g | im. s. 〈neskl.〉 jedanaesto slovo hrvatske abecede |
g | im. m. 〈neskl.〉 mekonepčani zaporni šumni zvučni suglasnik |
g | oznaka za gram |
g. | 1. kratica za godinu; sin. god. 2. kratica za gospodin; sin. gosp. |
ga | |
gácati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gȃcām, 3. l. mn. gácajū, imp. gȃcāj, aor. gácah, imperf. gȃcāh, prid. r. gácao〉 hodati ili gaziti po žitkome ili mokrome tlu [~ po blatu] |
gàčac | im. m. 〈G gàčca; mn. N gàčci, G gȁčācā〉 zool. ptica iz roda gavrana, sjajna crnoplava perja i tanka sivocrna kljuna |
gȁće | im. pl. t. ž. 〈G gȃćā〉 donje rublje koji se nosi na golome donjem dijelu tijela, ispod druge odjeće, a navlači se preko nogu [duge ~; kratke ~] ♦ napuniti ~ 〈od straha〉 jako se prestrašiti; nositi ~ na štapu biti materijalno upropašten, bez imovine, osiromašen; ostati bez gaća sve izgubiti, ostati bez ičega, materijalno propasti; tresu se komu ~ 〈od straha〉 boji se tko, kukavica je tko, plašljiv (uplašen) je tko |
gȁd | im. m. 〈G gȁda; mn. N gȁdovi, G gȁdōvā〉 podmukla, pokvarena, nepoštena osoba; sin. podlac, pokvarenjak |
gȁdan | |
gȁditi | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gȁdīm, 3. l. mn. gȁdē, imp. gȁdi, aor. gȁdih, imperf. gȁđāh, prid. r. gȁdio, prid. t. gȁđen〉 izazivati u koga osjećaj odvratnosti i odbojnosti [~ komu jelo] • gȁditi se 〈povr.〉 osjećati odvratnost i odbojnost prema komu ili čemu [Gadi mu se hrana.] |
gàdljiv | prid. 〈G gàdljiva; odr. gàdljivī, G gàdljivōg(a); ž. gàdljiva, s. gàdljivo; komp. gadljìvijī〉 1. koji je sklon gađenju, kojemu se često što gadi [Jako je gadljiv.] 2. koji izaziva osjećaj odvratnosti, gađenja ili mučnine [~ postupak] |
gàdljivōst | im. ž. 〈G gàdljivosti, I gàdljivošću/gàdljivosti〉 osobina onoga koji je gadljiv ili svojstvo onoga što je gadljivo |
gȁdōst | im. ž. 〈G gȁdosti, I gȁdošću/gȁdosti; mn. N gȁdosti, G gȁdostī〉 nečastan, nemoralan postupak |
gáđānje | im. s. 〈G gáđānja; mn. N gáđānja, G gáđānjā〉 nastojanje da se pogodi cilj; sin. ciljanje |
gáđati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gȃđām, 3. l. mn. gáđajū, imp. gȃđāj, aor. gáđah, imperf. gȃđāh, prid. r. gáđao, prid. t. gȃđān〉 nastojati pogoditi cilj [~ metu; ~ iz puške]; sin. ciljati • gáđati se 〈povr.〉 gađati jedan drugoga, biti jedan drugomu cilj koji se nastoji pogoditi [~ se grudama] |
gȁđēnje | im. s. 〈G gȁđēnja〉 osjećaj odvratnosti i odbojnosti prema komu ili čemu |
gàelskī | prid. 〈G gàelskōg(a); ž. gàelskā, s. gàelskō〉 1. koji se odnosi na Škote koji govore keltskim jezikom 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jedan od službenih regionalnih jezika u Škotskoj i narodni jezik Škota koji pripada keltskim jezicima; sin. (škotski) |
gȃj | im. m. 〈G gája; mn. N gájevi, G gájēvā〉 mlada šuma; sin. lug¹, šumarak |
gàjdāš | im. m. 〈G gajdáša, V gȁjdāšu; mn. N gajdáši, G gajdášā〉 glazbenik koji svira gajde |
gajdàšica | im. ž. 〈G gajdàšicē; mn. N gajdàšice, G gajdàšīcā〉 glazbenica koja svira gajde |
gajdàšičin | prid. 〈G gajdàšičina; ž. gajdàšičina, s. gajdàšičino〉 koji pripada gajdašici |
gȃjde | im. pl. t. ž. 〈G gȃjdā/gȃjdī〉 folk., glazb. puhaće narodno glazbalo koje se sastoji od mijeha i svirale s cijevima |
gàjeta | im. ž. 〈G gàjetē; mn. N gàjete, G gȁjētā〉 pom. čamac zaobljena trupa duljine od šest do dvanaest metara |
gàjica | im. ž. 〈G gàjicē〉 jez. hrvatsko latinično pismo koje je predložio hrvatski književnik Ljudevit Gaj u 19. st., uz manje izmjene upotrebljava se i danas |
gákānje | im. s. 〈G gákānja〉 glasanje glasom koji podsjeća na ga-ga |
gákati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. gȃčē, 3. l. mn. gȃčū, aor. 3. l. jd. gáka, imperf. 3. l. jd. gȃkāše, prid. r. gákao〉 glasati se glasom koji podsjeća na ga-ga [Guska gače.]; vidski parnjak: gaknuti |
gáknuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gȃknē, 3. l. mn. gȃknū, aor. 3. l. jd. gȃknū, prid. r. gáknuo〉 oglasiti se glasom koji podsjeća na ga-ga; vidski parnjak: gakati |
galàktičkī | prid. 〈G galàktičkōg(a); ž. galàktičkā, s. galàktičkō〉 koji se odnosi na galaktiku [~ sustav] |
galàktika | im. ž. 〈G galàktikē, DL galàktici; mn. N galàktike, G galàktīkā〉 astr. zvjezdani sustav sastavljen od zvijezda, prašine i plina koje na okupu drži gravitacijsko privlačenje |
galáma | |
galámiti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gàlāmīm, 3. l. mn. gàlāmē, imp. galámi, aor. galámih, prid. r. galámio〉 proizvoditi galamu |
galàntan | prid. 〈G galàntna; odr. galàntnī, G galàntnōg(a); ž. galàntna, s. galàntno; komp. galàntnijī〉 koji je pažljiv, uglađen, otmjen ili darežljiv u društvu |
galantèrija | im. ž. 〈G galantèrijē; mn. N galantèrije, G galantèrījā〉 1. 〈jd.〉 sitni ukrasni predmeti od kože, plastike ili kovine 2. prodavaonica istoimenih predmeta |
gȁlēb | im. m. 〈G gȁlēba; mn. N gȁlebovi/gȁlēbi, G gȁlebōvā/gȁlēbā〉 zool. ptica močvarica bjelosive boje i snažnoga kljuna koja živi uz more ili slatku vodu [srebrnasti ~] |
galèrija | im. ž. 〈G galèrijē; mn. N galèrije, G galèrījā〉 1. lik. javni prostor u kojemu se izlažu, a katkad i prodaju umjetnička djela 2. kaz. najviši dio gledališta s više redova mjesta za sjedenje i stajanje |
galèrījskī | prid. 〈G galèrījskōg(a); ž. galèrījskā, s. galèrījskō〉 koji se odnosi na galeriju [~ prostor] |
gȁlica | im. ž. 〈G gȁlicē; mn. N gȁlice, G gȁlīcā〉 1. 〈jd.〉 kem. hidratizirani kristalni sulfat nekih kovina ◇ bijela ~ cinkov sulfat; crvena ~ kobaltov sulfat; modra ~ bakrov sulfat; zelena ~ željezov sulfat 2. zool. ptica iz porodice vrana sjajna crnoplava perja, crvenih nogu i žuta ili crvena kljuna [crvenokljuna ~; žutokljuna ~] |
galicìzam | im. m. 〈G galicìzma; mn. N galicìzmi, G galicìzāmā〉 jez. riječ francuskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu |
gàlija | im. ž. 〈G gàlijē; mn. N gàlije, G gȁlījā〉 hist. trgovački i ratni brod na vesla s pomoćnim jedrom |
galìjot | im. m. 〈G galìjota; mn. N galìjoti, G galìjōtā〉 hist. veslač na galiji, obično rob ili zatvorenik u okovima |
gàlop | im. m. 〈G gàlopa〉 najbrže prirodno kretanje konja i nekih drugih kopitara |
galopírati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. galòpīrām, 3. l. mn. galopírajū, imp. galòpīrāj, aor. galopírah, imperf. galòpīrāh, prid. r. galopírao〉 1. jahati u galopu [Jahač galopira na crnome konju.] 2. kretati se u galopu [Konj galopira stazom.] |
gȁmād | zb. im. ž. 〈G gȁmādi〉 1. štetni i nepoželjni kukci, npr. žohari, stjenice 2. pren. nepošteni, bezvrijedni ljudi koji izazivaju gađenje |
gamèta | im. ž. 〈G gamètē; mn. N gamètē, G gamétā〉 biol. zrela spolna stanica |
gametòfīt | im. m. 〈G gametofíta; mn. N gametofíti, G gametofítā〉 bot. spolna generacija u biljaka kod kojih postoji izmjena generacija |
gánga | im. ž. 〈G gángē; mn. N gánge, G gángā〉 folk., glazb. momačka dvoglasna narodna pjesma u deseteračkim dvostisima koja se pjeva u zapadnoj i dijelu istočne Hercegovine, u jugozapadnoj Bosni, Imotskoj krajini i dijelu Donje Neretve |
gàngānje | im. s. 〈G gàngānja〉 pjevanje gange |