prid. 〈G glagoljàšičina; ž. glagoljàšičina, s. glagoljàšičino〉 koji pripada glagoljašici

prid. 〈G glagòljāškōg(a); ž. glagòljāškā, s. glagòljāškō〉 koji se odnosi na glagoljaše i glagoljaštvo

im. s. 〈G glagoljáštva〉 pov., rel. ukupnost glagoljaškoga djelovanja i stvaranja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. glagòljām, 3. l. mn. glagòljajū, imp. glagòljāj, aor. glagòljah, imperf. glagòljāh, prid. r. glagòljao, prid. t. glȁgoljān〉 1. rel. služiti misu na staroslavenskome jeziku 2. razg. previše, mnogo govoriti

im. ž. 〈G glagòljicē〉 jez. najstarije slavensko pismo nastalo polovicom 9. st. koje je poslije 12. st. u stalnoj uporabi ostalo samo u Hrvatskoj [uglata ~; obla ~]

prid. 〈G glagòljičnōg(a); ž. glagòljičnā, s. glagòljičnō〉 koji se odnosi na glagoljicu [glagoljična pismenost; ~ rukopisi]

im. m. 〈G glȃsa, L glásu; mn. N glȁsovi, G glȁsōvā〉 1. zvuk koji nastaje radom govornih organa u grlu [hrapav ~; tanak ~; zvučan ~] 2. jez. najmanji govorni odsječak na koji se riječi mogu rastaviti 3. odluka koju pojedinac donosi na izborima [dati ~ komu] 4. ono što se komu prenosi ili šalje kao obavijest [Stigao je ~ o njima.; O njemu ni glasa.] ♦ biti na dobru glasu biti poznat po dobru, uživati ugled, biti cijenjen (poštovan); biti na zlu glasu biti poznat po čemu lošem, ne biti cijenjen (poštovan); dizati 〈svoj〉 ~ 1. (za koga, za što) javno se zalagati za koga, za što, izjašnjavati se za koga, za što, podupirati koga, što 2. (protiv koga, protiv čega) javno se izjašnjavati protiv koga, protiv čega, protiviti se komu, čemu; ~ vapijućega u pustinji uzaludan apel, uzaludan poziv za pomoć; izgubiti dobar ~ izgubiti ugled (poštovanje); na glasu poznat, slavan; na (u) sav glas [vikati i sl.] vrlo glasno, iz sve snage [vikati i sl.]; ne dati glasa od sebe ne progovoriti ni riječi, ne javiti se, ne dati vijesti o sebi; nema komu, čemu ni traga 〈ni glasa〉, usp. trag; nestati bez traga 〈i glasa〉, usp. trag; povisiti ~ (ton) podignuti glas u uzbuđenju (ljutnji), oštro viknuti; uživati kakav ~ biti poznat po čemu, biti smatran kakvim

im. m. 〈G glasáča, V glȁsāču; mn. N glasáči, G glasáčā〉 osoba koja glasuje na izborima

im. ž. 〈G glasàčicē; mn. N glasàčice, G glasàčīcā〉 žena koja glasuje na izborima

prid. 〈G glàsačičina; ž. glasàčičina, s. glasàčičino〉 koji pripada glasačici

prid. 〈G glàsāčkōg(a); ž. glàsāčkā, s. glàsāčkō〉 koji se odnosi na glasače [~ listić]

prid. 〈G glȁsna; odr. glȁsnī, G glȁsnōg(a); ž. glȁsna, s. glȁsno; komp. glàsnijī〉 koji se dobro i razgovijetno čuje [~ govor; glasna glazba]; ant. tih

im. s. 〈G glàsānja〉 javljanje glasom ili zvukom; sin. oglašavanje, oglašivanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. glàsā se, 3. l. mn. glàsajū se, aor. 3. l. jd. glȁsa se, imperf. 3. l. jd. glàsāše se, prid. r. glàsao se〉 javljati se glasom ili zvukom [Ptica se glasa.]; sin. oglašavati se v. pod oglašavati, oglašivati se v. pod oglašivati

im. s. 〈G glàsila; mn. N glàsila, G glȁsīlā〉 sredstvo javnoga priopćavanja, obično novine kakve stranke, organizacije ili udruženja

im. ž. 〈G glàsīljkē, DL glàsīljki/glàsīljci; mn. N glàsīljke, G glàsiljākā/glàsīljkā/glàsīljkī〉 v. glasnica

im. ž. 〈G glàsinē; mn. N glàsine, G glȁsīnā〉 1. gromki glas 2. neprovjerena ili neistinita vijest

im. ž. 〈G glàsnicē; mn. N glàsnice, G glȁsnīcā〉 anat. govorni organ koji proizvodi glas; sin. (glasiljka)

im. ž. 〈G glȃsnicē; mn. N glȃsnice, G glȃsnīcā〉 žena koja donosi vijesti; sin. vjesnica

prid. 〈G glȃsničina; ž. glȃsničina, s. glȃsničino〉 koji pripada glasnici; sin. vjesničin

im. m. 〈G glȃsnīka, V glȃsnīče; mn. N glȃsnīci, G glȃsnīkā〉 1. osoba koja donosi vijesti; sin. (teklič, teklić), vjesnik 2. onaj koji naviješta što, znak onoga što dolazi; sin. (teklič, teklić), vjesnik

pril. 〈komp. glàsnijē〉 tako da se dobro i razgovijetno čuje [~ govoriti]; ant. tiho

im. ž. 〈G glasnòćē〉 svojstvo onoga koji je glasan ili onoga što je glasno

im. s. 〈G glasòslōvlja〉 gram. grana gramatike koja proučava glasove kao razlikovne jedinice jezika; sin. fonologija

prid. 〈G glasòslōvnōg(a); ž. glasòslōvnā, s. glasòslōvnō〉 koji se odnosi na glasoslovlje; sin. fonološki

im. s. 〈G glȁsovānja〉 davanje svojega glasa na izborima ili pri kakvu odlučivanju [~ na lokalnim izborima]

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. glȁsujēm, 3. l. mn. glȁsujū, imp. glȁsūj, aor. glȁsovah, imperf. glȁsovāh, prid. r. glȁsovao〉 dati/davati svoj glas na izborima ili pri kakvu odlučivanju [~ za zastupnike u Saboru]; sin. (dati glas) v. pod dati, (davati glas) v. pod davati

im. m. 〈G glȁsovīra, I glȁsovīrom; mn. N glȁsovīri, G glȁsovīrā〉 usp. klavir

im. m. 〈G glasoviráča, V glȁsovirāču; mn. N glasoviráči, G glasoviráčā〉 zast. usp. klavirist

im. ž. 〈G galsoviràčicē; mn. N glasoviràčice, G glasoviràčīcā〉 zast. usp. klaviristica

prid. 〈G glasoviràčičina; ž. glasoviràčičina, s. glasoviràčičino〉 zast. usp. klavirističin

prid. 〈G glasòvita; odr. glasòvitī, G glasòvitōg(a); ž. glasòvita, s. glasòvito; komp. glasovìtijī〉 koji je poznat mnogima [~ jezikoslovac; ~ roman]

prid. 〈G glȁsōvnōg(a); ž. glȁsōvnā, s. glȁsōvnō〉 jez. 1. koji se odnosi na glasove, najmanje govorne odsječke na koje se riječi mogu rastaviti [glasovna promjena; ~ sustav] 2. koji se odnosi na glas, zvuk koji nastaje radom govornih organa u grlu [glasovne mogućnosti]

pril. 〈komp. glȁđē〉 ravnomjerno i lako [~ govoriti]; sin. (tečno)

im. ž. 〈G glatkòćē〉 1. svojstvo onoga što je ravno, što nema udubina, neravnina i ispupčenja [~ kože]; ant. grubost, hrapavost 2. pren. svojstvo onoga što teče jednolično, što je ravnomjerno, dobro uređeno [~ stiha]

im. ž. 〈G glávē, D glȃvi, A glȃvu; mn. N glȃve, G glávā, DLI glávama〉 1. anat. gornji dio tijela u kojemu su smješteni mozak i tjelesna osjetila 2. pren. a. pojedinac bez obzira na spol i dob [mudra ~; luda ~] b. osoba koja je glavna ili prva u čemu [~ obitelji] c. lice kovanice, strana na kojoj je slika [pismo-~] d. gornji, prošireni dio kakva predmeta [~ čavla] 3. komad kojega prehrambenog proizvoda u obliku lopte [~ zelja] 4. v. poglavlje ♦ bez glave i repa nesređeno (nejasno, nelogično, nesuvislo i sl.); dajem (dao bih) glavu jamčim, siguran sam, uvjeren sam, ne sumnjam; doći komu (koga) glave 1. prouzročiti čiju smrt 2. izazvati čiju propast, upropastiti koga; ~ je u torbi komu u velikoj (životnoj) je opasnosti tko; glavom bez obzira [pobjeći, trčati i sl.] velikom brzinom, u velikome strahu [pobjeći, trčati i sl.]; glavom i bradom osobno, sam; glavu gore ne gubi hrabrost, razvedri se; gubiti glavu zbunjivati se, ne snalaziti se, gubiti prisebnost; gurnuti (zabiti i sl.) glavu u pijesak 〈kao noj〉 namjerno ignorirati istinu, ne željeti se suočiti s neugodnom stvarnošću; ići glavom kroz(a) zid htjeti silom svladati prepreku, biti pretjerano uporan (tvrdoglav), uzalud se truditi; izbiti iz glave komu koga, što natjerati koga da odustane od koga, od čega, prisiliti koga da zaboravi koga, što; izbiti 〈sebi (si)〉 iz glave koga, što odlučiti zaboraviti koga, što, namjerno prestati misliti na koga, na što; izgubiti glavu poginuti, izgubiti život; izgubiti/gubiti glavu za kim jako se zaljubiti/zaljubljivati u koga, poludjeti za kim; iznijeti (izvući i sl.) živu glavu 〈jedva〉, ostati živ, spasiti se iz (od) pogibelji; kao bez glave [trčati, motati se i sl.] brzo, smušeno, zbunjeno, smeteno, u panici [trčati, motati se i sl.]; misliti svojom (vlastitom) glavom misliti samostalno, ne padati pod tuđi utjecaj; mota se po glavi komu što vraća se uvijek istim mislima, neprestano misli na što; mućnuti glavom promisliti, razmisliti, promozgati; napuniti (puniti) glavu komu nametnuti komu određene misli (podatke, uvjerenja i sl.), nagovoriti (navesti) koga na što nepotrebno, učiniti da tko bez razmišljanja prihvati tuđe ideje, stajališta i sl.; ne boli ~ koga za koga, za što ne mari za koga, za što, ne brine za koga, za što, ne tiče se koga tko, što; ne ide u glavu komu što ne može shvatiti što, ne može vjerovati što; ne izlazi (ne ide) iz glave komu tko, što ne može zaboraviti koga, što, uvijek misli na koga, na što; ne moći uhvatiti ni za glavu ni za rep koga, što ne moći shvatiti koga, što; ne znam gdje mi je ~ prezaposlen sam, imam mnogo posla (briga i sl.); ni za živu glavu nikako, ni slučajno, ni na koji način, ni u kojemu slučaju; nositi (imati) glavu u torbi živjeti opasnim životom, biti stalno u životnoj opasnosti; obilo se (obit će se) komu što o glavu osvetilo se (osvetit će se) komu što, imao je (imat će) neprilike (teške posljedice) zbog čega; od glave do pete 1. potpuno, sasvim, u cijelosti, u svemu, u svim pojedinostima 2. pravi, istinski; ode ~ čovjek lako nastrada, može se život izgubiti; oprati glavu komu ukoriti koga, prigovoriti komu, izgrditi koga; platiti glavom (životom) što izgubiti život, poginuti; pognuti glavu (šiju) pokoriti se, pristati pod pritiskom na što, prilagoditi se; popeti se komu na glavu (na vrh glave) dosaditi komu, postati dosadan komu, biti nepodnošljiv komu; preko glave je komu čega previše je komu čega, neizdrživo je komu što, dodijalo je komu što; puhnulo je u glavu komu što iznenada je palo na pamet komu što; puna je ~ komu čega zaokupljen (opterećen) je brigama (problemima, poslovima); raditi o glavi komu 1. poduzimati radnje koje bi mogle dovesti do čije smrti, planirati čiju smrt 2. pokušavati uništiti čiju egzistenciju (karijeru, položaj), uništavati (upropaštavati) koga; razbijati (lupati i sl.) 〈sebi (si)〉 glavu mučiti se mislima, dugo razmišljati o čemu, mučno tražiti rješenje; sačuvati hladnu glavu ostati priseban (hladnokrvan), sačuvati prisebnost (hladnokrvnost); skinuti komu glavu teško kazniti koga; skratiti koga za glavu ubiti koga, usmrtiti koga; stajalo je (stajat će) glave koga, što nastradao je (nastradat će) tko, poginuo je (poginut će) tko; staviti glavu (život) na kocku izložiti se smrtnoj opasnosti; tvrda ~ koji ne popušta, koji je uporan i tvrdoglav; udarilo je komu što u glavu 1. napio se tko, nalazi se tko pod utjecajem alkohola 2. umislio se tko; usijana ~ 1. glava puna ludih zamisli 2. zanesenjak, čovjek koji srlja u opasnosti; utuviti (uvrtjeti, zabiti) 〈sebi (si)〉 u glavu što uporno htjeti što, čvrsto odlučiti što, biti opsjednut kojom mišlju; uzdignute glave ponosno, samosvjesno, smjelo; zavrtjeti komu glavom osvojiti koga, zavesti koga

prid. 〈G glàvata; odr. glàvatī, G glàvatōg(a); ž. glàvata, s. glàvato; komp. glavàtijī〉 koji je velike glave

im. m. ž. 〈G glavèšinē; mn. N glavèšine, G glavèšīnā〉 1. osoba koja obnaša kakvu visoku dužnost [taj ~; ta ~; ti glavešine; te glavešine]; sin. glavonja pogr. 2. 〈ž.〉 žena koja obnaša kakvu visoku dužnost [ta ~; te glavešine]

im. ž. 〈G glavètinē; mn. N glavètine, G glavètīnā〉 pogr., uv. velika glava; sin. glavurda, glavurina

im. ž. 〈G glàvicē; mn. N glàvice, G glȁvīcā〉 1. um. mala glava 2. hip. glava od milja 3. okrugli dio čega [~ luka; ~ vijka] 4. zem. blago zaobljeni izdvojeni vrh uzvisine 5. bot. cvat glavočika ◇ zglobna ~ med. dio zgloba, kraj kosti nalik na kuglu koji ulazi u zglobnu čašicu druge kosti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. glavìnjām, 3. l. mn. glavìnjajū, imp. glavìnjāj, aor. glavìnjah, imperf. glavìnjāh, prid. r. glavìnjao〉 nesigurno hodati, zanašati se u hodu; sin. teturati

prid. 〈G glàvnōg(a); ž. glàvnā, s. glàvnō〉 1. koji je u kakvu poretku na prvome mjestu, koji je prvi po važnosti [~ posao; glavna postaja]; ant. sporedan, usputan 2. koji je središte čega [~ grad; ~ trg]

im. ž. 〈G glàvnicē; mn. N glàvnice, G glȁvnīcā〉 gosp. svota na koju se obračunavaju kamate

im. ž. 〈G glavnìnē; mn. N glavnìne, G glavnínā〉 osnovni, najveći dio čega [~ posla; ~ vojske]

im. ž. 〈G glavòboljē; mn. N glavòbolje, G glavòbōljā〉 bol u glavi [imati glavobolju] ♦ zadavati komu glavobolju zadavati komu brige; stvarati komu neprilike

im. ž. 〈G glavòčikē, DL glavòčiki; mn. N glavòčike, G glavòčīkā〉 bot. 1. 〈mn.〉 porodica zeljastih biljka ili polugrmova iz skupine dvosupnica s cvatovima smještenim u glavicama 2. pripadnica istoimene porodice

im. m. 〈G glavonóšca; mn. N glavonóšci, G glavònōžācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred morskih mekušaca koji oko usta imaju krakove 2. pripadnik istoimenoga razreda

im. m. 〈G glávonjē; mn. m. ž. N glávonje, G glávōnjā〉 1. pogr. osoba koja ima veliku glavu [taj ~; ti glavonje; te glavonje] 2. pogr. osoba koja obnaša kakvu visoku dužnost; sin. glavešina