im. ž. 〈G brodàricē; mn. N brodàrice, G brodàrīcā〉 žena koja se bavi prijevozom ljudi i tereta brodovima

prid. 〈G brodàričina; ž. brodàričina, s. brodàričino〉 koji pripada brodarici

prid. 〈G brodárova; ž. brodárova, s. brodárovo〉 usp. brodarev

prid. 〈G bròdārskōg(a); ž. bròdārskā, s. bròdārskō〉 koji se odnosi na brodare i brodarstvo

im. s. 〈G brodárstva〉 djelatnost koja se bavi prijevozom ljudi i tereta brodovima [riječno ~]

im. ž. 〈G bròdicē; mn. N bròdice, G brȍdīcā〉 pom. manji brod

im. m. 〈G bròdića; mn. N bròdići, G brȍdīćā〉 um. mali brod

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. brȍdīm, 3. l. mn. brȍdē, imp. bròdi, aor. bròdih, imperf. bròdijāh/brȍđāh, prid. r. bròdio〉 kretati se po površini vode u određenome smjeru brodom [~ Jadranom]

im. s. 〈G brodogràdilīšta; mn. N brodogràdilīšta, G brodogràdilīštā〉 mjesto na kojemu se grade, održavaju ili popravljaju brodovi

im. ž. 〈G brodográdnjē〉 gosp. djelatnost izgradnje, održavanja i popravaka brodova

im. m. 〈G brȍdolōma; mn. N brȍdolōmi, G brȍdolōmā〉 1. pomorska nesreća u kojoj je brod zbog sudara, oluje i sl. potonuo ili je tako oštećen da više ne može ploviti [preživjeti ~] 2. pren. propast svih nastojanja da se što postigne [životni ~]

im. m. 〈G brodolómca, V brȍdolōmče; mn. N brodolómci, G brodòlōmācā〉 1. osoba koja je preživjela brodolom 2. pren. osoba koja je doživjela životni slom ili veliku nesreću

prid. 〈G brodolómčeva; ž. brodolómčeva, s. brodolómčevo〉 koji pripada brodolomcu

im. ž. 〈G brodòlōmkē, DL brodòlōmki; mn. N brodòlōmke, G brodòlōmkā/brodòlōmkī〉 1. žena koja je preživjela brodolom 2. pren. žena koja je doživjela životni slom ili veliku nesreću

zb. im. s. 〈G bròdōvlja〉 pom. 1. skup brodova koji služe istoj namjeni ili se nalaze pod zajedničkim zapovjedništvom 2. svi brodovi jedne države; sin. flota

prid. 〈G bròdskōg(a); ž. bròdskā, s. bròdskō〉 koji se odnosi na brod [~ motor]

im. m. 〈G brȍja, L bròju; mn. N brȍjevi, G brȍjēvā〉 1. mat. riječ ili znak koji pokazuje od koliko se jedinka što sastoji ◇ cijeli ~ prirodni broj, nula ili broj suprotan prirodnomu broju; glavni ~ riječ ili znak koji pokazuje od koliko se jedinka što sastoji; negativni ~ broj koji je manji od nule; neparni ~ broj koji nije djeljiv s dva; parni ~ broj koji je djeljiv s dva; pozitivni ~ broj koji je veći od nule; prirodni ~ broj koji pokazuje od koliko se jedinka sastoji određeni skup; recipročni ~ broja x broj koji pomnožen brojem x daje jedan; redni ~ riječ ili znak koji pokazuje na kojemu se mjestu u nizu što nalazi 2. točno određena količina jedinica u kojoj skupini ljudi, predmeta, pojava [~ učenika; ~ paketa] 3. oznaka na kući, tramvaju, dresu igrača u momčadi i sl. [kućni ~] 4. oznaka jačine ili veličine čega [~ cipela] 5. gram. a. nepromjenjiva ili promjenjiva riječ kojom se označuje koliko čega ima ili koje je što u poretku b. uz rod i padež gramatička kategorija riječi kojom se označuje govori li se o jednome primjerku onoga što označuje imenica ili o više njih ◇ oksidacijski ~ kem. broj elektrona koji treba oduzeti kojemu atomu ili dodati u vezanome stanju da bi ga se vratilo u elementarni oblik; telefonski ~ broj koji treba utipkati u telefon da bi se uspostavila telefonska veza s kim

im. m. 〈G brojáča; mn. N brojáči, G brojáčā〉 tehn. mjerni uređaj kojim se što broji

im. ž. 〈G bròjalicē; mn. N bròjalice, G bròjalīcā〉 1. glazb. dječja pjesma sadržajno povezana s brojevima i brojenjem ili nizanjem 2. folk., knjiž. a. 〈jd.〉 jednostavna pjesnička književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima se što broji ili nabraja i često ponavlja b. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

prid. 〈G brójna; odr. brȏjnī, G brȏjnōg(a); ž. brójna, s. brȏjno; komp. bròjnijī〉 1. koji se sastoji od mnogo članova ili elemenata [brojna obitelj] 2. kojega ima mnogo [brojna pitanja; brojne prijevare; brojni latinizmi]; sin. mnogi; sin. (mnogobrojan); ant. malobrojan

im. ž. 〈G brojànicē; mn. N brojànice, G brojànīcā〉 rel. ogrlica ili vrpca s pravilno nanizanim zrnima koja se upotrebljava pri molitvi ili meditaciji; sin. (čislo)

im. s. → brojenje

gl. nesvrš. prijel. → brojiti

prid. 〈G bròjčanōg(a); ž. bròjčanā, s. bròjčanō〉 1. koji se odnosi na brojke 2. koji je zapisan brojkama [~ zapis; ~ podatci]; sin. digitalan, ( numerički)

im. m. 〈G brojčaníka; mn. N brojčaníci, G brojčaníkā〉 tehn. uređaj na kojemu se nalaze brojke

im. s. 〈G bròjēnja〉 1. utvrđivanje koliko ima članova ili elemenata u skupini 2. izgovaranje brojeva redom

prid. 〈G bròjēvnōg(a); ž. bròjēvnā, s. bròjēvnō〉 koji se odnosi na brojeve [brojevna imenica; ~ pravac]

im. s. 〈G bròjila; mn. N bròjila, G brȍjīlā〉 tehn. uređaj za mjerenje potrošnje energije, vode, visine tlaka i sl. [~ prometa; plinsko ~; električno ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bròjīm, 3. l. mn. bròjē, imp. bròji/brȏj, aor. bròjih, imperf. bròjāh, prid. r. bròjio, prid. t. brȍjen〉 1. utvrđivati koliko ima članova ili elemenata u skupini [~ novac; ~ ovce] 2. izgovarati brojeve redom [~ do 100]

im. ž. 〈G brȏjkē, DL brȏjci; mn. N brȏjke, G brȍjākā/brȏjkā/brȏjkī〉 mat. znak koji stoji na određenome mjestu u zapisu kojega broja [Brojkama 5 i 0 označuje se broj pedeset.]; sin. znamenka

im. m. 〈G bròjlera, I bròjlerom; mn. N bròjleri, G brȍjlērā〉 industrijski uzgojeno pile

im. m. 〈G brȏjnīka; mn. N brȏjnīci, G brȏjnīkā〉 mat. dio razlomka koji se nalazi iznad razlomačke crte; ant. nazivnik

im. ž. 〈G brójnosti, I brójnošću/brójnosti〉 svojstvo onoga što je brojno; sin. (mnogobrojnost); ant. malobrojnost

im. ž. 〈G brȍkulē; mn. N brȍkule, G brȍkūlā〉 bot. 1. zeljasto povrće uzgojeno od divljega kupusa 2. zeleni mesnati i jestivi cvatovi istoimenoga povrća nalik cvatovima cvjetače

im. m. 〈G brȍma, L bròmu〉 kem. kemijski element (Br), u prirodi se pojavljuje samo u spojevima, tamnosmeđa otrovna tekućina neugodna mirisa, pri sobnoj temperaturi jedina tekuća nekovina

im. m. 〈G bromída; mn. N bromídi, G bromídā〉 kem. sol bromovodične kiseline

prid. 〈G brȍmova; ž. brȍmova, s. brȍmovo〉 1. koji pripada bromu [~ atom] 2. koji sadržava brom [~ oksid]

im. m. 〈G bromovodíka〉 kem. bezbojni plin koji nastaje spajanjem broma s vodikom

im. ž. 〈G brȏncē〉 crvenožuta mješavina bakra s kojom drugom kovinom

prid. 〈G brònčana; odr. brònčanī, G brònčanōg(a); ž. bròčana, s. brònčano〉 koji je boje bronce [~ ten]

prid. 〈G brònčanōg(a); ž. brònčanā, s. brònčanō〉 koji se odnosi na broncu, koji je od bronce [~ kip]

im. m. 〈G brȍnha; mn. N brȍnhi, G brȏnhā〉 v. dušnica

im. m. 〈G bronhìtisa〉 med. upala dušnica prouzročena virusima i bakterijama [akutni ~; kronični ~]

im. m. 〈G brȍnhoskopa; mn. N brȍnhoskopi, G brȍnhoskōpā〉 tehn. uređaj za pregled dušnika i dušnica s pomoću posebnih cijevi

im. m. 〈G bròša; mn. N bròševi, G brȍšēvā〉 ženski nakit koji se iglom pričvršćuje na odjeću

im. ž. 〈G brošúrē; mn. N brošúre, G brošúrā〉 tanka knjižica mekoga uveza

usk. izriče neugodu zbog hladnoće [Brr, što je voda hladna!]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. br̀stī, 3. l. mn. br̀stē, aor. 3. l. jd. bȑstī, imperf. 3. l. jd. br̀stijāše, prid. r. br̀stio, prid. t. bȑšten〉 zubima otkidati mlado lišće i tako se hraniti [Koza brsti mladice.]