alveòlār

im. m. G alveolára, I alveolárom/alveolárem; mn. N alveolári, G alveolárā v. desnik

ȁlveolārnī

prid. G ȁlveolārnōg(a); ž. ȁlveolārnā, s. ȁlveolārnō v. desnički

ȁljkav

prid. nemaran, neuredan, površan

amàndmān

im. m. G amandmána; mn. N amandmáni, G amandmánā prav. izmjena ili dopuna postojećega zakonodavnog akta ili kakva zakonskog prijedloga [predložiti ~]

amánet

im. m. G amáneta; mn. N amáneti, G amánētā pokr. obveza da se što učini [ostaviti u ~]

amàtēr

im. m. G amatéra, V ȁmatēru; mn. N amatéri, G amatérā osoba koja se bavi poslom za koji nije stručno osposobljena; sin. neprofesionalac; ant. profesionalac

amaterìzam

im. m. G amaterìzma djelovanje amatera; ant. profesionalizam

amàtērka

im. ž. G amàtērkē, DL amàtērki; mn. N amàtērke, G amàtērkā/amàtērkī žena koja se bavi poslom za koji nije stručno osposobljena; sin. neprofesionalka; ant. profesionalka

amàtērskī

prid. G amàtērskōg(a); ž. amàtērskā, s. amàtērskō koji se odnosi na amatere [amatersko kazalište]; sin. neprofesionalni; ant. profesionalni

amàtērski

pril. na način amatera [~ glumiti]; ant. profesionalno

amàzōnka

im. ž. G amàzōnkē, DL amàzōnki; mn. N amàzōnke, G amàzōnkā/amàzōnkī pov. žena ratnica iz Male Azije

ambaláža

im. ž. G ambalážē; mn. N ambaláže, G ambalážā zaštitni ovoj kojim se omata ili u koji se stavlja roba radi čuvanja ili prijevoza [kartonska ~; staklena ~]

ȁmbalāžnī

prid. G ȁmbalāžnōg(a); ž. ȁmbalāžnā, s. ȁmbalāžnō koji se odnosi na ambalažu [~ papir]

ambasáda

im. ž. G ambasádē; mn. N ambasáde, G ambasádā v. veleposlanstvo

ambàsādor

im. m. G ambàsādora, V ambàsādore; mn. N ambàsādori, G ambàsādōrā v. veleposlanik

ambàsādorica

im. ž. G ambàsādoricē; mn. N ambàsādorice, G ambàsādorīcā v. veleposlanica

ambàsādoričin

prid. G ambàsādoričina; ž. ambàsādoričina, s. ambàsādoričino v. veleposlaničin

ambàsādorskī

prid. G ambàsādorskōg(a); ž. ambàsādorskā, s. ambàsādorskō v. veleposlanički

ambícija

im. ž. G ambícijē; mn. N ambícije, G ambícījā snažna volja ili želja da se što postigne

ȁmbiciōzan

prid. G ȁmbiciōzna; odr. ȁmbiciōznī, G ȁmbiciōznōg(a); ž. ȁmbiciōzna, s. ȁmbiciōzno; komp. ambiciòznijī 1. koji je pun ambicije, koji želi uspjeti [~ student] 2. koji odražava čiju ambiciju [~ trogodišnji plan]

ambicióznōst

im. ž. G ambicióznosti, I ambicióznošću/ambicióznosti 1. osobina onoga koji je pun ambicije, koji želi uspjeti 2. svojstvo onoga što odražava čiju ambiciju

ambidèkstrija

im. ž. G ambidèkstrijē podjednaka spretnost u radu desnom i lijevom rukom

ambìjent

im. m. G ambìjenta; mn. N ambìjenti, G ambìjenātā 1. prostor, vrijeme ili okolnosti u kojima se tko nalazi ili što zbiva [otočni ~; urbani ~] 2. društvo u kojemu se tko kreće i uvjeti kojima je okružen u životu i radu [radni ~; utjecaj ambijenta]; sin. okolina, ( okruženje), okružje, sredina

àmbōn

im. m. G ambóna; mn. N ambóni, G ambónā rel. povišeno i istaknuto mjesto u crkvi s kojega se čita Sveto pismo i propovijeda

ambrózija

im. ž. G ambrózijē 1. mit. hrana grčkih bogova na Olimpu koja im daje besmrtnost 2. bot. korov čiji pelud često izaziva alergiju

ambulànta

im. ž. G ambulàntē; mn. N ambulànte, G ambùlanātā/ambulántā/ambulàntī zdravstvena ustanova u kojoj se liječe bolesnici koji ne trebaju bolničku skrb

