gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kandìdīrām, 3. l. mn. kandidírajū, imp. kandìdīrāj, aor. kandidírah, imperf. kandìdīrāh, prid. r. kandidírao, prid. t. kandìdīrān〉 predložiti/predlagati koga za kandidata

im. ž. 〈G kàndžē; mn. N kàndže, G kándžā/kàndžī〉 zool. v. pandža ♦ biti (naći se) u čijim kandžama (pandžama), usp. pandža

im. m. 〈G kànistra, I kànistrom; mn. N kànistri, G kànistārā〉 veća plastična posuda za prenošenje tekućine

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȃnīm, 3. l. mn. kȃnē, imp. káni, aor. kánih, imperf. kȃnjāh, prid. r. kánio〉 imati nakanu, namjeru što učiniti [Kanim ići u kino.]; sin. misliti, namjeravati

im. m. 〈G kanóna; mn. N kanóni, G kanónā〉 1. pravilo ili norma za koje područje znanja i djelovanja ili za koje umjetničko razdoblje 2. rel. propisi i odredbe koje u nekoj kršćanskoj vjeroispovijesti imaju opću i zakonodavnu vrijednost 3. glazb. višeglasno glazbeno djelo u kojemu drugi glas s određenim zakašnjenjem imitira melodiju prvoga glasa

im. m. 〈G kànonīka, V kȁnonīče; mn. N kànonīci, G kànonīkā〉 rel. svećenik koji je član kaptola i živi uz katedralu

im. ž. 〈G kanonizácijē〉 čin kojim se krštena, preminula i kreposna osoba službeno proglašava svetom

prid. 〈G kànōnskōg(a); ž. kànōnskā, s. kànōnskō〉 koji se odnosi na kanon

im. ž. 〈G kántē; mn. N kánte, G kántā/kántī〉 1. veća limena ili plastična ovalna posuda [~ za vodu; ~ za smeće] 2. pren. količina čega koja stane u istoimenu posudu [~ vode]

im. ž. 〈G kantátē; mn. N kantáte, G kantátā〉 glazb. velika skladba za soliste, ansamble i zborove uz pratnju instrumenata

im. ž. 〈G kantínē; mn. N kantíne, G kantínā〉 prostor u školama, tvornicama, ustanovama i sl. u kojemu se poslužuje jednostavno jelo i piće

im. m. 〈G kantóna; mn. N kantóni, G kantónā〉 administrativno-teritorijalna jedinica u nekim zemljama

im. m. 〈G kanùa, DL kanùu; mn. N kanùi, G kanúā〉 1. čamac sjevernoameričkih Indijanaca koji se pokreće kratkim veslom 2. sp. a. čamac u kojemu se vesla klečeći b. 〈jd.〉 sportska disciplina, veslanje u istoimenim čamcima

im. m. 〈G kanùista, V kanùistu; mn. N kanùisti, G kanùīstā〉 osoba koja se bavi veslanjem u kanuu

im. ž. 〈G kanùisticē; mn. N kanùistice, G kanùistīcā〉 žena koja se bavi veslanjem u kanuu

prid. 〈G kanùističina; ž. kanùističina, s. kanùističino〉 koji pripada kanuistici

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kȁnē, 3. l. mn. kȁnū, aor. 3. l. jd. kȁnū, prid. r. kànuo〉 poet. v. kapnuti

im. m. 〈G kanjóna; mn. N kanjóni, G kanjónā〉 zem. duga, duboka i uska stjenovita riječna dolina s visokim i strmim stranama

čest. 1. izriče usporedbu, sličnost čega s čim [čvrst ~ čelik] 2. uvodi čiju moguću funkciju ili moguću funkciju čega [čitanje ~ zabava] 3. izriče govoriteljevu nesigurnost ili sumnju u kakvu osobinu osobe o kojoj govori ili u svojstvo onoga o čemu govori [On je ~ dobar.; On se ~ ljuti.; Kuća je ~ temeljito građena]

im. m. 〈G kaolína〉 kem. bijela glina koja se upotrebljava u keramici i medicini

im. m. 〈G kȁosa〉 stanje u kojemu nema nikakva reda ni pravila, velika zbrka

prid. 〈G kaòtična; odr. kaòtičnī, G kaòtičnōg(a); ž. kaòtična, s. kaòtično; komp. kaotìčnijī〉 koji je u neredu, u kojemu ne postoji red, sustav i sklad [kaotičini odnosi]; sin. nesređen; ant. sređen

im. ž. 〈G kȃpi, L kápi, I kȃplju/kȃpi; mn. N kȃpi, G kápī, DLI kápima〉 1. veoma mala količina tekućine izdužena okruglasta oblika [~ vode; ~ ulja; ~ vina]; sin. kaplja 2. 〈mn.〉 v. kapljice pod kapljica ◇ moždana ~ razg. v. moždani udar pod udar; srčana ~ razg. v. srčani udar pod udar ♦ čuvati (paziti, nositi itd.) kao ~ (malo) vode na dlanu postupati nježno (brižno, s ljubavlju); čuvati kao najveću dragocjenost; do zadnje (posljednje) kapi krvi do kraja, do smrti, zauvijek; ~ u moru neznatna količina, sitno i nevažno

im. ž. 〈G kȁpē; mn. N kȁpe, G kȃpā〉 odjevni predmet kojim se pokriva glava, pokrivalo za glavu [~ sa štitnikom; staviti kapu] ◇ korijenova ~ bot. zaštitni sloj stanica koji prekriva vrh korijena ♦ davati (dijeliti i sl.) šakom i kapom, usp. šaka; puna je komu ~ koga, čega dosta je komu koga, čega, dosadio (dozlogrdio) je komu tko, dosadilo (dozlogrdilo) je komu što; skinuti kapu komu odati komu priznanje; iskazati poštovanje (divljenje) komu

im. m. 〈G kapacitéta; mn. N kapacitéti, G kapacitétā〉 1. količina proizvoda koju može proizvesti stroj, pogon, tvornica itd. 2. tjelesna i duhovna sposobnost pojedinca ◇ električni ~ fiz. sposobnost električnoga vodiča ili kondenzatora da pri određenome naponu primi određenu količinu električnoga naboja, mjeri se faradima

im. m. 〈G kàpka; mn. N kȁpci, G kȃpākā〉 1. anat. pokretljivi nabor kože koji štiti oči; sin. vjeđa poet. 2. drveno ili kovinsko krilo s vanjske strane prozora

im. ž. 〈G kàpāljkē, DL kàpāljci; mn. N kàpāljke, G kàpāljkā/kàpāljkī〉 staklena cjevčica s gumenim dijelom na jednome kraju koja služi za precizno uzimanje kapi ♦ davati komu što na kapaljku davati (odobravati) komu što veoma oskudno (škrto)

im. s. 〈G kȁpānja〉 1. padanje ili curenje u obliku kapljica 2. primjenjivanje kapljica

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȁpām/kȁpljēm, 3. l. mn. kȁpajū/kȁpljū, imp. kȁpāj/kȁplji, aor. kȁpah, imperf. kȁpāh, prid. r. kȁpao, prid. t. kȁpān〉 1. 〈neprijel.〉 padati ili curiti u obliku kapljica 2. 〈prijel.〉 primjenjivati kapljice [~ kapi u oko]; vidski paranjak: kapnuti

im. m. 〈G kȁpāvca〉 med. zarazna spolna bolest koja se očituje gnojnom upalom mokraćne cijevi, maternice i jajnika; sin. (gonoreja, triper)

im. ž. 〈G kàpelē; mn. N kàpele, G kȁpēlā〉 mala crkva ili izdvojeni prostor za molitvu i službu Božju [bolnička ~]

im. m. 〈G kapelána, V kȁpelāne; mn. N kapeláni, G kapelánā〉 rel. svećenik koji obavlja službu u bolnici, vojsci ili ženskome samostanu, pomoćnik je župniku

prid. 〈G kapèlānskōg(a); ž. kapèlānskā, s. kapèlānskō〉 koji se odnosi na kapelane

im. ž. 〈G kàpelicē; mn. N kàpelice, G kàpelīcā〉 um. mala kapela

im. m. 〈G kapetána, V kȁpetāne; mn. N kapetáni, G kapetánā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 viši časnički čin u ratnoj mornarici [~ bojnoga broda] 2. osoba s istoimenim činom

im. ž. 〈G kapetànicē; mn. N kapetànice, G kapetànīcā〉 vojn. žena s činom kapetana

prid. 〈G kapetàničina; ž. kapetàničina, s. kapetàničino〉 koji pripada kapetanici

im. ž. 〈G kapetànijē; mn. N kapetànije, G kapetànījā〉 1. ured lučkoga kapetana, pomorski ured [lučka ~] 2. pov. upravno područje pod vlašću nasljednoga kapetana za vrijeme turske vladavine u Bosni

im. ž. 〈G kapilárē; mn. N kapiláre, G kapilárā〉 anat. najtanja krvna žila koja povezuje arterije i vene i prenosi kisik i hranjive tvari u pojedine dijelove tijela

im. ž. 〈G kapilárnosti, I kapilárnošću/kapilárnosti〉 svojstvo kapljevine da u tankim cijevima ima višu ili nižu razinu nego u širokima

im. m. 〈G kapitála〉 1. gosp. jedan od triju čimbenika proizvodnje (uz zemlju i rad) koji čini (uz novac) dobra koja se upotrebljavaju u proizvodnji drugih dobara ili materijalna vrijednost koju vlasnik ulaže u nove poslove koji mu donose dobit 2. pren. nematerijalne vrijednosti koje pojedinac ili društvo ima i kojima se mogu stvarati nova bogatstva

im. m. 〈G kapitàlista, V kapitàlistu; mn. N kapitàlisti, G kapitàlīstā〉 imućna osoba, poduzetnik koji ulaže kapital u koji posao

im. ž. 〈G kapitàlisticē; mn. N kapitàlistice, G kapitàlistīcā〉 imućna žena, poduzetnica koja ulaže kapital u koji posao

prid. 〈G kapitàlističina; ž. kapitàlističina, s. kapitàlističino〉 koji pripada kapitalistici

prid. 〈G kapitalìstičkōg(a); ž. kapitalìstičkā, s. kapitalìstičkō〉 koji se odnosi na kapitaliste i kapitalizam

im. m. 〈G kapitalìzma〉 pol. društveno-ekonomski sustav koji se zasniva na privatnome vlasništvu, slobodnome poduzetništvu i tržišnome natjecanju kapitala i radne snage

im. m. 〈G kapìtela; mn. N kapìteli, G kapìtēlā〉 grad., lik. glava stupa, gornji istaknuti i često ukrašeni dio stupa koji nosi teret grede, luka ili svoda

im. ž. 〈G kapitulácijē〉 priznanje poraza u kojemu pothvatu [ratna ~]