vȇz | im. m. 〈G vȇza, L vézu; mn. N vȅzovi, G vȅzōvā〉 1. mjesto u luci određeno za vezivanje plovila [držati brod na vezu] 2. naprava na skijama kojom se pričvršćuje skijaška cipela [pričvrstiti vezove] |
vȅza | im. ž. 〈G vȅzē; mn. N vȅze, G vȇzā〉 1. odnos među osobama, predmetima ili pojmovima [ljubavna ~; poslovna ~] 2. prometna povezanost [brodska ~; željeznička ~] 3. održavanje usmenih i pismenih odnosa među ljudima [biti u vezi s prijateljima] 4. komunikacijsko sredstvo [telefonska ~] ◇ kemijska ~ kem. povezivanje atoma u kemijskim elementima i spojevima ♦ imati vezu imati znance (rođake itd.) na važnim mjestima; nemati 〈blage〉 veze 〈o kome, o čemu〉 ništa ne znati 〈o kome, o čemu〉, ni u što se ne razumjeti |
vézānje | im. s. 〈G vézānja〉 1. spajanje vrpca, uzica, užadi i sl. s pomoću čvora; ant. odvezivanje, razvezivanje 2. pričvršćivanje čega uza što s pomoću vrpce, uzice, užeta i sl.; ant. odvezivanje 3. činjenje čega zatvorenim uzicom ili vrpcom; ant. odvezivanje, razvezivanje 4. pren. a. stvaranje komu kakve obveze; ant. odrješivanje b. uspostavljanje čvrstoga odnosa s kim ili čim c. postajanje bliskim s kim 5. kem. uspostavljanje veze među atomima; sin. adiranje 6. pričvršćivanje uza što užetom, koncem i sl.; sin. (vezivanje) |
vézati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vȇžēm, 3. l. mn. vȇžū, imp. véži, aor. vézah, imperf. vȇzāh, prid. r. vézao, prid. t. vȇzān〉 1. spojiti/spajati s pomoću čvora, učvrstiti što ili povezati u cjelinu [~ uzice na cipelama; ~ uže oko stupa; ~ vrpce oko dara]; sin. svezati, zavezati, ( zavezivati); ant. odvezati, odvezivati, razvezati, razvezivati 2. pričvrstiti/pričvršćivati što uza što s pomoću vrpce, uzice, užeta i sl. [~ bord; ~ konja]; sin. svezati, zavezati, zavezivati; ant. odvezati, odvezivati 3. pren. a. stvoriti komu kakvu obvezu [~ obećanjem; ~ ugovorom] b. uspostaviti čvrst odnos s kim ili čim [~ djecu uz sebe] 4. kem. uspostaviti vezu među atomima; sin. adirati • vézati se 〈povr.〉 1. pričvrstiti se uza što užetom, koncem i sl. [Vežite se!] 2. pren. postati bliskim s kim [~ za obitelj; ~ uz prijatelje]; sin. (vezivati) |
vézēnje | im. s. 〈G vézēnja〉 ukrašavanje, kićenje vezom |
vèzica | im. ž. 〈G vèzicē; mn. N vèzice, G vȅzīcā〉 tanka vrpca od konca ili kože kojom se što veže [vezice za cipele] |
vèzilja | im. ž. 〈G vèziljē; mn. N vèzilje, G vȅzīljā〉 žena koja veze |
vèzīr | im. m. 〈G vezíra, V vȅzīru; mn. N vezíri, G vezírā〉 pov. vladarov pomoćnik i zamjenik u srednjovjekovnim islamskim državama [veliki ~] |
vezívānje | im. s. 〈G vezívānja〉 v. vezanje |
vezívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vèzujēm, 3. l. mn. vèzujū, imp. vèzūj, aor. vezívah, imperf. vèzīvāh, prid. r. vezívao, prid. t. vèzīvān〉 v. vezati |
vȅzīvnī | prid. 〈G vȅzīvnōg(a); ž. vȅzīvnā, s. vȅzīvnō〉 koji što veže [vezivno tkivo] |
vȅzīvo | im. s. 〈G vȅzīva; mn. N vȅzīva, G vȅzīvā〉 1. tkanina ukrašena vezom [fino ~; narodno ~] 2. tvar koja povezuje što u čvrstu cjelinu [~ za drvo; ~ za cement] |
vȇznīk | im. m. 〈G vȇznīka; mn. N vȇznīci, G vȇznīkā〉 gram. nepromjenjiva riječ kojom se povezuju riječi, skupine riječi ili rečenice |
vȋ | os. zam. 〈GA vȃs/vas, D vȁma/vam, LI vȁma〉 1. osobe kojima se govoritelj obraća, sugovoritelji 2. osoba kojoj se govoritelj obraća i članovi skupine kojoj pripada 3. 〈Vi〉 sugovoritelj kojemu se govoritelj obraća s poštovanjem [Obraćam Vam se s molbom.] 4. 〈D vam〉 koji pripada sugovoritelju i još komu [To vam je otac.]; sin. vaš 5. 〈D Vam〉 koji pripada sugovoritelju kojemu se govoritelj obraća s poštovanjem [To Vam je otac.]; sin. Vaš v. pod vaš |
vibrácija | im. ž. 〈G vibrácijē; mn. N vibrácije, G vibrácījā〉 1. fiz. mehaničko titranje 2. slabo tresenje od potresa, eksplozije i sl. [~ tla]; sin. drhtanje, podrhtavanje; sin. (vibriranje) |
vȉbrafōn | im. m. 〈G vȉbrafōna; mn. N vȉbrafōni, G vȉbrafōnā〉 glazb. glazbalo iz skupine udaraljka koje se sastoji od kovinskih pločica i cijevi različitih duljina po kojima se udara dvjema palicama |
vibrìōn | im. m. 〈G vibrióna; mn. N vibrióni, G vibriónā〉 biol. bakterija u obliku zareza |
vibrírānje | im. s. 〈G vibrírānja〉 v. vibracija |
vibrírati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vìbrīrām, 3. l. mn. vibrírajū, imp. vìbrīrāj, aor. vibrírah, imperf. vìbrīrāh, prid. r. vibrírao〉 〈3. l.〉 slabo se ili povremeno tresti od potresa, eksplozije i sl. [Tlo vibrira.]; sin. drhtati, podrhtavati |
vȉc | im. m. 〈G vìca; mn. N vìcevi, G vȉcēvā〉 kratka duhovita priča sa smiješnim završetkom [politički ~; pričati viceve] ♦ u tome je (i jest) ~ u tome je bit, to je ono bitno (osnovno, temeljno) |
vȋd | im. m. 〈G vȋda, L vídu; mn. N vȉdovi, G vȉdōvā〉 1. 〈jd.〉 osjetilo koje omogućuje sposobnost primanja i razlikovanja svjetla, boja, oblika i udaljenosti s pomoću oka [imati dobar ~] 2. 〈jd.〉 gram. gramatička kategorija glagola kojom se izriču razlike u trajanju određene radnje [svršeni ~; nesvršeni ~] 3. vrsta, lik ili izgled čega [različiti vidovi iste stvari]; sin. pojavnost ♦ imati u vidu koga, što misliti na koga, na što, računati na koga, na što; izgubiti iz vida koga, što zaboraviti 〈na〉 koga, 〈na〉 što |
vȋdan | prid. 〈G vȋdna; odr. vȋdnī, G vȋdnōg(a); ž. vȋdna, s. vȋdno〉 koji se očito vidi [~ napredak] |
vȉdeodisk | im. m. 〈G vȉdeodiska; mn. N vȉdeodiskovi, G vȉdeodiskōvā〉 inform. magnetski ili optički disk koji se upotrebljava za pohranu velike količine podataka |
videokasèta | im. ž. 〈G videokasètē; mn. N videokasète, G videokasétā〉 plastična kutija u kojoj je smještena vrpca za snimanje, gledanje i slušanje pokretnih slika i zvuka |
videorekòrdēr | im. m. 〈G videorekordéra, I videorekordérom; mn. N videorekordéri, G videorekordérā〉 tehn. uređaj za snimanje slike i zvuka te gledanje i slušanje onoga što je snimljeno na videokasetama |
videotéka | im. ž. 〈G videotékē, DL videotéci; mn. N videotéke, G videotékā〉 1. zbirka videokaseta 2. mjesto na kojemu se posuđuju videokasete |
vìdīk | im. m. 〈G vidíka; mn. N vidíci, G vidíkā〉 1. prostor koji se može obuhvatiti pogledom [S vrha brda otvara se ~ na dolinu.]; sin. (vidokrug) 2. zem. v. obzor 3. pren. 〈mn.〉 razina znanja, iskustva i zanimanja za što [čovjek širokih vidika]; sin. (horizont, obzor, vidokrug) ♦ biti na vidiku nazirati se, približavati se; širokih vidika kulturan, visoko obrazovan; uskih vidika nedovoljno kulturan, slabo obrazovan |
vidíkovac | im. m. 〈G vidíkōvca; mn. N vidíkovci, G vidíkovācā〉 mjesto odakle se dobro vidi okolina |
vȉdiočev | prid. 〈G vȉdiočeva; ž. vȉdiočeva, s. vȉdiočevo〉 koji pripada vidiocu |
vȉdjelac | im. m. 〈G vȉdioca, V vȉdioče; mn. N vȉdioci, G vȉdjelācā〉 osoba kojoj su ukazuju nadnaravna bića [međugorski ~] |
vȉdjelica | im. ž. 〈G vȉdjelicē; mn. N vȉdjelice, G vȉdjelīcā〉 žena kojoj su ukazuju nadnaravna bića [međugorska ~] |
vȉdjeličin | prid. 〈G vȉdjeličina; ž. vȉdjeličina, s. vȉdjeličino〉 koji pripada vidjelici |
vȉdjelo | im. s. 〈G vȉdjela〉 v. svjetlo ♦ izići (izbiti) na ~ očitovati se, postati jasno, pokazati se u pravome svjetlu; iznijeti na ~ što razotkriti što, objaviti što |
vȉdjeti | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vȉdīm, 3. l. mn. vȉdē, imp. vȉdi, aor. vȉdjeh, imperf. vȉđāh/vȉdijāh, prid. r. m. vȉdio, ž. vȉdjela, s. vȉdjelo, mn. vȉdjeli, prid. t. vȉđen, pril. s. vȉdēći, pril. p. vȉdjēvši〉 1. 〈nesvrš.〉 osjetilom vida moći primati poticaje izvana, moći gledati očima [~ dobro; ~ daleko] 2. osjetilom vida opaziti/opažati [Vidiš li pogrešku?] 3. razumom spoznati/spoznavati smisao ili značenje čega [Vidim da ima pravo.; Nisam vidio u čemu griješim.] 4. spoznati/spoznavati što iskustvom, osjećajno što proživjeti/proživljavati [~ patnje i muke]; sin. iskusiti; vidski parnjak: viđati 5. slučajno naići/nailaziti na koga [Vidio sam ga jučer na ulici]; vidski parnjak: viđati 6. 〈2. l. jd. imp.〉 a. izriče blago čuđenje [Vidi ti njega!]; sin. gle, gledaj v. pod gledati, pogledaj v. pod pogledati b. upozorava na što [Vidi, i on je tu!]; sin. gle, gledaj v. pod gledati, pogledaj v. pod pogledati • vȉdjeti se 〈povr.〉 1. naći se/nalaziti se s kim [Vidjeli smo se u prolazu.]; vidski parnjak: viđati se v. pod viđati 2. odati/odavati, pružiti/pružati kakav dojam [Na licu mu se vidjela tuga.] 3. 〈3. l. jd.〉 unaprijed osjetiti/osjećati ili zaključiti/zaključivati da će se što dogoditi [Vidi se kraj rata.]; sin. nazirati |
vìdljiv | prid. 〈G vìdljiva; odr. vìdljivī, G vìdljivōg(a); ž. vìdljiva, s. vìdljivo; komp. vidljìvijī〉 1. koji se može vidjeti, koji se dobro vidi [vidljive pukotine] 2. koji se može zapaziti ili prepoznati [vidljiva opasnost; vidljive posljedice]; ant. nevidljiv |
vìdljivōst | im. ž. 〈G vìdljivosti, I vìdljivošću/vìdljivosti〉 1. svojstvo onoga što je vidljivo; ant. nevidljivost 2. met. najveća udaljenost pri kojoj motritelj normalna vida može raspoznati taman predmet koji se ističe prema horizontu [smanjena ~] |
vȋdnī | prid. 〈G vȋdnōg(a); ž. vȋdnā, s. vȋdnō〉 koji se odnosi na vid, jedno od pet osjetila [vidno polje] |
vȋdno | pril. tako da se jasno primjećuje [~ napredovati] |
vȉdokrūg | |
vidòvit | prid. 〈G vidòvita; odr. vidòvitī, G vidòvitōg(a); ž. vidòvita, s. vidòvito; komp. vidovìtijī〉 koji predviđa buduće događaje |
vidòvitōst | im. ž. 〈G vidòvitosti, I vidòvitošću/vidòvitosti〉 osobina onoga koji je vidovit |
vidòvnjāk | im. m. 〈G vidovnjáka, V vȉdovnjāče; mn. N vidovnjáci, G vidovnjáka〉 osoba koja je vidovita |
vidovnjàkinja | im. ž. 〈G vidovnjàkinjē; mn. N vidovnjàkinje, G vidovnjàkīnjā〉 žena koja je vidovita |
vȉdra | im. ž. 〈G vȉdrē; mn. N vȉdre, G vȉdārā/vȋdrā/vȉdrī〉 zool. sisavac iz porodice kuna prilagođen životu u vodi, duguljasta tijela, kratkih nogu i gusta krzna |
vȉdrin | prid. 〈G vȉdrina; ž. vȉdrina, s. vȉdrino〉 koji se odnosi na vidru |
vȋdskī | prid. 〈G vȋdskōg(a); ž. vȋdskā, s. vȋdskō〉 koji se odnosi na vid, gramatičku kategoriju glagola [~ parnjak] |
víđānje | im. s. 〈G víđānja; mn. N víđānja, G víđānjā〉 1. sretanje koga ili čega s vremena na vrijeme 2. češće sretanje koga 3. uzajamno sretanje 4. izlaženje s kim, bivanje s kim u vezi |
víđati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vȋđām, 3. l. mn. víđajū, imp. vȋđāj, aor. víđah, imperf. vȋđāh, prid. r. víđao, prid. t. vȋđān〉 1. slučajno nailaziti na koga [Viđao sam ga na ulici]; vidski parnjak: vidjeti 2. spoznavati što iskustvom, osjećajno što proživljavati [~ patnje i muke]; vidski parnjak: vidjeti • víđati se 〈povr.〉 1. nalaziti se s kim [Viđamo se u prolazu.]; vidski parnjak: vidjeti 2. uzajamno se sretati [Viđamo se ponedjeljkom.] 3. izlaziti s kim, biti s kim u vezi [Viđamo se godinu dana.] |