ȁmbulantnī

prid. G ȁmbulantnōg(a); ž. ȁmbulantnā, s. ȁmbulantnō koji se odnosi na ambulantu [~ pregled]

améba

im. ž. G amébē; mn. N amébe, G amébā zool. praživotinja iz koljena sluzavaca promjenjiva oblika tijela koja se pokreće lažnim nožicama

ámen

usk. rel. u kršćanskome i židovskome bogoslužju usklik na kraju molitve i obrednih tekstova koji znači ‘neka bude tako’ ♦ i ~ i gotovo; i ništa više; i gotova (svršena) stvar; stići (doći) na ~ stići prekasno, stići na kraj čega, pojaviti se izravno pred završetak čega; to je kao ~ to je sigurno, to je sigurna stvar

amfitèātar

im. m. G amfitèātra, I amfitèātrom; mn. N amfitèātri, G amfitèātārā 1. kaz. kazalište s kružnim ili polukružnim gledalištem 2. sveučilišna predavaonica polukružna oblika

àmfora

im. ž. G àmforē; mn. N àmfore, G ȁmfōrā hist. antička glinena posuda u kojoj se čuvalo žito, ulje, vino i sl.

àmharskī

prid. G àmharskōg(a); ž. àmharskā, s. àmharskō 1. koji se odnosi na Amharu i Amharce 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Etiopiji i narodni jezik Amharaca

aminokiselìna

im. ž. G aminokiselìnē; mn. N aminokiselìne, G aminokiselínā biol., kem. organski spoj s karboksilnom skupinom i aminoskupinom

ȁminoskupina

im. ž. G ȁminoskupinē; mn. N ȁminoskupine, G ȁminoskupīnā kem. jednovalentni organski radikal svojstven nekim organskim spojevima

amnèstija

im. ž. G amnèstijē v. pomilovanje

amnestírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. amnèstīrām, 3. l. mn. amnestírajū, imp. amnèstīrāj, aor. amnestírah, imperf. amnèstīrāh, prid. r. amnestírao, prid. t. amnèstīrān 1. nesvrš. dodjeljivati pomilovanja, opraštati ili smanjivati komu kaznu 2. svrš. v. pomilovati²

ȁmniōn

im. m. G ȁmniōna; mn. N ȁmniōni, G ȁmniōnā v. vodenjak

amònijāk

im. m. G amònijāka kem. bezbojan plin oštra mirisa, lakši od zraka, u prirodi nastaje raspadom organskih tvari koje sadržavaju dušik

ȃmo-tȁmo

pril. malo u jednome, malo u drugome smjeru

àmpēr

im. m. G ampéra, I ampérom; mn. N ampéri, G ampérā fiz. mjerna jedinica za jakost električne struje (A)

àmpērmetar

im. m. G àmpērmetra, I àmpērmetrom; mn. N àmpērmetri, G àmpērmetārā tehn. uređaj za mjerenje jakosti električne struje

amplitúda

im. ž. G amplitúdē; mn. N amplitúde, G amplitúdā razlika između najviše i najniže vrijednosti čega

àmūr

im. m. G amúra, I amúrom; mn. N amúri, G amúrā zool. slatkovodna riba koja potječe iz Amura i nekih kineskih rijeka

ȁnaerōb

im. m. G ȁnaerōba; mn. N ȁnaerōbi, G ȁnaerōbā biol. organizam koji za život ne treba kisik; ant. aerob

ȁnaerobnī

prid. G ȁnaerobnōg(a); ž. ȁnaerobnā, s. ȁnaerobnō koji se odnosi na anaerobe; ant. aerobni

anàkōnda

im. ž. G anàkōndē; mn. N anàkōnde, G anàkōndā zool. zmija iz porodice udavka koja živi u Južnoj Americi, najduža zmija na svijetu [zelena ~]

analgètik

im. m. G analgètika; mn. N analgètici, G analgètīkā farm. lijek protiv bolova

analìtičār

im. m. G analìtičāra, V analìtičāru/analìtičāre; mn. N analìtičāri, G analìtičārā osoba koja što analizira, koja se analizom bavi kao profesijom [~ dnevnih zbivanja]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga