ùzbūđenōst | im. ž. 〈G ùzbūđenosti, I ùzbūđenošću/ùzbūđenosti〉 osobina onoga koji je uzbuđen |
uzbuđénje | im. s. 〈G uzbuđénja〉 stanje onoga koji je uzbuđen [osjetiti ~] |
uzbuđívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uzbùđujēm, 3. l. mn. uzbùđujū, imp. uzbùđūj, aor. uzbuđívah, imperf. uzbùđīvāh, prid. r. uzbuđívao, prid. t. uzbùđīvān〉 izazivati u kome snažne osjećaje, uzbuđenost ili nemir [~ javnost; ~ strasti] • uzbuđívati se 〈povr.〉 postajati uzbuđenim, osjećati uzbuđenje; vidski paranjak: uzbuditi |
ȕzbuna | im. ž. 〈G ȕzbunē; mn. N ȕzbune, G ȕzbūnā〉 signal koji upozorava na opasnost ili poziva na pripremu protiv napada [zračna ~]; sin. (alarm) ♦ zvoniti na uzbunu upozoravati na opasnost |
ùzbūrkān | prid. 〈G ùzbūrkāna; odr. ùzbūrkānī, G ùzbūrkānōg(a); ž. ùzbūrkāna, s. ùzbūrkāno; komp. uzburkànijī〉 1. koji ima valove (o vodi) [uzburkano more; uzburkana površina jezera]; sin. nemiran 2. pren. koji je snažan i ispunjen uzbuđenošću ili nemirom (o osjećajima) |
ùzbūrkānōst | im. ž. 〈G ùzbūrkānosti, I ùzbūrkānošću/ùzbūrkānosti〉 svojstvo onoga što je uzburkano; sin. nemirnost |
ùzbūrkati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzbūrkām, 3. l. mn. ùzbūrkajū, imp. ùzbūrkāj, aor. ùzbūrkah, prid. r. ùzbūrkao, prid. t. ùzbūrkān〉 1. učiniti valovitim, nemirnim [Vjetar je uzburkao more.] 2. pren. izazvati u kome snažne osjećaje, uzbuđenost ili nemir [~ javnost; ~ strasti]; sin. uzbuditi, uskovitlati pren. • ùzbūrkati se 〈povr.〉 1. postati valovitim, nemirnim 2. pren. postati ispunjen snažnim osjećajima, uzbuđenošću i nemirom |
ùzda | im. ž. 〈G ùzdē; mn. N ùzde, G úzdā〉 dvostruka kožnata uzica, dio opreme kojom se upravlja konjem u zaprezi ili pri jahanju ♦ držati koga na uzdi imati koga u svojoj vlasti, upravljati kime, imati koga pod nadzorom; ispustiti uzde 〈iz ruku〉 smanjiti stegu (nadzor), olabaviti disciplinu; uzeti uzde u svoje ruke preuzeti vlast, staviti pod svoj nadzor |
ȕzdāh | im. m. 〈G ȕzdāha; mn. N ȕzdāsi, G ȕzdāhā〉 dubok udisaj i izdisaj kao izraz kakva tjelesnoga i psihičkoga stanja [~ olakšanja] |
uzdàhnuti | |
ùzdanica | im. ž. 〈G ùzdanicē; mn. N ùzdanice, G ȕzdanīcā〉 osoba u koju se tko pouzdaje |
ùzdaničin | prid. 〈G ùzdaničina; ž. ùzdaničina, s. ùzdaničino〉 koji pripada uzdanici |
ùzdati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùzdām se, 3. l. mn. ùzdajū se, imp. ùzdāj se, aor. ùzdah se, imperf. ùzdāh se, prid. r. ùzdao se〉 vjerovati u čiju pomoć i nadati joj se [~ u Boga] |
ùzdići | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzdignēm, 3. l. mn. ùzdignū, imp. ùzdigni, aor. ùzdigoh, prid. r. ùzdigao, prid. t. ùzdignūt, pril. p. ùzdigāvši〉 v. uzdignuti |
ùzdignuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzdignēm, 3. l. mn. ùzdignū, imp. ùzdigni, aor. ùzdignuh, prid. r. ùzdignuo, prid. t. ùzdignūt, pril. p. ùzdignūvši〉 1. podignuti što na više mjesto ili uvis [~ ruke] 2. pren. u velikoj mjeri istaknuti koga ili što; sin. uznijeti pren., razg., uzvisiti pren. 3. postaviti koga na visok položaj, dati komu visoku čast [~ na položaj kardinala]; sin. uzvisiti • ùzdignuti se 〈povr.〉 doći na veću visinu [~ se iznad grada]; sin. (uzdići); vidski paranjak: uzdizati |
ùzdisānje | im. s. 〈G ùzdisānja〉 izražavanje određenoga psihičkog stanja s pomoću uzdaha |
ùzdisati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzdišēm, 3. l. mn. ùzdišū, imp. ùzdiši, aor. ùzdisah, imperf. ùzdisāh, prid. r. ùzdisao〉 duboko udisati i izdisati i tako izražavati kakvo tjelesno ili psihičko stanje [~ od boli; ~ od olakšanja]; sin. (ispuštati uzdahe) v. pod ispuštati; vidski parnjak: uzdahnuti |
ùzdizānje | im. s. 〈G ùzdizānja〉 1. podizanje čega na više mjesto ili uvis 2. pren. isticanje koga ili čega u velikoj mjeri; sin. uznošenje pren., razg., uzvisivanje pren. 3. postavljanje koga na visok položaj ili davanje visoke časti komu; sin. uzvisivanje 4. isticanje ili hvaljenje koga ili čega na različite načine; sin. slavljenje 5. dolaženje na veću visinu |
ùzdizati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzdižēm, 3. l. mn. ùzdižū, imp. ùzdiži, aor. ùzdizah, imperf. ùzdizāh, prid. r. ùzdizao, prid. t. ùzdizān, pril. p. ùzdigāvši〉 1. podizati što na više mjesto ili uvis [~ uvis]; vidski parnjak: uzdignuti 2. pren. u velikoj mjeri isticati koga ili što; sin. uznositi pren., razg., uzvisivati pren.; vidski parnjak: uzdignuti 3. postavljati koga na visok položaj, davati mu visoku čast [~ na mjesto kardinala]; sin. uzvisivati; vidski parnjak: uzdignuti 4. na različite načine isticati ili hvaliti koga ili što, čije zasluge ili kakva svojstva [~ junake; ~ žensku ljepotu]; sin. slaviti • ùzdizati se 〈povr.〉 dolaziti na veću visinu [~ se iznad grada]; vidski parnjak: uzdignuti |
ùzdrāvlje | usk. izriče želju za zdravljem pri nazdravljanju |
uzdr̀htati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzdršćēm/ùzdrhtīm, 3. l. mn. ùzdršćū/ùzdrhtē, imp. uzdr̀šći/uzdr̀hti, aor. uzdr̀htah, prid. r. uzdr̀htao〉 početi drhtati |
uzdr̀žati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùzdržīm se, 3. l. mn. ùzdržē se, imp. uzdr̀ži se, aor. uzdr̀žah se, prid. r. m. ȕzdržao se, ž. ȕzdržāla se, s. ȕzdržālo se, mn. ȕzdržāli se〉 uskratiti si što ili odreći se čega [~ se od hrane]; sin. ustegnuti se v. pod ustegnuti; vidski parnjak: uzdržavati se v. pod uzdržavati |
uzdržávānje | |
uzdržávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uzdr̀žāvām, 3. l. mn. uzdržávajū, imp. uzdr̀žāvāj, aor. uzdržávah, imperf. uzdr̀žāvāh, prid. r. uzdržávao, prid. t. uzdr̀žāvān〉 davati komu sredstva za život [~ obitelj]; sin. hraniti pren. • uzdržávati se 〈povr.〉 1. pribavljati sredstva za život [~ se radom] 2. uskraćivati si što ili odricati se čega [~ se od hrane]; sin. ustezati se v. pod ustezati; vidski paranjak: uzdržati se |
ùzdušnica | im. ž. 〈G ùzdušnicē; mn. N ùzdušnice, G ùzdušnīcā〉 zool. organ oblika razgrananih cjevčica koji ima funkciju organa za disanje kod kopnenih člankonožaca |
