zagŕnuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgr̄nēm, 3. l. mn. zàgr̄nū, imp. zagŕni, aor. zagŕnuh, prid. r. zagŕnuo, prid. t. zàgr̄nūt〉 pokriti čime kakvu površinu • zagŕnuti (se) 〈prijel.〉 obaviti čije tijelo, obično odjevnim predmetom ili dekom [~ se kaputom]; sin. ogrnuti (se), zaogrnuti (se); vidski paranjak: zagrtati |
zàgrtati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgrćēm, 3. l. mn. zàgrćū, imp. zàgrći, aor. zàgrtah, imperf. zàgrtāh, prid. r. zàgrtao, prid. t. zàgrtān〉 prekrivati čime kakvu površinu; sin. zatrpavati • zàgrtati (se) 〈prijel.〉 obavijati čije tijelo, obično odjevnim predmetom ili dekom [~ se kaputom]; sin. ogrtati (se), zaogrtati (se); vidski paranjak: zagrnuti |
zagùbiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgubīm, 3. l. mn. zàgubē, imp. zagùbi, aor. zagùbih, prid. r. zagùbio, prid. t. zàgubljen〉 staviti što negdje i zaboraviti gdje se nalazi |
zagùšljiv | prid. 〈G zagùšljiva; odr. zagùšljivī, G zagùšljivōg(a); ž. zagùšljiva, s. zagùšljivo; komp. zagušljìvijī〉 koji je pun ustajala zraka [zagušljiva soba] |
zagùšljivōst | im. ž. 〈G zagùšljivosti, I zagùšljivošću/zagùšljivosti〉 svojstvo onoga što je zagušljivo |
zahláditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàhlādīm, 3. l. mn. zàhlādē, imp. zahládi, aor. zahládih, prid. r. zahládio, prid. t. zàhlāđen〉 učiniti hladnim [~ odnose]; sin. (zahladniti); vidski parnjak: zahlađivati |
zahládniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàhlādnīm, 3. l. mn. zàhlādnē, imp. zahládni, aor. zahládnih, prid. r. zahládnio〉 v. zahladiti |
zahladnjénje | im. s. 〈G zahladnjénja〉 pad temperature [naglo ~]; ant. zatopljenje |
zahládnjeti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zahládnī, 3. l. mn. zahládnē, aor. 3. l. jd. zȁhlādnje, prid. r. m. zahládnio, ž. zahládnjela, s. zahládnjelo, mn. zahládnjeli〉 postati hladnim [Zahladnjelo je.]; ant. zatopliti; vidski parnjak: zahladnjivati |
zahladnjívati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zahlàdnjujē, 3. l. mn. zahlàdnjujū, aor. 3. l. jd. zahladnjíva, imperf. 3. l. jd. zahlàdnjīvāše, prid. r. zahladnjívao〉 postajati hladnim; vidski parnjak: zahladnjeti |
zahlađívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zahlàđujēm, 3. l. mn. zahlàđujū, imp. zahlàđūj, aor. zahlađívah, imperf. zahlàđīvāh, prid. r. zahlađívao, prid. t. zahlàđīvān〉 činiti hladnim [~ odnose]; vidski parnjaci: zahladiti, zahladniti |
záhod | im. m. 〈G záhoda; mn. N záhodi, G záhōdā〉 sanitarna prostorija u kojoj se obavlja nužda; sin. nužnik |
záhodskī | prid. 〈G záhodskōg(a); ž. záhodskā, s. záhodskō〉 koji se odnosi na zahod [zahodska školjka]; sin. nužnički |
zahr̀đati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zahr̀đā, 3. l. mn. zahr̀đajū, aor. 3. l. jd. zȁhrđa, prid. r. zahr̀đao〉 dobiti hrđu, postati hrđavim [~ od vlage] |
zahtijévānje | im. s. 〈G zahtijévānja〉 postavljanje kakva zahtjeva; sin. traženje |
zahtijévati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàhtijēvām, 3. l. mn. zahtijévajū, imp. zàhtijēvāj, aor. zahtijévah, imperf. zàhtijēvāh, prid. r. zahtijévao, prid. t. zàhtijēvān〉 postavljati kakav zahtjev [~ nemoguće]; sin. htjeti, (postavljati zahtjev) v. pod postavljati, tražiti |
záhtjev | im. m. 〈G záhtjeva; mn. N záhtjevi, G záhtjēvā〉 izrečeno traženje da se što učini [iznijeti ~ pred sudom] |
záhtjēvan | prid. 〈G záhtjēvna; odr. záhtjēvnī, G záhtjēvnōg(a); ž. záhtjēvna, s. záhtjēvno; komp. zahtjèvnijī〉 1. koji postavlja visoke zahtjeve [zahtjevna učiteljica] 2. koji odražava čije visoke zahtjeve [~ ispit]; ant. nezahtjevan |
záhtjēvnōst | im. ž. 〈G záhtjēvnosti, I záhtjēvnošću/záhtjēvnosti〉 osobina onoga koji je zahtjevan ili svojstvo onoga što je zahtjevno; ant. nezahtjevnost |
zahùktati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàhukćēm, 3. l. mn. zàhukćū, imp. zahùkći, aor. zahùktah, prid. r. zahùktao, prid. t. zȁhuktān〉 pokrenuti što u punome zamahu [~ proizvodnju] • zahùktati se 〈povr.〉 razviti se u punome zamahu [Posao se zahuktao.]; vidski paranjak: zahuktavati |
zahuktávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zahùktāvām, 3. l. mn. zahuktávajū, imp. zahùktāvāj, aor. zahuktávah, imperf. zahùktāvāh, prid. r. zahuktávao, prid. t. zahùktāvān〉 pokretati što u punome zamahu [~ proizvodnju] • zahuktávati se 〈povr.〉 počinjati se razvijati u punome zamahu [Posao se zahuktava.]; vidski paranjak: zahuktati |
zàhvaćati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàhvaćām, 3. l. mn. zàhvaćajū, imp. zàhvaćāj, aor. zàhvaćah, imperf. zàhvaćāh, prid. r. zàhvaćao, prid. t. zàhvaćān〉 1. uzimati određenu količinu čega [~ vodu] 2. šireći se obuhvaćati [Plamen zahvaća cijelu kuću.]; vidski paranjak: zahvatiti |
zȁhvālan | prid. 〈G zȁhvālna; odr. zȁhvalnī, G zȁhvālnōg(a); ž. zȁhvālna, s. zȁhvālno; komp. zahvàlnijī〉 1. koji cijeni učinjeno dobro [zahvalna djeca] 2. pren. koji nije jako težak, koji je ugodan [~ zadatak]; ant. nezahvalan |
zahváliti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàhvālīm, 3. l. mn. zàhvālē, imp. zahváli, aor. zahválih, prid. r. zahválio〉 izraziti zahvalnost [~ prijatelju na daru] • zahváliti se 〈povr.〉 odreći se čega ponuđenoga, ne prihvatiti što [~ se na dužnosti]; vidski paranjak: zahvaljivati |
zahválnōst | im. ž. 〈G zahválnosti, I zahválnošću/zahválnosti〉 osobina onoga koji je zahvalan ili svojstvo onoga što je zahvalno; ant. nezahvalnost |
zahvaljívati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zahvàljujēm, 3. l. mn. zahvàljujū, imp. zahvàljūj, aor. zahvaljívah, imperf. zahvàljīvāh, prid. r. zahvaljívao〉 izražavati zahvalnost [~ prijatelju na daru] • zahvaljívati se 〈povr.〉 odricati se čega ponuđenoga, ne prihvaćati što [~ se na dužnosti]; vidski paranjak: zahvaliti ◇ zahvaljujući tomu što uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (označuje uzrok koji se povezuje s kakvom pozitivnom ili poželjnom posljedicom) [Zahvaljujući tomu što se vrijeme popravilo, ići ćemo na izlet.] |
zȁhvāt | im. m. 〈G zȁhvāta; mn. N zȁhvāti, G zȁhvātā〉 1. sp. pokret u borilačkim sportovima kojim se obara protivnik 2. med. kirurški postupak; sin. (intervencija) |
zàhvatiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàhvatīm, 3. l. mn. zàhvatē, imp. zàhvati, aor. zàhvatih, prid. r. zàhvatio, prid. t. zàhvaćen〉 1. uzeti određenu količinu čega [~ vodu] 2. šireći se obuhvatiti [Plamen je zahvatio cijelu kuću.]; vidski paranjak: zahvaćati |
zȁigrān | prid. 〈G zȁigrāna; odr. zȁigrānī, G zȁigrānōg(a); ž. zȁigrāna, s. zȁigrāno; komp. zaigrànijī〉 koji se mnogo igra, koji se zanio igrom, koji misli samo na igru [zaigrano dijete] |
zȁigrānōst | im. ž. 〈G zȁigrānosti, I zȁigrānošću/zȁigrānosti〉 osobina onoga koji je zaigran |
zaìgrati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁigrām, 3. l. mn. zaìgrajū, imp. zaìgrāj, aor. zaìgrah, prid. r. zaìgrao, prid. t. zȁigrān〉 1. početi igrati, ući u igru 2. početi titrati ili treperiti od uzbuđenja [Oči su mu zaigrale.; Srce joj je zaigralo.] • zaìgrati se 〈povr.〉 zadržati se ili se zabaviti u igri [Zaigrala se s prijateljicama.] |
