pril. nebrojeno mnogo [~ puta]

prid. 〈G bȅzdūšna; odr. bȅzdūšnī, G bȅzdūšnōg(a); ž. bȅzdūšna, s. bȅzdūšno〉 koji je grub, koji nema razumijevanja, osjećaja ili ljubavi za druge [~ čovjek]; sin. bešćutan, bezosjećajan, ( neosjećajan); ant. osjećajan

im. ž. 〈G bȅzdūšnosti, I bȅzdūšnošću/bȅzdūšnosti〉 1. osobina onoga koji je grub, koji nema razumijevanja, osjećaja ili ljubavi za druge; sin. bešćutnost, (neosjećajnost); ant. osjećajnost 2. svojstvo onoga što odražava čiju grubost, nerazumijevanje, nepostojanje osjećaja ili ljubavi za druge; sin. bezosjećajnost

im. m. 〈G bezemljáša, V bȅzemljāšu; mn. N bezemljáši, G bezemljášā〉 osoba koja nema zemlje

im. ž. 〈G bezemljàšicē; mn. N bezemljàšice, G bezemljàšīcā〉 žena koja nema zemlje

prid. 〈G bezemljàšičina; ž. bezemljàšičina, s. bezemljàšičino〉 koji pripada bezemljašici

prid. 〈G bȅzgranična; odr. bȅzgraničnī, G bȅzgraničnōg(a); ž. bȅzgranična, s. bȅzgranično〉 1. koji nema granice, koji se proteže u beskraj [bezgranično prostranstvo]; ant. ograničen 2. pren. koji je neizmjerno velik [bezgranično povjerenje]; sin. neograničen

pril. neizmjerno mnogo [~ voljeti]

im. ž. 〈G bèzgrebēnkē, DL bèzgrebēnki; mn. N bèzgrebēnke, G bèzgrebēnkā/bèzgrebēnkī〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina ptica koje nemaju greben na prsnoj kosti i ne mogu letjeti 2. pripadnik istoimene skupine; sin. nojevka, trkačica; ant. grebenka, letačica

prid. 〈G bèzgrešna; odr. bèzgrešnī, G bèzgrešnōg(a); ž. bèzgrešna, s. bèzgrešno〉 1. koji ne griješi, ne krši moralne i vjerske norme [~ čovjek] 2. u kojemu nema grijeha [bezgrešno djelo]; ant. grešan

im. ž. 〈G bèzgrešnosti, I bèzgrešnošću/bèzgrešnosti〉 osobina onoga koji je bezgrešan ili svojstvo onoga što je bezgrešno; ant. grešnost

prid. 〈G bèzimena; odr. bèzimenī, G bèzimenōg(a); ž. bèzimena, s. bèzimeno〉 koji nema imena [bezimeni brod]

prid. 〈G bȅzizlāzna; odr. bȅzizlāznī, G bȅzizlāznōg(a); ž. bȅzizlāzna, s. bȅzizlāzno; komp. bezizlàznijī〉 za koji ne postoji izlaz ili rješenje [~ položaj]

im. ž. 〈G bȅzizlāznosti, I bȅzizlāznošću/bȅzizlāznosti〉 svojstvo onoga što je bezizlazno

prid. 〈G bezìznīmna; odr. bezìznīmnī, G bezìznīmnōg(a); ž. bezìznīmna, s. bezìznīmno〉 koji nema iznimaka

prid. 〈G bèzizražājna; odr. bèzizražājnī, G bèzizražājnōg(a); ž. bèzizražājna, s. bèzizražājno〉 koji ne pokazuje jasno i snažno čije misli i osjećaje [bezizražajne crte lica; bezizražajna gluma]; sin. neizražajan; ant. izražajan

im. ž. 〈G bezizražájnosti, I bezizražájnošću/bezizražájnosti〉 svojstvo onoga što je bezizražajno; sin. neizražajnost; ant. izražajnost

prid. 〈G bèzlična; odr. bèzličnī, G bèzličnōg(a); ž. bèzlična, s. bèzlično; komp. bezlìčnijī〉 koji nema nikakvih posebnih značajka, koji nije ni po čemu prepoznatljiv

prid. 〈G bèzlisna; odr. bèzlisnī, G bèzlisnōg(a); ž. bèzlisna, s. bèzlisno〉 koji je bez listova [~ grm]

prid. 〈G bȅznačājna; odr. bȅznačājnī, G bȅznačājnōg(a); ž. bȅznačājna, s. bȅznačājno〉 1. v. nebitan, nevažan 2. v. neznatan

prid. 〈G bèznadna; odr. bèznadnī, G bèznadnōg(a); ž. bèznadna, s. bèznadno; komp. beznàdnijī〉 za koji nema nade da će se ispuniti [beznadna želja]

im. ž. 〈G bèznadnosti, I bèznadnošću/bèznadnosti〉 svojstvo onoga što je beznadno

im. s. 〈G bèznāđa〉 stanje bez nade, stanje očaja [živjeti u beznađu]

im. m. 〈G beznóšca; mn. N beznóšci, G bèznōžācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red slijepih vodozemaca crvolika oblika i bez zubala 2. pripadnik istoimenoga reda

prid. 〈G bezòbrazna; odr. bezòbraznī, G bezòbraznōg(a); ž. bezòbrazna, s. bezòbrazno; komp. bezobràznijī〉 1. koji nema obzira prema drugomu, koji je nepristojan 2. koji odražava čiju bezobzirnost ili nepristojnost; sin. drzak

