desetogodišnjàkinja | im. ž. 〈G desetogodišnjàkinjē; mn. N desetogodišnjàkinje, G desetogodišnjàkīnjā〉 žensko dijete koje ima deset godina |
desetogòdišnjī | prid. 〈G desetogòdišnjēg(a); ž. desetogòdišnjā, s. desetogòdišnjē〉 1. koji ima deset godina [desetogodišnje dijete] 2. koji traje deset godina [desetogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na deset godina [~ plan] |
desetogòdišnjica | im. ž. 〈G desetogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava deset godina od događaja koji se obilježuje |
desetòmjesečnī | prid. 〈G desetòmjesečnōg(a); ž. desetòmjesečnā, s. desetòmjesečnō〉 1. koji ima deset mjeseci [desetomjesečno dijete] 2. koji traje deset mjeseci [~ dopust] 3. koji se odnosi na deset mjeseci [~ obračun] |
desetonóžac | im. m. 〈G desetonóšca; mn. N desetonóšci, G desetònōžācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica rakova koji imaju deset nogu 2. pripadnik istoimene skupine |
desetòrica | im. ž. 〈G desetòricē〉 skupina od deset muških osoba |
desettìsućitī | prid. 〈G desettìsućitōg(a); ž. desettìsućitā, s. desettìsućitō〉 koji je iza devet tisuća devetsto devedeset devetoga, a prije deset tisuća prvoga |
dȅsiti se | gl. svrš. povr. → dogoditi se |
deskrìpcija | im. ž. 〈G deskrìpcijē; mn. N deskrìpcije, G deskrìpcījā〉 1. v. opis 2. v. opisivanje |
dȅskriptīvnī | prid. 〈G dȅskriptīvnōg(a); ž. dȅskriptīvnā, s. dȅskriptīvnō〉 v. opisni |
dèsnī | prid. 〈G dèsnōg(a); ž. dèsnā, s. dèsnō〉 koji je nasuprot strani na kojoj je ljudsko srce [desna ruka; ~ zavoj]; ant. lijevi |
dȇsni | im. pl. t. ž. 〈G désnī〉 anat. tkivo koje okružuje zube, zubno meso |
dèsnica | im. ž. 〈G dèsnicē; mn. N dèsnice, G dȅsnīcā〉 1. desna ruka 2. pol. političke stranke koje se zalažu za očuvanje tradicionalnih vjerskih i nacionalnih vrijednosti [umjerena ~]; ant. ljevica |
dèsničār | im. m. 〈G dèsničāra, V dèsničāru/dèsničāre; mn. N dèsničāri, G dèsničārā〉 pripadnik ili pristaša političke desnice; ant. ljevičar |
dèsničārev | prid. 〈G dèsničāreva; ž. dèsničāreva, s. dèsničārevo〉 koji pripada desničaru; sin. desničarov; ant. ljevičarev, ljevičarov |
dèsničārka | im. ž. 〈G dèsničārkē, DL dèsničārki; mn. N dèsničārke, G dèsničārkā/dèsničārkī〉 pripadnica ili simpatizerka političke desnice; ant. ljevičarka |
dèsničārov | prid. 〈G dèsničārova; ž. dèsničārova, s. dèsničārovo〉 usp. desničarev |
dèsničārskī | prid. 〈G dèsničārskōg(a); ž. dèsničārskā, s. dèsničārskō〉 koji se odnosi na desničare i političku desnicu; ant. ljevičarski |
dȇsničkī | prid. 〈G dȇsničkōg(a); ž. dȇsničkā, s. dȇsničkō〉 gram. koji se tvori tako da vrh ili prednji dio jezika oblikuje glasove na desnima; sin. (alveolarni) |
dȇsnīk | im. m. 〈G dȇsnīka; mn. N dȇsnīci, G dȇsnīkā〉 gram. suglasnik tvoren tako da vrh ili prednji dio jezika oblikuje glasove na desnima; sin. (alveolar) |
dȅsno | |
dèspik | im. m. 〈G dèspika; mn. N dèspici, G dȅspīkā〉 v. lavanda |
dèspot | im. m. 〈G dèspota; mn. N dèspoti, G dȅspōtā〉 1. pov. a. 〈jd.〉 vladarski naslov u Bizantu b. osoba s istoimenim naslovom 2. pren. osoba koja se ponaša samovoljno i okrutno; sin. tiranin pren. |
destilácija | im. ž. 〈G destilácijē〉 fiz., kem. postupak kojim se pretvaranjem u paru i kondenzacijom tekućine pročišćuju ili se iz njih izdvajaju sastojci koji ne hlape [frakcijska ~; suha ~] |
destìlāt | im. m. 〈G destiláta; mn. N destiláti, G destilátā〉 kem. proizvod destilacije |
destilírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. destìlīrām, 3. l. mn. destilírajū, imp. destìlīrāj, aor. destilírah, imperf. destìlīrāh, prid. r. destilírao, prid. t. destìlīrān〉 obaviti/obavljati destilaciju |
dèšnjāk | im. m. 〈G dešnjáka, V dȅšnjāče; mn. N dešnjáci, G dešnjákā〉 osoba koja se spretnije služi desnom nego lijevom rukom; ant. ljevak |
dešnjàkinja | im. ž. 〈G dešnjàkinjē; mn. N dešnjàkinje, G dešnjàkīnjā〉 žena koja se spretnije služi desnom nego lijevom rukom; ant. ljevakinja |
dètālj | im. m. 〈G detálja; mn. N detálji, G detáljā〉 v. pojedinost, potankost |
dètāljan | |
dȅtāljno | |
dètant | im. m. 〈G dètanta; mn. N dètanti, G dètanātā〉 pol. politika popuštanja, pregovora o razoružanju i suradnje među velesilama, popuštanje političke napetosti |
detèktīv | im. m. 〈G detektíva, V dȅtektīve; mn. N detektívi, G detektívā〉 osoba koja se bavi istragom okolnosti, dokaza i osoba povezanih s kriminalom [privatni ~] |
detèktīvka | im. ž. 〈G detèktīvkē, DL detèktīvki; mn. N detèktīvke, G detèktīvkā/detèktīvkī〉 žena koja se bavi istragom okolnosti, dokaza i osoba povezanih s kriminalom [privatna ~] |
detèktīvskī | prid. 〈G detèktīvskōg(a); ž. detèktīvskā, s. detèktīvskō〉 koji se odnosi na detektive [~ roman] |
detèrdžent | im. m. 〈G detèrdženta; mn. N detèrdženti, G detèrdženātā〉 sredstvo za pranje i čišćenje |
detèrgent | im. m. 〈G detèrgenta; mn. N detèrgenti, G detèrgenātā〉 kem. sintetska organska površinski aktivna tvar za pranje |
detonácija | im. ž. 〈G detonácijē; mn. N detonácije, G detonácījā〉 iznenadna i jaka provala energije uz prasak; sin. eksplozija |
detonírati | gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. detònīrām, 3. l. mn. detonírajū, imp. detònīrāj, aor. detonírah, imperf. detònīrāh, prid. r. detonírao, prid. t. detònīrān〉 1. 〈prijel.〉 izazvati/izazivati eksploziju, aktivirati eksplozivno sredstvo [~ bombu] 2. 〈neprijel.〉 rasprsnuti se/rasprskavati se i pritom razoriti/razarati [Bomba detonira.] |
déva | im. ž. 〈G dévē; mn. N déve, G dévā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina papkara šupljorožaca pustinjskih i stepskih područja Bliskoga istoka i sjeverne Afrike te Južne Amerike, koji služe za teglenje i jahanje 2. pripadnik istoimene skupine [dvogrba ~; jednogrba ~] ♦ napiti se kao ~ jako se napiti; pijan kao ~ jako (potpuno) pijan; piti kao ~ mnogo i često piti |
devanàgari | im. m. 〈G devanàgarija〉 najproširenije pismo na Indijskome potkontinentu |
devedèsēt | glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 90, za jedan veći od broja osamdeset devet i za jedan manji od broja devedeset jedan |
devedèsetero | br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od devedeset osoba različita spola |
devedèsētī | red. br. 〈G devedèsētōg(a); ž. devedèsētā, s. devedèsētō〉 koji je iza osamdeset devetoga, a prije devedeset prvoga |
devedesetogòdišnjāk | im. m. 〈G devedesetogòišnjāka, V devedesetogòdišnjāče; mn. N devedesetogòdišnjāci, G devedesetogòdišnjākā〉 osoba koja ima devedeset godina |
devedesetogodišnjàkinja | im. ž. 〈G devedesetogodišnjàkinjē; mn. N devedesetogodišnjàkinje, G devedesetogodišnjàkīnjā〉 žena koja ima devedeset godina |
devedesetogòdišnjī | prid. 〈G devedesetogòdišnjēg(a); ž. devedesetogòdišnjā, s. devedesetogòdišnjē〉 1. koji ima devedeset godina [~ grad] 2. koji traje devedeset godina [devedesetogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na devedeset godina |
devedesetogòdišnjica | im. ž. 〈G devedesetogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava devedeset godina od događaja koji se obilježuje |