzvìkīvāh, prid. r. uzvikívao〉 jakim ili povišenim glasom izgovarati što [~ ljutito]; vidski parnjak: uzviknuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzvīknēm, 3. l. mn. ùzvīknū, imp. uzvíkni, aor. uzvíknuh, prid. r. uzvíknuo〉 jakim ili povišenim glasom izgovoriti što [~ ljutito]; vidski parnjak: uzvikivati

im. ž. 〈G ùzvisinē; mn. N ùzvisine, G ùzvisīnā〉 zem. reljefni oblik koji se ističe u odnosu na pretežno ravnu okolicu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzvīsīm, 3. l. mn. ùzvīsē, imp. uzvísi, aor. uzvísih, prid. r. uzvísio, prid. t. ùzvīšen〉 1. postaviti koga na visok položaj, dati mu visoku čast [~ na položaj kardinala]; sin. uzdignuti 2. pren. u velikoj mjeri istaknuti koga ili što; sin. uzdignuti pren., uznijeti pren., razg.; vidski paranjak: uzvisivati

im. s. 〈G uzvisívānja〉 1. postavljanje koga na visok položaj ili davanje visoke časti komu; sin. uzdizanje 2. pren. isticanje koga ili čega u velikoj mjeri; sin. uzdizanje pren., uznošenje pren., razg.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uzvìsujēm, 3. l. mn. uzvìsujū, imp. uzvìsūj, aor. uzvisívah, imperf. uzvìsīvāh, prid. r. uzvisívao, prid. t. uzvìsīvān〉 1. postavljati koga na visok položaj, davati mu visoku čast [~ na mjesto kardinala]; sin. uzdizati 2. pren. u velikoj mjeri isticati koga ili što; sin. uzdizati pren., uznositi pren., razg.; vidski paranjak: uzvisiti

prid. 〈G ùzvīšena; odr. ùzvīšenī, G ùzvīšenōg(a); ž. ùzvīšena, s. ùzvīšeno; komp. uzvišènijī〉 koji je duhovno čist [uzvišena ljubav; uzvišeni osjećaji]

pril. u smjeru suprotnome od smijera tijeka vode tekućice [Sava ~ od Siska]; ant. nizvodno

im. ž. 〈G ùzvōjnicē; mn. N ùzvōjnice, G ùzvōjnīcā〉 ono što ima oblik spirale

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzvraćām, 3. l. mn. ùzvraćajū, imp. ùzvraćāj, aor. ùzvraćah, imperf. ùzvraćāh, prid. r. ùzvraćao, prid. t. ùzvraćān〉 odgovarati na čije riječi ili na čija djela [~ istom mjerom; ~ ljubav]; vidski parnjak: uzvratiti

im. m. 〈G ȕzvrāta; mn. N ȕzvrāti, G ȕzvrātā〉 postupak kojim se komu što uzvraća istom mjerom, na isti ili sličan način

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzvrātīm, 3. l. mn. ùzvrātē, imp. uzvráti, aor. uzvrátih, prid. r. uzvrátio, prid. t. ùzvrāćen〉 odgovoriti na čije riječi ili na čija djela [~ istom mjerom; ~ ljubav]; vidski parnjak: uzvraćati

prid. 〈G ȕzvrātnōg(a); ž. ȕzvrātnā, s. ȕzvrātnō〉 koji se odnosi na uzvrat [~ susret]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. uzvr̀poljīm se, 3. l. mn. uzvr̀poljē se, imp. uzvrpòlji se, aor. uzvrpòljih se, prid. r. uzvrpòljio se〉 postati nemirnim; sin. uzvrtjeti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùzvrtīm se, 3. l. mn. ùzvrtē se, imp. uzvr̀ti se, aor. uzvr̀tjeh se, prid. r. m. uzvr̀tio se, ž. uzvr̀tjela se, s. uzvr̀tjelo se, mn. uzvr̀tjeli se〉 postati nemirnim; sin. uzvrpoljiti se

zb. im. ž. 〈G ȕžādi〉 skup užeta

prid. 〈G ùžagrena; odr. ùžagrenī, G ùžagrenōg(a); ž. ùžagrena, s. ùžagreno〉 koji je ugrijan tako da žari ili gori; sin. užaren

im. m. 〈G užára, V ȕžāru/ȕžāre; mn. N užári, G užárā〉 obrtnik koji proizvodi užad

prid. 〈G užáreva; ž. užáreva, s. užárevo〉 koji pripada užaru; sin. užarov

im. ž. 〈G užàricē; mn. N užàrice, G užàrīcā〉 obrtnica koja proizvodi užad

prid. 〈G užàričina; ž. užàričina, s. užàričino〉 koji pripada užarici

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùžārīm, 3. l. mn. ùžārē, imp. užári, aor. užárih, prid. r. užário, prid. t. ùžāren〉 1. ugrijati što tako da se žari [~ peć; ~ željezo]; sin. usijati, zažariti 2. pren. učiniti da što postane zanimljivije ili napeto [~ atmosferu; ~ situaciju]; sin. usijati, zažariti • užáriti se 〈povr.〉 1. biti ispunjen žarom, postati vrućim od žara 2. pren. a. postati crvenim ili vrućim [Lice mu se užarilo.] b. postati zanimljivim ili napetim [Situacija se užarila.]; sin. usijati se pren. v. pod usijati, zažariti se pren. v. pod zažariti

prid. 〈G užárova; ž. užárova, s. užárovo〉 usp. užarev

im. m. 〈G ȕžāsa〉 osjećaj velike nelagode i straha; sin. groza, jeza, strava

prid. 〈G ȕžāsna; odr. ȕžāsnī, G ȕžāsnōg(a); ž. ȕžāsna, s. ȕžāsno; komp. užàsnijī〉 1. koji izaziva veliku nelagodu i strah [~ prizor]; sin. grozan, jeziv 2. a. koji je iznimno snažan [~ udarac; ~ vjetar] b. koji je iznimno velik [~ poraz] 3. koji izaziva najveće zgražanje i zaprepaštenost [stravično ponašanje; ~ postupak]; sin. grozan, jeziv, strahovit, strašan pren.; sin. stravičan

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. užàsāvām, 3. l. mn. užasávajū, imp. užàsāvāj, aor. užasávah, imperf. užàsāvāh, prid. r. užasávao〉 izazivati u koga užas [~ stanovništvo okrutnošću]; sin. zaprepašćivati, zaprepaštavati • užasávati se 〈povr.〉 osjećati užas [~ se velike morske dubine]; vidski paranjak: užasnuti

pril. 〈komp. užàsnijē〉 1. tako da izaziva stravu [~ izgledati] 2. tako da izaziva zgražanje i zaprepaštenost [~ postupiti; ~ se ponašati]; sin. strašno, strahovito; sin. grozno, jezivo, stravično

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùžāsnēm, 3. l. mn. ùžāsnū, imp. užásni, aor. užásnuh, prid. r. užásnuo, prid. t. ùžāsnut〉 izazvati u koga užas [~ stanovništvo okrutnošću]; sin. zaprepastiti • užásnuti se 〈povr.〉 osjetiti užas [~ se velike morske dubine]; vidski paranjak: užasavati

im. s. 〈G úžeta〉 isprepletene niti od konoplje ili drugih vlakana koje služe za vezivanje, učvršćivanje ili podizanje teških predmeta [brodsko ~]; sin. konop, konopac, špag pokr.; ( špaga)

im. ž. 〈G ȕžinē; mn. N ȕžine, G ȕžīnā〉 manji obrok između dvaju glavnih obroka

im. m. 〈G užítka; mn. N užítci, G ùžītākā〉 veliko zadovoljstvo, doživljaj koji nastaje uživanjem [Užitak je živjeti na moru.]

im. s. 〈G užívānja〉 1. postizanje osjećaja zadovoljstva, ugode ili užitka 2. korištenje čime, imanje prava na što 3. uzimanje radi postizanja kakva osjećaja užitka ili izbjegavanja nelagode

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùžīvām, 3. l. mn. užívajū, imp. ùžīvāj, aor. užívah, imperf. ùžīvāh, prid. r. užívao, prid. t. ùžīvān〉 1. 〈prijel.〉 a. koristiti se čime, imati pravo na što [~ mirovinu; ~ povlastice] b. uzimati radi postizanja kakva osjećaja užitka ili izbjegavanja nelagode [~ drogu; ~ duhan] 2. 〈neprijel.〉 postizati čime osjećaj zadovoljstva, ugode ili užitka [~ u dobroj hrani; ~ na moru]

pril. u času zbivanja, na licu mjesta [prenositi ~ nogometnu utakmicu]

prid. 〈G ȕžurbāna; odr. ȕžurbānī, G ȕžurbānōg(a); ž. ȕžurbāna, s. ȕžurbāno; komp. užurbànijī〉 1. koji se žuri ili je u žurbi [~ čovjek] 2. u kojemu je primjetna žurba [~ život u gradu; užurbane pripreme]

im. ž. 〈G ȕžurbānosti, I ȕžurbānošću/ȕžurbānosti〉 osobina onoga koji je užurban ili svojstvo onoga što je užurbano

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. unaprjèđujēm, 3. l. mn. unaprjèđujū, imp. unaprjèđūj, aor. unaprjeđívah, imperf. unaprjèđīvāh, prid. r. unaprjeđívao, prid. t. unaprjèđīvān〉 1. činiti što boljim, naprednijim [~ proizvodnju; ~ znanost] 2. davati komu viši položaj u službi, postavljati koga u više zvanje [~ u čin bojnika]; sin. promicati; vidski paranjak: unaprijediti

im. s. 〈G unaprjeđénja; mn. N unaprjeđénja, G unaprjeđénjā〉 1. postizanje napretka uvođenjem pozitivnih promjena [~ proizvodnje] 2. napredovanje na viši položaj u službi ili u više zvanje [~ u viši vojni čin]; sin. promaknuće 3. viši položaj u službi ili više zvanje [Dobio je unaprjeđenje.]