im. m. 〈G goláća, V gȍlāću; mn. N goláći, G goláćā〉 1. onaj koji je gol ili nedovoljno obučen 2. pren. onaj koji ništa nema 3. zool. kopneni puž bez kućice

prid. 〈G golèma; odr. gòlemī, G gòlemōg(a); ž. golèma, s. golèmo〉 1. koji je veoma velik (o čemu konkretnom) [~ stas]; sin. krupan; ant. malahan hip., malešan hip., minijaturan, sitan 2. koji je veoma velik (o čemu apstraktnom) [~ problem]; sin. (enorman, ogroman)

im. ž. 〈G gȍlēti; mn. N gȍlēti, G gȍlētī〉 zem. krajolik bez biljnoga pokrova

im. m. 〈G gȍlfa〉 sp. igra u kojoj je cilj s pomoću posebnih štapova ubaciti lopticu u jamicu sa što manjim brojem udaraca

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. golìcām, 3. l. mn. golìcajū, imp. golìcāj, aor. golìcah, imperf. golìcāh, prid. r. golìcao, prid. t. gȍlicān〉 1. nadraživati kožu lakim učestalim dodirima koji izazivaju smijeh [~ brata]; sin. škakljati 2. pren. poticati u kome kakvo djelovanje, zanimanje ili raspoloženje [~ maštu]

prid. 〈G golìcava; odr. golìcavī, G golìcavōg(a); ž. golìcava, s. golìcavo; komp. golicàvijī〉 1. koji je osjetljiv na golicanje [~ momak]; sin. škakljiv 2. pren. koji zahtijeva oprezan pristup [golicavo pitanje]

im. ž. 〈G golìcavosti, I golìcavošću/golìcavosti〉 1. osobina onoga koji je golicav; sin. škakljivost 2. svojstvo onoga što je golicavo

im. ž. 〈G gȍlijēni; mn. N gȍlijēni, G gȍlijēnī〉 anat. kost od koljena do gležnja, potkoljenična kost; sin. (cjevanica), goljenica

prid. 〈G golìšava; odr. golìšavī, G golìšavōg(a); ž. golìšava, s. golìšavo〉 koji nije dovoljno odjeven

im. m. 〈G gòlmana; mn. N gòlmani, G gȍlmānā〉 v. vratar

prid. 〈G golòbrada; odr. golòbradī, G golòbradōg(a); ž. golòbrada, s. golòbrado〉 kojemu ne raste brada

prid. 〈G gològlava; odr. gològlavī, G gològlavōg(a); ž. gològlava, s. gològlavo〉 koji nema glavu pokrivenu kapom, šeširom ili rupcem [gologlavo dijete]

im. ž. 〈G gològlavosti, I gològlavošću/gològlavosti〉 osobina onoga koji je gologlav

prid. 〈G golòruka; odr. golòrukī, G golòrukōg(a); ž. golòruka, s. golòruko〉 pren. koji je golih ruku, koji nije naoružan [boriti se ~]

im. ž. 〈G golosjemènjačē; mn. N golosjemènjače, G golosjemènjāčā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina sjemenjača kod kojih se sjemeni zametci nalaze otvoreni na plodnim listovima 2. pripadnica istoimene skupine; ant. cvjetnjača, kritosjemenjača

im. ž. 〈G golòtinjē〉 1. stanje onoga koji nije odjeven 2. golo tijelo

im. m. 〈G gȍlūba; mn. N gȍlubovi/gȍlūbi, G gȍlubōvā/gȍlūbā〉 zool. 1. ptica male glave i kratkoga vrata, obično sivoplave boje, često živi u gradovima [divlji ~] 2. plosnatica hrskavičnjača nalik na ražu koja na repu ima otrovnu bodljiku i hrani se planktonom i manjim ribama; sin. morski vrag v. pod vrag ♦ živjeti kao golubovi (kao dva goluba, kao ~ i golubica) živjeti u slozi i ljubavi, mirno i skladno živjeti, voljeti se i slagati se

im. ž. 〈G golùbicē; mn. N golùbice, G golùbīcā〉 ženka goluba

im. m. 〈G golùbinjāka; mn. N golùbinjāci, G golùbinjākā〉 nastamba za domaće golubove

im. m. 〈G golùpčića; mn. N golùpčići, G golùpčīćā〉 1. um. mali golub 2. 〈mn.〉 pren. zaljubljeni par

prid. 〈G golùždrava; odr. golùždravī, G golùždravōg(a); ž. golùždrava, s. golùždravo; komp. goluždràvijī〉 kojemu još nije naraslo perje [~ ptić]

im. ž. 〈G golùždravosti, I golùždravošću/golùždravosti〉 značajka onoga koji je goluždrav

im. ž. 〈G gȍljenicē; mn. N gȍljenice, G gȍljenīcā〉 anat. kost od koljena do gležnja, potkoljenična kost; sin. (cjevanica), golijen

im. s. 〈G gȍmbānja〉 1. zast. v. gimnastika, tjelovježba 2. pren., razg. nastojanje da se što postigne popraćeno poteškoćama

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. gȍmbām se, 3. l. mn. gȍmbajū se, imp. gȍmbāj se, aor. gȍmbah se, imperf. gȍmbāh se, prid. r. gȍmbao se〉 1. zast. v. gimnasticirati 2. pren., razg. imati poteškoća s kim ili s čim, teško uspijevati što postići

im. ž. 〈G gòmilē; mn. N gòmile, G gȍmīlā〉 1. sipka tvar nagomilana na jednome mjestu ili mnogo istovrsnih predmeta nabacanih ili složenih u stožasti oblik [~ kamenja; ~ knjiga; ~ pijeska]; sin. hrpa, kup¹ 2. 〈mn.〉 ilirski grobovi; sin. (tumuli) v. pod tumul 3. pren. velika količina čega [~ problema; ~ stvari]; sin. brdo pren., hrpa pren., kup¹ pren., masa pren., mnoštvo pren., more pren., obilje, šuma pren.

im. s. 〈G gomìlānja〉 1. skupljanje velikih količina čega, stvaranje zaliha 2. stvaranje gomile, slaganje čega na gomilu 3. pren. povećavanje količine čega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gomìlām, 3. l. mn. gomìlajū, imp. gomìlāj, aor. gomìlah, imperf. gomìlāh, prid. r. gomìlao, prid. t. gȍmilān〉 1. praviti gomilu, slagati što na gomilu [~ smeće] 2. skupljati velike količine čega, stvarati zalihe [~ hranu; ~ novac]; sin. (akumulirati), nagomilavati, zgrtati 3. pren. činiti količinu čega većom [~ dugove; ~ loše ocjene]; sin. nagomilavati • gomìlati se 〈povr.〉 postajati brojnijim, širiti se ili množiti [Problemi se dugo gomilaju.]; sin. (akumulirati se) v. pod akumulirati, nagomilavati se v. pod nagomilavati

im. m. 〈G gòmolja; mn. N gòmolji, G gòmōljā〉 bot. zadebljali podzemni dio stabljike bogat hranjivim tvarima koji služi za razmnožavanje i kao spremište hrane [~ krumpira]

prid. 〈G gòmoljasta; odr. gòmoljastī, G gòmoljastōg(a); ž. gòmoljasta, s. gòmoljasto〉 koji je u obliku gomolja [~ korijen]

im. ž. 〈G gȏndolē; mn. N gȏndole, G gȏndōlā〉 venecijanska duga, uska i plosnata brodica na vesla

im. m. 〈N gȍnga; mn. N gȍngovi, G gȍngōvā〉 glazb. udaraljkaško glazbalo koje se sastoji od okrugle ploče o koju se udara batom

im. m. 〈G goníča, V gȍnīču; mn. N goníči, G goníčā〉 osoba koja koga ili što goni [~ robova; ~ stada]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gȍnīm, 3. l. mn. gȍnē, imp. gòni, aor. gònih, imperf. gònijāh, prid. r. gònio, prid. t. gȍnjen〉 tjerati koga ili što pred sobom prema određenomu mjestu [~ stado na pašu]

im. ž. 〈G gonorèjē〉 v. kapavac

im. ž. 〈G gòrē, D gȍri, A gȍru; mn. NA gȍre, G górā, DLI gòrama〉 zem. prirodna uzvisina od 500 do 1000 m nadmorske visine obrasla šumom ♦ ~ od čovjeka visok i krupan čovjek, čovjek snažne građe; naše gore list čovjek 〈podrijetlom〉 iz naših krajeva

prid. 〈G górka; odr. gȏrkī, G gȏrkōg(a); ž. górka, s. gȏrko; komp. gȍrčī〉 1. koji ima neugodan okus, u kojemu nema šećera [~ lijek; gorka limunada; gorko piće] 2. pren. koji je težak, tjeskoban, pun bola i žalosti [~ plač]

im. m. 〈G gòranina; mn. N gòrani, G gȍrānā〉 stanovnik gore ili planinskoga kraja; ant. ravničar

im. ž. 〈G gòrānkē, DL gòrānki; mn. N gòrānke, G gòrānkā/gòrānkī〉 stanovnica gore ili planinskoga kraja; ant. ravničarka

im. ž. 〈G gorčìnē〉 1. okus onoga što je gorko [~ lijeka] 2. pren. osjećaj težine, tjeskobe, bola i žalosti, razočaranosti kakvom nepravdom; sin. čemer pren.

prid. 〈G górda; odr. gȏrdī, G gȏrdōg(a); ž. górda, s. gȏrdo; komp. gòrdijī〉 1. v. ponosan 2. v. ohol

pril. na mjestu ili na mjesto koje je iznad drugoga ili više od koga ili čega [uputiti se ~; Tamo ~ raširio se orah]; ant. dolje

pril. 〈komp.〉 v. pod zlo

im. s. 〈G gòrēnja〉 1. bivanje zahvaćenim plamenom 2. bivanje zapaljivim 3. bivanje zapaljenim

im. ž. 〈G gòricē; mn. N gòrice, G gȍrīcā〉 1. um. mala gora 2. v. brježuljak

im. m. 〈G gorìlē; mn. N gorìle, G gorílā〉 zool. hominid, najveći primat koji živi u šumama i hrani se biljkama i malim životinjama

im. s. 〈G gȍrīva; mn. N gȍrīva, G gȍrīvā〉 tvar koja izgaranjem oslobađa energiju potrebnu za grijanje ili pogon strojeva, npr. drvo, ugljen, benzin [kruto ~; tekuće ~; plinovito ~]

zb. im. s. 〈G gȏrja〉 zem. skup više brda, gora ili planina