ùzdušnjāk | im. m. 〈G ùzdušnjāka; mn. N ùzdušnjāci, G ùzdušnjākā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina kopnenih člankonožaca koji dišu s pomoću uzdušnica, čine ih stonoge i kukci 2. pripadnik istoimene skupine |
ȕzdūž | pril. po dužini [rezati ~] ♦ ~ i poprijeko potpuno, temeljito, u svim pojedinostima, sa svih strana |
ȕzdūž | prij. 〈G〉 označuje da se što proteže dužinom čega [drvored ~ ulice; šetati ~ rijeke]; sin. duž |
ȕzdūžan | prid. 〈G ȕzdūžna; odr. ȕzdūžnī, G ȕzdūžnōg(a); ž. ȕzdūžna, s. ȕzdūžno〉 koji je po dužini [uzdužne pruge na haljini]; ant. poprečan |
uzemljénje | im. s. 〈G uzemljénja; mn. N uzemljénja, G uzemljénjā〉 tehn. vodljivi spoj koje točke električne mreže, dijela postrojenja ili pojedinih uređaja sa zemljom koji služi zaštiti od strujnoga udara |
uzèmljiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzemljīm, 3. l. mn. ùzemljē, imp. uzèmlji, aor. uzèmljih, prid. r. uzèmljio, prid. t. ùzemljen〉 izvesti uzemljenje [~ stup javne rasvjete] |
ȕzēt | prid. 〈G ȕzēta; odr. ȕzētī, G ȕzētōg(a); ž. ȕzēta, s. ȕzēto〉 koji je nepokretan zbog prestanka rada dijela živčanoga sustava |
ùzēti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕzmēm, 3. l. mn. ȕzmū, imp. ùzmi, aor. ùzēh, prid. r. m. ȕzeo, ž. ȕzēla, s. ȕzēlo, mn. ȕzēli, prid. t. ȕzēt, pril. p. ȕzēvši〉 1. uhvatiti koga ili što rukom [~ dijete za ruku; ~ kruh]; sin. primiti 2. ne dopustiti komu da posjeduje što, ne prepustiti komu što u vlasništvo [~ komu čokoladu]; ant. dati 3. ustupiti što komu za novčanu naknadu [~ automobil za 20 000 kuna]; sin. kupiti; ant. dati, prodati 4. kriomice ili silom prisvojiti što tuđe [~ komu novac]; sin. otuđiti pren., ukrasti 5. izdvojiti koga ili što iz kakve skupine s kojim ciljem, napraviti izbor [~ najbolje učenike za natjecanje; ~ temu za rad]; sin. izabrati, odabrati 6. pristati na koju dužnost ili obvezu [~ odgovornost na sebe] 7. razg. v. zaposliti 8. unijeti što u tijelo [~ lijekove] ◇ ~ drogu v. drogirati se pod drogirati; ~ hranu v. jesti; ~ tekućinu v. piti; ~ za muža v. udati se pod udati; ~ za ženu v. oženiti se pod oženiti • ùzēti se 〈povr.〉 v. sklopiti brak pod sklopiti, vjenčati se pod vjenčati; vidski paranjak: uzimati |
ȕzētōst | im. ž. 〈G ȕzētosti, I ȕzētošću/ȕzētosti〉 med. prestanak rada dijela živčanoga sustava |
uzgájānje | im. s. 〈G uzgájānja〉 v. uzgoj |
uzgájati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzgājām, 3. l. mn. uzgájajū, imp. ùzgājāj, aor. uzgájah, imperf. ùzgājāh, prid. r. uzgájao, prid. t. ùzgājān〉 1. uz stalnu njegu i brigu za životinje postizati željena svojstva [~ stoku] 2. uz stalnu njegu i brigu za biljke ili tlo postizati željena svojstva [~ vinograd]; sin. (kultivirati); vidski paranjak: uzgojiti |
uzgajìvāč | im. m. 〈G uzgajiváča, V ȕzgajivāču; mn. N uzgajiváči, G uzgajiváčā〉 osoba koja uzgaja biljke ili životinje |
uzgajivàčica | im. ž. 〈G uzgajivàčicē; mn. N uzgajivàčice, G uzgajivàčīcā〉 žena koja uzgaja biljke ili životinje |
uzgajivàčičin | prid. 〈G uzgajivàčičina; ž. uzgajivàčičina, s. uzgajivàčičino〉 koji pripada uzgajivačici |
ùzgoj | im. m. 〈G ùzgoja; mn. N ùzgoji, G ȕzgōjā〉 briga za životinje i biljke uz stalnu njegu [~ konja; ~ povrća]; sin. (uzgajanje) |
uzgòjiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzgojīm, 3. l. mn. ùzgojē, imp. uzgòji, aor. uzgòjih, prid. r. uzgòjio, prid. t. ùzgojen〉 1. uz stalnu njegu i brigu za životinje postići željena svojstva [~ stoku] 2. uz stalnu njegu i brigu za biljke ili tlo postići željena svojstva [~ vinograd]; sin. (kultivirati); vidski paranjak: uzgajati |
ùzgon | im. m. 〈G ùzgona; mn. N ùzgoni, G ȕzgōnā〉 fiz. sila koja tijelo manje gustoće uronjeno u fluid veće gustoće nastoji istisnuti na površinu |
ùzgred | |
ȕzica | im. ž. 〈G ȕzicē; mn. N ȕzice, G ȕzīcā〉 kožnata ili končana upletena deblja nit [vezati uzicom] ♦ držati (voditi) na uzici koga upravljati kime, imati pod nadzorom koga |
ùzimānje | im. s. 〈G ùzimānja〉 1. hvatanje koga ili čega rukom; sin. primanje 2. nedopuštanje komu da posjeduje što, neprepuštanje komu čega u vlasništvo; ant. davanje 3. postajanje vlasnikom čega plativši određenu cijenu; sin. kupovanje; ant. prodavanje 4. prisvajanje čega tuđega kriomice ili silom; sin. otuđivanje 5. izdvajanje koga ili čega iz skupine s kojim ciljem, pravljenje odabira 6. pristajanje na koju dužnost ili obvezu 7. razg. v. zapošljavanje 8. unošenje u tijelo |
ùzimati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzimām/ùzimljēm, 3. l. mn. ùzimajū/ùzimljū, imp. ùzimāj/ùzimlji, aor. ùzimah, imperf. ùzimāh, prid. r. ùzimao, prid. t. ùzimān, pril. s. ùzimajūći/ùzimljūći〉 1. hvatati koga ili što rukom [~ dijete za ruku; ~ kruh]; sin. primati 2. ne dopuštati komu da posjeduje što, ne prepuštati komu što u vlasništvo [~ komu čokoladu]; ant. davati 3. ustupati što komu za novčanu naknadu [~ automobil za 20 000 kuna]; sin. kupovati; ant. davati, prodavati 4. kriomice ili silom prisvajati što tuđe [~ komu novac]; sin. krasti, otuđivati pren. 5. izdvajati koga ili što iz skupine s kojim ciljem, praviti izbor [~ najbolje učenike za natjecanje; ~ temu za rad] 6. pristajati na koju dužnost ili obvezu koju tko daje ili ju je dotad imao [~ odgovornost na sebe]; sin. preuzimati 7. razg. v. zapošljavati 8. unositi što u tijelo [~ lijekove] ◇ ~ drogu v. drogirati se pod drogirati; ~ hranu v. jesti; ~ tekućinu v. piti; ~ za muža v. udavati se pod udavati; ~ za ženu v. ženiti se pod ženiti • ùzimati se 〈povr.〉 v. sklapati brak pod sklapati, vjenčavati se pod vjenčavati; vidski paranjak: uzeti |
ùzjahati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzjašēm, 3. l. mn. ùzjašē, imp. ùzjaši, aor. ùzjahah, prid. r. ùzjahao, prid. t. ùzjahān〉 popeti se na jahaću životinju i sjesti u sedlo ili na njezina leđa [~ konja; ~ magarca] |
ùzlaz | im. m. 〈G ùzlaza; mn. N ùzlazi, G ȕzlāzā〉 1. rel. kretanje ili penjanje sa zemlje prema nebu 2. pren. povećavanje kakve vrijednosti [~ dionica] |