im. m. 〈G hominída; mn. N hominídi, G hominídā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica primata iz skupine čovjekolikih majmuna koja obuhvaća današnjega čovjeka, orangutana, gorilu i čimpanzu te niz izumrlih vrsta s ljudskim obilježjima 2. pripadnik istoimene porodice; sin. veliki čovjekoliki majmun v. pod majmun

im. m. 〈G homofóna; mn. N homofóni, G homofónā〉 jez. riječ koja se izgovara jednako kao i koja druga riječ, ali se različito piše; sin. istozvučnica; ant. homograf, istopisnica

prid. 〈G homòfōna; odr. homòfōnī, G homòfōnōg(a); ž. homòfōna, s. homòfōno〉 glazb. koji se izvodi jednim glasom ili s više glasova koji izvode istu dionicu; sin. jednoglasan; ant. polifon, višeglasan

im. ž. 〈G homofònijē〉 1. glazb. a. struktura djela u kojoj se uočava melodijski glas i njemu podređena pratnja; ant. polifonija b. v. istozvučnost, jednoglasje 2. jez. pojava da se riječi izgovaraju jednako, ali se različito pišu; sin. istozvučnost; ant. homografija, istopisnost

prid. 〈G homòfōnskōg(a); ž. homòfōnskā, s. homòfōnskō〉 v. istozvučan

prid. 〈G hȍmogēna; odr. hȍmogēnī, G hȍmogēnōg(a); ž. hȍmogēna, s. hȍmogēno; komp. homogènijī〉 1. koji se sastoji od istovrsnih ili ravnomjerno raspoređenih elemenata ili članova [homogeno društvo] 2. koji se sastoji od sastojaka povezanih u cjelinu tako da se više ne prepoznaju njihova pojedinačna svojstva [homogena smjesa]; sin. jednolik; ant. heterogen

im. m. 〈G homògrafa; mn. N homògrafi, G homògrāfā〉 jez. riječ koja se piše jednako kao i koja druga riječ, ali se različito izgovara; sin. istopisnica; ant. homofon, istozvučnica

im. ž. 〈G homogràfijē〉 jez. pojava da se riječi jednako pišu, ali različito izgovaraju; sin. istopisnost; ant. homofonija, istozvučnost

prid. 〈G homògrafskōg(a); ž. homògrafskā, s. homògrafskō〉 v. istopisan

prid. 〈G hȍmologna; odr. hȍmolognī, G hȍmolognōg(a); ž. hȍmologna, s. hȍmologno〉 kojemu su svi dijelovi usklađeni s kim ili čim, koji ima isti smisao kao što drugo

im. m. 〈G homoníma; mn. N homoními, G homonímā〉 jez. riječ koja s ukupnošću svojih oblika ima isti glasovni sastav, isti naglasak te pripada istoj vrsti riječi kao i koja druga riječ; sin. istoobličnica; ant. istoznačnica, sinonim

prid. 〈G hȍmonīmna; odr. homònīmnī, G homònīmnōg(a); ž. homònīmna, s. homònīmno〉 jez. koji ima isti izraz, a različit sadržaj kao i koja druga riječ; sin. istoobličan; ant. istoznačan, sinoniman

im. ž. 〈G homonìmijē〉 jez. pojava da riječ koja s ukupnošću svojih oblika ima isti glasovni sastav, isti naglasak te pripada istoj vrsti riječi kao i koja druga riječ; sin. istoobličnost; ant. istoznačnost, sinonimija

im. m. 〈G homoseksuálca, V hȍmoseksuālče; mn. N homoseksuálci, G homoseksùālācā〉 osoba koju spolno privlače osobe istoga spola; ant. heteroseksualac

prid. 〈G homoseksuálčeva; ž. homoseksuálčeva, s. homoseksuálčevo〉 koji pripada homoseksualcu; ant. heteroseksualčev

im. ž. 〈G homoseksùālkē, DL homoseksùālki; mn. N homoseksùālke, G homoseksùālkā/homoseksùālkī〉 žena koju spolno privlače žene; sin. lezbijka; ant. heteroseksualka

im. ž. 〈G homoseksuálnosti, I homoseksuálnošću/homoseksuálnosti〉 spolna privlačnost među osobama istoga spola; ant. heteroseksualnost

im. m. 〈G honorára, I honorárom/honorárem; mn. N honorári, G honorárā〉 novčana naknada za obavljeni rad koja se isplaćuje prema ugovoru [autorski ~]

im. m. 〈G honorárca, V hȍnorārče; mn. N honorárci, G honòrārācā〉 osoba koja radi za honorar

prid. 〈G honorárčeva; ž. honorárčeva, s. honorárčevo〉 koji pripada honorarcu

im. ž. 〈G honòrārkē, DL honòrārki; mn. N honòrārke, G honòrārkā/honòrārkī〉 žena koja radi za honorar

prid. 〈G hȍnorārnōg(a); ž. hȍnorārnā, s. hȍnorārnō〉 koji se odnosi na honorar [~ posao]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. honòrīrām, 3. l. mn. honorírajū, imp. honòrīrāj, aor. honorírah, imperf. honòrīrāh, prid. r. honorírao, prid. t. honòrīrān〉 isplatiti/isplaćivati honorar

usk. poziva na skok, označuje skok; sin. hopa, opa

usk., usp. hop

im. ž. 〈G hȏrdē; mn. N hȏrde, G hȏrdā/hȏrdī〉 1. pov. vojno-upravna organizacija turkijskih i mongolskih naroda 2. razulareno mnoštvo [navijačka ~] 3. društvena zajednica ljudi na veoma niskome razvojnom stupnju ◇ Zlatna ~ pov. mongolska vojska koja je u 13. st. opustošila istočnu Europu, a kasnije stvorila istoimenu državu

im. m. 〈G horìzonta; mn. N horìzonti, G horìzonātā〉 1. v. obzor, obzorje 2. 〈mn.〉 pren. v. vidik

im. ž. 〈G horizontálē; mn. N horizontále, G horizontálā〉 fiz. pravac koji je usporedan sa Zemljinom površinom; ant. vertikala

prid. 〈G hȍrizontālna; odr. hȍrizontālnī, G hȍrizontālnōg(a); ž. hȍrizontālna, s. hȍrizontālno〉 v. vodoravan

im. m. 〈G hormóna; mn. N hormóni, G hormónā〉 biol., med. tvar važna za reguliranje fizioloških promjena u tijelu koju luče žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem [~ rasta; spolni hormoni] ◇ sintetizirani hormoni hormoni dobiveni kemijskom sintezom namijenjeni terapijskomu liječenju

prid. 〈G hȍrmonālnōg(a); ž. hȍrmonālnā, s. hȍrmonālnō〉 v. hormonski

prid. 〈G hòrmōnskōg(a); ž. hòrmōnskā, s. hòrmōnskō〉 koji se odnosi na hormone [~ poremećaj]; sin. (hormonalni)

im. m. 〈G hȍroskopa〉 1. karta položaja planeta i znakova zodijaka u trenutku čijega rođenja 2. predviđanje budućih događaja prema položaju nebeskih tijela [godišnji ~]

prid. 〈G hȍroskopskōg(a); ž. hȍroskopskā, s. hȍroskopskō〉 koji se odnosi na horoskop [~ znakovi]

im. ž. 〈G hortikultúrē〉 uzgoj ukrasnih biljaka za uređenje vrtova, parkova i dr.

im. ž. 〈G hòstijē; mn. N hòstije, G hȍstījā〉 rel. tanak okrugao kolutić beskvasnoga kruha pripravljen za slavljenje katoličke euharistije

im. m. 〈G hotèla; mn. N hotèli, G hotélā〉 ugostiteljski objekt za privremeni dnevni i noćni boravak gostiju [~ s pet zvjezdica]

im. m. 〈G hotelijéra, V hȍtelijēru; mn. N hotelijéri, G hotelijérā〉 1. osoba koja upravlja hotelom 2. vlasnik hotela

im. ž. 〈G hotelìjērkē, DL hotelìjērki; mn. N hotelìjērke, G hotelìjērkā/hotelìjērkī〉 1. žena koja upravlja hotelom 2. vlasnica hotela

prid. 〈G hotelìjērskōg(a); ž. hotelìjērskā, s. hotelìjērskō〉 koji se odnosi na hotelijere i hotelijerstvo

im. s. 〈G hotelijérstva〉 1. ukupno znanje i struka koja proučava vođenje hotela [studirati ~] 2. gospodarska djelatnost, dio turističke ponude pružanja usluge smještaja, prehrane i zabave u hotelima

prid. 〈G hòtelskōg(a); ž. hòtelskā, s. hòtelskō〉 koji se odnosi na hotele [hotelske sobe; ~ gosti]

pril. vlastitom voljom i s namjerom [~ izazvati nesporazum; ~ udariti]; sin. hotimično, namjerno; ant. nehotice, nehotično, nenamjerno, slučajno

prid. 〈G hȍtimična; odr. hȍtimičnī, G hȍtimičnōg(a); ž. hȍtimična, s. hȍtimično〉 koji je učinjen vlastitom voljom i s namjerom [~ udarac; hotimična radnja]; sin. namjeran; ant. nehotičan, nehotimičan, nenamjeran, slučajan

pril. vlastitom voljom i s namjerom [~ izazvati nesporazum; ~ udariti]; sin. hotimice, namjerno; ant. nehotice, nehotično, nenamjerno, slučajno

oznaka za hektopaskal

prid. 〈G hrábra; odr. hrȃbrī, G hrȃbrōg(a); ž. hrábra, s. hrábro; komp. hràbrijī〉 1. koji ne osjeća strah, koji se ničega ne boji [~ borac]; sin. neustrašiv; ant. bojažljiv, plah, plašljiv 2. koji odražava čiju sposobnost da učini ono što se drugi ne usuđuju [~ pothvat; hrabro djelo]; sin. odvažan, smion, smjel

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. hrȃbrīm, 3. l. mn. hrȃbrē, imp. hrábri, aor. hrábrih, imperf. hrȃbrāh, prid. r. hrábrio, prid. t. hrȃbren〉 poticati koga da što učini, da bude hrabar [~ učenike prije ispita]; sin. (bodriti), ohrabrivati, sokoliti poet.; ant. obeshrabrivati