feròmōn

im. m. 〈G feromóna; mn. N feromóni, G feromónā〉 biol. organski spoj koji luče pojedini organizmi i koji služi sporazumijevanju unutar iste životinjske vrste

fȅs

im. m. 〈G fèsa; mn. N fèsovi, G fȅsōvā〉 kapa, obično crvene boje, dio muslimanske narodne nošnje

festìvāl

im. m. 〈G festivála; mn. G festiváli, G festiválā〉 niz povezanih svečanih priredaba, koncerata, kazališnih ili filmskih predstava [filmski ~]

festìvālskī

prid. 〈G festìvālskōg(a); ž. festìvālskā, s. festìvālskō〉 koji se odnosi na festival [festivalsko natjecanje]

fétus

im. m. 〈G fétusa; mn. N fétusi, G fétūsā〉 v. plod

fèud

im. m. 〈G fèuda; mn. N fèudi, G fȅūdā〉 pov. zemljišni posjed koji vazal dobiva od vladara uz određene obveze

feudálac

im. m. 〈G feudálca, V fȅudālče; mn. N feudálci, G feùdālācā〉 pov. posjednik feuda

feudálčev

prid. 〈G feudálčeva; ž. feudálčeva, s. feudálčevo〉 koji pripada feudalcu

feudalìzam

im. m. 〈G feudalìzma〉 pov. društveno uređenje koje čine tri staleža: nasljedno posjedničko plemstvo, svećenstvo i kmetovi

feùdālka

im. ž. 〈G feùdālkē, DL feùdālki; mn. N feùdālke, G feùdālkā/feùdālkī〉 posjednica feuda

fȅudālnī

prid. 〈G fȅudālnōg(a); ž. fȅudālnā, s. fȅudālnō〉 koji se odnosi na feudalizam [feudalno društvo]

fȉbula

im. ž. 〈G fȉbulē; mn. N fȉbule, G fȉbūlā〉 hist. igla koja se u antici upotrebljavala kao kopča za odjeću

fićùkati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. fićùkām, 3. l. mn. fićùkajū, imp. fìćùkāj, aor. fićùkah, imperf. fìćùkāh, prid. r. fićùkao, prid. t. fȉćukān〉 razg. v. zviždukati

figúra

im. ž. 〈G figúrē; mn. N figúre, G figúrā〉 1. pravi ili naslikani lik [drvena ~; figure na slici] 2. v. stas 3. zadana kretnja u plesu, umjetničkome klizanju i sl. [izvoditi figure] 4. šh. predmet koji se pomiče po šahovskoj ploči prema pravilima igre ◇ pjesnička ~ knjiž. književni ukras

figùrica

im. ž. 〈G figùricē; mn. N figùrice, G figùrīcā〉 um. mala figura

fijáker

im. m. 〈G fijákera, I fijákerom; mn. N fijákeri, G fijákērā〉 kočija s rasklopnim krovom koja prevozi putnike

fȉjū

usk. 1. oponaša zviždanje (najčešće vjetra ili metka) 2. označuje nagli prolaz poput vjetra ili metka [Fiju, projurio je kroz sobu!]

fijúkati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. fìjūčē, 3. l. mn. fìjūčū, aor. 3. l. jd. fijúka, imperf. 3. l. jd. fìjūkāše, prid. r. fijúkao〉 oponašati zvuk jakoga vjetra ili metka

fìkcija

im. ž. 〈G fìkcijē〉 1. v. izmišljotina 2. v. privid

fȉksan

prid. 〈G fȉksna; odr. fȉksnī, G fȉksnōg(a); ž. fȉksnā, s. fȉksnō〉 1. koji je određen, čvrst 2. koji se ne može prenijeti; sin. neprenosiv; ant. prenosiv

fȉktīvan

prid. 〈G fȉktīvna; odr. fȉktīvnī, G fȉktīvnōg(a); ž. fȉktīvna, s. fȉktīvno; komp. fiktìvnijī〉 v. nepostojeći

fȉkus

im. m. 〈G fȉkusa; mn. N fȉkusi, G fȉkūsā〉 bot. vazdazelena drvenasta visoka indokineska prašumska biljka i ukrasna sobna biljka mesnatih listova

filatèlija

im. ž. 〈G filatèlijē〉 sustavno skupljanje poštanskih maraka

filatèlist

im. m. 〈G filatèlista, V filatèlistu; mn. N filatèlisti, G filatèlīstā〉 osoba koja se bavi filatelijom

filatèlistica

im. ž. 〈G filatèlisticē; mn. N filatèlistice, G filatèlistīcā〉 žena koja se bavi filatelijom

filatèlističin

prid. 〈G filatèlističina; ž. filatèlističina, s. filatèlističino〉 koji pripada filatelistici

filatelìstičkī

prid. 〈G filatelìstičkōg(a); ž. filatelìstičkā, s. filatelìstičkō〉 koji se odnosi na filateliste i filateliju

filharmòničār

im. m. 〈G filharmòničāra, V filharmòničāru/filharmòničāre; mn. N filharmòničāri, G filharmòničārā〉 glazbenik koji svira u filharmoniji

filharmòničārev

prid. 〈G filharmòničāreva; ž. filharmòničāreva, s. filharmòničārevo〉 koji pripada filharmoničaru; sin. filharmoničarov

filharmòničārka

im. ž. 〈G filharmòničārkē, DL filharmòničārki; mn. N filharmòničārke, G filharmòničārkā/filharmòničārkī〉 glazbenica koja svira u filharmoniji

filharmòničārov

prid. 〈G filharmòničārova; ž. filharmòničārova, s. filharmòničārovo〉 usp. filharmoničarev

filharmònija

im. ž. 〈G filharmònijē; mn. N filharmònije, G filharmònījā〉 glazb. simfonijski orkestar

filharmònījskī

prid. 〈G filharmònījskōg(a); ž. filharmònījskā, s. filharmònījskō〉 koji se odnosi na filharmoniju [~ koncert]

filijála

im. ž. 〈G filijálē; mn. N filijále, G filijálā〉 v. podružnica

filìpika

im. ž. 〈G filìpikē, DL filìpici; mn. N filìpike, G filìpīkā〉 oštar govor u kojemu se koga ili što napada nazvan po govorima koje je atenski državnik Demosten uputio caru Filipu Makedonskom

fȉlm

im. m. 〈G fȉlma; mn. N fȉlmovi, G fȉlmōvā〉 1. hist. tanka savitljiva prozirna vrpca osjetljiva na svjetlost na koju se snimaju slike s pomoću fotografskoga aparata ili kamere [uložiti ~ u aparat] 2. niz slika u pokretu, umjetničko djelo koje se prikazuje u kinima ili na televiziji [crtani ~; dokumentarni ~; igrani ~; nijemi ~] 3. 〈jd.〉 umjetnost i djelatnost proizvodnje istoimenih djela [baviti se filmom] ♦ puknuo je ~ komu izgubio je živce (strpljenje), burno je reagirao; taj ~ nećeš gledati to se neće dogoditi, od toga neće biti ništa; 〈to je〉 iz drugoga filma nešto sasvim drugo, potpuno drukčije

fȉlmskī

prid. 〈G fȉlmskōg(a); ž. fȉlmskā, s. fȉlmskō〉 koji se odnosi na film [~ festival; filmska umjetnost]

filodèndrōn

im. m. 〈G filodendróna; mn. G filodendróni, G filodendrónā〉 bot. vazdazelena biljka tropske Amerike i ukrasna sobna biljka širokih rupičastih listova

filòksera

im. ž. 〈G filòkserē〉 zool. lisna uš, štetnik na vinovoj lozi

filòzof

im. m. 〈G filòzofa, V fȉlozofe; mn. N filòzofi, G filòzōfā〉 stručnjak koji se bavi filozofijom; sin. mudroslovac zast.

filozòfija

im. ž. 〈G filozòfijē〉 1. znanost koja proučava opće zakone razvoja prirode, društva i ljudskoga mišljenja; sin. mudroslovlje zast. 2. nastavni predmet u kojemu se uče temelji istoimene znanosti

filòzofkinja

im. ž. 〈G filòzofkinjē; mn. N filòzofkinje, G filòzofkīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi filozofijom; sin. mudroslovka zast.

filòzofskī

prid. 〈G filòzofskōg(a); ž. filòzofskā, s. filòzofskō〉 koji se odnosi na filozofe i filozofiju [~ fakultet]; sin. mudroslovni zast.

fìltar

im. m. 〈G fìltra, I fìltrom; mn. N fìltri, G fȉltārā〉 v. pročišćivač

fìlter

im. m. → filtar

filtrácija

im. ž. 〈G filtrácijē; mn. N filtrácije, G filtrácījā〉 1. kem. odvajanje čvrstih od tekućih tvari uporabom pročišćivača; sin. (filtriranje) 2. v. pročišćavanje, pročišćivanje

fìltrāt

im. m. 〈G filtráta; mn. G filtráti, G filtrátā〉 kem. tekućina filtracijom odvojena od čvrste tvari

filtrírānje

im. s. 〈G filtrírānja; mn. N filtrírānja, G filtrírānjā〉 1. v. filtracija 2. v. pročišćavanje, pročišćivanje

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga