im. ž. 〈G ùzbūđenosti, I ùzbūđenošću/ùzbūđenosti〉 osobina onoga koji je uzbuđen

im. s. 〈G uzbuđénja〉 stanje onoga koji je uzbuđen [osjetiti ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uzbùđujēm, 3. l. mn. uzbùđujū, imp. uzbùđūj, aor. uzbuđívah, imperf. uzbùđīvāh, prid. r. uzbuđívao, prid. t. uzbùđīvān〉 izazivati u kome snažne osjećaje, uzbuđenost ili nemir [~ javnost; ~ strasti] • uzbuđívati se 〈povr.〉 postajati uzbuđenim, osjećati uzbuđenje; vidski paranjak: uzbuditi

im. ž. 〈G ȕzbunē; mn. N ȕzbune, G ȕzbūnā〉 signal koji upozorava na opasnost ili poziva na pripremu protiv napada [zračna ~]; sin. (alarm) ♦ zvoniti na uzbunu upozoravati na opasnost

prid. 〈G ùzbūrkāna; odr. ùzbūrkānī, G ùzbūrkānōg(a); ž. ùzbūrkāna, s. ùzbūrkāno; komp. uzburkànijī〉 1. koji ima valove (o vodi) [uzburkano more; uzburkana površina jezera]; sin. nemiran 2. pren. koji je snažan i ispunjen uzbuđenošću ili nemirom (o osjećajima)

im. ž. 〈G ùzbūrkānosti, I ùzbūrkānošću/ùzbūrkānosti〉 svojstvo onoga što je uzburkano; sin. nemirnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzbūrkām, 3. l. mn. ùzbūrkajū, imp. ùzbūrkāj, aor. ùzbūrkah, prid. r. ùzbūrkao, prid. t. ùzbūrkān〉 1. učiniti valovitim, nemirnim [Vjetar je uzburkao more.] 2. pren. izazvati u kome snažne osjećaje, uzbuđenost ili nemir [~ javnost; ~ strasti]; sin. uzbuditi, uskovitlati pren. • ùzbūrkati se 〈povr.〉 1. postati valovitim, nemirnim 2. pren. postati ispunjen snažnim osjećajima, uzbuđenošću i nemirom

im. ž. 〈G ùzdē; mn. N ùzde, G úzdā〉 dvostruka kožnata uzica, dio opreme kojom se upravlja konjem u zaprezi ili pri jahanju ♦ držati koga na uzdi imati koga u svojoj vlasti, upravljati kime, imati koga pod nadzorom; ispustiti uzde 〈iz ruku〉 smanjiti stegu (nadzor), olabaviti disciplinu; uzeti uzde u svoje ruke preuzeti vlast, staviti pod svoj nadzor

im. m. 〈G ȕzdāha; mn. N ȕzdāsi, G ȕzdāhā〉 dubok udisaj i izdisaj kao izraz kakva tjelesnoga i psihičkoga stanja [~ olakšanja]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzdahnēm, 3. l. mn. ùzdahnū, imp. uzdàhni, aor. uzdàhnuh, prid. r. uzdàhnuo〉 duboko udahnuti i izdahnuti i tako izraziti kakvo tjelesno ili psihičko stanje [~ od boli; ~ od olakšanja]; sin. (ispustiti uzdah) v. pod ispustiti; vidski parnjak: uzdisati

im. ž. 〈G ùzdanicē; mn. N ùzdanice, G ȕzdanīcā〉 osoba u koju se tko pouzdaje

prid. 〈G ùzdaničina; ž. ùzdaničina, s. ùzdaničino〉 koji pripada uzdanici

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùzdām se, 3. l. mn. ùzdajū se, imp. ùzdāj se, aor. ùzdah se, imperf. ùzdāh se, prid. r. ùzdao se〉 vjerovati u čiju pomoć i nadati joj se [~ u Boga]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzdignēm, 3. l. mn. ùzdignū, imp. ùzdigni, aor. ùzdigoh, prid. r. ùzdigao, prid. t. ùzdignūt, pril. p. ùzdigāvši〉 v. uzdignuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzdignēm, 3. l. mn. ùzdignū, imp. ùzdigni, aor. ùzdignuh, prid. r. ùzdignuo, prid. t. ùzdignūt, pril. p. ùzdignūvši〉 1. podignuti što na više mjesto ili uvis [~ ruke] 2. pren. u velikoj mjeri istaknuti koga ili što; sin. uznijeti pren., razg., uzvisiti pren. 3. postaviti koga na visok položaj, dati komu visoku čast [~ na položaj kardinala]; sin. uzvisiti • ùzdignuti se 〈povr.〉 doći na veću visinu [~ se iznad grada]; sin. (uzdići); vidski paranjak: uzdizati

im. s. 〈G ùzdisānja〉 izražavanje određenoga psihičkog stanja s pomoću uzdaha

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzdišēm, 3. l. mn. ùzdišū, imp. ùzdiši, aor. ùzdisah, imperf. ùzdisāh, prid. r. ùzdisao〉 duboko udisati i izdisati i tako izražavati kakvo tjelesno ili psihičko stanje [~ od boli; ~ od olakšanja]; sin. (ispuštati uzdahe) v. pod ispuštati; vidski parnjak: uzdahnuti

im. s. 〈G ùzdizānja〉 1. podizanje čega na više mjesto ili uvis 2. pren. isticanje koga ili čega u velikoj mjeri; sin. uznošenje pren., razg., uzvisivanje pren. 3. postavljanje koga na visok položaj ili davanje visoke časti komu; sin. uzvisivanje 4. isticanje ili hvaljenje koga ili čega na različite načine; sin. slavljenje 5. dolaženje na veću visinu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzdižēm, 3. l. mn. ùzdižū, imp. ùzdiži, aor. ùzdizah, imperf. ùzdizāh, prid. r. ùzdizao, prid. t. ùzdizān, pril. p. ùzdigāvši〉 1. podizati što na više mjesto ili uvis [~ uvis]; vidski parnjak: uzdignuti 2. pren. u velikoj mjeri isticati koga ili što; sin. uznositi pren., razg., uzvisivati pren.; vidski parnjak: uzdignuti 3. postavljati koga na visok položaj, davati mu visoku čast [~ na mjesto kardinala]; sin. uzvisivati; vidski parnjak: uzdignuti 4. na različite načine isticati ili hvaliti koga ili što, čije zasluge ili kakva svojstva [~ junake; ~ žensku ljepotu]; sin. slaviti • ùzdizati se 〈povr.〉 dolaziti na veću visinu [~ se iznad grada]; vidski parnjak: uzdignuti

usk. izriče želju za zdravljem pri nazdravljanju

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzdršćēm/ùzdrhtīm, 3. l. mn. ùzdršćū/ùzdrhtē, imp. uzdr̀šći/uzdr̀hti, aor. uzdr̀htah, prid. r. uzdr̀htao〉 početi drhtati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùzdržīm se, 3. l. mn. ùzdržē se, imp. uzdr̀ži se, aor. uzdr̀žah se, prid. r. m. ȕzdržao se, ž. ȕzdržāla se, s. ȕzdržālo se, mn. ȕzdržāli se〉 uskratiti si što ili odreći se čega [~ se od hrane]; sin. ustegnuti se v. pod ustegnuti; vidski parnjak: uzdržavati se v. pod uzdržavati

im. s. 〈G uzdržávānja〉 1. davanje komu sredstava za život; sin. hranjenje pren. 2. pribavljanje sredstva za život 3. uskraćivanje sebi čega ili odricanje od čega; sin. ustezanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uzdr̀žāvām, 3. l. mn. uzdržávajū, imp. uzdr̀žāvāj, aor. uzdržávah, imperf. uzdr̀žāvāh, prid. r. uzdržávao, prid. t. uzdr̀žāvān〉 davati komu sredstva za život [~ obitelj]; sin. hraniti pren. • uzdržávati se 〈povr.〉 1. pribavljati sredstva za život [~ se radom] 2. uskraćivati si što ili odricati se čega [~ se od hrane]; sin. ustezati se v. pod ustezati; vidski paranjak: uzdržati se

im. ž. 〈G ùzdušnicē; mn. N ùzdušnice, G ùzdušnīcā〉 zool. organ oblika razgrananih cjevčica koji ima funkciju organa za disanje kod kopnenih člankonožaca

im. m. 〈G ùzdušnjāka; mn. N ùzdušnjāci, G ùzdušnjākā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina kopnenih člankonožaca koji dišu s pomoću uzdušnica, čine ih stonoge i kukci 2. pripadnik istoimene skupine

pril. po dužini [rezati ~] ♦ ~ i poprijeko potpuno, temeljito, u svim pojedinostima, sa svih strana

prij. 〈G〉 označuje da se što proteže dužinom čega [drvored ~ ulice; šetati ~ rijeke]; sin. duž

prid. 〈G ȕzdūžna; odr. ȕzdūžnī, G ȕzdūžnōg(a); ž. ȕzdūžna, s. ȕzdūžno〉 koji je po dužini [uzdužne pruge na haljini]; ant. poprečan

im. s. 〈G uzemljénja; mn. N uzemljénja, G uzemljénjā〉 tehn. vodljivi spoj koje točke električne mreže, dijela postrojenja ili pojedinih uređaja sa zemljom koji služi zaštiti od strujnoga udara

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzemljīm, 3. l. mn. ùzemljē, imp. uzèmlji, aor. uzèmljih, prid. r. uzèmljio, prid. t. ùzemljen〉 izvesti uzemljenje [~ stup javne rasvjete]

prid. 〈G ȕzēta; odr. ȕzētī, G ȕzētōg(a); ž. ȕzēta, s. ȕzēto〉 koji je nepokretan zbog prestanka rada dijela živčanoga sustava

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕzmēm, 3. l. mn. ȕzmū, imp. ùzmi, aor. ùzēh, prid. r. m. ȕzeo, ž. ȕzēla, s. ȕzēlo, mn. ȕzēli, prid. t. ȕzēt, pril. p. ȕzēvši〉 1. uhvatiti koga ili što rukom [~ dijete za ruku; ~ kruh]; sin. primiti 2. ne dopustiti komu da posjeduje što, ne prepustiti komu što u vlasništvo [~ komu čokoladu]; ant. dati 3. ustupiti što komu za novčanu naknadu [~ automobil za 20 000 kuna]; sin. kupiti; ant. dati, prodati 4. kriomice ili silom prisvojiti što tuđe [~ komu novac]; sin. otuđiti pren., ukrasti 5. izdvojiti koga ili što iz kakve skupine s kojim ciljem, napraviti izbor [~ najbolje učenike za natjecanje; ~ temu za rad]; sin. izabrati, odabrati 6. pristati na koju dužnost ili obvezu [~ odgovornost na sebe] 7. razg. v. zaposliti 8. unijeti što u tijelo [~ lijekove] ◇ ~ drogu v. drogirati se pod drogirati; ~ hranu v. jesti; ~ tekućinu v. piti; ~ za muža v. udati se pod udati; ~ za ženu v. oženiti se pod oženiti • ùzēti se 〈povr.〉 v. sklopiti brak pod sklopiti, vjenčati se pod vjenčati; vidski paranjak: uzimati

im. ž. 〈G ȕzētosti, I ȕzētošću/ȕzētosti〉 med. prestanak rada dijela živčanoga sustava

im. s. 〈G uzgájānja〉 v. uzgoj

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzgājām, 3. l. mn. uzgájajū, imp. ùzgājāj, aor. uzgájah, imperf. ùzgājāh, prid. r. uzgájao, prid. t. ùzgājān〉 1. uz stalnu njegu i brigu za životinje postizati željena svojstva [~ stoku] 2. uz stalnu njegu i brigu za biljke ili tlo postizati željena svojstva [~ vinograd]; sin. (kultivirati); vidski paranjak: uzgojiti

im. m. 〈G uzgajiváča, V ȕzgajivāču; mn. N uzgajiváči, G uzgajiváčā〉 osoba koja uzgaja biljke ili životinje

im. ž. 〈G uzgajivàčicē; mn. N uzgajivàčice, G uzgajivàčīcā〉 žena koja uzgaja biljke ili životinje

prid. 〈G uzgajivàčičina; ž. uzgajivàčičina, s. uzgajivàčičino〉 koji pripada uzgajivačici

im. m. 〈G ùzgoja; mn. N ùzgoji, G ȕzgōjā〉 briga za životinje i biljke uz stalnu njegu [~ konja; ~ povrća]; sin. (uzgajanje)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzgojīm, 3. l. mn. ùzgojē, imp. uzgòji, aor. uzgòjih, prid. r. uzgòjio, prid. t. ùzgojen〉 1. uz stalnu njegu i brigu za životinje postići željena svojstva [~ stoku] 2. uz stalnu njegu i brigu za biljke ili tlo postići željena svojstva [~ vinograd]; sin. (kultivirati); vidski paranjak: uzgajati

im. m. 〈G ùzgona; mn. N ùzgoni, G ȕzgōnā〉 fiz. sila koja tijelo manje gustoće uronjeno u fluid veće gustoće nastoji istisnuti na površinu

pril. kao da nije osobito važno [~ spomenuti]; sin. usput, usputno

im. ž. 〈G ȕzicē; mn. N ȕzice, G ȕzīcā〉 kožnata ili končana upletena deblja nit [vezati uzicom] ♦ držati (voditi) na uzici koga upravljati kime, imati pod nadzorom koga

im. s. 〈G ùzimānja〉 1. hvatanje koga ili čega rukom; sin. primanje 2. nedopuštanje komu da posjeduje što, neprepuštanje komu čega u vlasništvo; ant. davanje 3. postajanje vlasnikom čega plativši određenu cijenu; sin. kupovanje; ant. prodavanje 4. prisvajanje čega tuđega kriomice ili silom; sin. otuđivanje 5. izdvajanje koga ili čega iz skupine s kojim ciljem, pravljenje odabira 6. pristajanje na koju dužnost ili obvezu 7. razg. v. zapošljavanje 8. unošenje u tijelo

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzimām/ùzimljēm, 3. l. mn. ùzimajū/ùzimljū, imp. ùzimāj/ùzimlji, aor. ùzimah, imperf. ùzimāh, prid. r. ùzimao, prid. t. ùzimān, pril. s. ùzimajūći/ùzimljūći〉 1. hvatati koga ili što rukom [~ dijete za ruku; ~ kruh]; sin. primati 2. ne dopuštati komu da posjeduje što, ne prepuštati komu što u vlasništvo [~ komu čokoladu]; ant. davati 3. ustupati što komu za novčanu naknadu [~ automobil za 20 000 kuna]; sin. kupovati; ant. davati, prodavati 4. kriomice ili silom prisvajati što tuđe [~ komu novac]; sin. krasti, otuđivati pren. 5. izdvajati koga ili što iz skupine s kojim ciljem, praviti izbor [~ najbolje učenike za natjecanje; ~ temu za rad] 6. pristajati na koju dužnost ili obvezu koju tko daje ili ju je dotad imao [~ odgovornost na sebe]; sin. preuzimati 7. razg. v. zapošljavati 8. unositi što u tijelo [~ lijekove] ◇ ~ drogu v. drogirati se pod drogirati; ~ hranu v. jesti; ~ tekućinu v. piti; ~ za muža v. udavati se pod udavati; ~ za ženu v. ženiti se pod ženiti • ùzimati se 〈povr.〉 v. sklapati brak pod sklapati, vjenčavati se pod vjenčavati; vidski paranjak: uzeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzjašēm, 3. l. mn. ùzjašē, imp. ùzjaši, aor. ùzjahah, prid. r. ùzjahao, prid. t. ùzjahān〉 popeti se na jahaću životinju i sjesti u sedlo ili na njezina leđa [~ konja; ~ magarca]

im. m. 〈G ùzlaza; mn. N ùzlazi, G ȕzlāzā〉 1. rel. kretanje ili penjanje sa zemlje prema nebu 2. pren. povećavanje kakve vrijednosti [~ dionica]