zaìmača | im. ž. 〈G zaìmačē; mn. N zàimače, G zaìmāčā〉 velika žlica kojom se grabi juha ili jušno jelo |
zainátiti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zaìnātīm se, 3. l. mn. zaìnātē se, imp. zaináti se, aor. zainátih se, prid. r. zainátio se〉 nerazumno se usprotiviti čijoj volji ili mišljenju |
zainterèsīrān | prid. 〈G zainterèsīrāna; odr. zainterèsīrānī, G zainterèsīrānōg(a); ž. zainterèsīrāna, s. zainterèsīrāno; komp. zainteresirànijī〉 koji je pun želje i volje da što učini, koji je spreman sudjelovati u čemu [~ za igru]; sin. zagrijan pren.; ant. nezainteresiran |
zainterèsīrānōst | im. ž. 〈G zainterèsīrānosti, I zainterèsīrānošću/zainterèsīrānosti〉 osobina onoga koji je zainteresiran; sin. zagrijanost pren. |
zainteresírati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zainterèsīrām, 3. l. mn. zainteresírajū, imp. zainterèsīrāj, aor. zainteresírah, prid. r. zainteresírao, prid. t. zainterèsīrān〉 potaknuti koga na što, pobuditi u kome zanimanje za što [~ učenike za košarku] • zainteresírati se 〈povr.〉 osjetiti zanimanje za što [~ se za djevojku; ~ se za putovanje]; ant. ohladiti se pren. v. pod ohladiti; sin. zagrijati pren., zapaliti razg. |
zaìskati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàištēm/zàišćēm, 3. l. mn. zàištū/zàišćū, imp. zaìšti/zaìšći, aor. zaìskah, prid. r. zaìskao, prid. t. zȁiskān〉 zast. v. zatražiti |
zàiskriti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zàiskrī, 3. l. mn. zàiskrē, aor. 3. l. jd. zȁiskri, prid. r. zàiskrio〉 1. nakratko iskriti 2. pren. na trenutak se pokazati i zasvijetliti poput iskre [Suza je zaiskrila u oku.] |
zàista | |
zàjahati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàjašēm, 3. l. mn. zàjašū, imp. zàjaši, aor. zàjahah, prid. r. zàjahao, prid. t. zàjahān〉 sjesti na jahaću životinju [~ konja] |
zájam | im. m. 〈G zájma; mn. N zájmovi, G zájmōvā〉 novac koji se daje ili uzima uz obvezu da u određenome roku bude vraćeno, obično uz kamate; sin. (kredit) |
zàjamčiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàjamčīm, 3. l. mn. zàjamčē, imp. zàjamči, aor. zàjamčih, prid. r. zàjamčio, prid. t. zàjamčen〉 dati čvrsto obećanje da će što biti kako je dogovoreno [~ rok izvedbe]; sin. (dati jamstvo) v. pod dati, ( garantirati) |
zajapúriti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zajàpūrīm se, 3. l. mn. zajàpūrē se, imp. zajapúri se, aor. zajapúrih se, prid. r. zajapúrio se, prid. t. zajàpūren〉 postati crvenim u licu i po vratu [~ od bijesa] |
zajaúkati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zajàūčēm, 3. l. mn. zajàūčū, imp. zajaúči, aor. zajaúkah, prid. r. zajaúkao〉 početi jaukati, oglasiti se jaukom |
zàjecati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàjecām, 3. l. mn. zàjecajū, imp. zàjecāj, aor. zàjecah, prid. r. zàjecao〉 početi jecati, oglasiti se jecajem |
zajèdljiv | prid. 〈G zajèdljiva; odr. zajèdljivī, G zajèdljivōg(a); ž. zajèdljiva, s. zajèdljivo; komp. zajedljìvijī〉 1. koji je ironičan i zloban [zajedljiva osoba] 2. koji izražava ironiju i zlobu [zajedljiva primjedba] |
zajèdljivo | pril. 〈komp. zajedljìvijē〉 tako da pokazuje, sadržava ironiju i zlobu [~ primijetiti] |
zajèdljivōst | im. ž. 〈G zajèdljivosti, I zajèdljivošću/zajèdljivosti〉 osobina onoga koji je zajedljiv ili svojstvo onoga što je zajedljivo |