gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzlazīm, 3. l. mn. ùzlazē, imp. ùzlazi, aor. ùzlazih, imperf. ùzlažāh, prid. r. ùzlazio〉 rel. kretati se ili penjati se sa zemlje prema nebu [~ na nebo]

prid. 〈G ùzlaznōg(a); ž. ùzlaznā, s. ùzlaznō〉 koji uzlazi ili se penje [uzlazna staza; ~ naglasak]; ant. silazni

im. s. 〈G ùzlažēnja〉 usp. uzlaz

im. m. 〈G ùzleta; mn. N ùzleti, G ȕzlētā〉 let ili dizanje uvis [~ zrakoplova]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzletīm, 3. l. mn. ùzletē, imp. uzlèti, aor. uzlètjeh, prid. r. m. uzlètio, ž. uzlètjela, s. uzlètjelo, mn. uzlètjeli〉 početi letjeti, leteći se dignuti uvis [Ptice su uzletjele s grana.; Zrakoplov je uzletio.]; sin. poletjeti; ant. sletjeti; vidski parnjak: uzlijetati

prid. 〈G ùzletnōg(a); ž. ùzletnā, s. ùzletnō〉 koji se odnosi na uzlet ili koji služi za uzlijetanje [uzletna staza]; ant. sletni

im. s. 〈G uzlijétānja〉 početak leta, dizanje uvis letenjem; sin. polijetanje; ant. slijetanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzlijēćēm, 3. l. mn. ùzlijēćū, imp. uzlijéći, aor. uzlijétah, imperf. ùzlijētāh, prid. r. uzlijétao〉 počinjati letjeti, leteći se dizati uvis [Ptica uzlijeće s grane.; Zrakoplov uzlijeće.]; sin. polijetati; ant. slijetati; vidski parnjak: uzletjeti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzmaknēm, 3. l. mn. ùzmaknū, imp. uzmàkni, aor. uzmàkoh, prid. r. uzmàkao, pril. p. ùzmakāvši〉 v. uzmaknuti

im. m. 〈G ȕzmāha; mn. N ȕzmāsi, G ȕzmāhā〉 glazb. nepotpuni takt koji se nalazi na početku pjesme; sin. (predtakt)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzmaknēm, 3. l. mn. ùzmaknū, imp. uzmàkni, aor. uzmàknuh, prid. r. uzmàknuo, pril. p. uzmàknūvši〉 1. pomaknuti se unatrag, otići unatrag [~ prema vratima]; sin. povući se v. pod povući 2. pren. prestati se protiviti komu ili čemu [~ pred istinom; ~ pred neprijateljem; ~ pred problemima; ~ u svađi]; sin. povući se v. pod povući, popustiti; sin. (uzmaći); vidski paranjak: uzmicati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzmičēm, 3. l. mn. ùzmičū, imp. ùzmiči, aor. ùzmicah, imperf. ùzmicāh, prid. r. ùzmicao〉 1. koračati unatrag, odlaziti unatrag [~ prema vratima] 2. pren. prestajati se protiviti komu ili čemu [~ pred istinom; ~ pred neprijateljem; ~ pred problemima; ~ u svađi]; sin. popuštati; sin. povlačiti se v. pod povlačiti; vidski paranjak: uzmaknuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. uznàpredujēm, 3. l. mn. uznàpredujū, imp. uznàpredūj, aor. uznàpredovah, prid. r. uznàpredovao〉 1. napredujući dosegnuti bolje stanje ili bolji položaj [~ u učenju engleskoga; ~ na poslu] 2. razvijajući se dosegnuti veći stupanj čega [Bolest je uznapredovala.; Rat je uznapredovao.]

im. s. 〈G uznemirávānja〉 1. izazivanje nemira u komu ili čemu, činjenje koga nemirnim 2. postajanje nemirnim; sin. uznemirivanje; ant. smirivanje, umirivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uznemìrāvām, 3. l. mn. uznemirávajū, imp. uznemìrāvāj, aor. uznemirávah, imperf. uznemìrāvāh, prid. r. uznemirávao, prid. t. uznemìrāvān〉 izazivati nemir u kome ili čemu, činiti nemirnim [~ djecu u razredu; ~ nasilnika] • uznemirávati se 〈povr.〉 postajati nemirnim [Uznemirio se zbog bolesti.]; sin. uznemirivati; ant. smirivati, umirivati; vidski paranjak: uznemiriti

im. ž. 〈G uznèmīrenosti, I uznèmīrenošću/uznèmīrenosti〉 osobina onoga koji je uznemiren ili svojstvo onoga što je uznemireno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uznèmīrīm, 3. l. mn. uznèmīrē, imp. uznemíri, aor. uznemírih, prid. r. uznemírio, prid. t. uznèmīren〉 izazvati nemir u kome ili čemu, učiniti nemirnim [~ djecu u razredu; ~ nasilnika] • uznemíriti se 〈povr.〉 postati nemirnim; sin. uskomešati se, uzbuditi se v. pod uzbuditi; ant. smiriti, umiriti; Vidski parnjaci: uznemiravati, uznemirivati

im. s. 〈G uznemirívānja〉 usp. uznemirivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uznemìrujēm, 3. l. mn. uznemìrujū, imp. uznemìrūj, aor. uznemirívah, imperf. uznemìrīvāh, prid. r. uznemirívao, prid. t. uznemìrīvān〉 usp. uznemiravati

pril. tako da uznemiruje [djelovati ~]

prid. 〈G uznemìrujūćēg(a); ž. uznemìrujūćā, s. uznemìrujūćē〉 koji uznemiruje [uznemirujuće djelovanje]

im. s. 〈G uznesénja〉 stanje u kojemu je onaj koji je dušom i tijelom prešao sa Zemlje na nebo ◇ Uznesenje Blažene Djevice Marije rel. kršćanski blagdan kojim se slavi uzlaz Bogorodičine duše i tijela na nebo

im. ž. 〈G ȕznicē; mn. N ȕznice, G ȕznīcā〉 poet. 1. v. zatočenica 2. v. zatvorenica

prid. 〈G ȕzničina; ž. ȕzničina, s. ȕzničino〉 poet. 1. v. zatočeničin 2. v. zatvoreničin

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uznèsem, 3. l. mn. uznèsū, imp. uznèsi, aor. ȕznijēh/uznèsoh, prid. r. m. ȕznio, ž. ȕznijēla, s. ȕznijēlo, mn. ȕznijēli, prid. t. uznèsen〉 1. rel. dignuti koga dušom i tijelom sa zemlje na nebo 2. pren., razg. v. uzdignuti pren., uzvisiti pren. • ùznijēti se 〈povr.〉 postati ushićenim ili zadivljenim kojom osobom, djelom, događajem itd. [~ se glazbom]; vidski paranjak: uznositi

im. m. 〈G ȕznīka, V ȕznīče; mn. N ȕznīci, G ȕznīkā〉 poet. 1. v. zatočenik 2. v. zatvorenik

im. s. 〈G ȕznīštva〉 poet. v. zatočeništvo

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùznosīm, 3. l. mn. ùznosē, imp. uznòsi, aor. uznòsih, imperf. ùznošāh/uznòsijāh, prid. r. uznòsio, prid. t. ùznošen〉 1. rel. dizati koga dušom i tijelom sa zemlje na nebo 2. pren., razg. u velikoj mjeri isticati koga ili što; sin. uzdizati pren., uzvisivati pren. • uznòsiti se 〈povr.〉 postajati ushićenim ili zadivljenim kojom osobom, djelom, događajem itd. [~ se glazbom]; vidski paranjak: uznijeti

im. s. 〈G ùznošēnja〉 1. rel. dizanje koga dušom i tijelom sa zemlje na nebo 2. pren., razg. v. uzdizanje pren. v. uzvisivanje pren. 3. postajanje ushićenim ili zadivljenim kojom osobom, djelom, događajem itd.

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. uzòholīm se, 3. l. mn. uzòholē se, imp. uzohòli se, aor. uzohòlih se, prid. r. uzohòlio se〉 postati oholim

im. m. 〈G ùzora, A ùzora/ùzor, V ȕzore, I ùzorom; mn. N ùzori, G ȕzōrā〉 1. 〈A ùzora〉 onaj na koga ili na što se treba ugledati [On je ~ svima.]; sin. primjer 2. 〈A ùzor〉 djelo koje služi kao primjer komu i koje tko nastoji dostići

im. m. 〈G ùzōrka; mn. N ùzōrci, G ùzorākā〉 1. ono što predstavlja kakav skup, što je tipično za njega; sin. (obrazac) 2. primjerak kakva proizvoda koji se pokazuje kupcima [~ tkanine] 3. slika ili crtež koji se pojavljuje na čemu [cvjetni ~ na haljini]

prid. 〈G ùzōrna; odr. ùzōrnī, G ùzōrnōg(a); ž. ùzōrna, s. ùzōrno; komp. uzòrnijī〉 koji ima najbolja svojstva, koji je bez nedostataka [~ učenik; uzorna knjiga; uzorno djelo]

im. s. 〈G ùzorkovānja〉 metoda prikupljanja podataka kojom se izdvaja uzorak onoga što se promatra

im. m. 〈G ȕzrāsta; mn. N ȕzrāsti, G ȕzrāstā〉 v. dob

im. ž. 〈G ùzrečicē; mn. N ùzrečice, G ùzrečīcā〉 stalna veza riječi koja se često ponavlja i općenito je poznata

prid. 〈G ùzročnōg(a); ž. ùzročnā, s. ùzročnō〉 1. koji se odnosi na uzrok; ant. posljedični 2. kojim se izriče uzrok [uzročna rečenica]

im. m. 〈G ùzročnīka; mn. N ùzročnīci, G ùzročnīkā〉 onaj koji prouzročuje kakvu pojavu [~ bolesti]

im. m. 〈G ùzroka; mn. N ùzroci, G ȕzrōkā〉 pojava koja izaziva drugu pojavu kao svoju posljedicu [~ nesreće; ~ rata]; ant. posljedica

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzrokujēm, 3. l. mn. ùzrokujū, imp. ùzrokūj, aor. ùzrokovah, imperf. ùzrokovāh, prid. r. ùzrokovao, prid. t. ùzrokovān〉 1. v. prouzročiti 2. v. prouzročavati, prouzročivati

prid. 〈G ȕzrujāna; odr. ȕzrujānī, G ȕzrujānōg(a); ž. ȕzrujāna, s. ȕzrujāno; komp. uzrujànijī〉 1. koji se uzrujao [uzrujana osoba] 2. koji odražava čiju uzrujanost [~ odgovor]; ant. smiren

im. ž. 〈G ȕzrujānosti, I ȕzrujānošću/ȕzrujānosti〉 osobina onoga koji je uzrujan ili svojstvo onoga što je uzrujano; ant. smirenost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uzrùjām, 3. l. mn. uzrùjajū, imp. uzrùjāj, aor. uzrùjah, prid. r. uzrùjao, prid. t. ȕzrujān〉 učiniti koga nervoznim [~ roditelje] • uzrùjati se 〈povr.〉 postati nervoznim; sin. iznervirati razg.; vidski paranjak: uzrujavati

im. s. 〈G uzrujávānja〉 1. činjenje koga nervoznim 2. bivanje, postajanje nervoznim; sin. nerviranje razg., živciranje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uzrùjāvām, 3. l. mn. uzrujávajū, imp. uzrùjāvāj, aor. uzrujávah, imperf. uzrùjāvāh, prid. r. uzrujávao, prid. t. uzrùjāvān〉 činiti koga nervoznim [~ roditelje] • uzrujávati se 〈povr.〉 biti, postajati nervoznim [Nemoj se ~!]; sin. nervirati razg., živcirati; vidski paranjak: uzrujati

im. ž. 〈G ùzvanicē; mn. N ùzvanice, G ùzvanīcā〉 žena pozvana na kakvu svečanost

prid. 〈G ùzvaničina; ž. ùzvaničina, s. ùzvaničino〉 koji pripada uzvanici

im. m. 〈G ùzvanīka, V ȕzvanīče; mn. N ùzvanīci, G ùzvanīkā〉 osoba pozvana na kakvu svečanost