im. ž. 〈G gruntóvnicē; mn. N gruntóvnice, G gruntóvnīcā〉 1. v. zemljišna knjiga pod knjiga, zemljišnik 2. zemljišnoknjižni odjel suda

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. grȕnēm, imp. grȕni, aor. grȕnuh, prid. r. grȕnuo〉 1. naglo prasnuti, obično kao grom ili opaliti, obično iz kakva oružja 2. pren. a. udariti, tresnuti ili početi naglo padati [Stakla su grunula na pod.] b. naglo ili nasilno upasti kamo [~ u sobu]

im. ž. 〈G grȕpē; mn. N grȕpe, G grȗpā〉 v. skupina

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. grùpīrām, 3. l. mn. grupírajū, imp. grùpīrāj, aor. grupírah, imperf. grùpīrāh, prid. r. grupírao, prid. t. grùpīrān〉 rasporediti/raspoređivati u skupine • grupírati se 〈povr.〉 svrstati se/svrstavati se u skupine

prid. 〈G grȕpnōg(a); ž. grȕpnā, s. grȕpnō〉 v. skupni

im. s. 〈G grȕšānja〉 1. pretvaranje u ugruške 2. kem. prelazak iz tekućega u čvrsto agregacijsko stanje; sin. (koagulacija); sin. zgrušavanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. grȕšā se, 3. l. mn. grȕšajū se, aor. 3. l. jd. grȕša se, imperf. 3. l. jd. grȕšāše se, prid. r. grȕšao se〉 1. pretvarati se u ugruške [Krv se gruša.; Mlijeko se gruša.] 2. kem. prelaziti iz tekućega stanja u čvrsto; sin. (koagulirati); sin. zgrušavati se

prid. 〈G grȗzījskōg(a); ž. grȗzījskā, s. grȗzījskō〉 1. koji se odnosi na Gruzijce i Gruziju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Gruziji i narodni jezik Gruzijaca

im. ž. 〈G gȕbē〉 med. zarazna kožna bolest koja prouzročuje propadanje tkiva

im. m. 〈G gȕbāra, I gȕbārom/gȕbārem; mn. N gȕbāri, G gȕbārā〉 zool. prelac svijetlih krila s crnim šarama

prid. 〈G gȕbava; odr. gȕbavī, G gȕbavōg(a); ž. gȕbava, s. gȕbavo〉 koji boluje od gube

im. m. 〈G gȕbāvca, V gȕbāvče; mn. N gȕbāvci, G gȕbavācā〉 osoba koja boluje od gube

prid. 〈G gȕbāvčeva; ž. gȕbāvčeva, s. gȕbāvčevo〉 koji pripada gubavcu

im. ž. 〈G gȕbavicē; mn. N gȕbavice, G gȕbavīcā〉 1. žena koja boluje od gube 2. zool. žaba hrapave kože; sin. krastača

prid. 〈G gȕbavičina; ž. gȕbavičina, s. gȕbavičino〉 koji pripada gubavici, ženi koja boluje od gube

im. ž. 〈G gȕbicē; mn. N gȕbice, G gȕbīcā〉 zool. prednji dio glave nekih životinja na kojemu se nalaze nozdrve, usta te gornja i donja čeljust; sin. njuška ♦ dati po gubici (njuški) komu udariti po licu koga, pljusnuti koga; začepiti gubicu zašutjeti, prestati govoriti (plakati, derati se i sl.); začepiti gubicu komu prisiliti koga da ušuti

im. m. 〈G gubítka; mn. N gubítci, G gùbītākā〉 1. ono što je izgubljeno, nestalo ili propalo, što je uzalud uloženo, potrošeno [~ novca; ~ vremena] 2. gosp. novčani iznos koji nedostaje nakon što se odbiju troškovi poslovanja; ant. dobit, dobitak

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gùbīm, 3. l. mn. gùbē, imp. gùbi, aor. gùbih, imperf. gùbljāh, prid. r. gùbio, prid. t. gȕbljen〉 1. ostajati bez koga ili čega [~ kosu] 2. zaboravljati gdje se što nalazi ili ne moći što pronaći [~ ključeve; ~ olovke]; sin. zametati²; ant. nalaziti, pronalaziti 3. trpjeti štetu, doživljavati neuspjeh ili poraz u kakvu nadmetanju [~ bitku; ~ na izborima; ~ parnicu; ~ sudski spor; ~ utakmicu]; ant. dobivati 4. doživljavati poraze u kakvu sporu ili sukobu [~ od protivnika u ratu]; ant. pobjeđivati, poražavati, svladavati 5. uzalud ili nepotrebno propuštati ili davati što [~ vrijeme; ~ zdravlje]; sin. trošiti • gùbiti se 〈povr.〉 postajati neprimjetnim ili sve manje vidljivim [~ se u daljini; ~ se u gomili]; sin. iščezavati, nestajati; ant. pojavljivati se

im. ž. 〈G gùbitnicē; mn. N gùbitnice, G gùbitnīcā〉 žena koja uvijek ili često gubi, koja je što izgubila u životu; sin. dobitnica

prid. 〈G gùbitničina; ž. gùbitničina, s. gùbitničino〉 koji pripada gubitnici; ant. dobitničin

im. m. 〈G gùbitnīka, V gùbitnīče; mn. N gùbitnīci, G gùbitnīkā〉 osoba koja uvijek ili često gubi, koja je što izgubila u životu; ant. dobitnik

im. s. 〈G gùbljēnja〉 1. ostajanje bez koga ili čega 2. zaboravljanje gdje se što nalazi ili nemogućnost pronalaženja čega; sin. zametanje²; ant. nalaženje, pronalaženje 3. propuštanje ili davanje čega uzalud ili nepotrebno; sin. trošenje 4. nestajanje iz vida, postajanje neprimjetnim ili sve manje vidljivim

im. m. 〈G gudáča, V gȕdāču; mn. N gudáči, G gudáčā〉 glazbenik koji svira na gudaćemu glazbalu; sin. guslač zast.

