feròmōn

im. m. G feromóna; mn. N feromóni, G feromónā biol. organski spoj koji luče pojedini organizmi i koji služi sporazumijevanju unutar iste životinjske vrste

fȅs

im. m. G fèsa; mn. N fèsovi, G fȅsōvā kapa, obično crvene boje, dio muslimanske narodne nošnje

festìvāl

im. m. G festivála; mn. G festiváli, G festiválā niz povezanih svečanih priredaba, koncerata, kazališnih ili filmskih predstava [filmski ~]

festìvālskī

prid. G festìvālskōg(a); ž. festìvālskā, s. festìvālskō koji se odnosi na festival [festivalsko natjecanje]

fétus

im. m. G fétusa; mn. N fétusi, G fétūsā v. plod

fèud

im. m. G fèuda; mn. N fèudi, G fȅū pov. zemljišni posjed koji vazal dobiva od vladara uz određene obveze

feudálac

im. m. G feudálca, V fȅudālče; mn. N feudálci, G feùdālācā pov. posjednik feuda

feudálčev

prid. G feudálčeva; ž. feudálčeva, s. feudálčevo koji pripada feudalcu

feudalìzam

im. m. G feudalìzma pov. društveno uređenje koje čine tri staleža: nasljedno posjedničko plemstvo, svećenstvo i kmetovi

feùdālka

im. ž. G feùdālkē, DL feùdālki; mn. N feùdālke, G feùdālkā/feùdālkī posjednica feuda

fȅudālnī

prid. G fȅudālnōg(a); ž. fȅudālnā, s. fȅudālnō koji se odnosi na feudalizam [feudalno društvo]

fȉbula

im. ž. G fȉbulē; mn. N fȉbule, G fȉbūlā hist. igla koja se u antici upotrebljavala kao kopča za odjeću

fićùkati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. fićùkām, 3. l. mn. fićùkajū, imp. fìćùkāj, aor. fićùkah, imperf. fìćùkāh, prid. r. fićùkao, prid. t. fȉćukān razg. v. zviždukati

figúra

im. ž. G figúrē; mn. N figúre, G figúrā 1. pravi ili naslikani lik [drvena ~; figure na slici] 2. v. stas 3. zadana kretnja u plesu, umjetničkome klizanju i sl. [izvoditi figure] 4. šh. predmet koji se pomiče po šahovskoj ploči prema pravilima igre  pjesnička ~ knjiž. književni ukras

figùrica

im. ž. G figùricē; mn. N figùrice, G figùrīcā um. mala figura

fijáker

im. m. G fijákera, I fijákerom; mn. N fijákeri, G fijákērā kočija s rasklopnim krovom koja prevozi putnike

fȉjū

usk. 1. oponaša zviždanje (najčešće vjetra ili metka) 2. označuje nagli prolaz poput vjetra ili metka [Fiju, projurio je kroz sobu!]

fijúkati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. fìjūčē, 3. l. mn. fìjūčū, aor. 3. l. jd. fijúka, imperf. 3. l. jd. fìjūkāše, prid. r. fijúkao oponašati zvuk jakoga vjetra ili metka

fìkcija

im. ž. G fìkcijē 1. v. izmišljotina 2. v. privid

fȉksan

prid. G fȉksna; odr. fȉksnī, G fȉksnōg(a); ž. fȉksnā, s. fȉksnō 1. koji je određen, čvrst 2. koji se ne može prenijeti; sin. neprenosiv; ant. prenosiv

fȉktīvan

prid. G fȉktīvna; odr. fȉktīvnī, G fȉktīvnōg(a); ž. fȉktīvna, s. fȉktīvno; komp. fiktìvnijī v. nepostojeći

fȉkus

im. m. G fȉkusa; mn. N fȉkusi, G fȉkūsā bot. vazdazelena drvenasta visoka indokineska prašumska biljka i ukrasna sobna biljka mesnatih listova

filatèlija

im. ž. G filatèlijē sustavno skupljanje poštanskih maraka

filatèlist

im. m. G filatèlista, V filatèlistu; mn. N filatèlisti, G filatèlīstā osoba koja se bavi filatelijom

filatèlistica

im. ž. G filatèlisticē; mn. N filatèlistice, G filatèlistīcā žena koja se bavi filatelijom

filatèlističin

prid. G filatèlističina; ž. filatèlističina, s. filatèlističino koji pripada filatelistici

filatelìstičkī

prid. G filatelìstičkōg(a); ž. filatelìstičkā, s. filatelìstičkō koji se odnosi na filateliste i filateliju

filharmòničār

im. m. G filharmòničāra, V filharmòničāru/filharmòničāre; mn. N filharmòničāri, G filharmòničārā glazbenik koji svira u filharmoniji

filharmòničārev

prid. G filharmòničāreva; ž. filharmòničāreva, s. filharmòničārevo koji pripada filharmoničaru; sin. filharmoničarov

filharmòničārka

im. ž. G filharmòničārkē, DL filharmòničārki; mn. N filharmòničārke, G filharmòničārkā/filharmòničārkī glazbenica koja svira u filharmoniji

filharmòničārov

prid. G filharmòničārova; ž. filharmòničārova, s. filharmòničārovo usp. filharmoničarev

filharmònija

im. ž. G filharmònijē; mn. N filharmònije, G filharmònījā glazb. simfonijski orkestar

filharmònījskī

prid. G filharmònījskōg(a); ž. filharmònījskā, s. filharmònījskō koji se odnosi na filharmoniju [~ koncert]

filijála

im. ž. G filijálē; mn. N filijále, G filijálā v. podružnica

filìpika

im. ž. G filìpikē, DL filìpici; mn. N filìpike, G filìpīkā oštar govor u kojemu se koga ili što napada nazvan po govorima koje je atenski državnik Demosten uputio caru Filipu Makedonskom

fȉlm

im. m. G fȉlma; mn. N fȉlmovi, G fȉlmōvā 1. hist. tanka savitljiva prozirna vrpca osjetljiva na svjetlost na koju se snimaju slike s pomoću fotografskoga aparata ili kamere [uložiti ~ u aparat] 2. niz slika u pokretu, umjetničko djelo koje se prikazuje u kinima ili na televiziji [crtani ~; dokumentarni ~; igrani ~; nijemi ~] 3. jd. umjetnost i djelatnost proizvodnje istoimenih djela [baviti se filmom] ♦ puknuo je ~ komu izgubio je živce (strpljenje), burno je reagirao; taj ~ nećeš gledati to se neće dogoditi, od toga neće biti ništa; to je iz drugoga filma nešto sasvim drugo, potpuno drukčije

fȉlmskī

prid. G fȉlmskōg(a); ž. fȉlmskā, s. fȉlmskō koji se odnosi na film [~ festival; filmska umjetnost]

filodèndrōn

im. m. G filodendróna; mn. G filodendróni, G filodendrónā bot. vazdazelena biljka tropske Amerike i ukrasna sobna biljka širokih rupičastih listova

filòksera

im. ž. G filòkserē zool. lisna uš, štetnik na vinovoj lozi

filòzof

im. m. G filòzofa, V fȉlozofe; mn. N filòzofi, G filòzōfā stručnjak koji se bavi filozofijom; sin. mudroslovac zast.

filozòfija

im. ž. G filozòfijē 1. znanost koja proučava opće zakone razvoja prirode, društva i ljudskoga mišljenja; sin. mudroslovlje zast. 2. nastavni predmet u kojemu se uče temelji istoimene znanosti

filòzofkinja

im. ž. G filòzofkinjē; mn. N filòzofkinje, G filòzofkīnjā stručnjakinja koja se bavi filozofijom; sin. mudroslovka zast.

filòzofskī

prid. G filòzofskōg(a); ž. filòzofskā, s. filòzofskō koji se odnosi na filozofe i filozofiju [~ fakultet]; sin. mudroslovni zast.

fìltar

im. m. G fìltra, I fìltrom; mn. N fìltri, G fȉltārā v. pročišćivač

fìlter

im. m. filtar

filtrácija

im. ž. G filtrácijē; mn. N filtrácije, G filtrácījā 1. kem. odvajanje čvrstih od tekućih tvari uporabom pročišćivača; sin. (filtriranje) 2. v. pročišćavanje, pročišćivanje

fìltrāt

im. m. G filtráta; mn. G filtráti, G filtrátā kem. tekućina filtracijom odvojena od čvrste tvari

filtrírānje

im. s. G filtrírānja; mn. N filtrírānja, G filtrírānjā 1. v. filtracija 2. v. pročišćavanje, pročišćivanje

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga