c | im. s. 〈neskl.〉 treće slovo hrvatske abecede |
c | im. m. 〈neskl.〉 zubni sliveni šumni bezvučni suglasnik |
C | oznaka za kulon |
caklènjača | im. ž. 〈G caklènjačē; mn. N caklènjače, G caklènjāčā〉 bot. biljka sitnih listova i mesnate stabljike koja raste uz more |
càklina | im. ž. 〈G càklinē; mn. N càkline, G cȁklīnā〉 1. sjajni i nepropusni površinski sloj na keramici, porculanu ili kovini 2. anat. staklasti površinski sloj zuba |
cal | oznaka za kaloriju |
cȁr | im. m. 〈G cȁra, V cȁre, I cȁrem; mn. N cȁrevi, G cȁrēvā〉 pov. 1. 〈jd.〉 najviši vladarski naslov 2. osoba s istoimenim naslovom, čovjek koji vlada carstvom ♦ dati caru carevo, a Bogu božje dati svakomu ono što mu pripada; živjeti kao ~ živjeti lagodno, živjeti u obilju |
cȁrev | prid. 〈G cȁreva; ž. cȁreva, s. cȁrevo〉 koji pripada caru |
cȁrevānje | im. s. 〈G cȁrevānja; mn. N cȁrevānja, G cȁrevānjā〉 obnašanje carske vlasti |
cȁrevati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. cȁrujēm, 3. l. mn. cȁrujū, imp. cȁrūj, aor. cȁrevah, imperf. cȁrevāh, prid. r. cȁrevao〉 biti car i vladati carstvom, obnašati carsku vlast |
cȁrević | im. m. 〈G cȁrevića; mn. N cȁrevići, G cȁrevīćā〉 carev sin |
cȁrevina | im. ž. 〈G cȁrevinē; mn. N cȁrevine, G cȁrevīnā〉 v. carstvo |
cȁrēvna | im. ž. 〈G cȁrēvnē; mn. N cȁrēvne, G cȁrēvnā〉 careva kći |
cȁrica | im. ž. 〈G cȁricē; mn. N cȁrice, G cȁrīcā〉 1. žena s najvišim vladarskim naslovom, žena koja vlada carstvom 2. careva žena |
cȁričin | prid. 〈G cȁričina; ž. cȁričina, s. cȁričino〉 koji pripada carici |
cȁrina | im. ž. 〈G cȁrinē; mn. N cȁrine, G cȁrīnā〉 1. iznos u novcu koji se prema utvrđenim propisima plaća državi na vrijednost robe koja se prenosi preko granice [osloboditi carine; platiti carinu] 2. državna služba koja se bavi ubiranjem carine [raditi na carini] |
carinárnica | im. ž. 〈G carinárnicē; mn. N carinárnice, G carinárnīcā〉 mjesto na kojemu se obavlja carinski pregled i naplaćuje carina |
cȁrinica | im. ž. 〈G cȁrinicē; mn. N cȁrinice, G cȁrinīcā〉 službenica koja na graničnome prijelazu pregledava robu koja se prenosi preko granice, određuje i naplaćuje carinu |
cȁriničin | prid. 〈G cȁriničina; ž. cȁriničina, s. cȁriničino〉 koji pripada carinici |
cȁrinīk | im. m. 〈G cȁrinīka, V cȁrinīče; mn. N cȁrinīci, G cȁrinīkā〉 službenik koji na graničnome prijelazu pregledava robu koja se prenosi preko granice, određuje i naplaćuje carinu |
cȁriniti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cȁrinīm, 3. l. mn. cȁrinē, imp. cȁrini, aor. cȁrinih, imperf. cȁrinjāh, prid. r. cȁrinio, prid. t. cȁrinjen〉 obavljati carinski pregled i naplaćivati carinu |
cȁrīnskī | prid. 〈G cȁrīnskōg(a); ž. cȁrīnskā, s. cȁrīnskō〉 koji se odnosi na carinu [~ propisi] |
cȁrinjēnje | im. s. 〈G cȁrinjēnja〉 obavljanje carinskoga pregleda i naplaćivanje carine |
carìstičkī | prid. 〈G carìstičkōg(a); ž. carìstičkā, s. carìstičkō〉 koji se odnosi na carizam [~ državni poredak] |
carìzam | im. m. 〈G carìzma〉 pol. politički poredak s neograničenom carskom vlašću |
cȃrskī | prid. 〈G cȃrskōg(a); ž. cȃrskā, s. cȃrskō〉 koji se odnosi na careve [carska kruna] |
cȃrski | pril. na način careva [živjeti ~] |
cȃrstvo | im. s. 〈G cȃrstva; mn. N cȃrstva, G cȃrstāvā/cȃrstvā〉 1. država kojoj je na čelu car ili sultan; sin. (carevina, imperij) 2. pren. velika zajednica ili područje koje je po čemu posebno, svijet koji tko osjeća svojim [~ snova; dječje ~] 3. biol. kategorija u podjeli živoga svijeta, jedna od pet temeljnih skupina na koje se dijeli živi svijet [~ biljaka; ~ gljiva; ~ monera; ~ protista; ~ životinja] |
CD | 〈G CD-a; mn. N CD-ovi, G CD-ōvā〉 inform. pokrata za kompaktni disk |
cȅdar | im. m. 〈G cȅdra, I cȅdrom; mn. N cȅdrovi/cȅdri, G cȅdrōvā/cȅdārā〉 bot. visoko drvo iz porodice borova [atlantski ~; crveni ~; himalajski ~; libanonski ~] |
cȅdrov | prid. 〈G cȅdrova; ž. cȅdrova, s. cȅdrovo〉 1. koji pripada cedru [~ češer; cedrovo drvo] 2. koji se odnosi na cedar [cedrova šuma] |
cȅdrovina | im. ž. 〈G cȅdrovinē〉 cedrovo drvo kao građa |
cèdulja | im. ž. 〈G cèduljē; mn. N cèdulje, G cȅdūljā〉 manji list papira na koji se što bilježi |
cȅh | im. m. 〈G cèha; mn. N cèhovi, G cȅhōvā〉 pov. staleška organizacija obrtnika |
cȅhovskī | prid. 〈G cȅhovskōg(a); ž. cȅhovskā, s. cȅhovskō〉 koji se odnosi na cehove [~ majstor] |
cèkīn | |
cȅler | im. m. 〈G cȅlera, I cȅlerom〉 bot. 1. dvogodišnja povrtna zeljasta biljka iz porodice štitarka bijela korijena koja u drugoj godini razvija razgranatu cvjetnu stabljiku [~ korjenaš; ~ obični; ~ rebraš; puzavi ~] 2. bijeli aromatični gomoljasti jestivi korijen istoimene biljke [salata od celera] 3. zeleno lišće istoimene biljke koje se upotrebljava kao začin |
celìbāt | im. m. 〈G celibáta〉 1. odricanje od spolnih odnosa i braka 2. zabrana ženidbe katoličkim svećenicima |
celòfān | im. m. 〈G celofána〉 prozirni list koji se upotrebljava za pakiranje hrane i darova |
celòfānskī | prid. 〈G celòfānskōg(a); ž. celòfānskā, s. celòfānskō〉 koji se odnosi na celofan |
celulóza | im. ž. 〈G celulózē〉 kem. polisaharid, najprošireniji organski spoj u prirodi koji je glavni sastojak stijenke biljne stanice |
cȇlzij | im. m. 〈G cȇlzija; mn. N cȇlziji, G cȇlzījā〉 razg. v. Celzijev stupanj pod stupanj |
cèment | im. m. 〈G cèmenta〉 grad., kem. pržena i mljevena smjesa vapnenca i gline koja se pomiješana s vodom upotrebljava u graditeljstvu |
cemèntara | im. ž. 〈G cemèntarē; mn. N cemèntare, G cemèntārā〉 tvornica cementa |
cementírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cemèntīrām, 3. l. mn. cementírajū, imp. cemèntīrāj, aor. cementírah, imperf. cemèntīrāh, prid. r. cementírao, prid. t. cemèntīrān〉 1. 〈svrš.〉 učvrstiti što cementom [~ zid]; sin. (zacementirati) 2. učvršćivati što cementom |
cèmentnī | prid. 〈G cèmentnōg(a); ž. cèmentnā, s. cèmentnō〉 1. koji se odnosi na cement [cementna industrija] 2. koji je od cementa [~ stup] |
cȅndrānje | im. s. 〈G cȅndrānja〉 razg. tiho plakanje ili dosađivanje uz plač; sin. cmizdrenje razg. |
cȅndrati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. cȅndrām, 3. l. mn. cȅndrajū, imp. cȅndrāj, aor. cȅndrah, imperf. cȅndrāh, prid. r. cȅndrao〉 razg. pomalo i tiho plakati ili plačući dosađivati; sin. cmizdriti razg. |