grìjāč

im. m. G grijáča; mn. N grijáči, G grijáčā tehn. uređaj ili dio uređaja za zagrijavanje [električni ~]

grȉjalica

im. ž. G grȉjalicē; mn. N grȉjalica, G grȉjalīcā uređaj za zagrijavanje zatvorenih prostorija

grȉjalo

im. s. G grȉjala; mn. N grȉjala, G grȉjālā grijaće tijelo u grijalici

grȉjānje

im. s. G grȉjānja 1. davanje topline čemu, činjenje da što postane toplo; sin. zagrijavanje; ant. hlađenje, rashlađivanje 2. izlaganje tijela toplini, dobivanje ili primanje topline 3. svi uređaji potrebni za provođenje istoimenoga postupka [Uvodimo centralno ~.]

grȉjati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. grȉjēm, 3. l. mn. grȉ, imp. grȋj, aor. grȉjah, imperf. grȉjāh, prid. r. grȉjao, prid. t. grȉjān 1. zračiti iz sebe toplinu [Sunce grije.] 2. davati čemu toplinu, činiti da što postane toplo [~ juhu; ~ piće; ~ zrak u sobi]; sin. zagrijavati; ant. hladiti, rashlađivati • grȉjati se povr. 1. postajati toplim ili toplijim 2. izlagati tijelo toplini [Grijem se uz peć.]

grijȇh

im. m. G grijéha; mn. N grȅhovi/grjȅhovi/grijési, G grijéhā čin suprotan moralnoj ili vjerskoj normi [smrtni ~; istočni ~] ♦ upisati u ~ komu, što zamjeriti komu što, smatrati što čijom pogreškom

grijéšiti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. grijȇšīm, 3. l. mn. grijȇšē, imp. grijéši, aor. grijéših, imperf. grijȇšāh, prid. r. grijéšio 1. praviti pogreške [~ u pisanju; ~ u poslu] 2. kršiti moralne ili vjerske propise

grimàsa

im. ž. G grimàsē; mn. N grimàse, G grimásā namjeran ili nesvjestan pokret mišića lica koji mijenja izraz lica, obično odražavajući raspoloženje

grȉmīz

im. m. G grȉmīza 1. jarka tamnocrvena boja 2. tkanina istoimene boje [obučen u ~ i svilu]

grȉmīzan

prid. G grȉmīzna; odr. grȉmīznī, G grȉmīznōg(a); ž. grȉmīzna, s. grȉmīzno koji je boje grimiza, koji je jarke tamnocrvene boje

grȉnja

im. ž. G grȉnjē; mn. N grȉnje, G grȋnjā zool. 1. mn. red veoma malih paučnjaka nametnika na biljkama, životinjama i ljudima s usnim organima kojima bodu, sišu i grizu i s četirima parovima nogu 2. pripadnik istoimenoga reda

grȉpa

im. ž. G grȉ med. zarazna virusna bolest dišnih putova; sin. (influenca)

grȋs

im. m. G grȋsa v. pšenična krupica pod krupica

grȉskati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. grȉskām, 3. l. mn. grȉskajū, imp. grȉskāj, aor. grȉskah, imperf. grȉskāh, prid. r. grȉskao, prid. t. grȉskān usp. grickati

grȉsti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. grízem, 3. l. mn. grízū, imp. grízi, aor. grízoh, imperf. grízijāh, prid. r. grȉzao, prid. t. grìzen 1. zubima otkidati, usitnjavati ili žvakati hranu [~ meso] 2. zabadati zube u što, nanositi ozljede zubima 3. pren. biti zajedljiv, zadavati komu bol, ljutiti koga [Grize sve oko sebe.] 4. 3. l. hvatati se na mamac [riba grize] • grȉsti se povr. 1. međusobno si nanositi ozljede zubima 2. pren. mučiti se, biti nesretan i nezadovoljan, kajati se zbog čega [Gristi se u sebi.]

grȉva

im. ž. G grȉ; mn. N grȉve, G grȋ 1. zaštitna duga dlaka na glavi i vratu nekih životinja [konjska ~; lavlja ~] 2. pren. gusta i duga, obično nepočešljana, kosa

grȋz

im. m. G grȋza, L grízu; mn. N grȉzovi, G grȉzōvā količina koja se odgriza jednim ugrizom [~ čokolade; ~ jabuke]

grízēnje

im. s. G grízēnja 1. otkidanje, usitnjavanje ili žvakanje hrane zubima 2. zabadanje zuba u što, nanošenje ozljeda zubima 3. pren. a. bivanje zajedljivim, zadavanje boli komu b. mučenje, bivanje nesretnim i nezadovoljnim, kajanje zbog čega 4. hvatanje na mamac

grizòdūšje

im. s. G grizòdūšja bol, mučenje, ljutnja ili kajanje zbog kakva lošeg postupka; sin. grižnja

grȉža

im. ž. G grȉžē v. dizenterija

grížnja

im. ž. G grížnjē bol, mučenje, ljutnja ili kajanje zbog kakva lošeg postupka [~ savjesti]; sin. grizodušje

gr̀kljan

im. m. G gr̀kljana; mn. N gr̀kljani, G gȑkljānā anat. dio dišne cijevi smješten ispred kralježnice i ždrijela u kojemu nastaje glas

grkokàtoličkī

prid. G grkokàtoličkōg(a); ž. grkokàtoličkā, s. grkokàtoličkō rel. koji se odnosi na grkokatolike [~ obred; ~ svećenik]

grkokàtolik

im. m. G grkokàtolika, V grkokàtoliče; mn. N grkokàtolici, G grkokàtolīkā rel. pripadnik Katoličke Crkve koji u bogoslužju primjenjuje istočni obred

grkokàtolikinja

im. ž. G grkokàtolikinjē; mn. N grkokàtolikinje, G grkokàtolikīnjā v. grkokatolkinja

grkokàtolkinja

im. ž. G grkokàtolkinjē; mn. N grkokàtolkinje, G grkokàtolkīnjā rel. pripadnica Katoličke Crkve koja u bogoslužju primjenjuje istočni obred; sin. (grkokatolikinja)

gr̀lat

prid. G gr̀lata; odr. gr̀latī, G gr̀latōg(a); ž. gr̀lata, s. gr̀lato; komp. grlàtijī 1. koji ima jak glas [~ prodavač] 2. pren. koji je nametljiv, koji svraća pozornost na sebe

gr̀latōst

im. ž. G gr̀latosti, I gr̀latošću/gr̀latosti osobina onoga koji je grlat

gr̀len

prid. G gr̀lena; odr. gr̀lenī, G gr̀lenōg(a); ž. gr̀lena, s. gr̀leno koji se oblikuje u grlu [grleni glas]

gȑlica

im. ž. G gȑlicē; mn. N gȑlice, G gȑlīcā zool. ptica s prugom na vratu koja nalikuje ogrlici, nalik je na goluba i manja od njega [divlja ~]

gr̀lić

im. m. G gr̀lića; mn. N gr̀lići, G gȑlīćā suženi dio boce kroz koji se izlijeva ili ulijeva tekućina  ~ maternice anat. početak maternice

gȑliti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. gȑlīm, 3. l. mn. gȑ, imp. gȑli, aor. gȑlih, imperf. gȑljāh, prid. r. gȑlio, prid. t. gȑljen obujmljivati rukama i iskazivati nježnost [~ dijete; ~ djevojku] • gȑliti se povr. uzajamno se obuhvaćati rukama i iskazivati nježnost

gȑlo

im. s. G gȑla; mn. N gȑla, G gȓ 1. anat. a. prednja strana vrata b. cjevasti organ u kojemu se nalaze ždrijelo, grkljan i jednjak 2. pren. uski dio čega [~ boce; ~ žarulje] 3. domaća životinja, obično stoka [imati dvadeset grla; plaćati porez po grlu]  usko ~ gužva u prometu, obično prije ili nakon radnoga vremena ♦ biti do grla u dugovima imati mnogo dugova, biti zadužen (prezadužen); došlo je do grla komu što dosadilo (dozlogrdilo) je komu što, neizdrživo je komu što; grlom u jagode [srljati i sl.] olako, nespremno, neozbiljno, nepromišljeno, neoprezno [srljati i sl.]; koliko koga ~ nosi [vikati i sl.] na sav glas, veoma glasno [vikati i sl.]; ~ se steže (steglo, stislo i sl.) komu osjeća (osjetio je) tko tjeskobu (tugu, nelagodu); zakopčan do grla zatvoren, šutljiv, nekomunikativan, povučen

grlòbolja

im. ž. G grlòboljē bol u grlu

gȑljēnje

im. s. G gȑljēnja 1. obuhvaćanje koga rukama oko vrata ili tijela 2. uzajamno obuhvaćanje rukama i iskazivanje nježnosti

gȓm

im. m. G gŕma; mn. N gŕmovi, G gŕmōvā bot. drvenasta niska biljka bez debla s više stabljika koje oblikuju granje; sin. (žbun) ♦ u tome grmu leži zec u tome je stvar, riječ je upravo o tome, to je dakle to

grméčak

im. m. G grméčka; mn. N grméčci, G gr̀mēčākā hip. grm od milja; sin. grmičak

grmíčak

im. m. G grmíčka; mn. N grmíčci, G gr̀mīčākā hip. usp. grmečak

gr̀mić

im. m. G gr̀mića; mn. N gr̀mići, G gȑmīćā um. mali grm

gr̀mjeti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. gr̀mīm, 3. l. mn. gr̀mē, aor. gr̀mjeh, imperf. gr̀mljāh, prid. r. m. gr̀mio, ž. gr̀mjela, s. gr̀mjelo, mn. gr̀mjeli 1. 3. l. čuti se nakon munje u obliku prodornoga zvuka [Grmjelo je čitavu noć.] 2. pren. a. 3. l. stvarati veliku buku, odašiljati jak i gromak zvuk [Topovi grme.]; sin. tutnjiti b. jako vikati; sin. rikati pren.

gr̀mljavina

im. ž. G gr̀mljavinē; mn. N gr̀mljavine, G gr̀mljavīnā 1. a. prirodna pojava, nevrijeme koje prati munja i prodoran zvuk ili prasak groma [oluja s grmljavinom] b. prodoran zvuk koji se čuje nakon munje 2. pren. tresak i tutnjava topova, pušaka i sl.

gr̀mljavīnskī

prid. G gr̀mljavīnskōg(a); ž. gr̀mljavīnskā, s. gr̀mljavīnskō koji je praćen grmljavinom

gȓmlje

zb. im. s. G gȓmlja skup grmova; sin. (žbunje)

grmòlik

prid. G grmòlika; odr. grmòlikī, G grmòlikōg(a); ž. grmòlika, s. grmòliko koji ima oblik grma

grmòvit

prid. G grmòvita; odr. grmòvitī, G grmòvitōg(a); ž. grmòvita, s. grmòvito; komp. grmovìtijī koji je obrastao grmljem

gr̀muša

im. ž. G gr̀mušē; mn. N gr̀muše, G gȑmūšā zool. ptica pjevica najčešće sive boje koja živi u grmlju

grȍb

im. m. G gròba; mn. N gròbovi, G grȍbōvā 1. jama u koju se polaže lijes i humak nad njom 2. mjesto na kojemu je pokopan čovjek [okititi ~; posjetiti ~] ♦ do groba [zahvalan, vjeran itd.] do smrti, do kraja života, uvijek, vječno [zahvalan, vjeran itd.]; okrenuo (prevrnuo) bi se u grobu tko zaprepastio bi se, ne bi mogao podnijeti što; otjerati (spremiti i sl.) koga u ~ izazvati (skriviti, prouzročiti) čiju smrt; ponijeti sa sobom u ~ što ne reći nikomu tajnu, ne odavati nikomu što; šutjeti kao ~ ništa ne govoriti, znati čuvati tajnu

gròbak

im. m. G gròpka; mn. N gròpci, G grȍbākā hip. mali grob

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga