im. m. 〈G cirkùsanta; mn. N cirkùsanti, G cirkùsanātā〉 1. zabavljač koji radi u cirkusu 2. pren. osoba koja zbija šale i neozbiljno se ponaša

im. ž. 〈G cirkùsanticē; mn. N cirkùsantice, G cirkùsantīcā〉 1. zabavljačica koja radi u cirkusu 2. pren. žena koja zbija šale i neozbiljno se ponaša

prid. 〈G cirkùsantičina; ž. cirkùsantičina, s. cirkùsantičino〉 koji pripada cirkusantici

prid. 〈G cìrkuskōg(a); ž. cìrkuskā, s. cìrkuskō〉 koji se odnosi na cirkus [cirkuska kola]

im. ž. 〈G cirózē〉 med. kronična upala organa zbog propadanja normalnih stanica, pri čemu dolazi do njegova skrućivanja [~ gušterače; ~ jetre]

im. ž. 〈G cȉstē; mn. N cȉste, G cȋstā〉 med. okruglasta tvorba ispunjena tekućim sadržajem

im. ž. 〈G cìstērnē; mn. N cìstērne, G cìstērnā/cìstērnī〉 1. spremnik za skupljanje i čuvanje vode, obično kišnice; sin. nakapnica 2. vozilo kojim se razvozi nafta, benzin ili voda [kamion ~]

im. ž. 〈G cistòzirē; mn. N cistòzire, G cistòzīrā〉 bot. smeđa morska alga

im. ž. 〈G citadèlē; mn. N citadèle, G citadélā〉 grad. samostalna utvrda u gradu ili u većoj tvrđavi, obično na povišenome mjestu

im. m. 〈G citáta; mn. N citáti, G citátā〉 v. navod

im. s. 〈G citírānja〉 v. navođenje²

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cìtīrām, 3. l. mn. citírajū, imp. cìtīrāj, aor. citírah, imperf. cìtīrāh, prid. r. citírao, prid. t. cìtīrān〉 1. v. navesti² 2. v. navoditi²

im. ž. 〈G citoplàzmē〉 biol. osnovna tvar koja okružuje jezgru i u kojoj se zbivaju različiti životni procesi

im. ž. 〈G cȉtrē; mn. N cȉtre, G cȉtārā/cȋtrā/cȉtrī〉 glazb. glazbalo u obliku plosnate kutije na kojoj su vodoravno položene žice

im. m. 〈G civíla, V cȉvīle; mn. N civíli, G civílā〉 osoba koja nije u vojnoj, policijskoj ili svećeničkoj službi, koja ne nosi odoru

im. ž. 〈G civilizácijē; mn. N civilizácije, G civilizácījā〉 1. 〈jd.〉 duhovna i materijalna kultura društvene zajednice; sin. uljudba 2. društvo s razvijenom kulturom i organizacijom života [stare civilizacije]

prid. 〈G civilizácījskōg(a); ž. civilizácījskā, s. civilizácījskō〉 koji se odnosi na civilizaciju, duhovnu i materijalnu kulturu društvene zajednice [~ dosezi]; sin. uljudbeni

prid. 〈G civilìzīrāna; odr. civilìzīrānī, G civilìzīrānōg(a); ž. civilìzirāna, s. civilìzirāno; komp. civilizirànijī〉 1. koji ima razvijenu društvenu organizaciju i kulturu [civilizirano društvo] 2. koji se ponaša u skladu s pravilima društvene zajednice [~ čovjek]; sin. uljuđen; ant. neuljuđen 3. koji je u skladu s pravilima društvene zajednice [~ postupak]; sin. uljuđen; ant. neuljuđen; ant. neciviliziran

im. ž. 〈G civilìzīrānosti, I civilìzīrānošću/civilìzīrānosti〉 1. svojstvo onoga što ima razvijenu društvenu organizaciju i način života 2. osobina onoga koji se ponaša u skladu s pravilima društvene zajednice; sin. uljuđenost; ant. neuljuđenost 3. svojstvo onoga što je u skladu s pravilima društvene zajednice; sin. uljuđenost; ant. neuljuđenost; ant. neciviliziranost

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. civilìzīrām, 3. l. mn. civilizírajū, imp. civilìzīrāj, aor. civilizírah, imperf. civilìzīrāh, prid. r. civilizírao, prid. t. civilìzīrān〉 proširiti/širiti civilizaciju; sin. uljuditi, uljuđivati

prid. 〈G cìvīlnōg(a); ž. cìvīlnā, s. cìvīlnō〉 koji se odnosi na civile [civilno odijelo]; ant. vojni

im. s. 〈G cjèdila; mn. N cjèdila, G cjȅdīlā〉 pomagalo kroz koje se što cijedi, služi za odvajanje čvrstih tvari od tekućine [~ za čaj]; sin. cjediljka ♦ ostati na cjedilu biti prevaren (iznevjeren) u svojim očekivanjima; ostaviti koga na cjedilu iznevjeriti čija očekivanja; napustiti koga u neprilici

im. ž. 〈G cjèdīljkē, DL cjèdīljci; mn. N cjèdīljke, G cjèdiljākā/cjèdīljkā/cjèdīljkī〉 usp. cjedilo

im. ž. 〈G cjelìnē; mn. N cjelìne, G cjelínā〉 ono što je cijelo ili čitavo, što uključuje sve svoje sastavnice, članove ili dijelove [narod u cjelini; pogled na cjelinu]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cjèlīvām, 3. l. mn. cjelívajū, imp. cjèlīvāj, aor. cjelívah, imperf. cjèlīvāh, prid. r. cjelívao, prid. t. cjèlīvān〉 zast. v. ljubiti

prid. 〈G cjelòdnēvnōg(a); ž. cjelòdnēvnā, s. cjelòdnēvnō〉 koji traje cijeli dan [cjelodnevna nastava; ~ boravak]

prid. 〈G cjelòkupna; odr. cjelòkupnī, G cjelòkupnōg(a); ž. cjelòkupna, s. cjelòkupno〉 koji obuhvaća cjelinu [cjelokupna ušteđevina; cjelokupno znanje]; sin. (kompletan)

im. ž. 〈G cjelòkupnosti, I cjelòkupnošću/cjelòkupnosti〉 svojstvo onoga što je cjelokupno; sin. (kompletnost)

im. m. 〈G cjèlova; mn. N cjèlovi, G cjȅlōvā〉 poet., zast. v. poljubac

prid. 〈G cjelovèčērnjēg(a); ž. cjelovèčērnjā, s. cjelovèčērnjē〉 koji traje cijelu večer [~ film]

prid. 〈G cjelòvita; odr. cjelòvitī, G cjelòvitōg(a); ž. cjelòvita, s. cjelòvito; komp. cjelovìtijī〉 1. koji ima sastavnice koje ga čine cjelinom [~ opis; cjelovita usluga] 2. koji je dovršen, kojemu ne nedostaje nijedan dio [~ tekst]; ant. krnj 3. koji ima mnoge poželjne duhovne osobine [cjelovita osoba]; sin. potpun; ant. necjelovit, nepotpun

im. ž. 〈G cjelòvitosti, I cjelòvitošću/cjelòvitosti〉 osobina onoga koji je cjelovit ili svojstvo onoga što je cjelovito; sin. potpunost; ant. necjelovitost, nepotpunost

im. m. 〈G cjeníka; mn. N cjeníci, G cjeníkā〉 popis usluga ili robe za prodaju s naznačenim cijenama [~ pića]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. cjȅnkām se, 3. l. mn. cjȅnkajū se, imp. cjȅnkāj se, aor. cjȅnkah se, imperf. cjȅnkāh se, prid. r. cjȅnkao se〉 nastojati pri kupnji sniziti ponuđenu cijenu

im. ž. 〈G cjepànicē; mn. N cjepànice, G cjepànīcā〉 komad drva, dio debla koji se cijepa na manje komade i upotrebljava za loženje [složiti cjepanice za zimu]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. cjepìdlačīm, 3. l. mn. cjepìdlačē, imp. cjepìdlači, aor. cjepìdlačih, prid. r. cjepìdlačio〉 nepotrebno se baviti sitnicama; sin. sitničariti pren.

im. s. 〈G cjȅpīva; mn. N cjȅpīva, G cjȅpīvā〉 farm. sredstvo koje sadržava mrtve ili oslabljene uzročnike bolesti i kojim se postiže imunost na koju zaraznu bolest [~ protiv gripe]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cjȅpkām, 3. l. mn. cjȅpkajū, imp. cjȅpkāj, aor. cjȅpkah, imperf. cjȅpkāh, prid. r. cjȅpkao, prid. t. cjȅpkān〉 cijepati na sitne komadiće

im. ž. 〈G cjevànicē; mn. N cjevànice, G cjevànīcā〉 v. golijen, goljenica

prid. 〈G cjȅvasta; odr. cjȅvastī, G cjȅvastōg(a); ž. cjȅvasta, s. cjȅvasto〉 koji je u obliku cijevi

im. ž. 〈G cjèvčicē; mn. N cjèvčice, G cjȅvčīcā〉 um. mala cijev; sin. cijevka

im. m. 〈G cjȅvovōda; mn. N cjȅvovōdi, G cjȅvovōdā〉 vod u obliku cijevi kojim se provodi nafta, plin ili voda

oznaka za centilitar

oznaka za centimetar

im. s. 〈G cmȉzdrēnja〉 razg. tiho plakanje ili dosađivanje uz plač; sin. cendranje razg.

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. cmȉzdrīm, 3. l. mn. cmȉzdrē, imp. cmȉzdri, aor. cmȉzdrih, imperf. cmȉzdrāh, prid. r. cmȉzdrio〉 razg. pomalo i tiho plakati ili plačući dosađivati; sin. cendrati razg.

usk. oponaša zvuk glasnoga poljupca

im. m. 〈G crijȇpa, L crijépu; mn. N crȅpovi/crjȅpovi, G crȅpova/crjȅpōvā〉 manja glinena ploča s udubinama koja služi za pokrivanje krova [postaviti crjepove]; sin. kupa pokr.