im. ž. 〈G vȕčē〉 pomicanje predmeta potezanjem ili povlačenjem s pomoću kakve pogonske sile [konjska ~; električna ~; brodska ~]

im. s. 〈G vúčēnja〉 1. pomicanje s jednoga mjesta na drugo privlačenjem prema sebi 2. ostavljanje traga u jednome potezu; sin. potezanje, povlačenje 3. potezanje onoga što je na jednome kraju za što pričvršćeno 4. uzimanje koga ili čega iz čega izvlačenjem 5. mijenjanje položaja ili mjesta čemu

im. ž. 〈G vùčicē; mn. N vùčice, G vȕčīcā〉 ženka vuka

im. m. 〈G vùčića; mn. N vùčići, G vȕčīćā〉 mlado vuka

im. m. 〈G vȕčjāka; mn. N vȕčjāci, G vȕčjākā〉 zool. 1. pas koji svojim izgledom i glasanjem podsjeća na vuka 2. razg. v. njemački ovčar pod ovčar

prid. 〈G vȕčjēg(a); ž. vȕčjā, s. vȕčjē〉 1. koji se odnosi na vukove [~ brlog] 2. pren. koji je kao u vuka [vučja usta]

prid. 〈G vȕčnōg(a); ž. vȕčnā, s. vȕčnō〉 koji se odnosi na vuču [vučna služba]

im. ž. 〈G vúčnicē; mn. N vúčnice, G vúčnīcā〉 žičara koja vuče skijaše uzbrdo

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vúčem, 3. l. mn. vúkū, imp. vúci, aor. vúkoh, imperf. vúcijāh, prid. r. m. vȗkao, ž. vúkla, s. vȗklo, mn. vȗkli, prid. t. vùčen, pril. s. vúkūći〉 1. 〈prijel.〉 a. ne odvajajući od površine pomicati privlačeći prema sebi [~ granje] b. ostavljati trag u jednome potezu [~ crtu]; sin. potezati, povlačiti c. potezati ono što je na jednome kraju za što pričvršćeno [~ mačka za rep; ~ konopac zvona] d. vukući uzimati koga ili što iz čega [~ vodu iz bunara]; sin. izvlačiti, vaditi e. mijenjati položaj ili mjesto čemu [~ figure u šahu] f. pren. ne moći se riješiti čega što opterećuje ili muči [~ bolest] g. pren. voditi, poticati koga da slijedi kakav primjer [Vuče čitav razred za sobom.] h. pren. nositi što teško [~ torbu] 2. 〈neprijel.〉 a. pren. dobro raditi [On vuče za četvoricu.] b. imati određene radne značajke (o uređajima) [Ovaj motor izvrsno vuče.] ◇ vuče me želja osjećam jaku sklonost za čim • vȗći se 〈povr.〉 1. ići od jednoga mjesta do drugoga bez stalnoga posla i boravišta [~ se po sajmovima]; sin. skitati se 2. teško hodati 3. pren. dugo trajati [Film se vuče.]

im. ž. 〈G vúgē, DL vúgi; mn. N vúge, G vúgā〉 zool. ptica selica, mužjak je zlatnožute boje, crnih krila i repa, a ženka je zelenkasta te živi u šumama i parkovima

im. m. 〈G vȗka; mn. N vȕkovi/vȗci, G vȕkōvā/vúkā〉 zool. zvijer iz porodice pasa sivosmeđega gusta krzna koja živi u čoporu i glasa se zavijanjem [sivi ~] ♦ gladan kao ~ veoma gladan, izgladnio; 〈i〉 ~ sit i koza cijela zadovoljni i jedan i drugi, svi zadovoljni, svima je po volji; 〈i〉 ~ sit i koze na broju zadovoljni i jedan i drugi, svi zadovoljni, svima je po volji; morski ~ iskusan pomorac (mornar); pojeo (ujeo) ~ magarca 〈i〉 nikom ništa, 〈i〉 sve u redu, kao da se ništa nije dogodilo

im. m. 〈G vukòdlaka, V vȕkodlače; mn. N vukòdlaci, G vukòdlākā〉 prema pučkoj predaji mrtvac koji za puna mjeseca oživljava u obličju vuka i napada ljude i stoku

prid. 〈G vȕlgārna; odr. vȕlgārnī, G vȕlgārnōg(a); ž. vȕlgārna, s. vȕlgārno; komp. vulgàrnijī〉 1. koji upotrebljava nepristojne riječi; sin. prost 2. koji obiluje prostim riječima [~ tekst] 3. koji je pretjerano izazovan i naglašuje spolnost [vulgarno ponašanje; vulgarno odijevanje]; sin. prost

im. m. 〈G vulgarìzma; mn. N vulgarìzmi, G vulgarìzāmā〉 jez. riječ neprikladna za pristojno izražavanje

prid. 〈G vȕlgārnōg(a); ž. vȕlgārnā, s. vȕlgārnō〉 koji se odnosi na puk [~ latinski]; sin. pučki

im. ž. 〈G vulgárnosti, I vulgárnošću/vulgárnosti〉 osobina onoga koji je vulgaran ili svojstvo onoga što je vulgarno

im. m. 〈G vulkána; mn. N vulkáni, G vulkánā〉 geol. otvor na površini Zemlje kroz koji iz njezine unutrašnjosti izbija tekuća masa, različiti plinovi i pepeo [živi ~; ugasli ~]

im. ž. 〈G vulkanizácijē; mn. N vulkanizácije, G vulkanizácījā〉 1. kem. postupak preradbe kaučuka u gumu zagrijavanjem sa sumporom 2. popravak, zavarivanje predmeta od gume

im. m. 〈G vulkanizéra, V vȕlkanizēru; mn. N vulkanizéri, G vulkanizérā〉 obrtnik koji se bavi vulkanizacijom

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vulkanìzīrām, 3. l. mn. vulkanizírajū, imp. vulkanìzīrāj, aor. vulkanizírah, imperf. vulkanìzīrāh, prid. r. vulkanizírao, prid. t. vulkanìzīrān〉 obaviti/obavljati vulkanizaciju

prid. 〈G vùlkānskōg(a); ž. vùlkānskā, s. vùlkānskō〉 koji se odnosi na vulkane [~ kamen]

im. ž. 〈G vȕnē; mn. N vȕne, G vȗnā〉 1. gusta, meka dlaka koja raste na koži ovce i nekih drugih životinja [runska ~] 2. predivo od istoimene dlake [boja za vunu] ◇ šećerna ~ slatkiš od šećernih niti namotanih na štapić

prid. 〈G vȕnasta; odr. vȕnastī, G vȕnastōg(a); ž. vȕnasta, s. vȕnasto〉 koji je poput vune [vunasta vlakna]

prid. 〈G vȕnenōg(a); ž. vȕnenā, s. vȕnenō〉 koji je od vune [~ džemper]