im. ž. 〈G inicijácijē; mn. N inicijácije, G inicijácījā〉 uvođenje novih članova u vjersku zajednicu ili tajno društvo

im. m. 〈G inicijála; mn. N inicijáli, G inicijálā〉 1. početno slovo imena ili prezimena 2. u starim rukopisima i tisku likovno istaknuto slovo koje označuje početak novoga odlomka

im. ž. 〈G inicijatívē; mn. N inicijatíve, G inicijatívā〉 početni postupak, prvi korak u djelovanju [pokazati inicijativu]

prid. 〈G ȉnicijatīvnōg(a); ž. ȉnicijatīvnā, s. ȉnicijatīvnō〉 koji daje inicijativu, koji što započinje [~ odbor]

im. ž. 〈G inkarnácijē; mn. N inkarnácije, G inkarnácījā〉 v. utjelovljenje

gl. dvov. povr. 〈prez. 1. l. jd. inkàrnīrām se, 3. l. mn. inkarnírajū se, imp. inkàrnīrāj se, aor. inkarnírah se, imperf. inkàrnīrāh se, prid. r. inkarnírao se, prid. t. inkàrnīrān〉 1. v. utjeloviti se 2. v. utjelovljivati se

im. ž. 〈G inkontinèncijē〉 med. nemogućnost nadzora nad tjelesnim funkcijama [~ mokraće]

im. m. 〈G inkùbātora, I inkùbātorom; mn. N inkùbātori, G inkùbātōrā〉 med., tehn. uređaj sa zatvorenim prostorom u koji se automatski dovodi kisik, a odvodi ugljikov dioksid i u kojemu se održava stalna temperatura i vlažnost

im. ž. 〈G inkunàbulē; mn. N inkunàbule, G inkunàbūlā〉 knjiga tiskana u najranijemu razdoblju tiskarstva do početka 16. st.

im. ž. 〈G inkvizícijē〉 pov. sud koji je djelovao u katoličkim zemljama od 13. do 18. st. radi suzbijanja krivovjerja

prid. 〈G inkvizícijskōg(a); ž. inkvizícijskā, s. inkvizícijskō〉 koji se odnosi na inkviziciju [~ postupak]

im. m. 〈G inkvìzītora, V inkvìzītore; mn. N inkvìzītori, G inkvìzītōrā〉 svećenik koji je provodio inkviziciju

im. s. → inozemstvo

im. ž. 〈G inovácijē; mn. N inovácije, G inovácījā〉 nov postupak ili novo rješenje

im. s. 〈G inozémstva〉 tuđe ili strane zemlje [putovati u ~; doći iz inozemstva]

im. m. 〈G ìnsekta; mn. N ìnsekti, G ìnsekātā/ȉnsēktā〉 v. kukac

im. m. 〈G insèktārija; mn. N insèktāriji, G insèktārījā〉 terarij namijenjen čuvanju, njegovanju i promatranju kukaca

im. m. 〈G insekticída; mn. N insekticídi, G insekticídā〉 farm. sredstvo za uništavanje štetnih kukaca

im. ž. 〈G insolácijē〉 met. obasjavanje Zemlje Sunčevim zrakama

im. m. 〈G ìnspektora, V ìnspektore; mn. N ìnspektori, G ìnspektōrā〉 osoba koja nadzire provedbu propisa [policijski ~]

im. ž. 〈G ìnspektoricē; mn. N ìnspektorice, G ìnspektorīcā〉 žena koja nadzire provedbu propisa [policijska ~]

prid. 〈G ìnspektoričina; ž. ìnspektoričina, s. ìnspektoričino〉 koji pripada inspektorici

im. ž. 〈G inspirácijē; mn. N inspirácije, G inspirácījā〉 v. nadahnuće

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. inspìrīrām, 3. l. mn. inspirírajū, imp. inspìrīrāj, aor. inspirírah, imperf. inspìrīrāh, prid. r. inspirírao, prid. t. inspìrīrān〉 1. v. nadahnuti 2. v. nadahnjivati

im. ž. 〈G instalácijē; mn. N instalácije, G instalácījā〉 1. postavljanje čega na određeno mjesto [~ plina]; sin. (instaliranje) 2. ukupnost uređaja, cijevi i sl. postavljenih na određeno mjesto [plinska ~]

im. s. 〈G instalírānja〉 v. instalacija

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. instàlīrām, 3. l. mn. instalírajū, imp. instàlīrāj, aor. instalírah, imperf. instàlīrāh, prid. r. instalírao, prid. t. instàlīrān〉 1. v. ugraditi 2. v. ugrađivati

im. m. 〈G ìnstinkta〉 1. urođeno, nesvjesno i nepromjenjivo ponašanje živih bića u osnovnim životnim funkcijama; sin. nagon 2. predosjećaj, slutnja dobrih ili loših okolnosti

prid. 〈G ȉnstinktīvna; odr. ȉnstinktīvnī, G ȉnstinktīvnōg(a); ž. ȉnstinktīvna, s. ȉnstinktīvno〉 koji je nastao djelovanjem instinkta; sin. nagonski

prid. 〈G ȉnstinktīvnōg(a); ž. ȉnstinktīvnā, s. ȉnstinktīvnō〉 koji je se odnosi na instinkt; sin. nagonski

pril. vodeći se instinktom [~ djelovati]; sin. nagonski

im. ž. 〈G institúcijē; mn. N institúcije, G institúcījā〉 1. organizirano državno tijelo koje se bavi javnim poslovima [državna ~; zdravstvena ~; znanstvena ~] 2. ono što je ustanovljeno, osnovano ili uvedeno [zakonska ~; ~ braka]; sin. ustanova

prid. 〈G institúcījskōg(a); ž. institúcījskā, s. institúcījskō〉 koji se odnosi na instituciju [~ sustav]; sin. (institucionalni)

prid. 〈G ȉnstitucionālnōg(a); ž. ȉnstitucionālnā, s. ȉnstitucionālnō〉 v. institucijski

im. m. 〈G institúta; mn. N institúti, G institútā〉 znanstvena ustanova

prid. 〈G instìtūtskōg(a); ž. instìtūtskā, s. instìtūtskō〉 koji se odnosi na institut [~ projekt]

im. ž. 〈G instrùkcijē; mn. N instrùkcije, G instrùkcījā〉 1. v. uputa 2. 〈mn.〉 privatna pouka [instrukcije iz matematike]

im. m. 〈G ìnstruktora, V ìnstruktore; mn. N ìnstruktori, G ìnstruktōrā〉 osoba koja poučava kakvim vještinama i praktičnim postupcima [~ vožnje]

im. ž. 〈G ìnstruktoricē; mn. N ìnstruktorice, G ìnstruktorīcā〉 žena koja poučava kakvim vještinama i praktičnim postupcima [~ vožnje]

prid. 〈G ìnstruktoričina; ž. ìnstruktoričina, s. ìnstruktoričino〉 koji pripada instruktorici

im. m. 〈G instrùmenta; mn. N instrùmenti, G instrùmenātā〉 1. pribor za rad u laboratoriju, ambulanti ili bolnici [zubarski instrumenti; kirurški instrumenti] 2. tehn. uređaj koji služi za mjerenje, snimanje ili nadzor [mjerni ~] 3. v. glazbalo

im. m. 〈G ȉnstrumentāla〉 gram. sedmi padež u sklonidbi, odgovara na pitanje s kim?, čim?

prid. 〈G ȉnstrumentālnōg(a); ž. ȉnstrumentālnā, s. ȉnstrumentālnō〉 1. glazb. koji se odnosi na djela bez teksta koja su pisana isključivo za glazbene instrumente [instrumentalna skladba] 2. gram. koji se odnosi na instrumental [~ prijedlog]

im. ž. 〈G integrácijē; mn. N integrácije, G integrácījā〉 1. v. povezivanje, spajanje 2. v. ujedinjavanje, ujedinjivanje

im. m. 〈G integrála; mn. N integráli, G integrálā〉 mat. površina dijela ravnine između segmenta [a, b] i grafa funkcije f koja se pridružuje funkciji f(x) ≥ 0, a ≤ x ≤ b; označuje se znakom ∫

im. s. 〈G integrírānja〉 1. v. povezivanje, spajanje 2. mat. postupak izračunavanja integrala

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. intègrīrām, 3. l. mn. integrírajū, imp. intègrīrāj, aor. integrírah, imperf. intègrīrāh, prid. r. integrírao, prid. t. intègrīrān〉 1. provesti/provoditi integraciju, spojiti/spajati što u cjelinu, ujediniti/ujedinjavati ono što je bilo odvojeno ili razdvojeno 2. v. povezati 3. mat. izračunavati integrale • integrírati se 〈povr.〉 uklopiti se / uklapati se u kakvu okolinu

im. m. 〈G ȉntelekta〉 sposobnost shvaćanja, mišljenja i zaključivanja; sin. razum, um