gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gàngām, 3. l. mn. gàngajū, imp. gàngāj, aor. gàngah, imperf. gàngāh, prid. r. gàngao, prid. t. gȁngān〉 pjevati gangu

im. m. 〈G gànglija; mn. N gàngliji, G gȁnglījā〉 anat. nakupina živčanih stanica u središnjemu živčanom sustavu

im. ž. 〈G gangrénē; mn. N gangréne, G gangrénā〉 med. odumiranje tkiva koje nastaje kao posljedica prekida optoka krvi praćeno bakterijskom infekcijom

im. m. 〈G gàngstera, V gàngsteru; mn. N gàngsteri, G gȁngstērā〉 osoba koja se organizirano bavi kriminalom i pljačkom

im. ž. 〈G gàngstericē; mn. N gàngsterice, G gàngsterīcā〉 žena koja se organizirano bavi kriminalom i pljačkom

prid. 〈G gàngsteričina; ž. gàngsteričina, s. gàngsteričino〉 koji pripada gangsterici

prid. 〈G gàngsterskōg(a); ž. gàngsterskā, s. gàngsterskō〉 koji se odnosi na gangstere [~ obračun]

im. s. 〈G ganúća; mn. N ganúća, G ganúćā〉 v. ganutost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gȁnēm, 3. l. mn. gȁnū, imp. gàni, aor. gànuh, prid. r. gànuo, prid. t. gȁnūt〉 izazvati nježnost ili suosjećanje [Ganula me njegova priča.]; sin. dirnuti pren., taknuti razg.; ( tronuti)

prid. 〈G ganùtljiva; odr. ganùtljivī, G ganùtljivōg(a); ž. ganùtljiva, s. ganùtljivo; komp. ganutljìvijī〉 koji izaziva ganutost [~ govor]; sin. dirljiv

im. ž. 〈G gȁnūtosti, I gȁnūtošću/gȁnūtosti〉 stanje onoga koji je ganut; sin. dirnutost, ( ganuće, tronutost)

im. m. 〈G gȃra, L gáru, I gȃrom/gȃrem〉 crni prah koji se sliježe iz dima, proizvod nepotpunoga izgaranja; sin. čađa

im. ž. 〈G garàncijē; mn. N garàncije, G garàncījā〉 v. jamstvo

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. garàntīrām, 3. l. mn. garantírajū, imp. garàntīrāj, aor. garantírah, imperf. garàntīrāh, prid. r. garantírao, prid. t. garàntīrān〉 1. v. jamčiti 2. v. zajamčiti

prid. 〈G gàrantnōg(a); ž. gàrantnā, s. gàrantnō〉 v. jamstveni

prid. 〈G gȁrava; odr. gȁravī, G gȁravōg(a); ž. gȁrava, s. gȁravo; komp. garàvijī〉 1. koji je uprljan garom [garavi dimnjačar; garavo rublje] 2. pren. koji je tamne puti i crne kose [garava djevojka]

im. ž. 〈G gȁravosti, I gȁravošću/gȁravosti〉 1. osobina onoga koji je uprljan garom ili svojstvo onoga što je uprljano garom 2. pren. osobina onoga koji je tamne puti i crne kose

im. ž. 〈G garážē; mn. N garáže, G garážā〉 zatvoreni prostor koji služi za smještaj motornih vozila [podzemna ~]

im. ž. 〈G gȃrdē; mn. N gȃrde, G gȃrdā/gȃrdī〉 1. osobna tjelesna straža vladara države ili zapovjednika vojske 2. počasna postrojba

im. ž. 〈G garderóbē; mn. N garderóbe, G garderóbā〉 1. ormar ili soba u kojoj se čuvaju odjevni predmeti 2. kaz. prostorija u kojoj se glumci odijevaju za predstavu 3. 〈jd.〉 odjeća koja pripada jednoj osobi ili skupini osoba [zimska ~; moderna ~] 4. mjesto za odlaganje stvari u javnim prostorima [kupališna ~] 5. mjesto za čuvanje prtljage u polaznim i odlaznim mjestima putničkoga prijevoza [kolodvorska ~; lučka ~]

prid. 〈G gàrdījskōg(a); ž. gàrdījskā, s. gàrdījskō〉 koji se odnosi na gardu [gardijska odora]

im. m. 〈G gàrdista, V gàrdistu; mn. N gàrdisti, G gȁrdīstā〉 pripadnik garde

im. ž. 〈G gàrdisticē; mn. N gàrdistice, G gàrdistīcā〉 pripadnica garde

prid. 〈G gàrdističina; ž. gàrdističina, s. gàrdističino〉 koji pripada gardistici

im. m. 〈G gàriga〉 bot. zajednica niskoga grmlja koja se razvija na suhome vapnenačkom tlu, makija u obliku niske, prorijeđene šikare; sin. bušik

im. s. 〈G gàrīšta; mn. N gàrīšta, G gȁrīštā〉 v. zgarište

im. ž. 〈G garsonijérē; mn. N garsonijére, G garsonijérā〉 stan s jednom sobom i čajnom kuhinjom

im. m. 〈G gȃsa, L gásu; mn. N gȁsovi, G gȁsōvā〉 jedna od papučica s pomoću koje se upravlja motornim vozilom ♦ biti pod gasom biti pripit, biti pod utjecajem alkohola

im. m. 〈G gàsitelja; mn. N gàsitelji, G gàsitēljā〉 osoba koja gasi vatru

im. ž. 〈G gasitèljicē; mn. N gasitèljice, G gasitèljīcā〉 žena koja gasi vatru

prid. 〈G gasitèljičina; ž. gasitèljičina, s. gasitèljičino〉 koji pripada gasiteljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gȃsīm, 3. l. mn. gȃsē, imp. gási, aor. gásih, imperf. gȃšāh, prid. r. gásio, prid. t. gȃšen〉 1. činiti da prestane gorjeti (o vatri); ant. ložiti, paliti 2. zaustavljati rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, zaustavljati dotok energije ili stavljati što izvan pogona [~ radio; ~ motor; ~ svjetlo]; sin. isključivati; ant. paliti, uključivati 3. pren. činiti da što prestane postojati ili vrijediti [~ radna mjesta; ~ stečena prava] ◇ ~ žeđ zadovoljavati potrebu za vodom • gásiti se 〈povr.〉 1. prestajati gorjeti [Vatra se gasi.] 2. prestajati svijetliti [Svjetiljka se stalno gasi.] 3. prestajati raditi, imati prekide u radu [Motor se gasi.] 4. pren. postupno odumirati ili nestajati [Gase se stari obrti.]

im. m. 〈G gastrìtisa〉 med. upala želučane sluznice popraćena bolovima i krvarenjem

im. m. 〈G gȁstroskopa; mn. N gȁstroskopi, G gȁstroskōpā〉 tehn. uređaj za pregled želudca s pomoću sonde

im. s. 〈G gášēnja〉 1. činjenje da prestane gorjeti (o vatri); ant. loženje, paljenje 2. zaustavljanje rada kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, zaustavljanje dotoka energije ili stavljanje čega izvan pogona; sin. isključivanje; ant. paljenje, uključivanje 3. prestanak gorenja 4. prestanak svijetljenja 5. prestanak rada, prekidanje rada 6. pren. postupno odumiranje ili nestajanje

im. ž. 〈G gatàlīnkē, DL gatàlīnki; mn. N gatàlīnke, G gatàlīnkā/gatàlīnkī〉 zool. mala žaba, najčešće zelene boje, s pločastim proširenjima na vrhovima prsta

im. m. 〈G gatára, V gȁtāru/gȁtāre; mn. N gatári, G gatárā〉 osoba koja gata

im. ž. 〈G gàtarē; mn. N gàtare, G gȁtārā〉 žena koja gata

prid. 〈G gatáreva; ž. gatáreva, s. gatárevo〉 koji pripada gataru; sin. gatarov

prid. 〈G gatárova; ž. gatárova, s. gatárovo〉 usp. gatarev

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gȃtām, 3. l. mn. gátajū, imp. gȃtāj, aor. gátah, imperf. gȃćāh, prid. r. gátao, prid. t. gȃtān〉 proricati sudbinu ili buduće događaje s pomoću karata, iz dlana, kave ili čega drugoga

im. m. 〈G gȁuča; mn. N gȁuči, G gȁūčā〉 čuvar velikih stada goveda na pampama Južne Amerike koji posao obavlja jašući na konju

im. m. 〈G gȁvrāna; mn. N gȁvrāni, G gȁvrānā〉 zool. 1. 〈mn.〉 rod većinom velikih uglavnom crnih ptica iz porodice vrana 2. pripadnik istoimenoga roda [obični ~]

im. m. 〈G gavúna; mn. N gavúni, G gavúnā〉 zool. sitna morska riba koja se obično kreće u jatima

im. ž. 〈G gázē; mn. N gáze, G gázā〉 lagana prozračna pamučna tkanina koja služi za previjanje rana [tampon od gaze]

im. m. 〈G gȁzdē; mn. N gȁzde, G gȃzdā〉 razg. dobrostojeći imućan čovjek

im. ž. 〈G gȁzdaricē; mn. N gȁzdarice, G gȁzdarīcā〉 razg. 1. dobrostojeća imućna žena 2. gazdina žena

prid. 〈G gȁzdaričina; ž. gȁzdaričina, s. gȁzdaričino〉 koji pripada gazdarici