g

im. s. neskl. jedanaesto slovo hrvatske abecede

g

im. m. neskl. mekonepčani zaporni šumni zvučni suglasnik

g

oznaka za gram

g.

1. kratica za godinu; sin. god. 2. kratica za gospodin; sin. gosp.

ga

os. zam. GA 1. v. pod on 2. v. pod ono

gácati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. gȃcām, 3. l. mn. gácajū, imp. gȃcāj, aor. gácah, imperf. gȃcāh, prid. r. gácao hodati ili gaziti po žitkome ili mokrome tlu [~ po blatu]

gàčac

im. m. G gàčca; mn. N gàčci, G gȁčā zool. ptica iz roda gavrana, sjajna crnoplava perja i tanka sivocrna kljuna

gȁće

im. pl. t. ž. G gȃćā donje rublje koji se nosi na golome donjem dijelu tijela, ispod druge odjeće, a navlači se preko nogu [duge ~; kratke ~] ♦ napuniti ~ od straha jako se prestrašiti; nositi ~ na štapu biti materijalno upropašten, bez imovine, osiromašen; ostati bez gaća sve izgubiti, ostati bez ičega, materijalno propasti; tresu se komu ~ od straha boji se tko, kukavica je tko, plašljiv (uplašen) je tko

gȁd

im. m. G gȁda; mn. N gȁdovi, G gȁdōvā podmukla, pokvarena, nepoštena osoba; sin. podlac, pokvarenjak

gȁdan

prid. G gàdna; odr. gàdnī, G gàdnōg(a); ž. gàdna, s. gȁdno; komp. gàdnijī 1. koji izaziva gađenje ili odbojnost [~ smrad]; sin. ogavan, oduran, odvratan 2. a. pren. koji je jako težak ili neugodan [~ posao] b. koji izaziva strah [~ protivnik]

gȁditi

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. gȁdīm, 3. l. mn. gȁ, imp. gȁdi, aor. gȁdih, imperf. gȁđāh, prid. r. gȁdio, prid. t. gȁđen izazivati u koga osjećaj odvratnosti i odbojnosti [~ komu jelo] • gȁditi se povr. osjećati odvratnost i odbojnost prema komu ili čemu [Gadi mu se hrana.]

gàdljiv

prid. G gàdljiva; odr. gàdljivī, G gàdljivōg(a); ž. gàdljiva, s. gàdljivo; komp. gadljìvijī 1. koji je sklon gađenju, kojemu se često što gadi [Jako je gadljiv.] 2. koji izaziva osjećaj odvratnosti, gađenja ili mučnine [~ postupak]

gàdljivōst

im. ž. G gàdljivosti, I gàdljivošću/gàdljivosti osobina onoga koji je gadljiv ili svojstvo onoga što je gadljivo

gȁdōst

im. ž. G gȁdosti, I gȁdošću/gȁdosti; mn. N gȁdosti, G gȁdostī nečastan, nemoralan postupak

gáđānje

im. s. G gáđānja; mn. N gáđānja, G gáđānjā nastojanje da se pogodi cilj; sin. ciljanje

gáđati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. gȃđām, 3. l. mn. gáđajū, imp. gȃđāj, aor. gáđah, imperf. gȃđāh, prid. r. gáđao, prid. t. gȃđān nastojati pogoditi cilj [~ metu; ~ iz puške]; sin. ciljati • gáđati se povr. gađati jedan drugoga, biti jedan drugomu cilj koji se nastoji pogoditi [~ se grudama]

gȁđēnje

im. s. G gȁđēnja osjećaj odvratnosti i odbojnosti prema komu ili čemu

gàelskī

prid. G gàelskōg(a); ž. gàelskā, s. gàelskō 1. koji se odnosi na Škote koji govore keltskim jezikom 2. u im. funkciji jd. m. jedan od službenih regionalnih jezika u Škotskoj i narodni jezik Škota koji pripada keltskim jezicima; sin. (škotski)

gȃj

im. m. G gája; mn. N gájevi, G gájēvā mlada šuma; sin. lug¹, šumarak

gàjdāš

im. m. G gajdáša, V gȁjdāšu; mn. N gajdáši, G gajdášā glazbenik koji svira gajde

gajdàšica

im. ž. G gajdàšicē; mn. N gajdàšice, G gajdàšīcā glazbenica koja svira gajde

gajdàšičin

prid. G gajdàšičina; ž. gajdàšičina, s. gajdàšičino koji pripada gajdašici

gȃjde

im. pl. t. ž. G gȃjdā/gȃjdī folk., glazb. puhaće narodno glazbalo koje se sastoji od mijeha i svirale s cijevima

gàjeta

im. ž. G gàjetē; mn. N gàjete, G gȁjētā pom. čamac zaobljena trupa duljine od šest do dvanaest metara

gàjica

im. ž. G gàjicē jez. hrvatsko latinično pismo koje je predložio hrvatski književnik Ljudevit Gaj u 19. st., uz manje izmjene upotrebljava se i danas

gákānje

im. s. G gákānja glasanje glasom koji podsjeća na ga-ga

gákati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. gȃčē, 3. l. mn. gȃčū, aor. 3. l. jd. gáka, imperf. 3. l. jd. gȃkāše, prid. r. gákao glasati se glasom koji podsjeća na ga-ga [Guska gače.]; vidski parnjak: gaknuti

gáknuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. gȃknē, 3. l. mn. gȃknū, aor. 3. l. jd. gȃknū, prid. r. gáknuo oglasiti se glasom koji podsjeća na ga-ga; vidski parnjak: gakati

galàktičkī

prid. G galàktičkōg(a); ž. galàktičkā, s. galàktičkō koji se odnosi na galaktiku [~ sustav]

galàktika

im. ž. G galàktikē, DL galàktici; mn. N galàktike, G galàktīkā astr. zvjezdani sustav sastavljen od zvijezda, prašine i plina koje na okupu drži gravitacijsko privlačenje

galáma

im. ž. G galámē; mn. N galáme, G galámā buka koja nastaje kad mnogo ljudi istodobno viče ili glasno govori [~ na školskome dvorištu; dosta te galame]; sin. dreka, graja, vika, vikanje

galámiti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. gàlāmīm, 3. l. mn. gàlāmē, imp. galámi, aor. galámih, prid. r. galámio proizvoditi galamu

galàntan

prid. G galàntna; odr. galàntnī, G galàntnōg(a); ž. galàntna, s. galàntno; komp. galàntnijī koji je pažljiv, uglađen, otmjen ili darežljiv u društvu

galantèrija

im. ž. G galantèrijē; mn. N galantèrije, G galantèrījā 1. jd. sitni ukrasni predmeti od kože, plastike ili kovine 2. prodavaonica istoimenih predmeta

gȁlēb

im. m. G gȁlēba; mn. N gȁlebovi/gȁlēbi, G gȁlebōvā/gȁlēbā zool. ptica močvarica bjelosive boje i snažnoga kljuna koja živi uz more ili slatku vodu [srebrnasti ~]

galèrija

im. ž. G galèrijē; mn. N galèrije, G galèrījā 1. lik. javni prostor u kojemu se izlažu, a katkad i prodaju umjetnička djela 2. kaz. najviši dio gledališta s više redova mjesta za sjedenje i stajanje

galèrījskī

prid. G galèrījskōg(a); ž. galèrījskā, s. galèrījskō koji se odnosi na galeriju [~ prostor]

gȁlica

im. ž. G gȁlicē; mn. N gȁlice, G gȁlīcā 1. jd. kem. hidratizirani kristalni sulfat nekih kovina  bijela ~ cinkov sulfat; crvena ~ kobaltov sulfat; modra ~ bakrov sulfat; zelena ~ željezov sulfat 2. zool. ptica iz porodice vrana sjajna crnoplava perja, crvenih nogu i žuta ili crvena kljuna [crvenokljuna ~; žutokljuna ~]

galicìzam

im. m. G galicìzma; mn. N galicìzmi, G galicìzāmā jez. riječ francuskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

gàlija

im. ž. G gàlijē; mn. N gàlije, G gȁlījā hist. trgovački i ratni brod na vesla s pomoćnim jedrom

galìjot

im. m. G galìjota; mn. N galìjoti, G galìjōtā hist. veslač na galiji, obično rob ili zatvorenik u okovima

gàlop

im. m. G gàlopa najbrže prirodno kretanje konja i nekih drugih kopitara

galopírati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. galòpīrām, 3. l. mn. galopírajū, imp. galòpīrāj, aor. galopírah, imperf. galòpīrāh, prid. r. galopírao 1. jahati u galopu [Jahač galopira na crnome konju.] 2. kretati se u galopu [Konj galopira stazom.]

gȁmād

zb. im. ž. G gȁmādi 1. štetni i nepoželjni kukci, npr. žohari, stjenice 2. pren. nepošteni, bezvrijedni ljudi koji izazivaju gađenje

gamèta

im. ž. G gamètē; mn. N gamètē, G gamétā biol. zrela spolna stanica

gametòfīt

im. m. G gametofíta; mn. N gametofíti, G gametofítā bot. spolna generacija u biljaka kod kojih postoji izmjena generacija

gánga

im. ž. G gángē; mn. N gánge, G gángā folk., glazb. momačka dvoglasna narodna pjesma u deseteračkim dvostisima koja se pjeva u zapadnoj i dijelu istočne Hercegovine, u jugozapadnoj Bosni, Imotskoj krajini i dijelu Donje Neretve

gàngānje

im. s. G gàngānja pjevanje gange

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga