im. ž. 〈G izòpāčenosti, I izòpāčenošću/izòpāčenosti〉 osobina onoga koji je izopačen ili svojstvo onoga što je izopačeno; sin. nastranost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izòpāčīm, 3. l. mn. izòpāčē, imp. izopáči, aor. izopáčih, prid. r. izopáčio, prid. t. izòpāčen〉 učiniti koga nastranim • izopáčiti se 〈povr.〉 postati nastranim; vidski paranjak: izopačivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izopàčujēm, 3. l. mn. izopàčujū, imp. izopàčūj, aor. izopačívah, imperf. izopàčīvāh, prid. r. izopačívao, prid. t. izopàčīvān〉 činiti koga nastranim • izopačívati se 〈povr.〉 postajati nastranim; vidski paranjak: izopačiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzopćīm, 3. l. mn. ìzopćē, imp. izòpći, aor. izòpćih, prid. r. izòpćio, prid. t. ìzopćen〉 zabraniti komu da bude pripadnikom kakve zajednice, ne dopustiti komu da pripada zajednici [~ iz društva]; vidski parnjak: izopćivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izòpćujēm, 3. l. mn. izòpćujū, imp. izòpćūj, aor. izopćívah, imperf. izòpćīvāh, prid. r. izopćívao, prid. t. izòpćīvān〉 braniti komu da bude pripadnikom kakve zajednice, ne dopuštati komu da pripada zajednici [~ iz društva]; vidski parnjak: izopćiti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izòstajēm, 3. l. mn. izòstajū, imp. izòstāj, aor. izòstajah, imperf. izòstajāh, prid. r. izòstajao〉 ne dolaziti na dogovoreno mjesto ili mjesto na kojemu bi tko trebao biti [često ~ s treninga; ~ iz škole]; vidski parnjak: izostati

im. m. 〈G izòstānka; mn. N izòstānci, G izòstanākā〉 1. nedolazak na dogovoreno mjesto ili mjesto na kojemu bi tko morao biti [~ iz škole; neopravdani izostanci] 2. ono što ne postoji ili čega nema, a trebalo bi biti [~ suradnje; ~ dobre volje]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izòstanēm, 3. l. mn. izòstanū, imp. izòstani, aor. izòstah/izòstadoh, prid. r. izòstao〉 ne doći na dogovoreno mjesto ili mjesto na kojemu bi tko trebao biti [~ s treninga; ~ iz škole]; vidski parnjak: izostajati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izòstavīm, 3. l. mn. izòstavē, imp. izòstavi, aor. izòstavih, prid. r. izòstavio, prid. t. izòstavljen〉 ostaviti što izvan kakve cjeline ili skupine, ne uključiti koga ili što u što [~ koga s popisa]; sin. (ispustiti); vidski parnjak: izostavljati

im. s. 〈G izòstavljānja〉 ostavljanje čega izvan kakve cjeline ili skupine; sin. (ispuštanje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izòstavljām, 3. l. mn. izòstavljajū, imp. izòstavljāj, aor. izòstavljah, imperf. izòstavljāh, prid. r. izòstavljao, prid. t. izòstavljān〉 ostavljati što izvan kakve cjeline ili skupine, ne uključivati koga ili što u što [~ s popisa]; sin. (ispuštati); vidski parnjak: izostaviti

im. m. 〈G izòstāvnīka; mn. N izòstāvnīci, G izòstāvnīkā〉 pravop. pravopisni znak (‘) koji se piše umjesto izostavljenoga slova; sin. (apostrof)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izòštrāvām, 3. l. mn. izoštrávajū, imp. izòštrāvāj, aor. izoštrávah, imperf. izòštrāvāh, prid. r. izoštrávao, prid. t. izòštrāvān〉 postizati veću oštrinu, činiti vidljivost čega boljom, činiti što jasnijim [~ sliku]; sin. izoštrivati; vidski parnjak: izoštriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzoštrīm, 3. l. mn. ìzoštrē, imp. izòštri, aor. izòštrih, prid. r. izòštrio, prid. t. ìzoštren〉 postići veću oštrinu, učiniti vidljivost čega boljom, učiniti što jasnijim [~ sliku]; vidski parnjak: izoštravati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izòštrujēm, 3. l. mn. izòštrujū, imp. izòštrūj, aor. izoštrívah, imperf. izòštrīvāh, prid. r. izòštrivao, prid. t. izòštrīvān〉 usp. izoštravati

im. m. 〈G ȉzotōpa; mn. N ȉzotōpi, G ȉzotōpā〉 fiz., kem. atom koji ima isti atomski broj, ali različitu masu od drugoga atoma istoga elementa

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzrābīm, 3. l. mn. ìzrābē, imp. izrábi, aor. izrábih, prid. r. izrábio, prid. t. ìzrābljen〉 upotrijebiti koga za vlastitu korist [~ prijatelja]; sin. (eksploatirati), iskoristiti; vidski parnjak: izrabljivati

im. m. 〈G izrabljiváča, V ȉzrabljivāču; mn. N izrabljiváči, G izrabljiváčā〉 osoba koja izrabljuje koga ili što

im. ž. 〈G izrabljivàčicē; mn. N izrabljivàčice, G izrabljivàčīcā〉 žena koja izrabljuje koga ili što

prid. 〈G izrabljivàčičina; ž. izrabljivàčičina, s. izrabljivàčičino〉 koji pripada izrabljivačici

prid. 〈G izrabljìvāčkōg(a); ž. izrabljìvāčkā, s. izrabljìvāčkō〉 koji se odnosi na izrabljivače [izrabljivačko društvo]

im. s. 〈G izrabljívānja〉 upotrebljavanje koga za vlastitu korist; sin. (eksploatacija), iskorištavanje, iskorišćivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izràbljujēm, 3. l. mn. izràbljujū, imp. izràbljūj, aor. izrabljívah, imperf. izràbljīvāh, prid. r. izrabljívao, prid. t. izràbljīvān〉 upotrebljavati koga za vlastitu korist [~ prijatelja]; sin. (eksploatirati), iskorišćivati, iskorištavati; vidski parnjak: izrabiti

im. m. 〈G ȉzračūna; mn. N ȉzračūni, G ȉzračūnā〉 pravljenje računa, računski proces kojim se izračunava koja vrijednost [~ cijene]; sin. (izračunavanje)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izračùnām, 3. l. mn. izračùnajū, imp. izračùnāj, aor. izračùnah, prid. r. izračùnao, prid. t. ȉzračunān〉 računajući odrediti brojčanu vrijednost čega [~ cijenu robe]; vidski parnjak: izračunavati

im. s. 〈G izračunávānja; mn. N izračunávānja, G izračunávānjā〉 v. izračun

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izračùnāvām, 3. l. mn. izračunávajū, imp. izračùnāvāj, aor. izračunávah, imperf. izračùnāvāh, prid. r. izračunávao, prid. t. izračùnāvān〉 računajući određivati brojčanu vrijednost čega [~ cijenu robe]; vidski parnjak: izračunati

im. ž. 〈G ȉzradē; mn. N ȉzrade, G ȉzrādā〉 1. način na koji se što izrađuje ili proizvodi [ručna ~; strojna ~] 2. svojstvo onoga što je izrađeno [dobra ~; loša ~] 3. proces u kojemu se što izrađuje ili proizvodi [~ rječnika]; sin. izradba

im. m. 〈G ìzratka; mn. N ìzradci, G ìzradākā〉 rezultat izrađivanja

im. ž. 〈G ìzradbē; mn. N ìzradbe, G ìzradābā/ȉzrādbā/ìzradbī〉 usp. izrada

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzrādīm, 3. l. mn. ìzrādē, imp. izrádi, aor. izrádih, prid. r. izrádio, prid. t. ìzrāđen〉 1. stvoriti kakav proizvod, dati čemu oblik [~ namještaj; ~ spomenik]; vidski parnjak: izrađivati 2. razraditi i napraviti što do kraja [~ plan]; vidski parnjak: izrađivati • izráditi se 〈povr.〉 tjelesno se istrošiti dugim i napornim radom

im. s. 〈G izrađívānja〉 1. stvaranje kakva proizvoda, davanje oblika čemu 2. razrađivanje i provođenje čega do kraja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izràđujēm, 3. l. mn. izràđujū, imp. izràđūj, aor. izrađívah, imperf. izràđīvāh, prid. r. izrađívao, prid. t. izràđīvān〉 1. stvarati kakav proizvod, davati čemu oblik [~ namještaj; ~ spomenik]; sin. raditi 2. razrađivati i praviti što do kraja [~ plan za planom]; vidski paranjak: izraditi

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzrānjām, 3. l. mn. izránjajū, imp. ìzrānjāj, aor. izránjah, imperf. ìzrānjāh, prid. r. izránjao, prid. t. izrānjān〉 1. 〈prijel.〉 roneći vaditi i iznositi na površinu [~ amfore; ~ školjke] 2. 〈neprijel.〉 a. roneći izlaziti na površinu vode; ant. uranjati, zaranjati b. pren. pojavljivati se iz čega [~ iz magle]; vidski paranjak: izroniti

im. ž. 〈G ìzraslinē; mn. N ìzrasline, G ìzraslīnā〉 med. tkivo izraslo na kakvu organu ili površini kože

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzrāstām, 3. l. mn. izrástajū, imp. ìzrāstāj, aor. izrástah, imperf. ìzrāstāh, prid. r. ízrástao〉 1. rastući dosezati određenu visinu ili zrelost [Dječak izrasta u mladića] 2. pren. ostvarivati kakav napredak u odnosu na prijašnje stanje [Država izrasta u svjetsku velesilu.]; sin. razvijati se v. pod razvijati; vidski paranjak: izrasti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izrástem, 3. l. mn. izrástū, imp. izrásti, aor. izrástoh, prid. r. ìzrāstao〉 1. rastući dosegnuti određenu visinu ili zrelost [Dječak je naglo izrastao u mladića.] 2. pren. ostvariti kakav napredak u odnosu na prijašnje stanje [Država je izrasla u svjetsku velesilu.]; sin. razviti se v. pod razviti; vidski paranjak: izrastati

prid. 〈G ȉzrāvna; odr. ȉzrāvnī, G ȉzrāvnōg(a); ž. ȉzrāvna, s. ȉzrāvno; komp. izràvnijī〉 1. koji je najkraći ili najjednostavniji, koji ne zaobilazi, ne okoliša [~ odgovor; ~ put] 2. koji se ostvaruje bez posrednika [~ dogovor]; sin. neposredan; ant. posredan; sin. (direktan); ant. (indirektan), neizravan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izràvnām, 3. l. mn. izràvnajū, imp. izràvnāj, aor. izràvnah, prid. r. izràvnao, prid. t. ȉzravnān〉 učiniti kakvu površinu ravnom, ukloniti neravnine [~ stolnjak]; sin. poravnati; ant. zakriviti • izràvnati se 〈povr.〉 postati ravnim, bez neravnina [tlo se izravnalo]; vidski paranjak: izravnavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izràvnāvām, 3. l. mn. izravnávajū, imp. izràvnāvāj, aor. izravnávah, imperf. izràvnāvāh, prid. r. izravnávao, prid. t. izràvnāvān〉 činiti kakvu površinu ravnom, uklanjati neravnine [~ stolnjak]; sin. poravnavati, ravnati • izravnávati se 〈povr.〉 postajati ravnim, bez neravnina [tlo se izravnava]; vidski paranjak: izravnati

pril. 〈komp. izràvnijē〉 1. na najkraći ili najjednostavniji način, bez zaobilaženja, bez okolišanja [~ odgovoriti] 2. bez posrednika [dogovoriti se ~]; sin. neposredno; ant. posredno; sin. (direktno) ; ant. (indirektno), neizravno

im. m. 〈G ȉzrāza; mn. N ȉzrāzi, G ȉzrāzā〉 1. riječ ili skup riječi kojima se što izriče [naći pravi ~; izrazi sućuti] 2. vanjski izgled koji odražava čije stanje ili raspoloženje [Crvenilo je ~ čije sramežljivosti.]; sin. (indikator), pokazatelj, znak 3. način ili stil izražavanja [umjetnički ~; To je ~ njegovih osjećaja.]; sin. izražaj 4. znak, postupak ili ponašanje kojim se što pokazuje [~ dobrote]; sin. iskaz, pokazatelj 5. jez. dio jezičnoga znaka koji se sastoji od slijeda glasova koji tvore značenjske jedinice, riječ ili skupinu riječi; ant. sadržaj

prid. 〈G ȉzrazita; odr. ȉzrazitī, G ȉzrazitōg(a); ž. ȉzrazita, s. ȉzrazito; komp. izrazìtijī〉 koji je jasno izražen ili istaknut [~ rast]; sin. naglašen

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzrāzīm, 3. l. mn. ìzrāzē, imp. izrázi, aor. izrázih, prid. r. izrázio, prid. t. ìzrāžen〉 1. priopćiti komu što riječima [~ misli; ~ sućut; ~ sumnju; ~ zadovljstvo; ~ žaljenje]; sin. izreći 2. dati komu što do znanja kakvim znakom, postupkom ili ponašanjem [~ nezadovoljstvo]; sin. pokazati • izráziti se 〈povr.〉 izreći svoje osjećaje ili misli riječima, postupkom ili kojim drugim sredstvom [Pisac se izražava riječima.]; vidski paranjak: izražavati

prid. 〈G ȉzraznōg(a); ž. ȉzraznā, s. ȉzraznō〉 koji se odnosi na izraz [izrazna sličnost]

im. m. 〈G ȉzražāja; mn. N ȉzražāji, G ȉzražājā〉 1. vanjski izgled koji odražava čije psihičko stanje ili raspoloženje [bolan ~ očiju; sretan ~ lica; Crvenilo u licu je ~ čije sramežljivosti.] 2. način ili stil izražavanja [umjetnički ~; To je ~ njegovih osjećaja.]; sin. izraz

prid. 〈G ȉzražājna; odr. ȉzražājnī, G ȉzražājnōg(a); ž. ȉzražājna, s. ȉzražājno; komp. izražàjnijī〉 koji jasno i snažno pokazuje čije misli i osjećaje [izražajne crte lica; izražajna gluma]; ant. bezizražajan, neizražajan

prid. 〈G ȉzražājnōg(a); ž. ȉzražājnā, s. ȉzražājnō〉 koji se odnosi na izražaj [izražajne mogućnosti; izražajno sredstvo]