inátiti se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ìnātīm se, 3. l. mn. ìnātē se, imp. ináti se, aor. inátih se, imperf. inátijāh se, prid. r. inátio se〉 nerazumno se protiviti čijoj volji ili mišljenju |
ìncest | im. m. 〈G ìncesta; mn. N ìncesti, G ȉncēstā〉 v. rodoskvrnuće |
ìnćūn | im. m. 〈G inćúna; mn. N inćúni, G inćúnā〉 zool. morska riba plavozelenih leđa koja su plavom prugom odvojena od bijeloga trbuha |
ìndeks | im. m. 〈G ìndeksa; mn. N ìndeksi, G ȉndēksā〉 1. v. kazalo 2. knjižica u kojoj se vodi evidencija o učenikovu ili studentovu pohađanju nastave, ocjenama, položenim ispitima i dr. 3. mat. broj koji se zbog razlikovanja dopisuje uz koje slovo 4. veličina koja pokazuje kakav je odnos među nekim veličinama |
indiferèntan | prid. 〈G indiferèntna; odr. indiferèntnī, G indiferèntnōg(a); ž. indiferèntna, s. indiferèntno〉 v. ravnodušan |
indiferèntnōst | im. ž. 〈G indiferèntnosti, I indiferèntnošću/indiferèntnosti〉 v. ravnodušnost |
ȉndikatīv | im. m. 〈G ȉndikatīva〉 gram. glagolski način kojim se izriče ili poriče tvrdnja |
indìkātor | im. m. 〈G indìkātora, I indìkātorom; mn. N indìkātori, G indìkātōrā〉 1. v. izraz, pokazatelj, znak 2. tehn. uređaj koji bilježi kakvu pojavu ili uzajamne odnose više pojava; sin. pokazivač 3. kem. tvar koja mijenja boju ovisno o svojstvima otopine |
ȉndirektan | |
ȉndividuālan | prid. 〈G ȉndividuālna; odr. ȉndividuālnī, G ȉndividuālnōg(a); ž. ȉndividuālna, s. ȉndividuālno〉 koji je usmjeren na pojedinca |
individualizácija | im. ž. 〈G individualizácijē〉 izdvajanje jednoga, jedinke ili pojedinosti prema osobitim svojstvima |
indònēzījskī | prid. 〈G indònēzījskōg(a); ž. indònēzījskā, s. indònēzījskō〉 1. koji se odnosi na Indonezijce i Indoneziju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Indoneziji i narodni jezik Indonezijaca |
inducírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. indùcīrām, 3. l. mn. inducírajū, imp. indùcīrāj, aor. inducírah, imperf. indùcīrāh, prid. r. inducírao, prid. t. indùcīrān〉 1. provesti/provoditi indukciju 2. indukcijom izvesti/izvoditi zaključak; ant. deducirati 3. izazvati/izazivati kakvu reakciju |
indùkcija | im. ž. 〈G indùkcijē〉 fil. postupak kojim se iz pojedinačnih tvrdnja dolazi do pretpostavke o općoj tvrdnji; ant. dedukcija ◇ elektromagnetska ~ fiz. pojava pri kojoj na krajevima zavojnice ili vodljive petlje nastaje električni napon kao posljedica promjenljivoga magnetskog toka, temeljno načelo rada električnih motora i generatora; magnetska ~ fiz. veličina koja označuje gustoću magnetskoga toka u tvari ili zraku, mjeri se jedinicom tesla |
indùkcījskī | prid. 〈G indùkcījskōg(a); ž. indùkcījskā, s. indùkcījskō〉 koji se odnosi na indukciju; ant. dedukcijski |
ìnduktor | im. m. 〈G ìnduktora; mn. N ìnduktori, G ìnduktōrā〉 tehn. uređaj ili dio stroja koji stvara struju visokoga napona |
indulgèncija | im. ž. 〈G indulgèncijē; mn. N indulgèncije, G indulgèncījā〉 pov. oprost grijeha koji je Katolička Crkva prodavala za novac |
indùstrija | im. ž. 〈G indùstrijē; mn. N indùstrije, G indùstrījā〉 gospodarska djelatnost, strojna ili tvornička preradba sirovina i proizvodnja različitih roba u velikim količinama [tekstilna ~; teška ~] |
industrijalizácija | im. ž. 〈G industrijalizácijē〉 gosp. proces uvođenja i jačanja industrijske proizvodnje te povećanje udjela zaposlenih u industriji |
indùstrījskī | prid. 〈G indùstrījskōg(a); ž. indùstrījskā, s. indùstrījskō〉 1. koji se odnosi na industriju 2. koji se proizvodi u industriji [~ proizvod] |
inèrcija | im. ž. 〈G inèrcijē; mn. N inèrcije, G inèrcījā〉 1. v. tromost 2. fiz. svojstvo tijela, iskazano njegovom masom, da se odupire promjeni gibanja te ostane u stanju mirovanja ili jednolikoga pravocrtnog gibanja ako na njega djeluje sila |
inèrtan | prid. 〈G inèrtna; odr. inèrtnī, G inèrtnōg(a); ž. inèrtna, s. inèrtno; komp. inèrtnijī〉 v. trom |
ìnfarkt | im. m. 〈G ìnfarkta〉 med. odumiranje tkiva zbog nagloga začepljenja dovodne krvne žile [moždani ~; srčani ~] |
infèkcija | im. ž. 〈G infèkcijē; mn. N infèkcije, G infèkcījā〉 v. zaraza |
infèkcījskī | prid. 〈G infèkcījskōg(a); ž. infèkcījskā, s. infèkcījskō〉 v. zarazni |
inficírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. infìcīrām, 3. l. mn. inficírajū, imp. infìcīrāj, aor. inficírah, imperf. infìcīrāh, prid. r. inficírao, prid. t. infìcīrān〉 v. zaraziti |
ìnfiks | im. m. 〈G ìnfiksa; mn. N ìnfiksi, G ȉnfīksā〉 gram. tvorbena jedinica koja se umeće u osnovu |
ȉnfinitīv | im. m. 〈G ȉnfinitīva〉 gram. neodređeni glagolski oblik u kojemu se glagoli obično navode u rječniku |
inflácija | im. ž. 〈G inflácijē〉 1. gosp. rast opće razine cijena i smanjenje vrijednosti novca [stopa inflacije]; ant. deflacija 2. pren. povećanje broja koga ili čega uz smanjenje vrijednosti ili važnosti [~ nagrada; ~ književnika] |
inflácījskī | prid. 〈G inflácījskōg(a); ž. inflácījskā, s. inflácījskō〉 koji se odnosi na inflaciju [inflacijska kriza]; ant. deflacijski |
ȉnflatōran | prid. 〈G ȉnflatōrna; odr. ȉnflatōrnī, G ȉnflatōrnōg(a); ž. ȉnflatōrna, s. ȉnflatōrno〉 koji potiče inflaciju; ant. deflatoran |
influènca | im. ž. 〈G influèncē〉 v. gripa |
informácija | |
informácījskī | prid. 〈G informácījskōg(a); ž. informácījskā, s. informácījskō〉 koji se odnosi na informacije [informacijska tehnologija; informacijsko doba; informacijsko društvo] |
informàtičār | im. m. 〈G informàtičāra, V informàtičāru/informàtičāre; mn. N informàtičāri, G informàtičārā〉 stručnjak koji se bavi informatikom |
informàtičārev | prid. 〈G informàtičāreva; ž. informàtičāreva, s. informàtičārevo〉 koji pripada informatičaru; sin. informatičarov |
informàtičārka | im. ž. 〈G informàtičārkē, DL informàtičārki; mn. N informàtičārke, G informàtičārkā/informàtičārkī〉 stručnjakinja koja se bavi informatikom |
informàtičārov | prid. 〈G informàtičārova; ž. informàtičārova, s. informàtičārovo〉 usp. informatičarev |
informàtičkī | prid. 〈G informàtičkōg(a); ž. informàtičkā, s. informàtičkō〉 koji se odnosi na informatiku [informatičko obrazovanje] |
informàtika | im. ž. 〈G informàtikē, DL informàtici〉 znanost koja se bavi proučavanjem rada s podatcima na računalima kako bi se oni mogli brže i djelotvornije upotrijebiti pri donošenju odluka u gospodarstvu, znanosti i tehnici |
informírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. infòrmīrām, 3. l. mn. informírajū, imp. infòrmīrāj, aor. informírah, imperf. infòrmīrāh, prid. r. informírao, prid. t. infòrmīrān〉 1. v. obavijestiti 2. v. obavješćivati, obavještavati • informírati se 〈povr.〉 1. zatražiti/tražiti obavijesti 2. dobiti/dobivati obavijesti |
infracr̀ven | prid. 〈G infracrvèna; odr. infracr̀venī, G infracr̀venōg(a); ž. infracrvèna, s. infracrvèno〉 koji je izvan vidljivoga spektra |
ȉnfragrijalica | im. ž. 〈G ȉnfragrijalicē; mn. N ȉnfragrijalice, G ȉnfragrijalīcā〉 grijalica koja grije zračenjem infracrvenih toplinskih zraka |
infrastruktúra | im. ž. 〈G infrastruktúrē; mn. N infrastruktúre, G infrastruktúrā〉 tvarna podloga koja omogućuje odvijanje društvenoga i gospodarskoga života |
infrastrùktūrnī | prid. 〈G infrastrùktūrnōg(a); ž. infrastrùktūrnā, s. infrastrùktūrnō〉 koji se odnosi na infrastrukturu |
infúzija | im. ž. 〈G infúzijē; mn. N infúzije, G infúzījā〉 med. unošenje veće količine tekućine kroz venu u organizam kako bi se nadoknadio njezin gubitak |
ing. | kratica za inženjer; sin. (inž.) |
ȋnī |