ìgralīšte

im. s. G ìgralīšta; mn. N ìgralīšta, G ìgralīštā 1. otvoreni prostor za sportsku igru [nogometno ~; rukometno ~]; sin. (teren) 2. otvoreni prostor za dječju igru s toboganom, ljuljačkama i sl. [dječje ~]

ȉgrānī

prid. G ȉgrānōg(a); ž. ȉgrānā, s. ȉgrānō koji se igra ili glumi [~ film]

ìgrānje

im. s. G ìgrānja 1. sudjelovanje u igri, provođenje vremena u igri 2. tumačenje uloge u kazališnome komadu, na filmu ili televiziji 3. pren. lakomisleno izvrgavanje opasnosti; sin. kockanje

igraònica

im. ž. G igraònicē; mn. N igraònice, G igraònīcā zatvoren prostor u kojemu se organizira zabava i igra za djecu [~ u vrtiću; sportska ~]

ìgrati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. ȉgrām, 3. l. mn. ìgrajū, imp. ìgrāj, aor. ìgrah, imperf. ȉgrāh, prid. r. ìgrao, prid. t. ȉgrān 1. prijel. a. sudjelovati u igri [~ šah] b. tumačiti ulogu u kazališnome komadu, na filmu ili televiziji [~ glavnu ulogu]; sin. glumiti 2. neprijel. prikazivati se na televiziji, u kinu ili kazalištu [Koji film igra danas u 6?] • ìgrati se povr. 1. zabavljati se čime, provoditi vrijeme u igri [Djeca se igraju igračkama.] 2. pren. lakomisleno se izvrgavati opasnosti [~ se svojom budućnošću; ~ se životom]; sin. kockati se v. pod kockati  ~ se lovice sudjelovati u dječjoj igri u kojoj na smjenu jedan sudionik lovi druge; ~ se skrivača sudjelovati u dječjoj igri u kojoj na smjenu jedan sudionik traži ostale koji su se skrili dok je on žmirio

ȉgrokāz

im. m. G ȉgrokāza; mn. N ȉgrokāzi, G ȉgrokāzā kaz., knjiž. 1. jd. jednostavna dramska književna vrsta koja obuhvaća djela namijenjena scenskoj izvedbi 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti [dječji ~; lutkarski ~]  radijski ~ knjiž. 1. vrsta igrokaza koja obuhvaća djela namijenjena radijskoj izvedbi 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti; sin. (radioigra, radioigrokaz)

iguàna

im. ž. G iguànē; mn. N iguàne, G iguánā zool. veliki gušter koji živi u američkim tropskim područjima i na Madagaskaru [zelena ~]; sin. (legvan)

ih

os. zam. GA v. pod oni, one, ona

ȉh

usk. izriče prijezir [Ih, i on je tu!]; sin. pi, pih

ihtiosàur

im. m. G ihtiosàura, I ihtiosàurom; mn. N ihtiosàuri, G ihtiosàūrā zool. 1. mn. skupina izumrlih gmazova nalik na ribu 2. pripadnik istoimene skupine

ȉjedan

neodr. zam. G ȉjednōg(a), D ȉjednōm(u/e), A ȉjedan/ȉjednōg(a), L ȉjednōm(e/u), I ȉjednīm; ž. ȉjedna, s. ȉjedno označuje uključivanje barem jednoga predmeta ili osobe; sin. ikoji; ant. nijedan

ijékavica

im. ž. G ijékavicē razg. v. ijekavski

ijékavskī

prid. G ijékavskōg(a); ž. ijékavskā, s. ijékavskō jez. 1. koji se odnosi na govore u kojima se jat izgovara kao ije ili je [~ refleks; ~ govor] 2. u im. funkciji jd. m. govor hrvatskoga jezika u kojemu se jat u dugim slogovima izgovara ije, a u kratkim je; sin. ijekavica razg.

ȉkada

()pril. u barem kojemu neodređenom trenutku, kad bilo

ȉkakav

neodr. zam. G ȉkakva, DL ȉkakvu, A ȉkakav/ȉkakva, I ȉkakvīm; ž. ȉkakva, s. ȉkakvo označuje uključivanje barem jednoga predmeta ili osobe bez obzira na osobine, bilo kakav; ant. nikakav

ȉkāko

pril. na bilo koji način, bilo kako

íkavica

im. ž. G íkavicē razg. v. ikavski

íkavskī

prid. G íkavskōg(a); ž. íkavskā, s. íkavskō jez. 1. koji se odnosi na govore u kojima se jat izgovara kao i [~ refleks; ~ govor] 2. u im. funkciji jd. m. govor hrvatskoga jezika u kojemu se jat izgovara i; sin. ikavica razg.

ikebàna

im. ž. G ikebànē; mn. N ikebàne, G ikebánā 1. način izradbe ukrasnih predmeta od cvijeća, bilja i drugih prirodnina uobičajen u Japanu od davnine 2. ukras napravljen na istoimeni način

ȉkojī

neodr. zam. G ȉkojēg(a), DL ȉkojēm(u), A ȉkojī/ȉkojēg(a), I ȉkojīm; ž. ȉkojā, s. ȉkojē označuje uključivanje barem jednoga predmeta ili osobe; bilo koji; sin. ijedan; ant. nikoji

ìkona

im. ž. G ìkonē; mn. N ìkone, G ȉkōnā 1. sakralna slika u istočnome kršćanstvu 2. inform. sličica na računalnome zaslonu koja prikazuje određeni dio računala, određenu datoteku ili program

ȉkra

im. ž. G ȉkrē zool. riblja jajašca

ȉks

im. m. G ȉksa; mn. N ȉksevi, G ȉksēvā naziv za slovo x latinske abecede

ȉkud

pril. bilo kojim smjerom, bilo kojim putom, kud bilo; sin. ikuda, kudgod

ȉkudā

pril., usp. ikud

ȉlegālan

prid. G ȉlegālna; odr. ȉlegālnī, G ȉlegālnōg(a); ž. ȉlegālna, s. ȉlegālno v. nezakonit, protuzakonit

ȉlegālno
ìli

vez. 1. povezuje riječi označujući mogućnost izbora [Je li pravilno reći izvještaj ~ izvješće?; Kupi jabuke ~ šljive.]; sin. odnosno 2. povezuje surečenice u nezavisnosloženoj rastavnoj rečenici [Pitaj Anu ~ pitaj Petra.]; sin. odnosno  ili... ili udvojeni veznik, naglašuje rastavni odnos, nužnost izbora [Ili ja ~ on.; Ili idi u kino ~ ostani kod kuće.]

ilírac

im. m. G ilírca, V ȉlīrče; mn. N ilírci, G ìlīrācā pripadnik ilirskoga pokreta

ilírčev

prid. G ilírčeva; ž. ilírčeva, s. ilírčevo koji pripada ilircu

ìlīrskī

prid. G ìlīrskōg(a); ž. ìlīrskā, s. ìlīrskō 1. koji se odnosi na Iliriju ili Ilire 2. koji se odnosi na ilirce i njihov književni pokret 3. u im. funkciji jd. m. jez. izumrli jezik kojim su govorili Iliri 4. u im. funkciji jd. m. jez., zast. naziv za hrvatski jezik u različitim povijesnim razdobljima

ȉlovača

im. ž. G ȉlovačē 1. glina od žute do tamnocrvene boje s mnogim primjesama 2. geol. tlo od istoimene gline

ȉlovast

prid. G ȉlovasta; odr. ȉlovastī, G ȉlovastōg(a); ž. ȉlovasta, s. ȉlovasto koji sadržava ilovaču, u kojemu ima ilovače [ilovasto tlo]

ilustrácija

im. ž. G ilustrácijē; mn. N ilustrácije, G ilustrácījā 1. lik. fotografija, slika ili crtež najčešće u knjizi, novinama ili časopisu koji prikazuje i objašnjava dio sadržaja teksta ili ga samo ukrašava 2. slikovito tumačenje, tumačenje s pomoću slika, crteža, komentara, primjera ili drukčije izrečenoga teksta

ilùstrātor

im. m. G ilùstrātora, V ilùstrātore; mn. N ilùstrātori, G ilùstrātōrā osoba koja izrađuje ilustracije

ilùstrātorica

im. ž. G ilùstrātoricē; mn. N ilùstrātorice, G ilùstrātorīcā žena koja izrađuje ilustracije

ilùstrātoričin

prid. G ilùstrātoričina; ž. ilùstrātoričina, s. ilùstrātoričino koji pripada ilustratorici

ilustrírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. ilùstrīrām, 3. l. mn. ilustrírajū, imp. ilùstrīrāj, aor. ilustrírah, imperf. ilùstrīrāh, prid. r. ilustrírao, prid. t. ilùstrīrān 1. ukrasiti/ukrašavati ilustracijama knjigu, časopis ili tekst [~ knjigu] 2. potvrditi/potvrđivati što primjerima, učiniti/činiti što jasnijim i razumljivijim [~ tvrdnju]

ilúzija

im. ž. G ilúzijē; mn. N ilúzije, G ilúzījā 1. obmana osjetila, netočno zapažanje 2. neosnovana nada

im

os. zam. D v. pod oni, one, ona

imaginácija

im. ž. G imaginácijē; mn. N imaginácije, G imaginácījā sposobnost stvaranja predodžaba [bujna ~]; sin. (fantazija), mašta

ìmām

im. m. G imáma, V ȉmāme; mn. N imámi, G imámā 1. rel. muslimanski vjerski službenik koji predvodi skupne molitve 2. jd. naslov važnih ljudi u muslimanskome svijetu 3. osoba s istoimenim naslovom

imánje

im. s. G imánja; mn. N imánja, G imánjā zemljišni posjed [veliko ~; seljačko ~]; sin. gospodarstvo

ìmānje

im. s. G ìmānja 1. bivanje vlasnikom kakve imovine ili vrijednosti; sin. posjedovanje 2. držanje u vlasti, pod svojim nadzorom ili utjecajem; sin. (posjedovanje)

ìmati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. ȉmām/imádem/ìmadnēm, 3. l. mn. ìmajū/imàdū/ìmadnū, imp. ȉmāj/imàdi/ìmadni, aor. ìmah/ìmadoh, imperf. ȉmāh/imàdijāh/ìmađāh, prid. r. ìmao, prid. t. ȉmān, pril. s. ìmajūći/imàdūći, pril. p. ȉmāvši 1. prijel. a. biti vlasnikom kakve imovine ili vrijednosti [~ kuću; ~ psa]; sin. posjedovati b. držati pod svojim nadzorom ili utjecajem [~ svu vlast u državi]; sin. (posjedovati) c. biti nositeljem kakve tjelesne ili psihičke osobine [~ plave oči; ~ ugled; ~ loš karakter] d. biti određene dobi [~ deset godina] e. biti s kim u kakvu odnosu [~ sestru; ~ obitelj] f. nositi što na sebi ili uza se [~ kapu na glavi; ~ torbu u ruci] g. biti u određenome raspoloženju ili stanju [~ briga; ~ visoku temperaturu] h. biti određene mjere, biti izražen mjerom [Zid ima tri metra.; Do vrha ima tri sata hoda.] i. sastojati se od čega [Kuća ima dva kata.; Kutija ima poklopac.] j. biti pred čim što se treba uraditi ili dogoditi, biti obvezan što učiniti [Danas imamo razredni sastanak.; Ovaj tjedan svi razredi imaju test.] k. bolovati ili patiti od čega [~ upalu pluća; ~ glavobolju] 2. 3. l. neprijel. označuje prisutnost ili postojanje [Na ovome svijetu ima svakakvih ljudi.; U boci ima vode.]; ant. nemati

imbècīl

im. m. G imbecíla, V ȉmbecīle; mn. N imbecíli, G imbecílā 1. med. osoba koja ima stupanj mentalne zaostalosti između debila i idiota 2. pogr. osoba smanjene inteligencije ili mogućnosti prosudbe; sin. debil, idiot, kreten

ȉme

im. s. G ȉmena; mn. N imèna, G iménā, DLI imènima 1. riječ kojom se imenuje, naziva ili označuje pojedinačno biće, stvar, pojava ili mjesto [dati ~ djetetu; krsno ~; ~ grada] 2. pren. prihvaćeno pozitivno mišljenje o kome [steći ~ u društvu; uživati ~; izgubiti ~]; sin. ugled

ìmela

im. ž. G ìmelē; mn. N ìmele, G ȉmēlā bot. zimzelena nametnička biljka koja živi u krošnji bjelogoričnoga drveća [bijela ~]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga