feròmōn | im. m. 〈G feromóna; mn. N feromóni, G feromónā〉 biol. organski spoj koji luče pojedini organizmi i koji služi sporazumijevanju unutar iste životinjske vrste |
fȅs | im. m. 〈G fèsa; mn. N fèsovi, G fȅsōvā〉 kapa, obično crvene boje, dio muslimanske narodne nošnje |
festìvāl | im. m. 〈G festivála; mn. G festiváli, G festiválā〉 niz povezanih svečanih priredaba, koncerata, kazališnih ili filmskih predstava [filmski ~] |
festìvālskī | prid. 〈G festìvālskōg(a); ž. festìvālskā, s. festìvālskō〉 koji se odnosi na festival [festivalsko natjecanje] |
fétus | im. m. 〈G fétusa; mn. N fétusi, G fétūsā〉 v. plod |
fèud | im. m. 〈G fèuda; mn. N fèudi, G fȅūdā〉 pov. zemljišni posjed koji vazal dobiva od vladara uz određene obveze |
feudálac | im. m. 〈G feudálca, V fȅudālče; mn. N feudálci, G feùdālācā〉 pov. posjednik feuda |
feudálčev | prid. 〈G feudálčeva; ž. feudálčeva, s. feudálčevo〉 koji pripada feudalcu |
feudalìzam | im. m. 〈G feudalìzma〉 pov. društveno uređenje koje čine tri staleža: nasljedno posjedničko plemstvo, svećenstvo i kmetovi |
feùdālka | im. ž. 〈G feùdālkē, DL feùdālki; mn. N feùdālke, G feùdālkā/feùdālkī〉 posjednica feuda |
fȅudālnī | prid. 〈G fȅudālnōg(a); ž. fȅudālnā, s. fȅudālnō〉 koji se odnosi na feudalizam [feudalno društvo] |
fȉbula | im. ž. 〈G fȉbulē; mn. N fȉbule, G fȉbūlā〉 hist. igla koja se u antici upotrebljavala kao kopča za odjeću |
fićùkati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. fićùkām, 3. l. mn. fićùkajū, imp. fìćùkāj, aor. fićùkah, imperf. fìćùkāh, prid. r. fićùkao, prid. t. fȉćukān〉 razg. v. zviždukati |
figúra | im. ž. 〈G figúrē; mn. N figúre, G figúrā〉 1. pravi ili naslikani lik [drvena ~; figure na slici] 2. v. stas 3. zadana kretnja u plesu, umjetničkome klizanju i sl. [izvoditi figure] 4. šh. predmet koji se pomiče po šahovskoj ploči prema pravilima igre ◇ pjesnička ~ knjiž. književni ukras |
figùrica | im. ž. 〈G figùricē; mn. N figùrice, G figùrīcā〉 um. mala figura |
fijáker | im. m. 〈G fijákera, I fijákerom; mn. N fijákeri, G fijákērā〉 kočija s rasklopnim krovom koja prevozi putnike |
fȉjū | usk. 1. oponaša zviždanje (najčešće vjetra ili metka) 2. označuje nagli prolaz poput vjetra ili metka [Fiju, projurio je kroz sobu!] |
fijúkati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. fìjūčē, 3. l. mn. fìjūčū, aor. 3. l. jd. fijúka, imperf. 3. l. jd. fìjūkāše, prid. r. fijúkao〉 oponašati zvuk jakoga vjetra ili metka |
fìkcija | im. ž. 〈G fìkcijē〉 1. v. izmišljotina 2. v. privid |
fȉksan | prid. 〈G fȉksna; odr. fȉksnī, G fȉksnōg(a); ž. fȉksnā, s. fȉksnō〉 1. koji je određen, čvrst 2. koji se ne može prenijeti; sin. neprenosiv; ant. prenosiv |
fȉktīvan | prid. 〈G fȉktīvna; odr. fȉktīvnī, G fȉktīvnōg(a); ž. fȉktīvna, s. fȉktīvno; komp. fiktìvnijī〉 v. nepostojeći |
fȉkus | im. m. 〈G fȉkusa; mn. N fȉkusi, G fȉkūsā〉 bot. vazdazelena drvenasta visoka indokineska prašumska biljka i ukrasna sobna biljka mesnatih listova |
filatèlija | im. ž. 〈G filatèlijē〉 sustavno skupljanje poštanskih maraka |
filatèlist | im. m. 〈G filatèlista, V filatèlistu; mn. N filatèlisti, G filatèlīstā〉 osoba koja se bavi filatelijom |
filatèlistica | im. ž. 〈G filatèlisticē; mn. N filatèlistice, G filatèlistīcā〉 žena koja se bavi filatelijom |
filatèlističin | prid. 〈G filatèlističina; ž. filatèlističina, s. filatèlističino〉 koji pripada filatelistici |
filatelìstičkī | prid. 〈G filatelìstičkōg(a); ž. filatelìstičkā, s. filatelìstičkō〉 koji se odnosi na filateliste i filateliju |
filharmòničār | im. m. 〈G filharmòničāra, V filharmòničāru/filharmòničāre; mn. N filharmòničāri, G filharmòničārā〉 glazbenik koji svira u filharmoniji |
filharmòničārev | prid. 〈G filharmòničāreva; ž. filharmòničāreva, s. filharmòničārevo〉 koji pripada filharmoničaru; sin. filharmoničarov |
filharmòničārka | im. ž. 〈G filharmòničārkē, DL filharmòničārki; mn. N filharmòničārke, G filharmòničārkā/filharmòničārkī〉 glazbenica koja svira u filharmoniji |
filharmòničārov | prid. 〈G filharmòničārova; ž. filharmòničārova, s. filharmòničārovo〉 usp. filharmoničarev |
filharmònija | im. ž. 〈G filharmònijē; mn. N filharmònije, G filharmònījā〉 glazb. simfonijski orkestar |
filharmònījskī | prid. 〈G filharmònījskōg(a); ž. filharmònījskā, s. filharmònījskō〉 koji se odnosi na filharmoniju [~ koncert] |
filijála | im. ž. 〈G filijálē; mn. N filijále, G filijálā〉 v. podružnica |
filìpika | im. ž. 〈G filìpikē, DL filìpici; mn. N filìpike, G filìpīkā〉 oštar govor u kojemu se koga ili što napada nazvan po govorima koje je atenski državnik Demosten uputio caru Filipu Makedonskom |
fȉlm | im. m. 〈G fȉlma; mn. N fȉlmovi, G fȉlmōvā〉 1. hist. tanka savitljiva prozirna vrpca osjetljiva na svjetlost na koju se snimaju slike s pomoću fotografskoga aparata ili kamere [uložiti ~ u aparat] 2. niz slika u pokretu, umjetničko djelo koje se prikazuje u kinima ili na televiziji [crtani ~; dokumentarni ~; igrani ~; nijemi ~] 3. 〈jd.〉 umjetnost i djelatnost proizvodnje istoimenih djela [baviti se filmom] ♦ puknuo je ~ komu izgubio je živce (strpljenje), burno je reagirao; taj ~ nećeš gledati to se neće dogoditi, od toga neće biti ništa; 〈to je〉 iz drugoga filma nešto sasvim drugo, potpuno drukčije |
fȉlmskī | prid. 〈G fȉlmskōg(a); ž. fȉlmskā, s. fȉlmskō〉 koji se odnosi na film [~ festival; filmska umjetnost] |
filodèndrōn | im. m. 〈G filodendróna; mn. G filodendróni, G filodendrónā〉 bot. vazdazelena biljka tropske Amerike i ukrasna sobna biljka širokih rupičastih listova |
filòksera | im. ž. 〈G filòkserē〉 zool. lisna uš, štetnik na vinovoj lozi |
filòzof | im. m. 〈G filòzofa, V fȉlozofe; mn. N filòzofi, G filòzōfā〉 stručnjak koji se bavi filozofijom; sin. mudroslovac zast. |
filozòfija | im. ž. 〈G filozòfijē〉 1. znanost koja proučava opće zakone razvoja prirode, društva i ljudskoga mišljenja; sin. mudroslovlje zast. 2. nastavni predmet u kojemu se uče temelji istoimene znanosti |
filòzofkinja | im. ž. 〈G filòzofkinjē; mn. N filòzofkinje, G filòzofkīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi filozofijom; sin. mudroslovka zast. |
filòzofskī | prid. 〈G filòzofskōg(a); ž. filòzofskā, s. filòzofskō〉 koji se odnosi na filozofe i filozofiju [~ fakultet]; sin. mudroslovni zast. |
fìltar | im. m. 〈G fìltra, I fìltrom; mn. N fìltri, G fȉltārā〉 v. pročišćivač |
fìlter | im. m. → filtar |
filtrácija | im. ž. 〈G filtrácijē; mn. N filtrácije, G filtrácījā〉 1. kem. odvajanje čvrstih od tekućih tvari uporabom pročišćivača; sin. (filtriranje) 2. v. pročišćavanje, pročišćivanje |
fìltrāt | im. m. 〈G filtráta; mn. G filtráti, G filtrátā〉 kem. tekućina filtracijom odvojena od čvrste tvari |
filtrírānje | im. s. 〈G filtrírānja; mn. N filtrírānja, G filtrírānjā〉 1. v. filtracija 2. v. pročišćavanje, pročišćivanje |