prid. 〈G ȅmotīvna; odr. ȅmotīvnī, G ȅmotīvnōg(a); ž. ȅmotīvna, s. ȅmotīvno; komp. emotìvnijī〉 v. osjećajan

im. ž. 〈G emotívnosti, I emotívnošću/emotívnosti〉 v. osjećajnost

im. m. 〈G ȅmua, DL ȅmuu; mn. N ȅmui, G ȅmūā〉 zool. najveća australska ptica trkačica iz skupine nojevka čupava, obješena i sivosmeđa perja

im. m. 〈G emùlgātora, I emùlgātorom; mn. N emùlgātori, G emùlgātōrā〉 kem. tvar koja emulziju čini stabilnom

im. ž. 〈G emùlzijē; mn. N emùlzije, G emùlzījā〉 1. kem. pripravak ili tvar u kojoj su čestice jedne tekućine raspršene u drugoj tekućini tako da se pritom ne miješaju 2. oblik lijeka za vanjsku ili unutrašnju uporabu 3. tanki sloj na fotografskome filmu ili ploči osjetljiv na svjetlo

im. ž. 〈G encìklikē, DL encìklici; mn. N encìklike, G encìklīkā〉 rel. poslanica na latinskome koju papa šalje svim biskupima ili vjernicima Katoličke Crkve

im. ž. 〈G enciklopèdijē; mn. N enciklopèdije, G enciklopèdījā〉 djelo koje abecednim redom daje pregled osnovnih znanja iz različitih područja [dječja ~] ♦ živa ~ osoba širokoga znanja, osoba obaviještena o svemu

prid. 〈G enciklopèdījskōg(a); ž. enciklopèdījskā, s. enciklopèdījskō〉 1. koji se odnosi na enciklopediju [~ članak] 2. pren. koji je širok i obuhvatan kao enciklopedija [enciklopedijsko znanje]

im. m. 〈G endéma; mn. N endémi, G endémā〉 biol. biljna ili životinjska vrsta koja živi na ograničenome području

prid. 〈G endèmična; odr. endèmičnī, G endèmičnōg(a); ž. endèmična, s. endèmično〉 koji je vezan za određeno područje ili mjesto, koji se nalazi samo na određenome mjestu

prid. 〈G èndēmskōg(a); ž. èndēmskā, s. èndēmskō〉 koji se odnosi na endem, koji ima svojstva endema [endemska biljka]

prid. 〈G energètičkōg(a); ž. energètičkā, s. energètičkō〉 koji se odnosi na energetiku [~ proračun]; sin. (energetski)

im. ž. 〈G energètikē, DL energètici〉 znanost o energiji i primjeni izvora energije

prid. 〈G enèrgetskōg(a); ž. enèrgetskā, s. enèrgetskō〉 1. v. energijski 2. v. energetički

prid. 〈G enèrgična; odr. enèrgičnī, G enèrgičnōg(a); ž. enèrgična, s. enèrgično; komp. energìčnijī〉 1. koji ima veliku sposobnost kretanja, rada i djelovanja [~ zapovjednik] 2. koji odražava veliku sposobnost kretanja, rada i djelovanja [~ hod]

im. ž. 〈G enèrgičnosti, I enèrgičnošću/enèrgičnosti〉 osobina onoga koji je energičan ili svojstvo onoga što je energično

im. ž. 〈G enèrgijē; mn. N enèrgije, G enèrgījā〉 1. sposobnost organizma da se kreće, radi i djeluje [imati veliku energiju; Djeca su puna energije.] 2. fiz. veličina koja iskazuje sposobnost tijela da obavlja rad, a posljedica je gibanja tijela (kinetička energija) ili sila kojima tijelo uzajamno djeluje s drugim tijelima (gravitacijska, elastična ili električna potencijalna energija), može se pretvoriti iz jednoga oblika u drugi, ali ne može nastati ni iz čega ni nestati, mjeri se jedinicom džul, elektronvolt ili kilovatsat [atomska ~; elastična ~; električna ~; gravitacijska ~; kemijska ~; nuklearna ~; Sunčeva ~; toplinska ~; unutarnja ~] ◇ kinetička ~ energija koju tijelo ima tijekom gibanja

prid. 〈G enèrgījskōg(a); ž. enèrgījskā, s. enèrgījskō〉 koji se odnosi na energiju [~ napitak]; sin. (energetski)

prid. 〈G ènglēskōg(a); ž. ènglēskā, s. ènglēskō〉 1. koji se odnosi na Engleze i Englesku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Ujedinjenome Kraljevstvu, Sjedinjenim Američkim Državama, Irskoj, Indiji, Kanadi, Australiji, na Novome Zelandu i u nizu država, uglavnom bivših britanskih kolonija te narodni jezik Engleza, Amerikanaca, Novozelanđana i dijela Iraca, Velšana, Škota i Kanađana

im. ž. 〈G enìgmē; mn. N enìgme, G enígmā/enìgmī〉 v. zagonetka

im. ž. 〈G enklávē; mn. N enkláve, G enklávā〉 1. područje unutar države koje je od nje odvojeno 2. etnička, jezična ili koja druga skupina odvojena od matice

prid. 〈G enklìtičkōg(a); ž. enklìtičkā, s. enklìtičkō〉 v. zanaglasni

im. ž. 〈G enklìtikē, DL enklìtici; mn. N enklìtike, G enklìtīkā〉 v. zanaglasnica

čest. služi za skretanje pozornosti na ono što nije u izravnoj blizini ni govoritelja ni sugovoritelja [Eno ih tamo gore, kako ne vidiš?!]

prid. 〈G ènōrmna; odr. ènōrmnī, G ènōrmnōg(a); ž. ènōrmna, s. ènōrmno〉 v. golem

im. ž. 〈G entomològijē〉 zool. znanost koja se bavi proučavanjem kukaca

im. m. 〈G entuzìjasta; mn. N entuzìjasti, G entuzìjāstā〉 v. zanesenjak

im. ž. 〈G entuzìjasticē; mn. N entuzìjastice, G entuzìjastīcā〉 v. zanesenjakinja

prid. 〈G entuzìjastičina; ž. entuzìjastičina, s. entuzìjastičino〉 v. zanesenjakinjin

im. m. 〈G entuzijàzma〉 1. v. zanos 2. v. zanesenost

im. m. 〈G enzíma; mn. N enzími, G enzímā〉 biol. organska tvar koja djeluje kao katalizator u biokemijskim reakcijama; sin. ferment

im. m. 〈G ȅocēna〉 geol. drugo razdoblje tercijara

im. m. 〈G ȇpa, L épu; mn. N ȅpovi, G ȅpōvā〉 knjiž. 1. 〈jd.〉 pjesnička književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima se pripovijeda o događajima i junacima iz prošlosti 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti [junački ~; povijesni ~]; sin. (epopeja), spjev

prid. 〈G epèntetskōg(a); ž. epèntetskā, s. epèntetskō〉 koji se odnosi na epentezu [~ l]

im. ž. 〈G epentézē〉 jez. umetanje glasa ili sloga u riječ

im. m. 〈G ȅpicentra, I ȅpicentrom; mn. N ȅpicentri, G ȅpicentārā〉 geol. mjesto na Zemljinoj površini koje leži točno iznad žarišta potresa i u kojemu se potres najjače osjeća

im. ž. 〈G epidèmijē; mn. N epidèmije, G epidèmījā〉 1. med. naglo širenje kakve zarazne bolesti; sin. pošast zast. 2. razg. brzo širenje kakvih događaja u društvu [~ kriminala]

prid. 〈G epidèmījskōg(a); ž. epidèmījskā, s. epidèmījskō〉 koji se odnosi na epidemiju [epidemijska bolest]

im. ž. 〈G epidèrmē〉 1. anat. gornji, vanjski zaštitni sloj kože; sin. pousmina 2. zool. vanjski, površinski sloj kože životinja 3. bot. vanjski sloj zeljastih dijelova biljaka

im. m. 〈G epifíta; mn. N epifíti, G epifítā〉 biol. organizam koji raste na drugoj biljci, ali joj ne uzima životne sokove

im. m. 〈G epìgrafa; mn. N epìgrafi, G epìgrāfā〉 1. natpis urezan na kamenome spomeniku 2. kratak zapis, obično kakav citat na početku književnoga djela u kojemu je na sažet način iskazana osnovna ideja ili tema

im. m. 〈G epìgrama; mn. N epìgrami, G epìgrāmā〉 knjiž. 1. 〈jd.〉 lirska pjesnička književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima se sažeto iznosi kakav duhovit ili satiričan sadržaj 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

im. ž. 〈G èpikē, DL èpici〉 knjiž. uz dramu i liriku, glavni književni rod koji obuhvaća djela koja se temelje na pripovijedanju i prikazivanju velikoga broja likova i događaja; sin. epsko pjesništvo v. pod pjesništvo

prid. 〈G epikontinèntālnōg(a); ž. epikontinèntālnā, s. epikontinèntālnō〉 koji obuhvaća morsko dno i prostor ispod toga dna, a nalazi se izvan mora obalne države [~ pojas]

im. ž. 〈G epilèpsijē〉 v. padavica

prid. 〈G epilèptičnōg(a); ž. epilèptičnā, s. epilèptičnō〉 v. padavični

im. m. 〈G epìloga; mn. N epìlozi, G epìlōgā〉 ono čime što završava, posljednji dio čega; sin. zaglavak, zaključak

im. m. 〈G èpiskopa; mn. N èpiskopi, G èpiskōpā〉 rel. pravoslavni crkveni poglavar koji upravlja episkopijom, najviši stupanj svećeničkoga reda u pravoslavlju