prid. → izvanredan

im. m. → izvanzemaljac

prid. 〈G vànjskōg(a); ž. vànjskā, s. vànjskō〉 1. koji je vani, izvan zatvorenoga prostora [vanjska strana zida]; ant. (nutarnji), unutarnji, unutrašnji 2. koji se odnosi na strane zemlje ili inozemstvo [vanjska trgovina]

im. ž. 〈G vanjštìnē; mn. N vanjštìne, G vanjštínā〉 ono što se izvana vidi, vanjski lik ili oblik [lijepa ~; Ne sviđa mu se njegova ~.]; sin. izgled

im. m. 〈G vȁpāja; mn. N vȁpāji, G vȁpājā〉 1. krik molbe za pomoć [vapaji bolesnika] 2. pren. izraz čežnje ili žudnje za čim [~ za slobodom]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vápīm, 3. l. mn. vápē, imp. vápi, aor. vápih, imperf. vápljāh, prid. r. vápio〉 čeznuti, žudjeti za kim ili čim [~ za osvetom; ~ za slobodom]

im. m. 〈G vapnénca; mn. N vapnénci, G vàpnēnācā〉 geol. taložna stijena, često izrazito uslojena, na kojoj se razvijaju krški reljefni oblici

prid. 〈G vapnènačkōg(a); ž. vapnènačkā, s. vapnènačkō〉 koji je od vapnenca [vapnenačke stijene]

prid. 〈G vàpnenōg(a); ž. vàpnenā, s. vàpnenō〉 koji se odnosi na vapno

im. s. 〈G vápna〉 1. tvar bijele boje koja se dobiva pečenjem vapnenca [živo ~] 2. otopina istoimene tvari u vodi, služi za bijeljenje zidova i u gradnji [gašeno ~]

im. m. ž. 〈G vȁralicē, V vȁralice/vȁralico; mn. N vȁralice, G vȁralīcā〉 1. osoba koja vara [taj ~; ta ~; ti varalice; te varalice]; sin. prevarant razg. 2. 〈ž.〉 žena koja vara [ta ~; te varalice]; sin. prevarantica razg.

prid. 〈G vȁraličina; ž. vȁraličina, s. vȁraličino〉 1. koji pripada osobi koja vara; sin. prevarantov razg. 2. koji pripada ženi koja vara; sin. prevarantičin razg.

im. s. 〈G vȁrānja; mn. N vȁrānja, G vȁrānjā〉 1. činjenje prijevara, dovođenje koga u zabludu laganjem; sin. zavaravanje 2. činjenje preljuba 3. bivanje u zabludi zbog pogrešne procjene, nepoznavanje prave istine; sin. zavaravanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vȁrām, 3. l. mn. vȁrajū, imp. vȁrāj, aor. vȁrah, imperf. vȁrāh, prid. r. vȁrao, prid. t. vȁrān〉 1. lažući činiti prijevare, dovoditi koga u zabludu [~ djecu lažnim obećanjima]; sin. zavaravati 2. činiti preljub, ne biti vjeran [~ djevojku] • vȁrati se 〈povr.〉 biti u zabludi zbog pogrešne procjene, ne poznavati pravu istinu [Varaš se ako misliš da si u pravu.]; sin. zavaravati se v. pod zavaravati

prid. 〈G vȁrava; odr. vȁravī, G vȁravōg(a); ž. vȁrava, s. vȁravo; komp. varàvijī〉 1. koji vara ili dovodi u zabludu [varave riječi; ~ izgled]; sin. varljiv 2. koji se stalno mijenja [varava nada; varavo vrijeme]

im. s. 〈G várēnja〉 v. zavarivanje

im. ž. 〈G varìčelē〉 med. dječja zarazna bolest kod koje se na koži pojavljuju mjehurići, a koja se prenosi kapljičnom virusnom infekcijom; sin. vodene kozice v. pod kozica

im. ž. 〈G varijabílnosti, I varijabílnošću/varijabílnosti〉 1. promjenjivost rasporeda elemenata unutar cjeline 2. biol. nejednakost osobina kod jedinka

im. ž. 〈G varijácijē; mn. N varijácije, G varijácījā〉 1. promjena rasporeda elemenata unutar cjeline 2. biol. razlika koja se pojavljuje kao odstupanje od tipičnih značajka koje skupine 3. glazb. mijenjanje glazbenih motiva ritmom, tempom i tonalitetom, pri čemu osnovne značajke motiva ostaju prepoznatljive

im. ž. 〈G varijàntē; mn. N varijànte, G varìjanātā/varijántā/varijàntī〉 v. inačica

im. ž. 〈G varìolē〉 v. velike boginje pod boginje

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vàrīrām, 3. l. mn. varírajū, imp. vàrīrāj, aor. varírah, imperf. vàrīrāh, prid. r. varírao, prid. t. vàrīrān〉 1. 〈prijel.〉 opetovano ponavljati što uz manje izmjene [~ temu] 2. 〈neprijel.〉 pojaviti se/pojavljivati se u različitim vrijednostima ili oblicima [Raspoloženje varira.; Vrijednost dionica varira.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vȃrīm, 3. l. mn. vȃrē, imp. vári, aor. várih, imperf. vȃrāh, prid. r. vário, prid. t. vȃren〉 v. zavarivati

im. s. 〈G vȁrīva; mn. N vȁrīva, G vȁrīvā〉 kuhano povrće koje se jede žlicom kao glavno jelo ili kao prilog [~ od kelja]

im. ž. 〈G vȃrkē, DL vȃrci; mn. N vȃrke, G vȃrkā/vȃrkī〉 1. pogrešno tumačenje kakva stvarnog osjeta, ono što se samo pričinja onakvim kakvim ga doživljavamo [optička ~; svjetlosna ~]; sin. privid 2. lukav postupak kojemu je cilj dovesti koga u zabludu; sin. lukavstvo, podvala, prijevara

prid. 〈G vàrljiva; odr. vàrljivī, G vàrljivōg(a); ž. vàrljiva, s. vàrljivo; komp. varljìvijī〉 koji vara ili dovodi u zabludu [varljive riječi; ~ izgled]; sin. varav

im. ž. m. 〈G vároši/vároša, I vároši/várošem; mn. N vároši, G várošī/várōšā〉 hist. obrtničko-trgovačko naselje

im. m. 〈G várošanina; mn. N várošani, G várošānā〉 hist. stanovnik varoši

im. ž. 〈G várošānkē, DL várošānki; mn. N várošānke, G várošānkā/várošānkī〉 hist. stanovnica varoši

prid. 〈G vároškōg(a); ž. vároškā, s. vároškō〉 hist. koji se odnosi na varoš

os. zam. 〈GA〉 v. pod vi

posv. zam. 〈G vȁšēg(a), DL vȁšēm(u), A vȁšēg(a)/vȁš, I vȁšīm; ž. vȁša, s. vȁše〉 1. koji pripada sugovoritelju i još komu; sin. vam v. pod vi 2. 〈Vȁš〉 koji pripada sugovoritelju kojemu se govornik obraća s Vi [To je Vaš otac.]; sin. Vam v. pod vi

im. m. 〈G vȃta, L vátu; mn. N vȃti, G vátā/vátī〉 fiz. mjerna jedinica za snagu (W)

im. ž. 〈G vȁtē; mn. N vȁte, G vȃtā〉 vlaknasta, lagana tvorevina od raščešljanoga pamuka ♦ imati vatu u ušima praviti se gluh, ne reagirati na tuđe riječi

im. m. 〈G vaterpòlista, V vaterpòlistu; mn. N vaterpòlisti, G vaterpòlīstā〉 osoba koja se bavi vaterpolom

im. ž. 〈G vaterpòlisticē; mn. N vaterpòlistice, G vaterpòlistīcā〉 žena koja se bavi vaterpolom

prid. 〈G vaterpòlističina; ž. vaterpòlističina, s. vaterpòlističino〉 koji pripada vaterpolistici

im. m. 〈G vȁterpola〉 sp. natjecateljska sportska igra dviju momčadi koja se igra u plivalištu određene veličine s ciljem da se loptom postigne što više zgoditaka

prid. 〈G vȁterpolskōg(a); ž. vȁterpolskā, s. vȁterpolskō〉 koji se odnosi na vaterpolo [~ klub]

im. ž. 〈G vȁtrē; mn. N vȁtre, G vȁtārā/vȃtrā/vȁtrī〉 oslobađanje toplinske i svjetlosne energije pri čemu se tvar koja gori pretvara u pepeo [Vatra je zahvatila pola šume.]; sin. oganj ♦ bacati (gurnuti, poslati) u vatru koga poslati na najteži (najopasniji, najodgovorniji) zadatak koga, izložiti opasnosti (neugodnosti) koga; biti (naći se) između dviju vatra biti u dvostrukoj opasnosti, biti ugrožen s dviju strana; igrati se vatrom izlagati se opasnosti, srljati u propast; otvoriti vatru (paljbu) na koga, na što, usp. paljba; pasti u vatru razljutiti se; peći se na laganoj (tihoj) vatri dugo patiti, biti izložen dugotrajnim mukama, proživljavati neugodnosti; potpirivati vatru obnavljati (izazivati) sukobe (nesuglasice); 〈skočiti (biti spreman)〉 u vatru i u vodu za koga biti beskonačno odan komu, biti spreman žrtvovati se za koga; živa ~ veoma temperamentna osoba

prid. 〈G vȁtrena; odr. vȁtrenī, G vȁtrenōg(a); ž. vȁtrena, s. vȁtreno; komp. vatrènijī〉 koji je vruć ili žestok poput vatre [~ konj; vatrena narav; vatreno oružje]

prid. 〈G vȁtrenōg(a); ž. vȁtrenā, s. vȁtrenō; komp. vatrènijī〉 koji se odnosi na vatru [vatrena stihija]

im. m. 〈G vatrogásca, V vȁtrogāšče; mn. N vatrogásci, G vatrògāsācā〉 osoba koja se bavi gašenjem požara

prid. 〈G vȁtrogāsnōg(a); ž. vȁtrogāsnā, s. vȁtrogāsnō〉 koji se odnosi na vatrogasce i gašenje vatre ili požara [vatrogasna pumpa; vatrogasne ljestve; vatrogasno vozilo]

prid. 〈G vatrogáščeva; ž. vatrogáščeva, s. vatrogáščevo〉 koji pripada vatrogascu

im. m. 〈G vȁtromēta; mn. N vȁtromēti, G vȁtromētā〉 1. svjetleća raznobojna tvar koja, rasuta nebom, stvara različite oblike 2. izbacivanje istoimene tvari u svečanim prigodama

prid. 〈G vȁtrostālnōg(a); ž. vȁtrostālnā, s. vȁtrostālnō〉 koji podnosi visoku temperaturu [vatrostalno posuđe]

usk. oponaša glasanje psa