im. s. 〈G vrèlīšta; mn. N vrèlīšta, G vrȅlīštā〉 fiz. temperatura na kojoj tekućina prelazi iz tekućega u plinovito stanje; ant. ledište

im. s. 〈G vrȅla; mn. N vrȅla, G vrȇlā〉 1. zem. mjesto na kojemu voda naglo izbija u velikim količinama kao da vrije 2. pren. a. mjesto odakle što počinje [~ života]; sin. izvor pren. b. mjesto na kojemu čega ima u velikim količinama [~ podataka]

prid. 〈G vrȅmenskōg(a); ž. vrȅmenskā, s. vrȅmenskō〉 koji se odnosi na vrijeme [vremenska prognoza]

im. m. 〈G vrȅmeplōva; mn. N vrȅmeplōvi, G vrȅmeplōvā〉 1. zamišljena naprava kojom se putuje kroz vrijeme 2. put kroz vrijeme [glazbeni ~]

prid. 〈G vrȅmēšna; odr. vrȅmēšnī, G vrȅmēšnōg(a); ž. vrȅmēšna, s. vrȅmēšno; komp. vremèšnijī〉 koji ima mnogo godina [vremešna žena; ~ pas]; sin. star; ant. mlad

im. s. 〈G vrénja; mn. N vrénja, G vrénjā〉 1. izbacivanje mjehurića pri temperaturi višoj od 100 °C (o tekućini); sin. ključanje, kuhanje 2. biol., kem. proces postupne razgradnje organskih spojeva iz mikroorganizama s pomoću enzima [alkoholno ~]; sin. fermentacija

prid. 〈G vrèla; odr. vrèlī, G vrèlōg(a); ž. vrèla, s. vrȅlo; komp. vrèlijī〉 1. koji vrije, koji je dostigao vrelište [vrela voda] 2. pren. jako vruć; sin. kipući

prid. 〈G vretènasta; odr. vretènastī, G vretènastōg(a); ž. vretènasta, s. vretènasto〉 koji ima oblik vretena, koji je kao vreteno [vretenasto tijelo]

im. s. 〈G vreténca; mn. N vreténca, G vrètēnācā/vrètēncā〉 1. um. malo vreteno 2. zool. grabežljivi smeđi ili zeleni ravnokrilac vretenasta tijela i mrežastih prozirnih, najčešće jednako velikih prednjih i stražnjih krila; sin. vilinski konjic v. pod konjic

im. s. 〈G vretèna; mn. N vretèna, G vreténā〉 valjkasti, šiljasti štapić s izbočenim središnjim dijelom, služi za namatanje pređe pri ručnome predenju

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vrȇm/vrȋm/vrȉjēm, 3. l. mn. vrȗ/vrȉjū, imp. vrȉ/vrȋj, aor. vrȅh/vrȉjeh, imperf. vrȃh, prid. r. m. vrȅo/vrȉo, ž. vrèla, s. vrȅlo, mn. vrȅli, pril. s. vrȉjūći/vrȗći〉 1. izbacivati mjehuriće pri temperaturi višoj od 100 Celzijevih stupnjeva (o tekućini) [Voda vrije.]; sin. kipjeti, ključati, kuhati 2. pretvarati se s pomoću kvasca u što drugo, mijenjati svojstva pod utjecajem enzima [Alkohol vrije.]; sin. fermentirati

im. ž. 〈G vrȅvē〉 kretanje mnoštva

im. m. 〈G vrgánja; mn. N vrgánji, G vrgánjā〉 bot. jestiva gljiva debela stručka i kuglasto ispupčena mesnata klobuka tamnosmeđe boje s bijelim raspuklinama

im. m. 〈G vr̀ha; mn. N vr̀hovi, G vȑhōvā〉 1. najviši dio čega [~ planine] 2. oštri i šiljasti kraj kakva predmeta [~ noža; ~ igle] 3. pren. najviši položaj u društvu ili kojoj skupini ljudi [On je u političkome vrhu.] 4. mat. točka u kojoj se sastaju susjedne stranice kojega lika u ravnini ili susjedni bridovi kojega geometrijskoga tijela u prostoru [~ trokuta] ♦ na vrhu jezika je komu što ne može se trenutačno tko sjetiti čega, ispalo je iz sjećanja komu što; od vrha do dna od najvišega do najnižega položaja u hijerarhiji (na društvenoj ljestvici)

im. s. 〈G vȑhnja; mn. N vȑhnja, G vȓhnjā〉 masnoća u mlijeku, služi za jelo i pravljenje maslaca [kiselo ~; slatko ~] ♦ pobrati ~ prisvojiti ono najbolje, pokupiti najbolji dio

prid. 〈G vr̀hōvnōg(a); ž. vr̀hōvnā, s. vr̀hōvnō〉 koji ima najveću vlast, koji je najviši po položaju u struci ili službi [~ zapovjednik vojske; ~ sud]

im. m. 〈G vrhúnca; mn. N vrhúnci, G vr̀hūnācā〉 1. vrh planine [gorski ~] 2. knjiž. treći dio dramske radnje između zapleta i peripetije u kojemu dolazi do krajnje napetosti i sukoba; sin. kulminacija 3. pren. najviši stupanj čega [~ uspjeha]; sin. kruna pren.

prid. 〈G vr̀hūnskōg(a); ž. vr̀hūnskā, s. vr̀hūnskō〉 koji je najbolji ili među najboljima [~ slikar; ~ sportaš; ~ znanstvenik; ~ proizvod; vrhunsko grožđe]

im. ž. 〈G vrednòtē; mn. N vrednòte, G vrednótā〉 1. iznimna važnost čega [duševne vrednote; kulturne vrednote; umjetnička ~]; sin. vrijednost 2. ono što je vrijedno [To je neprocjenjiva ~.]

im. s. 〈G vrȅdnovānja〉 donošenje ili davanje ocjene, utvrđivanje vrijednosti; sin. (evaluacija)

im. m. 〈G vrednòvatelja; mn. N vrednòvatelji, G vrednòvatēljā〉 osoba koja što vrednuje; sin. (evaluator)

im. ž. 〈G vrednovatèljicē; mn. N vrednovatèljice, G vrednovatèljīcā〉 žena koja što vrednuje; sin. (evaluatorica)

prid. 〈G vrednovatèljičina; ž. vrednovatèljičina, s. vrednovatèljičino〉 koji pripada vrednovateljici; sin. (evaluatoričin)

prid. 〈G vrednòvateljskōg(a); ž. vrednòvateljskā, s. vrednòvateljskō〉 koji se odnosi na vrednovatelje i vrednovanje [~ postupak]; sin. (evaluatorski)

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vrȅdnujēm, 3. l. mn. vrȅdnujū, imp. vrȅdnūj, aor. vrȅdnovah, imperf. vrȅdnovāh, prid. r. vrȅdnovao, prid. t. vrȅdnovān〉 donijeti/donositi ili dati/davati ocjenu, utvrditi/utvrđivati vrijednost; sin. (evaluirati)

im. m. 〈G vrijȇda, L vrijédu; mn. N vrjȅdovi, G vrjȅdōvā〉 med. oštećenje kože ili sluznice zbog gnojne upale žlijezde lojnice [~ na dvanaesniku; ~ na želudcu]; sin. (čir)

prid. 〈G vrijédna; odr. vrijȇdnī, G vrijȇdnōg(a); ž. vrijédna, s. vrijédno; komp. vrèdnijī〉 1. koji ima veliku vrijednost [~ prsten]; sin. dragocjen, skupocjen; ant. bezvrijedan 2. koji se trudi i mnogo radi [~ učenik]; sin. marljiv, radin, radišan; ant. lijen 3. koji zaslužuje što [~ pohvale; ~ poštovanja]; sin. dostojan

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vrijédīm, 3. l. mn. vrijédē, imp. vrijédi, aor. vrijédih, imperf. vrijédijāh/vrijéđāh, prid. r. vrijédio〉 1. imati novčanu vrijednost [Kuća vrijedi sto tisuća kuna.] 2. pren. imati za koga iznimnu vrijednost, biti posebno važan [Ti mi vrijediš više od ičega.] 3. 〈3. l. jd.〉 biti od koristi ili imati smisla [Vrijedi se potruditi.]; sin. isplatiti se pren. v. pod isplatiti 4. biti na snazi [Ovaj zakon još uvijek vrijedi.]

prid. 〈G vrijédnosnōg(a); ž. vrijédnosnā, s. vrijédnosnō〉 koji se odnosi na vrijednost [~ sud]

im. ž. 〈G vrijédnosnicē; mn. N vrijédnosnice, G vrijédnosnīcā〉 dokument koji ima određenu novčanu vrijednost; sin. vrijednosni papir v. pod papir

im. ž. 〈G vrijédnosti, I vrijédnošću/vrijédnosti; mn. N vrijédnosti, G vrijédnostī〉 1. temeljno društveno uvjerenje ili mišljenje o iznimnoj važnosti čega [duševne vrijednosti; kulturne vrijednosti; umjetnička ~]; sin. vrednota 2. 〈jd.〉 svojstvo onoga što ima veliku vrijednost; sin. dragocjenost, skupocjenost; ant. bezvrijednost 3. 〈jd.〉 osobina onoga koji mari za posao, koji se trudi i mnogo radi; sin. marljivost, radinost, radišnost; ant. lijenost 4. 〈jd.〉 količina novca za koju se što može kupiti [tržišna ~] 5. 〈jd.〉 svojstvo izraženo brojem mjernih jedinica [~ temperature] ◇ apsolutna ~ broja mat. vrijednost koja odgovara tomu istom broju ako je broj pozitivan ili nula, a suprotnomu broju ako je broj negativan

im. s. 〈G vrijéđānja〉 1. nanošenje uvreda komu nepristojnim govorom ili ponašanjem 2. izazivanje bola diranjem u ozljedu ili bolno mjesto 3. osjetljivost na tuđe primjedbe 4. izmjenjivanje uvreda

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vrijȇđām, 3. l. mn. vrijéđajū, imp. vrijȇđāj, aor. vrijéđah, imperf. vrijȇđāh, prid. r. vrijéđao, prid. t. vrijȇđān〉 1. nanositi komu uvrede nepristojnim govorom ili ponašanjem [~ ljude oko sebe] 2. izazivati bol diranjem u ozljedu ili bolno mjesto [~ ranu; ~ žulj; Vrijeđa me svaki korak.] • vrijéđati se 〈povr.〉 1. biti osjetljiv na tuđe primjedbe [Nemoj se vrijeđati na sve što ti kažem.] 2. uzajamno nanositi uvrede nepristojnim govorom ili ponašanjem [Stalno se vrijeđaju.]

im. s. 〈G vrȅmena; mn. N vremèna, G vreménā, DLI vremènima〉 1. neprekidno trajanje [tijek vremena] 2. ograničeno trajanje koje ima svoj početak i kraj, a mjeri se satima, danima, godinama [radno ~] 3. vremenski odsječak u kojemu se što zbiva, koji je čime obilježen [kišno ~; ~ mira]; sin. doba, razdoblje 4. poznato razdoblje ili doba u povijesti koje se po čemu posebnom ističe ili izdvaja [u ~ reformacije] 5. uvjeti života ili prilike u kojima se živi [živimo u čudno ~; teška vremena] 6. gram. gramatička kategorija svojstvena glagolima kojom se izražava odnos prema onome što je bilo, što je sada ili što će biti [buduće ~; prošlo ~; sadašnje ~] 7. met. stanje atmosfere na određenome mjestu i u određenome trenutku [lijepo ~] ◇ vegetacijsko ~ bot. vremenski odsječak u kojemu biljka raste; sin. vegetacijsko razdoblje v. pod razdoblje ♦ dobiti na vremenu uštedjeti vrijeme, ubrzati postupak, dobiti vrijeme potrebno da se donese odluka; gubiti vrijeme provoditi mnogo vremena ne radeći ništa korisno; krajnje je ~ zadnji je čas (trenutak), treba požuriti; kupovati ~ odgađati rješavanje problema, ostavljati sebi vremena za donošenje odluke; od vremena do vremena povremeno, katkad, gdjekad, na mahove, tu i tamo; olovna vremena razdoblja teških političkih prilika u kojima se krše ljudska prava; prkositi vremenu ne zastarijevati, dugo vremena ostajati neizmijenjenim, dugo ostajati u uporabi; s vremena na ~ povremeno, katkad, gdjekad, na mahove, tu i tamo; ubijati (kratiti) ~ zabavljati se čime u dosadi, pokušavati odagnati dosadu da se čime ispuni vrijeme; ~ je pregazilo koga, što ne shvaća (ne razumije) novo, staromodan je, zastario je; zlatna vremena razdoblje sreće i zadovoljstva

im. m. 〈G vrijȇsa, L vrijésu; mn. N vrȅsovi/vrjȅsovi, G vrjȅsōvā〉 bot. 1. 〈mn.〉 porodica niskih vazdazelenih grmova s ružičastim ili, rjeđe, bijelim cvjetovima ugodna mirisa 2. pripadnik istoimene porodice

im. ž. 〈G vrijéžē; mn. N vrijéže, G vrijȇžā〉 bot. puzava nadzemna stabljika izduženih članaka koja omogućuje vegetativno razmnožavanje

im. m. 〈G vrȋska; mn. N vrȉskovi/vrȋsci, G vrȉskōvā/vrȉsākā〉 kratak, prodoran glas koji se ispušta u strahu, bolu ili veselju

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vrȉskām/vrȉšćēm, 3. l. mn. vrȉskajū/vrȉšćū, imp. vrȉskāj/vrȉšći, aor. vrȉskah, imperf. vrȉskāh, prid. r. vrȉskao〉 oglašavati se vriskovima; sin. kričati, vrištati; vidski parnjak: vrisnuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vrȋsnēm, 3. l. mn. vrȋsnū, imp. vrísni, aor. vrísnuh, prid. r. vrísnuo〉 oglasiti se vriskom; sin. kriknuti; vidski parnjaci: vriskati, vrištati

im. s. 〈G vríštānja〉 oglašavanje vriskovima; sin. kričanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vríštīm, 3. l. mn. vríštē, imp. vríšti, aor. vríštah, imperf. vríštāh, prid. r. vríštao〉 oglašavati se vriskovima; sin. kričati, vriskati; vidski parnjak: vrisnuti

im. ž. 〈G vȑlēti; mn. N vȑlēti, G vȑlētī〉 kamenito, strmo, teško prohodno i nepristupačno mjesto

im. ž. 〈G vrlìnē; mn. N vrlìne, G vrlínā〉 poželjna ljudska osobina; sin. krepost zast.

pril. u velikoj mjeri [~ osjetljiv]; sin. veoma

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vrlùdām, 3. l. mn. vrlùdajū, imp. vrlùdāj, aor. vrlùdah, imperf. vrlùdāh, prid. r. vrlùdao〉 1. kretati se neravno ili u zavojima [Cesta vrluda.; Rijeka vrluda dolinom.] 2. hodati bez cilja ili ići amo-tamo [~ šumom]

im. ž. 〈G vr̀pcē; mn. N vr̀pce, G vŕpcā/vr̀pcī〉 1. dug, uzak komad tkanine [~ na šeširu; ukrasna ~]; sin. (trak) 2. uzak i dugačak komad čega izrađen od posebnoga gradiva na koji se pohranjuju različiti podatci [filmska ~]; sin. (traka) ◇ pupčana ~ anat. žila kojom je plod spojen za posteljicu i kojom se tijekom trudnoće opskrbljuje kisikom i hranjivim tvarima [prerezati pupčanu vrpcu]; sin. pupkovina ♦ kao na tekućoj (pokretnoj) vrpci jedan za drugim, u nizu, u seriji

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. vr̀poljīm se, 3. l. mn. vr̀poljē se, imp. vrpòlji se, aor. vrpòljih se, imperf. vr̀poljāh se, prid. r. vrpòljio se〉 biti nemiran na mjestu; sin. vrtjeti se v. pod vrtjeti pren.

im. ž. 〈G vrsnòćē〉 osobina onoga koji je vrstan ili svojstvo onoga što je vrsno [~ projekta]; sin. vrsnost