c

im. s. neskl. treće slovo hrvatske abecede

c

im. m. neskl. zubni sliveni šumni bezvučni suglasnik

C

oznaka za kulon

caklènjača

im. ž. G caklènjačē; mn. N caklènjače, G caklènjāčā bot. biljka sitnih listova i mesnate stabljike koja raste uz more

càklina

im. ž. G càklinē; mn. N càkline, G cȁklīnā 1. sjajni i nepropusni površinski sloj na keramici, porculanu ili kovini 2. anat. staklasti površinski sloj zuba

cal

oznaka za kaloriju

cȁr

im. m. G cȁra, V cȁre, I cȁrem; mn. N cȁrevi, G cȁrēvā pov. 1. jd. najviši vladarski naslov 2. osoba s istoimenim naslovom, čovjek koji vlada carstvom ♦ dati caru carevo, a Bogu božje dati svakomu ono što mu pripada; živjeti kao ~ živjeti lagodno, živjeti u obilju

cȁrev

prid. G cȁreva; ž. cȁreva, s. cȁrevo koji pripada caru

cȁrevānje

im. s. G cȁrevānja; mn. N cȁrevānja, G cȁrevānjā obnašanje carske vlasti

cȁrevati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. cȁrujēm, 3. l. mn. cȁrujū, imp. cȁrūj, aor. cȁrevah, imperf. cȁrevāh, prid. r. cȁrevao biti car i vladati carstvom, obnašati carsku vlast

cȁrević

im. m. G cȁrevića; mn. N cȁrevići, G cȁrevīćā carev sin

cȁrevina

im. ž. G cȁrevinē; mn. N cȁrevine, G cȁrevīnā v. carstvo

cȁrēvna

im. ž. G cȁrēvnē; mn. N cȁrēvne, G cȁrēvnā careva kći

cȁrica

im. ž. G cȁricē; mn. N cȁrice, G cȁrīcā 1. žena s najvišim vladarskim naslovom, žena koja vlada carstvom 2. careva žena

cȁričin

prid. G cȁričina; ž. cȁričina, s. cȁričino koji pripada carici

cȁrina

im. ž. G cȁrinē; mn. N cȁrine, G cȁrīnā 1. iznos u novcu koji se prema utvrđenim propisima plaća državi na vrijednost robe koja se prenosi preko granice [osloboditi carine; platiti carinu] 2. državna služba koja se bavi ubiranjem carine [raditi na carini]

carinárnica

im. ž. G carinárnicē; mn. N carinárnice, G carinárnīcā mjesto na kojemu se obavlja carinski pregled i naplaćuje carina

cȁrinica

im. ž. G cȁrinicē; mn. N cȁrinice, G cȁrinīcā službenica koja na graničnome prijelazu pregledava robu koja se prenosi preko granice, određuje i naplaćuje carinu

cȁriničin

prid. G cȁriničina; ž. cȁriničina, s. cȁriničino koji pripada carinici

cȁrinīk

im. m. G cȁrinīka, V cȁrinīče; mn. N cȁrinīci, G cȁrinīkā službenik koji na graničnome prijelazu pregledava robu koja se prenosi preko granice, određuje i naplaćuje carinu

cȁriniti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. cȁrinīm, 3. l. mn. cȁrinē, imp. cȁrini, aor. cȁrinih, imperf. cȁrinjāh, prid. r. cȁrinio, prid. t. cȁrinjen obavljati carinski pregled i naplaćivati carinu

cȁrīnskī

prid. G cȁrīnskōg(a); ž. cȁrīnskā, s. cȁrīnskō koji se odnosi na carinu [~ propisi]

cȁrinjēnje

im. s. G cȁrinjēnja obavljanje carinskoga pregleda i naplaćivanje carine

carìstičkī

prid. G carìstičkōg(a); ž. carìstičkā, s. carìstičkō koji se odnosi na carizam [~ državni poredak]

carìzam

im. m. G carìzma pol. politički poredak s neograničenom carskom vlašću

cȃrskī

prid. G cȃrskōg(a); ž. cȃrskā, s. cȃrskō koji se odnosi na careve [carska kruna]

cȃrski

pril. na način careva [živjeti ~]

cȃrstvo

im. s. G cȃrstva; mn. N cȃrstva, G cȃrstāvā/cȃrstvā 1. država kojoj je na čelu car ili sultan; sin. (carevina, imperij) 2. pren. velika zajednica ili područje koje je po čemu posebno, svijet koji tko osjeća svojim [~ snova; dječje ~] 3. biol. kategorija u podjeli živoga svijeta, jedna od pet temeljnih skupina na koje se dijeli živi svijet [~ biljaka; ~ gljiva; ~ monera; ~ protista; ~ životinja]

CD

G CD-a; mn. N CD-ovi, G CD-ōvā inform. pokrata za kompaktni disk

cȅdar

im. m. G cȅdra, I cȅdrom; mn. N cȅdrovi/cȅdri, G cȅdrōvā/cȅdārā bot. visoko drvo iz porodice borova [atlantski ~; crveni ~; himalajski ~; libanonski ~]

cȅdrov

prid. G cȅdrova; ž. cȅdrova, s. cȅdrovo 1. koji pripada cedru [~ češer; cedrovo drvo] 2. koji se odnosi na cedar [cedrova šuma]

cȅdrovina

im. ž. G cȅdrovinē cedrovo drvo kao građa

cèdulja

im. ž. G cèduljē; mn. N cèdulje, G cȅdūljā manji list papira na koji se što bilježi

cȅh

im. m. G cèha; mn. N cèhovi, G cȅhōvā pov. staleška organizacija obrtnika

cȅhovskī

prid. G cȅhovskōg(a); ž. cȅhovskā, s. cȅhovskō koji se odnosi na cehove [~ majstor]

cèkīn

im. m. G cekína; mn. N cekíni, G cekínā zlatni novac; sin. dukat, zlatnik

cȅler

im. m. G cȅlera, I cȅlerom bot. 1. dvogodišnja povrtna zeljasta biljka iz porodice štitarka bijela korijena koja u drugoj godini razvija razgranatu cvjetnu stabljiku [~ korjenaš; ~ obični; ~ rebraš; puzavi ~] 2. bijeli aromatični gomoljasti jestivi korijen istoimene biljke [salata od celera] 3. zeleno lišće istoimene biljke koje se upotrebljava kao začin

celìbāt

im. m. G celibáta 1. odricanje od spolnih odnosa i braka 2. zabrana ženidbe katoličkim svećenicima

celòfān

im. m. G celofána prozirni list koji se upotrebljava za pakiranje hrane i darova

celòfānskī

prid. G celòfānskōg(a); ž. celòfānskā, s. celòfānskō koji se odnosi na celofan

celulóza

im. ž. G celulózē kem. polisaharid, najprošireniji organski spoj u prirodi koji je glavni sastojak stijenke biljne stanice

cȇlzij

im. m. G cȇlzija; mn. N cȇlziji, G cȇlzījā razg. v. Celzijev stupanj pod stupanj

cèment

im. m. G cèmenta grad., kem. pržena i mljevena smjesa vapnenca i gline koja se pomiješana s vodom upotrebljava u graditeljstvu

cemèntara

im. ž. G cemèntarē; mn. N cemèntare, G cemèntārā tvornica cementa

cementírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. cemèntīrām, 3. l. mn. cementírajū, imp. cemèntīrāj, aor. cementírah, imperf. cemèntīrāh, prid. r. cementírao, prid. t. cemèntīrān 1. svrš. učvrstiti što cementom [~ zid]; sin. (zacementirati) 2. učvršćivati što cementom

cèmentnī

prid. G cèmentnōg(a); ž. cèmentnā, s. cèmentnō 1. koji se odnosi na cement [cementna industrija] 2. koji je od cementa [~ stup]

cȅndrānje

im. s. G cȅndrānja razg. tiho plakanje ili dosađivanje uz plač; sin. cmizdrenje razg.

cȅndrati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. cȅndrām, 3. l. mn. cȅndrajū, imp. cȅndrāj, aor. cȅndrah, imperf. cȅndrāh, prid. r. cȅndrao razg. pomalo i tiho plakati ili plačući dosađivati; sin. cmizdriti razg.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga