vȇz

im. m. G vȇza, L vézu; mn. N vȅzovi, G vȅzōvā 1. mjesto u luci određeno za vezivanje plovila [držati brod na vezu] 2. naprava na skijama kojom se pričvršćuje skijaška cipela [pričvrstiti vezove]

vȅza

im. ž. G vȅ; mn. N vȅze, G vȇ 1. odnos među osobama, predmetima ili pojmovima [ljubavna ~; poslovna ~] 2. prometna povezanost [brodska ~; željeznička ~] 3. održavanje usmenih i pismenih odnosa među ljudima [biti u vezi s prijateljima] 4. komunikacijsko sredstvo [telefonska ~]  kemijska ~ kem. povezivanje atoma u kemijskim elementima i spojevima ♦ imati vezu imati znance (rođake itd.) na važnim mjestima; nemati blage veze o kome, o čemu ništa ne znati o kome, o čemu, ni u što se ne razumjeti

vézānje

im. s. G vézānja 1. spajanje vrpca, uzica, užadi i sl. s pomoću čvora; ant. odvezivanje, razvezivanje 2. pričvršćivanje čega uza što s pomoću vrpce, uzice, užeta i sl.; ant. odvezivanje 3. činjenje čega zatvorenim uzicom ili vrpcom; ant. odvezivanje, razvezivanje 4. pren. a. stvaranje komu kakve obveze; ant. odrješivanje b. uspostavljanje čvrstoga odnosa s kim ili čim c. postajanje bliskim s kim 5. kem. uspostavljanje veze među atomima; sin. adiranje 6. pričvršćivanje uza što užetom, koncem i sl.; sin. (vezivanje)

vézati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. vȇžēm, 3. l. mn. vȇžū, imp. véži, aor. vézah, imperf. vȇzāh, prid. r. vézao, prid. t. vȇzān 1. spojiti/spajati s pomoću čvora, učvrstiti što ili povezati u cjelinu [~ uzice na cipelama; ~ uže oko stupa; ~ vrpce oko dara]; sin. svezati, zavezati, ( zavezivati); ant. odvezati, odvezivati, razvezati, razvezivati 2. pričvrstiti/pričvršćivati što uza što s pomoću vrpce, uzice, užeta i sl. [~ bord; ~ konja]; sin. svezati, zavezati, zavezivati; ant. odvezati, odvezivati 3. pren. a. stvoriti komu kakvu obvezu [~ obećanjem; ~ ugovorom] b. uspostaviti čvrst odnos s kim ili čim [~ djecu uz sebe] 4. kem. uspostaviti vezu među atomima; sin. adirati • vézati se povr. 1. pričvrstiti se uza što užetom, koncem i sl. [Vežite se!] 2. pren. postati bliskim s kim [~ za obitelj; ~ uz prijatelje]; sin. (vezivati)

vézēnje

im. s. G vézēnja ukrašavanje, kićenje vezom

vèzica

im. ž. G vèzicē; mn. N vèzice, G vȅzīcā tanka vrpca od konca ili kože kojom se što veže [vezice za cipele]

vèzilja

im. ž. G vèziljē; mn. N vèzilje, G vȅzīljā žena koja veze

vèzīr

im. m. G vezíra, V vȅzīru; mn. N vezíri, G vezírā pov. vladarov pomoćnik i zamjenik u srednjovjekovnim islamskim državama [veliki ~]

vezívānje

im. s. G vezívānja v. vezanje

vezívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. vèzujēm, 3. l. mn. vèzujū, imp. vèzūj, aor. vezívah, imperf. vèzīvāh, prid. r. vezívao, prid. t. vèzīvān v. vezati

vȅzīvnī

prid. G vȅzīvnōg(a); ž. vȅzīvnā, s. vȅzīvnō koji što veže [vezivno tkivo]

vȅzīvo

im. s. G vȅzīva; mn. N vȅzīva, G vȅzīvā 1. tkanina ukrašena vezom [fino ~; narodno ~] 2. tvar koja povezuje što u čvrstu cjelinu [~ za drvo; ~ za cement]

vȇznīk

im. m. G vȇznīka; mn. N vȇznīci, G vȇznīkā gram. nepromjenjiva riječ kojom se povezuju riječi, skupine riječi ili rečenice

os. zam. GA vȃs/vas, D vȁma/vam, LI vȁma 1. osobe kojima se govoritelj obraća, sugovoritelji 2. osoba kojoj se govoritelj obraća i članovi skupine kojoj pripada 3. Vi sugovoritelj kojemu se govoritelj obraća s poštovanjem [Obraćam Vam se s molbom.] 4. D vam koji pripada sugovoritelju i još komu [To vam je otac.]; sin. vaš 5. D Vam koji pripada sugovoritelju kojemu se govoritelj obraća s poštovanjem [To Vam je otac.]; sin. Vaš v. pod vaš

vibrácija

im. ž. G vibrácijē; mn. N vibrácije, G vibrácījā 1. fiz. mehaničko titranje 2. slabo tresenje od potresa, eksplozije i sl. [~ tla]; sin. drhtanje, podrhtavanje; sin. (vibriranje)

vȉbrafōn

im. m. G vȉbrafōna; mn. N vȉbrafōni, G vȉbrafōnā glazb. glazbalo iz skupine udaraljka koje se sastoji od kovinskih pločica i cijevi različitih duljina po kojima se udara dvjema palicama

vibrìōn

im. m. G vibrióna; mn. N vibrióni, G vibriónā biol. bakterija u obliku zareza

vibrírānje

im. s. G vibrírānja v. vibracija

vibrírati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. vìbrīrām, 3. l. mn. vibrírajū, imp. vìbrīrāj, aor. vibrírah, imperf. vìbrīrāh, prid. r. vibrírao 3. l. slabo se ili povremeno tresti od potresa, eksplozije i sl. [Tlo vibrira.]; sin. drhtati, podrhtavati

vȉc

im. m. G vìca; mn. N vìcevi, G vȉcēvā kratka duhovita priča sa smiješnim završetkom [politički ~; pričati viceve] ♦ u tome je (i jest) ~ u tome je bit, to je ono bitno (osnovno, temeljno)

vȋd

im. m. G vȋda, L vídu; mn. N vȉdovi, G vȉdōvā 1. jd. osjetilo koje omogućuje sposobnost primanja i razlikovanja svjetla, boja, oblika i udaljenosti s pomoću oka [imati dobar ~] 2. jd. gram. gramatička kategorija glagola kojom se izriču razlike u trajanju određene radnje [svršeni ~; nesvršeni ~] 3. vrsta, lik ili izgled čega [različiti vidovi iste stvari]; sin. pojavnost ♦ imati u vidu koga, što misliti na koga, na što, računati na koga, na što; izgubiti iz vida koga, što zaboraviti na koga, na što

vȋdan

prid. G vȋdna; odr. vȋdnī, G vȋdnōg(a); ž. vȋdna, s. vȋdno koji se očito vidi [~ napredak]

vȉdeodisk

im. m. G vȉdeodiska; mn. N vȉdeodiskovi, G vȉdeodiskōvā inform. magnetski ili optički disk koji se upotrebljava za pohranu velike količine podataka

videokasèta

im. ž. G videokasètē; mn. N videokasète, G videokasétā plastična kutija u kojoj je smještena vrpca za snimanje, gledanje i slušanje pokretnih slika i zvuka

videorekòrdēr

im. m. G videorekordéra, I videorekordérom; mn. N videorekordéri, G videorekordérā tehn. uređaj za snimanje slike i zvuka te gledanje i slušanje onoga što je snimljeno na videokasetama

videotéka

im. ž. G videotékē, DL videotéci; mn. N videotéke, G videotékā 1. zbirka videokaseta 2. mjesto na kojemu se posuđuju videokasete

vìdīk

im. m. G vidíka; mn. N vidíci, G vidíkā 1. prostor koji se može obuhvatiti pogledom [S vrha brda otvara se ~ na dolinu.]; sin. (vidokrug) 2. zem. v. obzor 3. pren. mn. razina znanja, iskustva i zanimanja za što [čovjek širokih vidika]; sin. (horizont, obzor, vidokrug) ♦ biti na vidiku nazirati se, približavati se; širokih vidika kulturan, visoko obrazovan; uskih vidika nedovoljno kulturan, slabo obrazovan

vidíkovac

im. m. G vidíkōvca; mn. N vidíkovci, G vidíkovācā mjesto odakle se dobro vidi okolina

vȉdiočev

prid. G vȉdiočeva; ž. vȉdiočeva, s. vȉdiočevo koji pripada vidiocu

vȉdjelac

im. m. G vȉdioca, V vȉdioče; mn. N vȉdioci, G vȉdjelācā osoba kojoj su ukazuju nadnaravna bića [međugorski ~]

vȉdjelica

im. ž. G vȉdjelicē; mn. N vȉdjelice, G vȉdjelīcā žena kojoj su ukazuju nadnaravna bića [međugorska ~]

vȉdjeličin

prid. G vȉdjeličina; ž. vȉdjeličina, s. vȉdjeličino koji pripada vidjelici

vȉdjelo

im. s. G vȉdjela v. svjetlo ♦ izići (izbiti) na ~ očitovati se, postati jasno, pokazati se u pravome svjetlu; iznijeti na ~ što razotkriti što, objaviti što

vȉdjeti

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. vȉdīm, 3. l. mn. vȉ, imp. vȉdi, aor. vȉdjeh, imperf. vȉđāh/vȉdijāh, prid. r. m. vȉdio, ž. vȉdjela, s. vȉdjelo, mn. vȉdjeli, prid. t. vȉđen, pril. s. vȉdēći, pril. p. vȉdjēvši 1. nesvrš. osjetilom vida moći primati poticaje izvana, moći gledati očima [~ dobro; ~ daleko] 2. osjetilom vida opaziti/opažati [Vidiš li pogrešku?] 3. razumom spoznati/spoznavati smisao ili značenje čega [Vidim da ima pravo.; Nisam vidio u čemu griješim.] 4. spoznati/spoznavati što iskustvom, osjećajno što proživjeti/proživljavati [~ patnje i muke]; sin. iskusiti; vidski parnjak: viđati 5. slučajno naići/nailaziti na koga [Vidio sam ga jučer na ulici]; vidski parnjak: viđati 6. 2. l. jd. imp. a. izriče blago čuđenje [Vidi ti njega!]; sin. gle, gledaj v. pod gledati, pogledaj v. pod pogledati b. upozorava na što [Vidi, i on je tu!]; sin. gle, gledaj v. pod gledati, pogledaj v. pod pogledati • vȉdjeti se povr. 1. naći se/nalaziti se s kim [Vidjeli smo se u prolazu.]; vidski parnjak: viđati se v. pod viđati 2. odati/odavati, pružiti/pružati kakav dojam [Na licu mu se vidjela tuga.] 3. 3. l. jd. unaprijed osjetiti/osjećati ili zaključiti/zaključivati da će se što dogoditi [Vidi se kraj rata.]; sin. nazirati

vìdljiv

prid. G vìdljiva; odr. vìdljivī, G vìdljivōg(a); ž. vìdljiva, s. vìdljivo; komp. vidljìvijī 1. koji se može vidjeti, koji se dobro vidi [vidljive pukotine] 2. koji se može zapaziti ili prepoznati [vidljiva opasnost; vidljive posljedice]; ant. nevidljiv

vìdljivōst

im. ž. G vìdljivosti, I vìdljivošću/vìdljivosti 1. svojstvo onoga što je vidljivo; ant. nevidljivost 2. met. najveća udaljenost pri kojoj motritelj normalna vida može raspoznati taman predmet koji se ističe prema horizontu [smanjena ~]

vȋdnī

prid. G vȋdnōg(a); ž. vȋdnā, s. vȋdnō koji se odnosi na vid, jedno od pet osjetila [vidno polje]

vȋdno

pril. tako da se jasno primjećuje [~ napredovati]

vȉdokrūg

im. m. G vȉdokrūga 1. v. obzor 2. v. vidik

vidòvit

prid. G vidòvita; odr. vidòvitī, G vidòvitōg(a); ž. vidòvita, s. vidòvito; komp. vidovìtijī koji predviđa buduće događaje

vidòvitōst

im. ž. G vidòvitosti, I vidòvitošću/vidòvitosti osobina onoga koji je vidovit

vidòvnjāk

im. m. G vidovnjáka, V vȉdovnjāče; mn. N vidovnjáci, G vidovnjáka osoba koja je vidovita

vidovnjàkinja

im. ž. G vidovnjàkinjē; mn. N vidovnjàkinje, G vidovnjàkīnjā žena koja je vidovita

vȉdra

im. ž. G vȉdrē; mn. N vȉdre, G vȉdārā/vȋdrā/vȉdrī zool. sisavac iz porodice kuna prilagođen životu u vodi, duguljasta tijela, kratkih nogu i gusta krzna

vȉdrin

prid. G vȉdrina; ž. vȉdrina, s. vȉdrino koji se odnosi na vidru

vȋdskī

prid. G vȋdskōg(a); ž. vȋdskā, s. vȋdskō koji se odnosi na vid, gramatičku kategoriju glagola [~ parnjak]

víđānje

im. s. G víđānja; mn. N víđānja, G víđānjā 1. sretanje koga ili čega s vremena na vrijeme 2. češće sretanje koga 3. uzajamno sretanje 4. izlaženje s kim, bivanje s kim u vezi

víđati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. vȋđām, 3. l. mn. víđajū, imp. vȋđāj, aor. víđah, imperf. vȋđāh, prid. r. víđao, prid. t. vȋđān 1. slučajno nailaziti na koga [Viđao sam ga na ulici]; vidski parnjak: vidjeti 2. spoznavati što iskustvom, osjećajno što proživljavati [~ patnje i muke]; vidski parnjak: vidjeti • víđati se povr. 1. nalaziti se s kim [Viđamo se u prolazu.]; vidski parnjak: vidjeti 2. uzajamno se sretati [Viđamo se ponedjeljkom.] 3. izlaziti s kim, biti s kim u vezi [Viđamo se godinu dana.]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga