gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zacemèntīrām, 3. l. mn. zacementírajū, imp. zacemèntīrāj, aor. zacementírah, imperf. zacemèntīrāh, prid. r. zacementírao, prid. t. zacemèntīrān〉 1. v. cementirati 2. pren. učvrstiti kakvo stanje [~ odnose]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàcijēlīm, 3. l. mn. zàcijēlē, imp. zacijéli, aor. zacijélih, prid. r. zacijélio, prid. t. zàcijēljen〉 učiniti da što zaraste, da se zaliječi [Novi će lijek zacijeliti ranu.]; vidski parnjak: zacjeljivati

pril. prilično sigurno, s velikom sigurnošću [To je ~ točno.]; sin. jamačno, zasigurno

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zacijélī, 3. l. mn. zacijélē, aor. 3. l. jd. zȁcijēlje, prid. r. m. zacijélio, ž. zacijéljela, s. zacijéljelo, mn. zacijéljeli〉 rastući se zatvoriti, prekriti se novim tkivom [Rana je brzo zacijeljela.]; sin. zarasti; vidski parnjak: zacjeljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zacjèljujēm, 3. l. mn. zacjèljujū, imp. zacjèljūj, aor. zacjeljívah, imperf. zacjèljīvāh, prid. r. zacjeljívao, prid. t. zacjèljīvān〉 činiti da što zaraste, da se zaliječi [Novi lijek zacjeljuje ranu.]; vidski parnjak: zacijeliti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zacjèljujē, 3. l. mn. zacjèljujū, aor. 3. l. jd. zacjeljíva, imperf. 3. l. jd. zacjèljīvāše, prid. r. zacjeljívao〉 rastući se zatvarati, prekrivati se novim tkivom [Rana brzo zacjeljuje.]; sin. cijeljeti, zarastati, zarašćivati; vidski parnjak: zacijeljeti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàcvīlīm, 3. l. mn. zàcvīlē, imp. zacvíli, aor. zacvíljeh, prid. r. m. zacvílio, ž. zacvíljela, s. zacvíljelo, mn. zacvíljeli〉 početi cviljeti, oglasiti se cviljenjem [Pas je zacvilio.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zacvr̀kućēm, 3. l. mn. zacvr̀kućū, imp. zacvrkùći, aor. zacvrkùtah, prid. r. zacvrkùtao〉 1. početi cvrkutati, oglasiti se cvrkutom [Ptica je zacvrkutala.] 2. pren. početi veselo govoriti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. začàhurīm se, 3. l. mn. začàhurē se, imp. začàhuri se, aor. začàhurih se, prid. r. začàhurio se, prid. t. začàhuren〉 1. oviti se čahurom 2. pren. zatvoriti se u sebe, udaljiti se od svega

im. ž. 〈G zàčārānosti, I zàčārānošću/zàčārānosti〉 osobina onoga koji je začaran ili svojstvo onoga što je začarano

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàčārām, 3. l. mn. začárajū, imp. zàčārāj, aor. začárah, prid. r. začárao, prid. t. zàčārān〉 1. baciti čarolije na koga ili što [~ dvorac] 2. pren. zanijeti koga kojom odlikom ili svojstvom, ostaviti na koga snažan dojam [Začarala ga je njezina ljepota.]

pril. veoma brzo, za koji čas [~ ćemo doći]

im. s. 〈G začéća; mn. N začéća, G začéćā〉 med. spajanje muške i ženske spolne stanice pri čemu spermij prodire u jajnu stanicu [umjetno ~; prirodno ~; unutarnje ~; izvantjelesno ~]; sin. oplodnja

im. s. 〈G záčēlja〉 stražnji dio čega [~ kolone]; ant. čelo

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàčepīm, 3. l. mn. zàčepē, imp. začèpi, aor. začèpih, prid. r. začèpio, prid. t. zàčepljen〉 1. zatvoriti čepom ili utisnuti čep u kakav otvor [~ bocu] 2. onečistiti odvod [~ cijev sudopera]; ant. odčepiti; vidski paranjak: začepljivati

im. s. 〈G začepljívānja〉 1. zatvaranje čepovima ili utiskivanje čepova u otvore 2. onečišćivanje odvoda; ant. odčepljivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. začèpljujēm, 3. l. mn. začèpljujū, imp. začèpljūj, aor. začepljívah, imperf. začèpljīvāh, prid. r. začepljívao, prid. t. začèpljīvān〉 1. zatvarati čepovima ili utiskivati čepove u otvore [~ boce] 2. onečišćivati odvod [~ cijev sudopera]; ant. odčepljivati; vidski paranjak: začepiti

im. m. 〈G začétka; mn. N začétci, G zàčētākā〉 pren. trenutak u kojemu se što pojavljuje [~ života]; sin. nastanak, početak, postanak, rođenje pren.; ant. konac², kraj, nestanak, svršetak, završetak

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁčnēm, 3. l. mn. zȁčnū, imp. zàčni, aor. zàčēh, prid. r. m. zȁčeo, ž. zȁčēla, s. zȁčēlo, mn. zȁčēli, prid. t. zȁčēt〉 1. 〈prijel.〉 učiniti da što počne ili nastane, dati poticaj čemu [~ svađu]; sin. zametnuti¹, započeti 2. 〈neprijel.〉 ostati u drugome stanju, postati trudnom; sin. zanijeti, zatrudnjeti ◇ ~ dijete ostati u drugome stanju, postati trudnom; sin. zanijeti, zatrudnjeti

im. ž. 〈G zàčetnicē; mn. N zàčetnice, G zàčetnīcā〉 žena koja je prva započela kakvo djelo ili kakav pothvat

prid. 〈G zàčetničina; ž. zàčetničina, s. zàčetničino〉 koji pripada začetnici

im. m. 〈G zàčetnīka, V zàčetnīče; mn. N zàčetnīci, G zàčetnīkā〉 osoba koja je prva započela kakvo djelo ili kakav pothvat

im. m. 〈G záčina; mn. N záčini, G záčīnā〉 dodatak jelu radi postizanja boljega okusa i mirisa; sin. mirodija

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàčinīm, 3. l. mn. zàčinē, imp. začìni, aor. začìnih, prid. r. začìnio, prid. t. zàčinjen〉 staviti začin u jelo [~ salatu]; vidski parnjak: začinjati

prid. 〈G záčinskōg(a); ž. záčinskā, s. záčinskō〉 koji se odnosi na začin [začinsko bilje]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàčīnjām, 3. l. mn. začínjajū, imp. zàčīnjāj, aor. začínjah, imperf. zàčīnjāh, prid. r. začínjao, prid. t. zàčīnjān〉 stavljati začin u jelo [~ salatu]; vidski parnjak: začiniti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàčinjēm, 3. l. mn. zàčinjū, imp. zàčinji, aor. zàčinjah, imperf. zàčinjāh, prid. r. zàčinjao, prid. t. zàčinjān〉 zast. v. počinjati, započinjati

im. m. 〈G začínjāvca, V začínjāvče; mn. N začínjāvci, G začínjavācā〉 knjiž. anonimni srednjovjekovni hrvatski lirski pjesnik

prid. 〈G začínjāvčeva; ž. začínjāvčeva, s. začínjāvčevo〉 koji pripada začinjavcu

prid. 〈G záčudna; odr. záčudnī, G záčudnōg(a); ž. záčudna, s. záčudno〉 koji izaziva čuđenje ili iznenađenje, koji je neočekivan ili neuobičajen [~ rasplet događaja]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàčudīm, 3. l. mn. zàčudē, imp. zàčudi, aor. zàčudih, prid. r. zàčudio, prid. t. zàčuđen〉 izazvati čije čuđenje ili iznenađenje [~ učitelja točnim odgovorom] • zàčuditi se 〈povr.〉 postati začuđenim ili iznenađenim [~ se čijemu odgovoru]

im. ž. 〈G záčudnosti, I záčudnošću/záčudnosti〉 1. svojstvo onoga što je začudno 2. knjiž. književni postupak koji iznenađuje čitatelja i upućuje ga na ona jezična svojstva koja u uobičajenome govoru ne primjećuje; sin. očuđenje

im. ž. 〈G zàčuđenosti, I zàčuđenošću/zàčuđenosti〉 osobina onoga koji je začuđen

prid. 〈G začùđujūćēg(a); ž. začùđujūćā, s. začùđujūćē〉 koji začuđuje [~ napredak]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàčujēm, 3. l. mn. zàčujū, imp. zàčūj, aor. zàčuh, prid. r. zàčuo, prid. t. zȁčūt〉 čuti u jednome trenutku, odjednom čuti [~ zvuk sirene] • zàčuti se 〈povr.〉 odjednom se čuti [Začuo se krik.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zȃđēm, 3. l. mn. zȃđū, imp. záđi, aor. záđoh, prid. r. zàšao〉 1. 〈3. l.〉 nestati krećući se u silaznoj putanji (o Suncu); sin. zapasti 2. ući dublje u što [~ u šumu; ~ u 21. stoljeće] ◇ ~ u godine postati starim; vidski paranjak: zalaziti

im. ž. 〈G zàdaćē; mn. N zàdaće, G zȁdāćā〉 1. ono što tko mora obaviti ili napraviti; sin. dužnost, obveza, zadatak 2. učenički pismeni rad [domaća ~]

im. ž. 〈G zàdaćnicē; mn. N zàdaćnice, G zàdaćnīcā〉 bilježnica u koju se pišu školske zadaće

im. m. 〈G zȁdāha; mn. N zȁdāsi, G zȁdāhā〉 neugodan, težak dah

im. m. 〈G zátka; mn. N zádci, G zȃdākā〉 zool. stražnji dio tijela u kukaca, paučnjaka i rakova

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zàdānī, 3. l. mn. zàdānē, aor. 3. l. jd. zȁdāni, prid. r. zadánio〉 prijeći iz noći u dan, postati svijetlim [Zadanilo je.]

im. m. 〈G zadátka; mn. N zadátci, G zàdātākā〉 1. problem koji treba riješiti [matematički ~] 2. ono što tko mora obaviti ili napraviti; sin. dužnost, obveza, zadaća

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdām, 3. l. mn. zàdajū, imp. zàdāj, aor. zàdah/zȁdadoh, prid. r. m. zȁdao, ž. zȁdāla, s. zȁdālo, mn. zȁdāli, prid. t. zȁdān〉 1. narediti da se što učini [~ posao] 2. prouzročiti (o patnji, neugodnosti, šteti) ◇ ~ bol izazvati osjet bola; vidski paranjak: zadavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdājēm, 3. l. mn. zàdājū, imp. zadáji, aor. zadávah, imperf. zàdāvāh, prid. r. zadávao, prid. t. zàdāvān〉 1. naređivati da se što učini [~ posao] 2. prouzročivati (o patnji, neugodnosti, šteti) ◇ ~ bol izazivati ili prouzročivati u kome osjet bola; ~ udarce udarati koga; vidski paranjak: zadati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdāvīm, 3. l. mn. zàdāvē, imp. zadávi, aor. zadávih, prid. r. zadávio, prid. t. zàdāvljen〉 ugušiti koga stezanjem vrata

prid. 〈G zadèbljala; odr. zadèbljalī, G zadèbljalōg(a); ž. zadèbljala, s. zadèbljalo〉 koji je postao deblji nego što je bio ili nego što bi trebao biti [zadebljalo drvo]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zadèbljā, 3. l. mn. zadèbljajū, aor. 3. l. jd. zȁdeblja, prid. r. zadèbljao〉 postati debljim [Stijenka je zadebljala.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàderēm, 3. l. mn. zàderū, imp. zadèri, aor. zadèrah, prid. r. zadèrao, prid. t. zȁderān〉 derući oštetiti [~ papir; ~ platno] • zadèrati se 〈povr.〉 razg. v. zavikati