kajkavìzam | im. m. 〈G kajkavìzma; mn. N kajkavìzmi, G kajkavìzāmā〉 jez. riječ ili koji drugi element kajkavskoga narječja koji se nalazi u standardnome jeziku ili kojemu drugom narječju |
kájkāvka | im. ž. 〈G kájkāvkē, DL kájkāvki; mn. N kájkāvke, G kájkāvkā/kájkāvkī〉 žena koja govori kajkavskim narječjem [turopoljska ~] |
kájkavskī | prid. 〈G kájkavskōg(a); ž. kájkavskā, s. kájkavskō〉 1. koji se odnosi na narječje hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici kaj koja znači što [kajkavska književnost] 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. jedno od triju narječja hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici kaj koja znači što; sin. kajkavsko narječje v. pod narječje, kajkavština razg. |
kájkavština | |
kàkao | im. m. 〈G kàkaa〉 1. smeđi prah koji se dobiva od sjemenka ploda kakaovca i služi u proizvodnji čokolade 2. slatki napitak od istoimenoga praha rastopljenoga ili skuhanoga u mlijeku [piti topli ~] |
kàkaovac | im. m. 〈G kàkaōvca; mn. N kàkaōvci, G kàkaovācā〉 bot. tropsko drvo s plodom iz čijih se sjemenka dobiva kakao |
kàkav | zam. 〈G kàkva, DL kàkvu, A kàkav/kàkva, I kàkvīm; ž. kàkva, s. kàkvo〉 1. (up. zam.) a. pita za svojstvo ili kakvoću koga ili čega [Kakav je on učenik?; Kakav si bicikl kupio?] b. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim upitnim rečenicama [Reci mi ~ je on učenik.] 2. (neodr. zam.) a. označuje što neodređeno [Imaš li kakva prijatelja?]; sin. neki b. izriče iznenađenje i čuđenje [Kakva budala!]; sin. koji ◇ bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ svejedno kojih osobina [Uzmi bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ kišobran.]; sin. kakavgod 3. (odn. zam.) ima vezničku funkciju u zavisnosloženim atributnim rečenicama [Kupio sam kaput ~ sam dugo želio.] ◇ ~... takav, takav... ~ ima vezničku funkciju u zavisnosloženim poredbenim rečenicama [Kakav otac takav sin.; Takav je ~ mu je i otac bio.] |
kàkavgod | |
kȁki | |
kàko | pril. 1. uvodi pitanje o načinu, na koji način [Kako si došao?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Znamo ~ si došao.; Reci nam ~ si došao.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ si došao.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim načinskim rečenicama, uvodi načinsku surečenicu [Radili smo ~ smo najbolje znali.]; sin. što 5. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim poredbenim rečenicama, uvodi poredbenu surečenicu [Živio je ~ je htio.]; sin. kao što v. pod što, onako... kako, ovako... kako, tako... kako ◇ bilo ~/~ bilo/~ god/ma ~ 1. na bilo koji način, svejedno na koji način [Učini to bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~.]; sin. kakogod 2. ima vezničku funkciju u stvarnim i mogućim dopusnim rečenicama [Kako god postupio, uvijek je netko nezadovoljan.; Kako god bi postupio, uvijek bi netko bio nezadovoljan.]; ~... tako ima vezničku funkciju u zavisnosloženim poredbenim rečenicama [Kako prostreš, tako ćeš i leći.]; sin. kao što v. pod što; ovako/tako/onako ~ ima vezničku funkciju u zavisnosloženim poredbenim rečenicama [Napravi to ovako/tako ~ ti pokazujem.; Napravi to tako/onako ~ sam ti pokazala.]; sin. kao što v. pod što |
kàko | vez. 1. uvodi subjektnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Priča se ~ je Marko pametan.]; sin. da 2. uvodi objektnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Vidjela sam ~ ulaze u razred.]; sin. da, gdje 3. uvodi atributnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Složili smo se s tvrdnjom ~ ćemo pokušati ponovno.]; sin. da 4. uvodi namjernu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Otišli su u šumu ~ bi nabrali gljiva.]; sin. da, eda zast., li 5. uvodi načinsku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Radili smo ~ smo najbolje znali.]; sin. što |
kàko | |
kàkogod | |
kàko-tàko | pril. tako da se može podnijeti ili prihvatiti, na podnošljiv, prihvatljiv način [napraviti ~; To je još ~.] |
kàktus | im. m. 〈G kàktusa; mn. N kàktusi, G kȁktūsā〉 bot. trajna biljka pustinjskih krajeva s debelom mesnatom stabljikom čiji su listovi preobraženi u bodljike, trnje ili dlake, veoma se često uzgaja kao ukrasna biljka |
kakvòća | im. ž. 〈G kakvòćē〉 svojstvo ili osobina kojega predmeta, pojave, rada, osobe [~ zvuka; visoka ~ proizvoda]; sin. kvaliteta |
kȃl | im. m. 〈G kȃla, L kálu〉 gusto, ljepljivo blato; sin. glib |
kȁlavac | im. m. 〈G kȁlāvca; mn. N kȁlāvci, G kȁlavācā〉 bot. suhi plod štitarka i usnača koji se razdvaja uzdužno na najmanje dva jednosjemena dijela |
kalcificírati | gl. dvov. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kalcifìcīrā, 3. l. mn. kalcificírajū, aor. 3. l. jd. kalcificíra, imperf. 3. l. jd. kalcifìcīrāše, prid. r. kalcificírao, prid. t. kalcifìcīrān〉 1. v. ovapnjeti 2. v. ovapnjivati |
kalcifikácija | im. ž. 〈G kalcifikácijē〉 v. ovapnjenje |
kȃlcij | im. m. 〈G kȃlcija〉 kem. kemijski element (Ca), u prirodi se pojavljuje samo u spojevima, srebrnobijela kovina, sastojak živih organizama (posebno kosti i zuba), nekih stijena i vapna |
kȃlcijev | prid. 〈G kȃlcijeva; ž. kȃlcijeva, s. kȃlcijevo〉 kem. 1. koji pripada kalciju [~ atom] 2. koji sadržava kalcij [~ karbonat] |
kaleidòskop | im. ž. 〈G kaleidòskopa; mn. N kaleidòskopi, G kaleidòskōpā〉 tehn. optički uređaj s pomoću kojega se mogu mijenjati slike i oblici, sastoji se od dvaju nagnutih zrcala smještenih u cijev |
kalèndār | im. m. 〈G kalendára, I kalendárom/kalendárem; mn. N kalendári, G kalendárā〉 1. sustav prema kojemu se vrijeme dijeli u odsječke [gregorijanski ~; julijanski ~; Sunčev ~] 2. tablični prikaz mjeseci, tjedana i dana kojima su pridruženi odgovarajući datumi u jednoj godini [džepni ~; zidni ~] |
kalèndārskī | prid. 〈G kalèndārskōg(a); ž. kalèndārskā, s. kalèndārskō〉 koji se odnosi na kalendar [kalendarska godina] |
kálež | im. m. 〈G káleža, I káležom; mn. N káleži, G kálēžā〉 rel. obredna čaša u Katoličkoj Crkvi |
kálif | im. m. 〈G kálifa; mn. N kálifi, G kálīfā〉 pov. vjerski i svjetovni poglavar u nekim arapskim i muslimanskim zemljama |
kalìfāt | im. m. 〈G kalifáta; mn. N kalifáti, G kalifátā〉 pov. država kojom vlada kalif |
kalìgraf | im. m. 〈G kalìgrafa; mn. N kalìgrafi, G kalìgrāfā〉 osoba koja vlada kaligrafijom |
kaligràfija | im. ž. 〈G kalìgrafijē〉 vještina lijepoga pisanja |
kalìgrafskī | prid. 〈G kalìgrafskōg(a); ž. kalìgrafskā, s. kalìgrafskō〉 koji se odnosi na kaligrafe i kaligrafiju |
kalìgram | im. m. 〈G kalìgrama; mn. N kalìgrami, G kalìgrāmā〉 knjiž. pjesma u kojoj su stihovi raspoređeni u obliku geometrijskih likova, životinja, predmeta i sl. |
kȃlij | im. m. 〈G kȃlija〉 kem. kemijski element (K), u prirodi se pojavljuje samo u spojevima, srebrnobijela je mekana kovina koja se nalazi u stijenama i sastojak je živih organizama |
kȃlijev | prid. 〈G kȃlijeva; ž. kȃlijeva, s. kȃlijevo〉 kem. 1. koji pripada kaliju [~ atom] 2. koji sadržava kalij [~ karbonat; ~ nitrat] |
kàlina | im. ž. 〈G kàlinē; mn. N kàline, G kȁlīnā〉 bot. grmolika biljka čiji su plodovi otrovne crne i sjajne okrugle bobice koje rastu na vrhovima grančica; sin. zimolez |
kalkùlātor | im. m. 〈G kalkùlātora, I kalkùlātorom; mn. N kalkùlātori, G kalkùlātōrā〉 tehn. mali elektronički uređaj kojim se izvode temeljne računske operacije; sin. džepno računalo v. pod računalo |
kalòričan | prid. 〈G kalòrična; odr. kalòričnī, G kalòričnōg(a); ž. kalòrična, s. kalòrično; komp. kalorìčnijī〉 koji sadržava mnogo kalorija [kalorična hrana] |
kalorìfer | im. m. 〈G kalorìfera, I kalorìferom; mn. N kalorìferi, G kalorìfērā〉 električna grijalica koja grije i ispuhuje zrak |
kàlōrija | im. ž. 〈G kàlōrijē; mn. N kàlōrije, G kàlōrījā〉 zast. mjerna jedinica za toplinu (cal) |
kàlota | im. ž. 〈G kàlotē; mn. N kàlote, G kȁlōtā〉 1. anat. vrh lubanje 2. mat. dio kugle koju odsijeca ravnina 3. grad. polukružni dio kupole ili tunela |
kàlotnī | prid. 〈G kàlotnōg(a); ž. kàlotnā, s. kàlotnō〉 koji se odnosi na kalotu [~ model] |
kàluđer | im. m. 〈G kàluđera, V kȁluđeru; mn. N kàluđeri, G kàluđērā〉 pravoslavni redovnik |
kàluđerica | im. ž. 〈G kàluđericē; mn. N kàluđerice, G kàluđerīcā〉 pravoslavna redovnica |
kàluđeričin | prid. 〈G kàluđeričina; ž. kàluđeričina, s. kàluđeričino〉 koji pripada kaluđerici |
kàlup | im. m. 〈G kàlupa; mn. N kàlupi, G kȁlūpā〉 1. šuplje tijelo u kojemu se oblikuju predmeti 2. predmet prema kojemu se oblikuju drugi predmeti |
kalvìnist | im. m. 〈G kalvìnista, V kalvìnistu; mn. N kalvìnisti, G kalvìnīstā〉 rel. sljedbenik kalvinizma |
kalvìnistica | im. ž. 〈G kalvìnisticē; mn. N kalvìnistice, G kalvìnistīcā〉 rel. sljedbenica kalvinizma |
kalvìnističin | prid. 〈G kalvìnističina; ž. kalvìnističina, s. kalvìnističino〉 koji pripada kalvinistici |