pril. 〈komp. bezobràznijē〉 bez obzira i poštovanja [~ odgovoriti]; sin. drsko

prid. 〈G bȅzobzīrna; odr. bȅzobzīrnī, G bȅzobzīrnōg(a); ž. bȅzobzīrna, s. bȅzobzīrno; komp. bezobzìrnijī〉 1. koji postupa samo prema svojoj koristi, koji nema obzira prema drugima, koji ne preza ni pred čim [~ kolega] 2. koji odražava nepostojanje obzira prema drugima [bezobzirno ponašanje]; sin. (neobazriv), neobziran; ant. obziran

pril. 〈komp. bezobzìrnijē〉 zadovoljavajući samo svoju korist, bez obzira prema drugima, ne prezajući ni pred čim [ponašati se ~]; ant. obzirno

im. ž. 〈G bezobzírnosti, I bezobzírnošću/bezobzírnosti〉 osobina onoga koji je bezobziran ili svojstvo onoga što je bezobzirno; sin. neobzirnost; ant. obzirnost

prid. 〈G bȅzopāsna; odr. bȅzopāsnī, G bȅzopāsnōg(a); ž. bȅzopāsna, s. bȅzopāsno; komp. bezopàsnijī〉 1. od kojega ne prijeti zlo ili nesreća, koji nije spreman drugomu nanijeti zlo [~ čovjek; ~ pas] 2. koji je siguran za sudionike, koji ne može završiti tragično [bezopasna igra; bezopasna vožnja] 3. koji ne ugrožava život [bezopasna bolest]; sin. neopasan; ant. opasan

pril. 〈komp. bezopàsnijē〉 tako da ne izaziva opasnost [Izgledao je ~.]; sin. neopasno; ant. opasno

prid. 〈G bȅzosjećājna; odr. bȅzosjećājnī, G bȅzosjećājnōg(a); ž. bȅzosjećājna, s. bȅzosjećājno; komp. bezosjećàjnijī〉 1. koji je grub, koji nema razumijevanja, osjećaja ili ljubavi za druge [~ čovjek]; sin. bezdušan, ( neosjećajan); ant. osjećajan 2. koji odražava čiju grubost, nerazumijevanje, nepostojanje osjećaja ili ljubavi za druge [~ postupak]; sin. bešćutan

im. ž. 〈G bezosjećájnosti, I bezosjećájnošću/bezosjećájnosti〉 1. osobina onoga koji je grub, koji nema razumijevanja, osjećaja ili ljubavi za druge; sin. bezdušnost, (neosjećajnost); ant. osjećajnost 2. svojstvo onoga što odražava čiju grubost, nerazumijevanje, nepostojanje osjećaja ili ljubavi za druge; sin. bešćutnost

prid. 〈G bèzrāčnōg(a); ž. bèzrāčnā, s. bèzrāčnō〉 u kojemu nema zraka [~ prostor]

prid. 〈G bezrázložna; odr. bezrázložnī, G bezrázložnōg(a); ž. bezrázložna, s. bezrázložno〉 koji je učinjen bez razloga [~ propust]

prid. 〈G bèzrepa; odr. bèzrepī, G bèzrepōg(a); ž. bèzrepa, s. bèzrepo〉 koji je bez repa [bezrepa lisica; bezrepi majmun]

im. m. 〈G bèzrepca; mn. N bèzrepci, G bèzrepācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red vodozemaca koji nemaju rep 2. pripadnik istoimenoga reda

prid. 〈G bezrèzērvna; odr. bezrèzērvnī, G bezrèzērvnōg(a); ž. bezrèzērvna, s. bezrèzērvno〉 koji je bez zadrške [bezrezervna podrška]

prid. 〈G bèzuba; odr. bèzubī, G bèzubōg(a); ž. bèzuba, s. bèzubo〉 koji je bez zuba ili kojemu se vidi da nema koji od zuba; sin. krezub razg.

prid. 〈G bèzūmna; odr. bèzūmnī, G bèzūmnōg(a); ž. bèzūmna, s. bèzumno〉 1. koji se ponaša posve nerazumno, kao da je bez uma 2. koji odražava posve nerazumno ponašanje [~ čin]

im. s. 〈G bèzūmlja〉 stanje opće zbrke u kojemu ne vlada razum

im. ž. 〈G bèzupkē, DL bèzupki; mn. N bèzupke, G bèzubākā/bȅzūpkā/bèzupkī〉 zool. slatkovodni školjkaš

prid. 〈G bȅzuvjetna; odr. bȅzuvjetnī, G bȅzuvjetnōg(a); ž. bȅzuvjetna, s. bȅzuvjetno〉 koji je bez ikakvih uvjeta [bezuvjetna ljubav]

prid. 〈G bèzvezna; odr. bèzveznī, G bèzveznōg(a); ž. bèzvezna, s. bèzvezno; komp. bezvèznijī〉 razg. 1. koji nema veze sa smislom ili razumom [~ posao] 2. koji ne ostavlja nikakav osobit dojam [bezvezna djevojka; ~ film]

im. m. 〈G bezveznjáka, V bȅzveznjāče; mn. N bezveznjáci, G bezveznjákā〉 razg. osoba koja ne ostavlja nikakav osobit dojam

im. ž. 〈G bezveznjàkinjē; mn. N bezveznjàkinje, G bezveznjàkīnjā〉 razg. žena koja ne ostavlja nikakav osobit dojam

im. s. 〈G bèzvlāšća〉 pol. stanje bez vlasti [doba bezvlašća]; sin. (anarhija)

prid. 〈G bèzvōljna; odr. bèzvōljnī, G bèzvōljnōg(a); ž. bèzvōljna, s. bèzvōljno; komp. bezvòljnijī〉 1. koji je bez volje za što [~ radnik] 2. koji odražava nepostojanje čije volje za što [~ pokret]; sin. (apatičan)