im. m. 〈G gȉgabajta; mn. N gȉgabajti, G gȉgabājtā〉 inform. jedinica za količinu podataka, milijardu bajtova (GB)

im. m. 〈G gìganta; mn. N gìganti, G gìganātā〉 1. 〈mn.〉 (Gìganti) mit. Gejini sinovi divovskoga stasa koji su umjesto nogu imali zmijski rep 2. pren. čovjek natprosječno velika tijela i snage

prid. 〈G gìgantskōg(a); ž. gìgantskā, s. gìgantskō〉 koji je natprosječno velik [~ razmjeri]

im. ž. 〈G gȉldē; mn. N gȉlde, G gȋldā〉 pov. udruženje trgovaca, obrtnika, seljaka itd. nastalo u srednjemu vijeku radi zaštite zajedničke koristi

im. ž. 〈G gìljotinē; mn. N gìljotine, G gìljotīnā〉 hist. naprava za provedbu smrtne kazne odsijecanjem glave koja je bila u uporabi u Francuskoj od 1792. do 1981.

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gimnastìcīrām, 3. l. mn. gimnasticírajū, imp. gimnastìcīrāj, aor. gimnasticírah, imperf. gimnastìcīrāh, prid. r. gimnasticírao〉 raditi gimnastičke vježbe; sin. gombati se zast.

im. m. 〈G gimnàstičāra, V gimnàstičāru/gimnàstičāre; mn. N gimnàstičāri, G gimnàstičārā〉 osoba koja se bavi gimnastikom

prid. 〈G gimnàstičāreva; ž. gimnàstičāreva, s. gimnàstičārevo〉 koji pripada gimnastičaru; sin. gimnastičarov

im. ž. 〈G gimnàstičārkē, DL gimnàstičārki; mn. N gimnàstičārke, G gimnàstičārkā/gimnàstičārkī〉 žena koja se bavi gimnastikom

prid. 〈G gimnàstičārova; ž. gimnàstičārova, s. gimnàstičārovo〉 usp. gimnastičarev

prid. 〈G gimnàstičkōg(a); ž. gimnàstičkā, s. gimnàstičkō〉 koji se odnosi na gimnastiku [gimnastička dvorana]

im. ž. 〈G gimnàstikē, DL gimnàstici〉 1. sp. natjecateljska disciplina koja kombinira motoričke vještine i sposobnosti i uključuje sustav vježba na podu i na napravama [umjetnička ~; ritmička ~] 2. vježbanje tijela [sat gimnastike]; sin. gombanje zast., tjelovježba

im. ž. 〈G gìmnāzijē; mn. N gìmnāzije, G gìmnāzījā〉 1. srednja škola koja pruža opće obrazovanje i priprema učenike za nastavak školovanja na fakultetu [klasična ~; matematička ~] 2. zgrada u kojoj je smještena istoimena ustanova

im. m. 〈G gimnazijálca, V gȉmnazijālče; mn. N gimnazijálci, G gimnazìjālācā〉 učenik gimnazije

prid. 〈G gimnazijálčeva; ž. gimnazijálčeva, s. gimnazijálčevo〉 koji pripada gimnazijalcu

im. ž. 〈G gimnazìjālkē, DL gimnazìjālki; mn. N gimnazìjālke, G gimnzìjālkā/gimnazìjālkī〉 učenica gimnazije

prid. 〈G gìmnāzījskōg(a); ž. gìmnāzījskā, s. gìmnāzījskō〉 koji se odnosi na gimnaziju [~ program]

im. m. 〈G ginekològa, V ginekòlože; mn. N ginekòlozi, G ginekòlōgā〉 liječnik koji se bavi ginekologijom

im. ž. 〈G ginekològijē〉 med. grana medicine koja se bavi bolestima i poremećajima ženskih spolnih organa

im. ž. 〈G ginekòloginjē; mn. N ginekòloginje, G ginekòlogīnjā〉 liječnica koja se bavi ginekologijom

prid. 〈G ginekòloškōg(a); ž. ginekòloškā, s. ginekòloškō〉 koji se odnosi na ginekologe i ginekologiju [~ pregled]

im. m. 〈G gínka; mn. N gínki, G gȋnkā〉 bot. jedna od najprimitivnijih golosjemenjača koja se uzgaja kao ukrasno listopadno drvo, obično visoko, snažno razgranato drvo neobičnih listova u obliku lepeze

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gȉnēm, 3. l. mn. gȉnū, imp. gȉni, aor. gȉnuh, imperf. gȉnjāh, prid. r. gȉnuo〉 1. umirati nasilnom smrću ili nesretnim slučajem [~ na cesti; ~ u planini; ~ u ratu]; sin. pogibati, stradavati 2. pren. silno čeznuti, patiti za kim ili čim [Ginem od želje da te vidim.]; sin. umirati

im. ž. 〈G gȉpkosti, I gȉpkošću/gȉpkosti〉 1. osobina onoga koji se lako giba ili kreće 2. svojstvo onoga što se lako svija; ant. krutost, ukočenost

im. m. 〈G gȉpsa〉 1. kem. kalcijev sulfat pomiješan s vodom, mineral bijele, crvenkaste ili crne boje koji se upotrebljava u gradnji kuća, za izradbu kiparskih modela i u kirurgiji; sin. sadra 2. gipsani povoj koji služi za učvršćivanje slomljenih dijelova tijela [noga u gipsu]

im. ž. 〈G gȉrē; mn. N gȉre, G gȋrā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina sitnih morskih riba koje imaju oblik izdužene kapljice, žive uz dno i obično se kreću u jatima 2. pripadnik istoimene skupine

im. ž. 〈G gȉricē; mn. N gȉrice, G gȉrīcā〉 um. mala gira

im. ž. 〈G gitárē; mn. N gitáre, G gitárā〉 glazb. trzalačko žičano glazbalo sa šest žica [akustična ~; električna ~]

im. m. 〈G gitàrista, V gitàristu; mn. N gitàristi, G gitàrīstā〉 glazbenik koji svira gitaru

im. ž. 〈G gitàristicē; mn. N gitàristice, G gitàristīcā〉 glazbenica koja svira gitaru

prid. 〈G gitàrističina; ž. gitàrističina, s. gitàrističino〉 koji pripada gitaristici

prid. 〈G gȉzdava; odr. gȉzdavī, G gȉzdavōg(a); ž. gȉzdava, s. gȉzdavo; komp. gizdàvijī〉 1. koji je raskošno nakićen ili ukrašen [gizdava djevojka; gizdavo odijelo] 2. pren. koji se pravi važan

im. ž. 〈G gȉzdavosti, I gȉzdavošću/gȉzdavosti〉 osobina onoga koji je gizdav ili svojstvo onoga što je gizdavo

im. s. 〈G glàčala; mn. N glàčala, G glȁčālā〉 tehn. kućanski uređaj s veoma glatkom donjom stranom koja zagrijana služi za glačanje tkanine, rublja ili odjeće [električno ~]

im. s. 〈G glàčānja〉 1. uklanjanje nabora s tkanine ili odjeće s pomoću glačala 2. postupak kojim se kakvu površinu čini ravnom ili se uklanjaju neravnine

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. glàčām, 3. l. mn. glàčajū, imp. glàčāj, aor. glàčah, imperf. glàčāh, prid. r. glàčao, prid. t. glȁčān〉 1. uklanjati nabore s tkanine ili odjeće s pomoću glačala [~ stolnjak; ~ košulju] 2. činiti površinu ravnom i glatkom [~ betonski sloj]; sin. gladiti

im. ž. 〈G glȃdi, I glȃđu/glȃdi〉 1. potreba za jelom [podnositi ~] 2. velika nestašica hrane [zavladala je ~] 3. pren. jaka potreba ili želja za čim [~ za znanjem; ~ za slavom]; sin. žeđ pren. ♦ umirati od gladi biti jako gladan

prid. 〈G glàtka; odr. glàtkī, G glàtkōg(a); ž. glàtka, s. glȁtko; komp. glȁđī〉 1. koji je ravan, koji nema udubina, neravnina i ispupčenja [glatka koža; glatka površina]; ant. grub, hrapav 2. pren. koji teče jednolično, koji je ravnomjeran, dobro uređen [~ stih; glatka rečenica]

prid. 〈G gládna; odr. glȃdnī, G glȃdnōg(a); ž. gládna, s. glȃdno; komp. glàdnijī〉 1. koji osjeća glad, koji ima potrebu za jelom [~ vuk; gladno dijete]; ant. sit 2. koji odaje ili odražava glad [gladne oči] 3. koji oskudijeva u hrani [~ narod] 4. pren. a. koji osjeća jaku potrebu ili želju za čim [~ društva; ~ zabave]; sin. žedan pren., željan; ant. sit b. u kojemu vlada oskudica, nestašica [gladne godine]

im. m. 〈G gladìjātora, V gladìjātore; mn. N gladìjātori, G gladìjātōrā〉 pov. rob ili ratni zarobljenik koji se u rimskoj areni borio do smrti nadmećući se s drugim gladijatorima ili s divljim zvijerima

prid. 〈G gladìjātorskōg(a); ž. gladìjātorskā, s. gladìjātorskō〉 koji se odnosi na gladijatore [gladijatorska borba]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. glȁdīm, 3. l. mn. glȁdē, imp. glȁdi, aor. glȁdih, imperf. glȁđāh, prid. r. glȁdio, prid. t. glȁđen〉 1. prelaziti preko čega nježnim dodirom [~ mačku; ~ kosu djetetu] 2. činiti površinu ravnom i glatkom; sin. glačati

im. s. 〈G gladòvānja〉 trpljenje gladi, neunošenje dovoljne količine hrane u organizam

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. glàdujēm, 3. l. mn. glàdujū, imp. glàdūj, aor. gladòvah, imperf. glàdovāh, prid. r. gladòvao〉 trpjeti glad, ne unositi dovoljnu količinu hrane u organizam

im. m. 〈G glȁgola; mn. N glȁgoli, G glȁgōlā〉 gram. promjenjiva riječ kojom se izriče radnja, stanje i zbivanje i koja se mijenja po licima [bezlični ~; povratni ~]

prid. 〈G glȁgolskōg(a); ž. glȁgolskā, s. glȁgolskō〉 koji se odnosi na glagole [~ pridjev; ~ vid; glagolsko vrijeme]

im. m. 〈G glagoljáša, V glȁgoljāšu; mn. N glagoljáši, G glagoljášā〉 hist., rel. 1. svećenik koji je služio obrede na staroslavenskome jeziku iz knjiga pisanih glagoljicom 2. autor glagoljičnih tekstova

im. ž. 〈G glagoljàšicē; mn. N glagoljàšice, G glagoljàšīcā〉 autorica glagoljičnih tekstova