prid. 〈G velepósjedničkōg(a); ž. velepósjedničkā, s. velepósjedničkō〉 koji se odnosi na veleposjednike i veleposjede

im. m. 〈G velepósjednīka, V velepósjednīče; mn. N velepósjednīci, G velepósjednīkā〉 vlasnik veleposjeda

im. ž. 〈G veleposlànicē; mn. N veleposlànice, G veleposlànīcā〉 najviša diplomatska predstavnica koje zemlje u stranoj zemlji; sin. (ambasadorica)

prid. 〈G veleposlàničina; ž. veleposlàničina, s. veleposlàničino〉 koji pripada veleposlanici; sin. (ambasadoričin)

prid. 〈G veleposlànīčkōg(a); ž. veleposlànīčkā, s. veleposlànīčkō〉 koji se odnosi na veleposlanike; sin. (ambasadorski)

im. m. 〈G veleposlaníka, V velepòslanīče; mn. N veleposlaníci, G veleposlaníkā〉 najviši diplomatski predstavnik koje zemlje u stranoj zemlji; sin. (ambasador)

im. s. 〈G veleposlànstva; mn. N veleposlànstva, G velepòslānstāvā/velepòslānstvā〉 najviše diplomatsko predstavništvo koje zemlje u stranoj zemlji; sin. (ambasada)

im. m. 〈G velesájma; mn. N velesájmovi, G velesájmōvā〉 veliki međunarodni sajam [Zagrebački ~]

prid. 〈G velesájamskōg(a); ž. velesájamskā, s. velesájamskō〉 koji se odnosi na velesajam

im. ž. 〈G vȅlesilē; mn. N vȅlesile, G vȅlesīlā〉 velika vojna i ekonomska sila, zemlja koja ima velik utjecaj na ekonomske i vojne odnose u svijetu

im. m. 〈G velesláloma〉 sp. skijaška disciplina koja povezuje elemente spusta i slaloma

prid. 〈G veleštòvānōg(a); ž. veleštòvānā, s. veleštòvānō〉 zast. 〈jd.〉 naslov koji se upotrebljava u obraćanju veoma uglednoj osobi [~ gospodine]

im. m. 〈G veletr̀gōvca, V vȅletrgōvče; mn. N veletr̀gōvci, G veletr̀govācā〉 trgovac na veliko

prid. 〈G veletr̀govačkōg(a); ž. veletr̀govačkā, s. veletr̀govačkō〉 koji se odnosi na veletrgovce

prid. 〈G veletr̀gōvčeva; ž. veletr̀gōvčeva, s. veletr̀gōvčevo〉 koji pripada veletrgovcu

im. ž. 〈G veletrgòvinē; mn. N veletrgòvine, G veletrgòvīnā〉 1. trgovina na veliko 2. velika trgovačka kuća sa samoposluživanjem

prid. 〈G veletr̀govīnskōg(a); ž. veletr̀govīnskā, s. veletr̀govīnskō〉 koji se odnosi na veletrgovinu [veletrgovinska poduzeća]

im. ž. 〈G veletr̀gōvkinjē; mn. N veletr̀gōvkinje, G veletr̀gōvkīnjā〉 trgovkinja na veliko

im. s. 〈G veleùčilīšta; mn. N veleùčilīšta, G veleùčilīštā〉 visoka ili viša stručna ili umjetnička škola [tehničko ~]

prid. 〈G veličànstvena; odr. veličànstvenī, G veličànstvenōg(a); ž. veličànstvena, s. veličànstveno; komp. veličanstvènijī〉 1. koji svojom iznimnom veličinom ili ljepotom izaziva divljenje [~ prizor; veličanstvena zgrada]; sin. (monumentalan) 2. koji je iznimno pozitivan i snažan [~ doživljaj]

im. ž. 〈G veličànstvenosti, I veličànstvenošću/veličànstvenosti〉 1. svojstvo onoga što svojom iznimnom veličinom ili ljepotom izaziva divljenje; sin. (monumentalnost) 2. svojstvo onoga što je iznimno pozitivno i snažno

im. s. 〈G veličànstva; mn. N veličànstva, G velìčānstāvā/velìčānstvā; 〈jd.〉 naslov kojim se oslovljava kralj ili car [Njegovo ~; Vaše ~]

im. s. 〈G velìčānja〉 pretjerano hvaljenje koga ili čega; sin. (glorificiranje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. velìčām, 3. l. mn. velìčajū, imp. velìčāj, aor. velìčah, imperf. velìčāh, prid. r. velìčao, prid. t. vȅličān〉 jako hvaliti koga ili što [~ zasluge; ~ pobjede]; sin. (glorificirati)

im. ž. 〈G veličìnē; mn. N veličìne, G veličínā〉 1. svojstvo onoga što se može opisati duljinom, širinom, visinom ili brojnošću [~ kuće; ~ dvorišta; ~ zgrade; ~ obitelji] 2. svojstvo ili stanje onoga koji je važan ili onoga što je važno [~ književnoga djela] 3. ono što se može izmjeriti, što se može izraziti mjerom ili brojem [fizička ~; zadana ~; promjenjiva ~; nepoznata ~] 4. pren. veoma važan čovjek [nogometna ~] ◇ fizička ~ fiz. mjerljivo svojstvo kakva tijela, tvari ili pojave

prid. 〈G vèlika; odr. vȅlikī, G vȅlikōg(a); ž. vèlika, s. vèliko; komp. vȅćī〉 1. koji se ističe veličinom, težinom ili količinom [velika mačka; veliko zrno]; ant. malen, mali 2. koji je kakvim svojim svojstvom, npr. obujmom, jačinom, mjerom, brojnošću, vrijednošću, iznad običnoga, prosječnoga ili uobičajenoga [~ posao; ~ problem; velika pogreška]; ant. malen, mali, nevelik 3. razg. koji je odrasle dobi [On je već ~.]; ant. mali razg. 4. 〈komp.〉 znak (>) koji označuje da se broj koji mu prethodi može dobiti dodavanjem kakva broja broju koji iza njega slijedi; ant. manje v. pod malo

im. m. 〈G velikána, V vȅlikāne; mn. N velikáni, G velikánā〉 bogata, moćna, slavna ili utjecajna osoba [književni ~]

im. ž. 〈G velìkānkē, DL velìkānki; mn. N velìkānke, G velìkānkā/velìkānkī〉 bogata, moćna, slavna ili utjecajna žena [književna ~]

im. m. 〈G velikáša, V vȅlikāšu; mn. N velikáši, G velikášā〉 pov. pripadnik visokoga plemstva

im. ž. 〈G velikàšicē; mn. N velikàšice, G velikàšīcā〉 pov. pripadnica visokoga plemstva

prid. 〈G velikàšičina; ž. velikàšičina, s. velikàšičino〉 koji pripada velikašici

prid. 〈G velìkāškōg(a); ž. velìkāškā, s. velìkāškō〉 koji se odnosi na velikaše

im. ž. 〈G velikodóstōjnicē; mn. N velikodóstōjnice, G velikodóstōjnīcā〉 žena koja ima službu koja donosi čast i ugled

prid. 〈G velikodóstōjničina; ž. velikodóstōjničina, s. velikodóstōjničino〉 koji pripada velikodostojnici

im. m. 〈G velikodóstōjnīka, V velikodóstōjnīče; mn. N velikodóstōjnīci, G velikodóstōjnīkā〉 osoba koja ima službu koja donosi čast i ugled [crkveni ~]; sin. dostojanstvenik

prid. 〈G velikòdušna; odr. velikòdušnī, G velikòdušnōg(a); ž. velikòdušna, s. velikòdušno; komp. velikodùšnijī〉 1. koji ima široku, plemenitu dušu, koji rado daje i pomaže drugima [~ čovjek] 2. koji odražava da tko ima široku, plemenitu dušu, koji odražava da tko rado daje i pomaže drugima [velikodušna gesta]

im. ž. 〈G velikòdušnosti, I velikòdušnošću/velikòdušnosti〉 osobina onoga koji je velikodušan ili svojstvo onoga što je velikodušno

gl. 〈prez. 1. l. jd.〉 v. pod veljeti

prid. 〈G vȅlškōg(a); ž. vȅlškā, s. vȅlškō〉 1. koji se odnosi na Velšane i Wales 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. jedan od službenih jezika u Walesu i narodni jezik Velšana

im. ž. 〈G vèljačē〉 drugi mjesec u kalendarskoj godini, mjesec između siječnja i ožujka

prid. 〈G vèljačkōg(a); ž. vèljačkā, s. vèljačkō〉 koji se odnosi na veljaču

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vèlīm, 3. l. mn. vèlē, aor. vèljeh, imperf. vèljāh, prid. r. m. vèlio, ž. vèljela, s. vèljelo, mn. vèljeli, prid. t. vȅljen〉 zast. v. kazati, reći

prid. 〈G vèljotskōg(a); ž. vèljotskā, s. vèljotskō〉 1. koji se odnosi na grad Krk 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. dijalekt dalmatskoga jezika koji se do kraja 19. st. govorio na Krku

im. ž. 〈G vȇnē; mn. N vȇne, G vȇnā〉 anat. krvna žila koja vodi krv prema srcu; ant. arterija

im. ž. 〈G Vènerē〉 astr. drugi planet Sunčeva sustava, planet između Merkura i Zemlje

prid. 〈G vȇnskōg(a); ž. vȇnskā, s. vȇnskō〉 koji se odnosi na vene [venska krv; vensko srce]; ant. arterijski

im. m. 〈G ventíla; mn. N ventíli, G ventílā〉 tehn. naprava koja zatvara ili oslobađa prolaz plinovima ili tekućinama [sigurnosni ~]; sin. (pipac)

im. ž. 〈G ventilácijē〉 1. v. prozračivanje 2. tehn. sustav za prozračivanje