desetogodišnjàkinja

im. ž. G desetogodišnjàkinjē; mn. N desetogodišnjàkinje, G desetogodišnjàkīnjā žensko dijete koje ima deset godina

desetogòdišnjī

prid. G desetogòdišnjēg(a); ž. desetogòdišnjā, s. desetogòdišnjē 1. koji ima deset godina [desetogodišnje dijete] 2. koji traje deset godina [desetogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na deset godina [~ plan]

desetogòdišnjica

im. ž. G desetogòdišnjicē dan ili godina u kojoj se navršava deset godina od događaja koji se obilježuje

desetòmjesečnī

prid. G desetòmjesečnōg(a); ž. desetòmjesečnā, s. desetòmjesečnō 1. koji ima deset mjeseci [desetomjesečno dijete] 2. koji traje deset mjeseci [~ dopust] 3. koji se odnosi na deset mjeseci [~ obračun]

desetonóžac

im. m. G desetonóšca; mn. N desetonóšci, G desetònōžācā zool. 1. mn. porodica rakova koji imaju deset nogu 2. pripadnik istoimene skupine

desetòrica

im. ž. G desetòricē skupina od deset muških osoba

desettìsućitī

prid. G desettìsućitōg(a); ž. desettìsućitā, s. desettìsućitō koji je iza devet tisuća devetsto devedeset devetoga, a prije deset tisuća prvoga

dȅsiti se

gl. svrš. povr. dogoditi se

deskrìpcija

im. ž. G deskrìpcijē; mn. N deskrìpcije, G deskrìpcījā 1. v. opis 2. v. opisivanje

dȅskriptīvnī

prid. G dȅskriptīvnōg(a); ž. dȅskriptīvnā, s. dȅskriptīvnō v. opisni

dèsnī

prid. G dèsnōg(a); ž. dèsnā, s. dèsnō koji je nasuprot strani na kojoj je ljudsko srce [desna ruka; ~ zavoj]; ant. lijevi

dȇsni

im. pl. t. ž. G désnī anat. tkivo koje okružuje zube, zubno meso

dèsnica

im. ž. G dèsnicē; mn. N dèsnice, G dȅsnīcā 1. desna ruka 2. pol. političke stranke koje se zalažu za očuvanje tradicionalnih vjerskih i nacionalnih vrijednosti [umjerena ~]; ant. ljevica

dèsničār

im. m. G dèsničāra, V dèsničāru/dèsničāre; mn. N dèsničāri, G dèsničārā pripadnik ili pristaša političke desnice; ant. ljevičar

dèsničārev

prid. G dèsničāreva; ž. dèsničāreva, s. dèsničārevo koji pripada desničaru; sin. desničarov; ant. ljevičarev, ljevičarov

dèsničārka

im. ž. G dèsničārkē, DL dèsničārki; mn. N dèsničārke, G dèsničārkā/dèsničārkī pripadnica ili simpatizerka političke desnice; ant. ljevičarka

dèsničārov

prid. G dèsničārova; ž. dèsničārova, s. dèsničārovo usp. desničarev

dèsničārskī

prid. G dèsničārskōg(a); ž. dèsničārskā, s. dèsničārskō koji se odnosi na desničare i političku desnicu; ant. ljevičarski

dȇsničkī

prid. G dȇsničkōg(a); ž. dȇsničkā, s. dȇsničkō gram. koji se tvori tako da vrh ili prednji dio jezika oblikuje glasove na desnima; sin. (alveolarni)

dȇsnīk

im. m. G dȇsnīka; mn. N dȇsnīci, G dȇsnīkā gram. suglasnik tvoren tako da vrh ili prednji dio jezika oblikuje glasove na desnima; sin. (alveolar)

dȅsno

pril. 1. s desne strane [Desno je cesta.]; sin. zdesna; ant. slijeva 2. na desnu stranu [Skreni ~.]; sin. nadesno; ant. nalijevo; ant. lijevo

dèspik

im. m. G dèspika; mn. N dèspici, G dȅspīkā v. lavanda

dèspot

im. m. G dèspota; mn. N dèspoti, G dȅspōtā 1. pov. a. jd. vladarski naslov u Bizantu b. osoba s istoimenim naslovom 2. pren. osoba koja se ponaša samovoljno i okrutno; sin. tiranin pren.

destilácija

im. ž. G destilácijē fiz., kem. postupak kojim se pretvaranjem u paru i kondenzacijom tekućine pročišćuju ili se iz njih izdvajaju sastojci koji ne hlape [frakcijska ~; suha ~]

destìlāt

im. m. G destiláta; mn. N destiláti, G destilátā kem. proizvod destilacije

destilírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. destìlīrām, 3. l. mn. destilírajū, imp. destìlīrāj, aor. destilírah, imperf. destìlīrāh, prid. r. destilírao, prid. t. destìlīrān obaviti/obavljati destilaciju

dèšnjāk

im. m. G dešnjáka, V dȅšnjāče; mn. N dešnjáci, G dešnjákā osoba koja se spretnije služi desnom nego lijevom rukom; ant. ljevak

dešnjàkinja

im. ž. G dešnjàkinjē; mn. N dešnjàkinje, G dešnjàkīnjā žena koja se spretnije služi desnom nego lijevom rukom; ant. ljevakinja

dètālj

im. m. G detálja; mn. N detálji, G detáljā v. pojedinost, potankost

dètāljan

prid. G dètāljna; odr. dètāljnī, G dètāljnōg(a); ž. dètāljna, s. dètāljno; komp. detàljnijī v. iscrpan, podroban

dȅtāljno

pril. komp. detàljnijē v. iscrpno, podrobno

dètant

im. m. G dètanta; mn. N dètanti, G dètanātā pol. politika popuštanja, pregovora o razoružanju i suradnje među velesilama, popuštanje političke napetosti

detèktīv

im. m. G detektíva, V dȅtektīve; mn. N detektívi, G detektívā osoba koja se bavi istragom okolnosti, dokaza i osoba povezanih s kriminalom [privatni ~]

detèktīvka

im. ž. G detèktīvkē, DL detèktīvki; mn. N detèktīvke, G detèktīvkā/detèktīvkī žena koja se bavi istragom okolnosti, dokaza i osoba povezanih s kriminalom [privatna ~]

detèktīvskī

prid. G detèktīvskōg(a); ž. detèktīvskā, s. detèktīvskō koji se odnosi na detektive [~ roman]

detèrdžent

im. m. G detèrdženta; mn. N detèrdženti, G detèrdženātā sredstvo za pranje i čišćenje

detèrgent

im. m. G detèrgenta; mn. N detèrgenti, G detèrgenātā kem. sintetska organska površinski aktivna tvar za pranje

detonácija

im. ž. G detonácijē; mn. N detonácije, G detonácījā iznenadna i jaka provala energije uz prasak; sin. eksplozija

detonírati

gl. dvov. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. detònīrām, 3. l. mn. detonírajū, imp. detònīrāj, aor. detonírah, imperf. detònīrāh, prid. r. detonírao, prid. t. detònīrān 1. prijel. izazvati/izazivati eksploziju, aktivirati eksplozivno sredstvo [~ bombu] 2. neprijel. rasprsnuti se/rasprskavati se i pritom razoriti/razarati [Bomba detonira.]

déva

im. ž. G dévē; mn. N déve, G dévā zool. 1. mn. skupina papkara šupljorožaca pustinjskih i stepskih područja Bliskoga istoka i sjeverne Afrike te Južne Amerike, koji služe za teglenje i jahanje 2. pripadnik istoimene skupine [dvogrba ~; jednogrba ~] ♦ napiti se kao ~ jako se napiti; pijan kao ~ jako (potpuno) pijan; piti kao ~ mnogo i često piti

devanàgari

im. m. G devanàgarija najproširenije pismo na Indijskome potkontinentu

devedèsēt

glav. br. neskl. broj koji se obilježuje s 90, za jedan veći od broja osamdeset devet i za jedan manji od broja devedeset jedan

devedèsetero

br. im. s. neskl. skupina od devedeset osoba različita spola

devedèsētī

red. br. G devedèsētōg(a); ž. devedèsētā, s. devedèsētō koji je iza osamdeset devetoga, a prije devedeset prvoga

devedesetogòdišnjāk

im. m. G devedesetogòišnjāka, V devedesetogòdišnjāče; mn. N devedesetogòdišnjāci, G devedesetogòdišnjākā osoba koja ima devedeset godina

devedesetogodišnjàkinja

im. ž. G devedesetogodišnjàkinjē; mn. N devedesetogodišnjàkinje, G devedesetogodišnjàkīnjā žena koja ima devedeset godina

devedesetogòdišnjī

prid. G devedesetogòdišnjēg(a); ž. devedesetogòdišnjā, s. devedesetogòdišnjē 1. koji ima devedeset godina [~ grad] 2. koji traje devedeset godina [devedesetogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na devedeset godina

devedesetogòdišnjica

im. ž. G devedesetogòdišnjicē dan ili godina u kojoj se navršava devedeset godina od događaja koji se obilježuje

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga