prid. 〈G gnójan; odr. gnȏjnī, G gnȏjnōg(a); ž. gnójna, s. gnȏjno〉 koji je pun gnoja [gnojni čir]

im. ž. 〈G gnòjidbē; mn. N gnòjidbe, G gnòjidābā/gnȍjīdbā/gnòjidbī〉 polj. dodavanje gnojiva tlu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gnòjīm, 3. l. mn. gnòjē, imp. gnòji, aor. gnòjih, imperf. gnòjāh, prid. r. gnòjio, prid. t. gnȍjen〉 bacati ili stavljati gnojivo na zemlju [~ oranicu] • gnòjiti se 〈povr.〉 puniti se gnojem [Rana se gnoji.]

im. s. 〈G gnȍjīva; mn. N gnȍjīva, G gnȍjīvā〉 polj. tvar koja se dodaje zemlji radi dobivanja boljega uroda [anorgansko ~; organsko ~; umjetno ~]; sin. (gnoj)

prid. 〈G gnȏjnōg(a); ž. gnȏjnā, s. gnȏjnō〉 koji se odnosi na gnoj [gnojna upala]

im. m. 〈G gnóma; mn. N gnómi, G gnómā〉 mit. patuljak u sjevernoeuropskoj mitologiji, bradati starac iz bajke koji stanuje u zemljinoj utrobi i čuva njezina skrivena bogatstva

im. ž. 〈G gnómē; mn. N gnóme, G gnómā〉 mudra izreka, pouka, pravilo ili načelo izneseno sažeto u prozi ili stihu

prid. 〈G gnòmskōg(a); ž. gnòmskā, s. gnòmskō〉 koji se odnosi na gnome, patuljke u sjevernoeuropskoj mitologiji

prid. 〈G gnȏmskōg(a); ž. gnȏmskā, s. gnȏmskō〉 koji se odnosi na gnomu, mudru izreku [~ aorist]

prid. 〈G gnȕsna; odr. gnȕsnī, G gnȕsnōg(a); ž. gnȕsna, s. gnȕsno; komp. gnùsnijī〉 koji je odvratan, gadan, neprihvatljiv

im. ž. 〈G gnusòbē; mn. N gnusòbe, G gnusóbā〉 1. gnusan, nevaljao postupak 2. gnusna, odvratna, ljudima neprihvatljiva osoba

im. s. 〈G gnȕšānja〉 osjećaj odvratnosti i odbojnosti prema komu ili čemu

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. gnȕšām se, 3. l. mn. gnȕšajū se, imp. gnȕšāj se, aor. gnȕšah se, imperf. gnȕšāh se, prid. r. gnȕšao se〉 osjećati odvratnost i odbojnost prema komu ili čemu [~ nad tim]

im. m. 〈G gnjàvātora, V gnjàvātore; mn. N gnjàvātori, G gnjàvātōrā〉 osoba koja gnjavi koga, koja komu dosađuje

im. ž. 〈G gnjàvātoricē; mn. N gnjàvātorice, G gnjàvātorīcā〉 žena koja gnjavi koga, koja komu dosađuje

prid. 〈G gnjàvātoričina; ž. gnjàvātoričina, s. gnjàvātoričino〉 koji pripada gnjavatorici

im. ž. 〈G gnjavážē〉 ono što je mučno, dosadno ili teško

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gnjȃvīm, 3. l. mn. gnjȃvē, imp. gnjávi, aor. gnjávih, imperf. gnjȃvljāh, prid. r. gnjávio, prid. t. gnjȃvljen〉 uporno dosađivati komu ponovljenim molbama ili zahtjevima [~ roditelje]; sin. piliti razg.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gnjȇčīm, 3. l. mn. gnjȇčē, imp. gnjéči, aor. gnjéčih, imperf. gnjȇčāh, prid. r. gnjéčio, prid. t. gnjȇčen〉 pritiskati što da bude mekše, da pusti sok ili da smanji obujam [~ grožđe; ~ masline]; sin. tiještiti

im. m. 〈G gnjètla; mn. N gnjètlovi, G gnjȅtlōvā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica divljih ptica veličine domaće kokoši koje žive uz polja i rubove šuma, mužjaci su šareni s tamnozelenim vratom i glavom, a ženke smeđe s tamnim pjegama 2. pripadnik istoimene porodice; sin. fazan

im. m. 〈G gnjȇva, L gnjévu〉 stanje izazvano jakim osjećajem nezadovoljstva i ljutnje; sin. bijes

prid. 〈G gnjévna; odr. gnjȇvnī, G gnjȇvnōg(a); ž. gnjévna, s. gnjȇvno; komp. gnjèvnijī〉 koji je pun gnjeva; sin. bijesan

pril. 〈komp. gnjèvnijē〉 s mnogo gnjeva [~ vikati]; sin. bijesno

im. s. 〈G gnjezdášca; mn. N gnjezdášca, G gnjèzdāšācā/gnjèzdāšcā〉 um. malo gnijezdo

im. s. 〈G gnjȅzdīšta; mn. N gnjȅzdīšta, G gnjȅzdīštā〉 mjesto na kojemu se ptice gnijezde

im. ž. 〈G gnjȉdē; mn. N gnjȉde, G gnjȋdā〉 1. jajašce uši 2. pren., pogr. čovjek koji je bez dostojanstva i karaktera

im. m. 〈G gnjíleža, I gnjíležom〉 ono što je gnjilo; sin. trulež

im. s. 〈G gnjíljēnja〉 postajanje gnjilim; sin. trulenje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gnjílīm, 3. l. mn. gnjílē, imp. gnjíli, aor. gnjíljeh, imperf. gnjíljāh, prid. r. m. gnjílio, ž. gnjíljela, s. gnjíljelo, mn. gnjíljeli〉 postajati gnjilim [Drvo gnjili.; Voće gnjili]; sin. truljeti, trunuti

prid. 〈G gnjíla; odr. gnjȋlī, G gnjȋlōg(a); ž. gnjíla, s. gnjȋlo; komp. gnjìlijī〉 koji se pokvario, raspao i istrunuo [gnjila jabuka; gnjilo drvo]; sin. truo

im. m. 〈G gnjúrca; mn. N gnjúrci, G gnjȗrācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica ptica koje žive u vodi, rone, nemaju plivaću kožicu nego rascijepljene resaste kožne pločice, obično su sive ili smeđe boje, a neke na glavi imaju kukmu 2. pripadnik istoimene porodice [ćubasti ~]

im. m. 〈G gobléna; mn. N gobléni, G goblénā〉 1. vez u tehnici polukrižića 2. slika izrađena istoimenim vezom

im. m. 〈G gȍda, L gòdu; mn. N gȍdovi, G gȍdōvā〉 bot. znak rasta i širenja drveta vidljiv kao tamniji ili svjetliji krug na poprečnome prerezu debla

čest. označuje da su osoba, predmet, mjesto, vrijeme, način, okolnosti itd. neodređeni [gdje ~; kad ~; kako ~; što ~; tko ~]; sin. bilo, ma

kratica za godinu; sin. g.

im. ž. 〈G gȍdinē; mn. N gȍdine, G gȍdīnā〉 1. razdoblje od dvanaest mjeseci, vrijeme koje je potrebno da Zemlja obiđe oko Sunca, traje od 1. siječnja do 31. prosinca 2. vrijeme od dvanaest mjeseci računajući točno od određenoga dana [~ dana; imati pet godina]; sin. ljeto zast. 3. dob čovjekova života [u najboljim godinama] ◇ prijestupna ~ godina koja ima 366 dana; školska ~ vrijeme u kojemu učenik pohađa jedan razred, koje traje od rujna do lipnja ♦ brojiti godine (dane, sate), usp. dan; dobro nositi godine dobro se držati, dobro izgledati unatoč godinama; plakati kao ljuta (kišna) ~ gorko (na sav glas) plakati u godinama stariji, postariji, u starijoj 〈životnoj〉 dobi; u najboljim godinama srednje dobi, u naponu snage, u punoj životnoj snazi; vući se kao gladna ~ 1. polako prolaziti, dugo trajati 2. biti spor, polako se kretati

im. m. 〈G gòdišnjāka; mn. N gòdišnjāci, G gòdišnjākā〉 zbornik tekstova koji izlazi jednom godišnje

pril. 1. svake godine [Časopis izlazi ~.] 2. na godinu [Dvaput ~ odvoze glomazni otpad.]

prid. 〈G gòdišnjēg(a); ž. gòdišnjā, s. gòdišnjē〉 1. koji se odnosi na cijelu godinu, koji je za jednu godinu [~ plan] 2. koji je jednom godišnje [~ sajam]

im. ž. 〈G gòdišnjicē; mn. N gòdišnjice, G gòdišnjīcā〉 dan na koji se u prošlosti dogodio koji događaj [~ braka]; sin. obljetnica

im. s. 〈G gòdīšta; mn. N gòdīšta, G gȍdīštā〉 1. osobe rođene iste godine [pozvati u vojsku tri godišta]; sin. (generacija) 2. godina rođenja [Koje si ~?; On je moje ~.] 3. sve novine i časopisi objavljeni u određenoj godini [stara godišta]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. gòdī, 3. l. mn. gòdē, aor. 3. l. jd. gȍdī, imperf. 3. l. jd. gȍđāše, prid. r. gòdio〉 stvarati ugodu, biti ugodan [Godi mi mir.]

prid. 〈G gȍjāzna; odr. gȍjāznī, G gȍjāznōg(a); ž. gȍjāzna, s. gȍjāzno; komp. gojàznijī〉 koji je izrazito debeo

im. ž. 〈G gȍjāznosti, I gȍjāznošću/gȍjāznosti〉 osobina onoga koji je gojazan

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gòjīm, 3. l. mn. gòjē, imp. gȏj/gòji, aor. gòjih, imperf. gòjāh, prid. r. gòjio, prid. t. gȍjen〉 činiti koga ili što debelim ili debljim; sin. debljati • gòjiti se 〈povr.〉 postajati izrazito debelim

im. ž. 〈G gòjzericē; mn. N gòjzerice, G gòjzerīcā〉 okovana cipela koju nose skijaši i planinari

im. m. 〈G góla; mn. N gólovi, G gólōvā〉 sp. 1. konstrukcija koja se sastoji od dvaju kovinskih stupova, prečke i mreže, dio sportskoga igrališta za određeni sport (nogomet, rukomet, hokej, vaterpolo i dr.) kroz koji mora proći lopta ili pločica da bi se postigao zgoditak [pucati u ~]; sin. vrata sp. 2. pogodak koji se postiže ubacivanjem lopte ili pločice u vrata; sin. zgoditak

prid. 〈G gòla; odr. gòlī, G gòlōg(a); ž. gòla, s. gȍlo〉 1. koji nema na sebi odjeću; sin. nag poet.; ant. odjeven 2. koji nije obrastao, koji je bez onoga čime je inače pokriven, koji je ogolio [gola grana; golo drvo] ♦ 〈i〉 ~ i bos siromašan, bez igdje ičega, bez ikakve imovine