im. ž. 〈G gudàčicē; mn. N gudàčice, G gudàčīcā〉 glazbenica koja svira na gudaćemu glazbalu; sin. guslačica zast.

prid. 〈G gudàčičina; ž. gudàčičina, s. gudàčičino〉 koji pripada gudačici; sin. guslačičin zast.

prid. 〈G gùdāčkōg(a); ž. gùdāčkā, s. gùdāčkō〉 koji se odnosi na gudače i gudaća glazbala [~ orkestar]

prid. 〈G gùdāćēg(a); ž. gùdāćā, s. gùdāćē〉 na kojemu se gudi [gudaće glazbalo]

im. s. 〈G gúdala; mn. N gúdala, G gúdālā〉 glazb. drveni ili plastični prut sa zategnutim strunama kojim se gudi na gudaćim glazbalima i tako proizvodi zvuk

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gúdīm, 3. l. mn. gúdē, imp. gúdi, aor. gúdjeh, imperf. gúđāh, prid. r. m. gúdio, ž. gúdjela, s. gúdjelo, mn. gúdjeli〉 povlačiti gudalo po žicama gudaćega glazbala i tako proizvoditi zvuk

im. ž. 〈G gùdurē; mn. N gùdure, G gȕdūrā〉 v. klanac

im. ž. 〈G gújē, V gȗjo; mn. N gúje, G gújā〉 1. poet. v. zmija 2. pren. podmukla i opasna osoba; sin. zmija pren.

im. ž. 〈G gùjavicē; mn. N gùjavice, G gȕjavīcā〉 zool. maločekinjaš dvospolac tijela sastavljenoga od velikoga broja kolutića koji živi u tlu, hrani se mrtvom organskom tvari i prozračuje tlo; sin. kišna glista v. pod glista

im. s. 〈G gúkānja〉 glasanje glasom koji podsjeća na gu-gu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gȗčēm, 3. l. mn. gȗčū, imp. gúči, aor. gúkah, imperf. gȗkāh, prid. r. gúkao〉 1. glasati se glasom koji podsjeća na gu-gu [Golub guče.; Grlica guče.]; vidski parnjak: guknuti 2. pren. glasati se zvukom koji podsjeća na glasanje goluba i grlice, ispuštati prve glasove [Dojenče guče.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gȗknēm, 3. l. mn. gȗknū, imp. gúkni, aor. gúknuh, prid. r. gúknuo〉 1. oglasiti se glasom koji podsjeća na gu-gu [Golub je guknuo.; Grlica je guknula]; vidski parnjak: gukati 2. pren. reći nakon duljega nećkanja, napokon reći [Gukni već jednom!]

im. m. 〈G gȕlāga〉 pov. kažnjenički logor u Sovjetskome Savezu u kojemu su zatvorenici živjeli i radili u neljudskim uvjetima

im. m. 〈G gȕlāša〉 jelo od kuhanoga mesa, krumpira ili tjestenine i začina [vinski ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gȗlīm, 3. l. mn. gȗlē, imp. gúli, aor. gúlih, imperf. gȗljāh, prid. r. gúlio, prid. t. gȗljen〉 uklanjati vanjski sloj čega [~ bananu; ~ jabuku] • gúliti se 〈povr.〉 gubiti gornji sloj, otpadati u tankim slojevima [Koža se guli.]

im. ž. 〈G gȕmē; mn. N gȕme, G gȗmā〉 1. elastična tvar koja služi za proizvodnju mnogih predmeta [igračke od gume] 2. vanjski omotač kotača motornoga vozila od istoimene elastične tvari [automobilska ~] ◇ žvakaća ~ elastična tvar koja se žvače; sin. žvaka razg.

im. m. 〈G gȕmára, V gȕmāru/gȕmāre; mn. N gȕmāri, G gȕmārā〉 obrtnik koji izrađuje proizvode od gume

im. ž. 〈G gùmarē; mn. N gùmare, G gȕmārā〉 radionica u kojoj se izrađuju predmeti od gume

prid. 〈G gȕmāreva; ž. gȕmāreva, s. gȕmārevo〉 koji pripada gumaru; sin. gumarov

im. ž. 〈G gȕmaricē; mn. N gȕmarice, G gȕmarīcā〉 obrtnica koja izrađuje proizvode od gume

prid. 〈G gȕmaričina; ž. gȕmaričina, s. gȕmaričino〉 koji pripada gumarici

prid. 〈G gȕmārova; ž. gȕmārova, s. gȕmārovo〉 usp. gumarev

prid. 〈G gȕmārskōg(a); ž. gȕmārskā, s. gȕmārskō〉 koji se odnosi na gumare i gumarstvo

im. s. 〈G gumárstva〉 djelatnost proizvodnje proizvoda od gume

im. m. 〈G gȕmba; mn. N gȕmbi, G gȗmbā〉 v. dugme