gazèla | im. ž. 〈G gazèlē; mn. N gazèle, G gazélā〉 zool. preživač vitkih nogu iz porodice šupljorožaca koji živi u stadima u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji i Indiji |
gazírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gàzīrām, 3. l. mn. gazírajū, imp. gàzīrāj, aor. gazírah, imperf. gàzīrāh, prid. r. gazírao, prid. t. gàzīrān〉 utisnuti/utiskivati plin u tekućinu |
gȁziti | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gȁzīm, 3. l. mn. gȁzē, imp. gȁzi, aor. gȁzih, imperf. gȁžāh, prid. r. gȁzio, prid. t. gȁžen〉 1. 〈prijel.〉 nogama u hodu gnječiti, uništavati što [~ cvijeće; ~ travu] 2. 〈neprijel.〉 hodati odlučnim korakom ili se kretati po čemu [~ cestom] |
gdjȅ | pril. 1. uvodi pitanje o mjestu, na kojemu mjestu, u kojemu mjestu [Gdje stanuješ?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Znamo ~ stanuješ.; Reci mi ~ stanuješ.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ stanuješ.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim mjesnim rečenicama, uvodi mjesnu surečenicu [Stanite ~ ja stojim.] ◇ bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ svejedno na koje mjesto [Stavi to bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~.] |
gdjȅ | |
gdjȅ | čest. izriče nevjericu [Gdje bi ona to napravila!]; sin. kako |
gdjègod | pril. 1. na bilo kojemu, neodređenome mjestu, gdje bilo [Možemo li ~ popiti kavu?] 2. na pokojemu mjestu [Snijeg je ~ okopnio.]; sin. mjestimice, mjestimično, ponegdje, tu i tamo v. pod tu; sin. negdje |
gdjèkad | |
gdjèkojī | |
gdjèšto | neodr. zam. 〈G gdjèčeg/gdječèga, DL gdjèčem/gdječèmu, A gdjèšto/gdjèčeg/gdječèga, I gdjèčīm/gdječíme〉 označuje što nepoznato i rijetko, malo što, rijetko što; sin. ponešto |
gdjètko | neodr. zam. 〈G gdjèkog/gdjekòga, DL gdjèkom/gdjekòmu, A gdjètko/gdjèkog/gdjekòmu, I gdjèkīm/gdjekíme〉 označuje neimenovanu i rijetku osobu, malo tko, rijetko tko; sin. ponetko |
gđa | 〈G gđe〉 kratica za gospođa |
gđica | 〈G gđice〉 kratica za gospođica |
gégati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. gȇgām se, 3. l. mn. gégajū se, imp. gȇgāj se, aor. gégah se, imperf. gȇgāh se, prid. r. gégao se〉 polagano hodati naginjući se lijevo-desno [~ od umora; Guske se gegaju.] |
gȇjša | im. ž. 〈G gȇjšē; mn. N gȇjše, G gȇjšā/gȇjšī〉 pjevačica i plesačica koja u japanskim čajanama zabavlja goste |
gèjzīr | im. m. 〈G gejzíra, I gejzírom; mn. N gejzíri, G gejzírā〉 geol. snažan izvor koji u pravilnim razmacima izbacuje vruću vodu i paru u obliku vodoskoka |
gèjzīrskī | prid. 〈G gèjzīrskōg(a); ž. gèjzīrskā, s. gèjzīrskō〉 koji se odnosi na gejzire [gejzirska voda] |
gȅl | im. m. 〈G gȅla; mn. N gȅlovi, G gȅlōvā〉 želatinozna tvar u obliku koje se proizvode neki kozmetički i higijenski proizvodi [~ za kosu] |
gȅm | im. m. 〈G gèma; mn. N gèmovi, G gȅmōvā〉 sp. dio teniskoga susreta koji natjecatelj osvaja ako postigne najmanje četiri boda pri čemu razlika mora iznositi najmanje dva boda; sin. igra |
gȅma | im. ž. 〈G gȅmē; mn. N gȅme, G gȇmā〉 nakit koji se obično rezbari u poludragome kamenu |
gèmišt | im. m. 〈G gèmišta; mn. N gèmišti, G gȅmīštā〉 piće nastalo miješanjem bijeloga vina i gazirane mineralne vode |
gȇn | im. m. 〈G gȇna; mn. N gȇni, G gȇnā〉 biol. najmanji funkcionalni odsječak molekule deoksiribonukleinske kiseline koji je nositelj nasljednih svojstava |
generácija | |
generácījskī | prid. 〈G generácījskōg(a); ž. generácījskā, s. generácījskō〉 v. naraštajni |
genèrāl | im. m. 〈G generála, V gȅnerāle; mn. N generáli, G generálā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 najviši časnički čin u kopnenoj vojsci i ratnome zrakoplovstvu [brigadni ~; ~ bojnik; ~ pukovnik; ~ zbora; stožerni ~] 2. osoba s istoimenim činom |
generàlica | im. ž. 〈G generàlicē; mn. N generàlice, G generàlīcā〉 vojn. žena s činom generala |
generàličin | prid. 〈G generàličina; ž. generàličina, s. generàličino〉 koji pripada generalici |
generalizácija | im. ž. 〈G generalizácijē; mn. N generalizácije, G generalizácījā〉 v. poopćivanje |
generalizírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. generalìzīrām, 3. l. mn. generalizírajū, imp. generalìzīrāj, aor. generalizírah, imperf. generalìzīrāh, prid. r. generalizírao, prid. t. generalìzīrān〉 1. v. poopćiti 2. v. poopćavati |
gȅnerālnī | prid. 〈G gȅnerālnōg(a); ž. gȅnerālnā, s. gȅnerālnō〉 1. v. opći 2. koji je glavni ili vrhovni [~ upravitelj] |
gȅneratīvnī | prid. 〈G gȅneratīvnōg(a); ž. gȅneratīvnā, s. gȅneratīvnō〉 koji se temelji na izvođenju ili proizvodnji [generativna gramatika] |
genèrātor | im. m. 〈G genèrātora, I genèrātorom; mn. N genèrātori, G genèrātōrā〉 1. tehn. stroj koji pretvara mehaničku energiju u električnu 2. pren. onaj koji što pokreće, stvara |
genètičār | im. m. 〈G genètičāra, V genètičāru/genètičāre; mn. N genètičāri, G genètičārā〉 stručnjak koji se bavi genetikom |
genètičārev | prid. 〈G genètičāreva; ž. genètičāreva, s. genètičārevo〉 koji pripada genetičaru; sin. genetičarov |
genètičārka | im. ž. 〈G genètičārkē, DL genètičārki; mn. N genètičārke, G genètičārkā/genètičārkī〉 stručnjakinja koja se bavi genetikom |
genètičārov | prid. 〈G genètičārova; ž. genètičārova, s. genètičārovo〉 usp. genetičarev |
genètičkī | prid. 〈G genètičkōg(a); ž. genètičkā, s. genètičkō〉 koji se odnosi na genetiku [genetička istraživanja]; sin. (genetski) |
genètika | im. ž. 〈G genètikē, DL genètici〉 znanost koja proučava pojave, uzroke i zakonitosti nasljeđivanja te promjenjivosti nasljednih svojstava |
gènetskī | |
gèneza | |
gȇnij | im. m. 〈G gȇnija; mn. N gȇniji, G gȇnījā〉 1. osoba iznimno visoke inteligencije i velikih stvaralačkih sposobnosti 2. osoba koja je veoma dobra u kojemu poslu ili području [matematički ~; šahovski ~]; sin. genijalac |
genijálac | im. m. 〈G genijálca, V gȅnijālče; mn. N genijálci, G genìjālācā〉 usp. genij |
gȅnijālan | prid. 〈G gȅnijālna; odr. gȅnijālnī, G gȅnijālnōg(a); ž. gȅnijālna, s. gȅnijālno; komp. genijàlnijī〉 1. koji je veoma pametan, darovit ili sposoban [~ čovjek; ~ znanstvenik] 2. koji je izvanredno važan ili dobar [genijalno otkriće] |
genijálčev | prid. 〈G genijálčeva; ž. genijálčeva, s. genijálčevo〉 koji pripada genijalcu |
genìjālka | im. ž. 〈G genìjālkē, DL genìjālki; mn. N genìjālke, G genìjālkā/genìjālkī〉 1. žena iznimno visoke inteligencije i stvaralačkih sposobnosti 2. žena koja je veoma dobra u kojemu poslu ili području [matematička ~; šahovska ~] |
genijálnōst | im. ž. 〈G genijálnosti, I genijálnošću/genijálnosti〉 osobina onoga koji je genijalan ili svojstvo onoga što je genijalno |
genitàlije | im. pl. t. ž. 〈G genitàlījā〉 anat. spolni organi |
gȅnitālnī | prid. 〈G gȅnitālnōg(a); ž. gȅnitālnā, s. gȅnitālnō〉 koji se odnosi na genitalije |