im. m. 〈G kalvinìzma〉 rel. grana protestantizma zasnovana na reformacijskim načelima 16. stoljeća i teološkome učenju Jeana Calvina

im. 〈G kàljačē; mn. N kàljačē, G kȁljāčā〉 gumena cipela koja se navlači preko kožnate obuće da bi je očuvala od blata

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȃljām, 3. l. mn. káljajū, imp. kȃljāj, aor. káljah, imperf. kȃljāh, prid. r. káljao, prid. t. kȃljān〉 1. prljati blatom 2. pren. govoriti ružno o kome ili vrijeđati koga [~ protivnika]; sin. blatiti pren., ocrnjivati

im. ž. 〈G kàljužē; mn. N kàljuže, G kȁljūžā〉 blatno tlo

im. ž. 〈G kȁmatē; mn. N kȁmate, G kȁmātā〉 gosp. cijena uporabe tuđih novčanih sredstava za određeno razdoblje, količina novca koja se plaća na posuđeni ili uloženi novac ♦ vratiti s kamatama uzvratiti većom mjerom; osvetiti se

prid. 〈G kȁmatnōg(a); ž. kȁmatnā, s. kȁmatnō〉 koji se odnosi na kamate [kamatna stopa; ~ račun]

im. m. 〈G kȁmbija; mn. N kȁmbiji, G kȁmbījā〉 biol. sloj stanica između kore i drvenastoga dijela stabljike koji stabljici omogućuje rast u debljinu

im. m. 〈G kàmbrija〉 geol. prvo razdoblje paleozoika

im. m. 〈G kameleóna, V kȁmeleōne; mn. N kameleóni, G kameleónā〉 1. zool. ljuskaš, gušter koji može mijenjati boju tijela, ima oštar leđni rub te izdignut dio na glavi koji čine ljuske ili bodljike 2. pren. osoba koja lako mijenja mišljenje i postupke, koja nije pouzdana

im. m. 〈G kȁmena; mn. N kȁmenovi/kȁmeni, G kȁmenōvā/kȁmēnā〉 1. pojedinačna stijena ili dio stijene 2. gradivo od istoimene stijene ili dio stijene kao gradivo [obrađeni ~] 3. predmet izrađen od istoimena gradiva [nadgrobni ~; mlinski ~] ◇ dragi ~ veoma vrijedan i rijedak mineral koji se upotrebljava za izradbu nakita; ~ temeljac kamen koji se simbolično polaže kao prvi kamen u kakvoj građevini; sin. temeljac; mlinski ~ kamen koji melje žito u vodenici; sin. žrvanj ♦ bacati se kamenom na koga kriviti koga, klevetati koga; biti ~ o vratu komu biti na teret komu; hladan kao ~ veoma hladan, bezosjećajan; ~ kušnje iskušenje; ~ smutnje uzrok svađe (sukoba, nesporazuma); nije ostao ni ~ na kamenu sve je uništeno (srušeno, razoreno), nije ništa ostalo; pao je ~ sa srca komu odahnuo je, osjetio je olakšanje; težak kao ~ veoma težak; tvrd kao ~ 1. veoma tvrd 2. nepopustljiv, nemilosrdan

im. m. 〈G kaménca〉 1. med. a. tvrda naslaga u šupljinama organa [bubrežni ~; ~ prostate; žučni ~] b. naslaga na površini zubnoga korijena [zubni ~] 2. stvrdnuta vapnenasta tvar na predmetima od kovine koji su izloženi vodi [vodeni ~]

im. m. 〈G kamènčića; mn. N kamènčići, G kamènčīćā〉 um. mali kamen

prid. 〈G kȁmenōg(a); ž. kȁmenā, s. kȁmenō〉 1. koji je od kamena [kamena vrata] 2. koji se pretvorio u kamen [kamena sol] 3. pren. koji je strog, hladan ili bezosjećajan poput kamena [kameno srce]

im. ž. 〈G kȁmenicē; mn. N kȁmenice, G kȁmenīcā〉 zool. morski školjkaš čije je tijelo smješteno u nesimetričnoj školjki sive boje i debelih nazubljenih stijenka, živi prilijepljena uz stijene [jadranska ~]; sin. (oštriga)

prid. 〈G kamènita; odr. kamènitī, G kamènitōg(a); ž. kamènita, s. kamènito〉 koji je pun kamenja [kameniti kraj]

im. m. 〈G kamenòloma; mn. N kamenòlomi, G kamenòlōmā〉 mjesto na kojemu se kamen vadi i grubo obrađuje

im. s. 〈G kȁmenovānja; mn. N kȁmenovānja, G kȁmenovānjā〉 1. bacanje kamenja na što 2. ubijanje bacanjem kamena

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȁmenujēm, 3. l. mn. kȁmenujū, imp. kȁmenūj, aor. kȁmenovah, imperf. kȁmenovāh, prid. r. kȁmenovao, prid. t. kȁmenovān〉 1. baciti/bacati kamenje na što [~ policijsku postaju] 2. ubiti/ubijati bacanjem kamena

im. m. 〈G kamenjára, I kamenjárom/kamenjárem; mn. N kamenjári, G kamenjárā〉 zem. gola stjenovita površina u kršu koja je zbog prekomjerne sječe i ispaše ostala bez prirodnoga biljnog pokrova, što je pogodovalo eroziji oskudnoga tla

zb. im. s. 〈G kàmēnja〉 skup kamena ♦ bacati drvlje i kamenje 〈na koga, na što〉, usp. drvlje

im. ž. 〈G kàmerē; mn. N kàmere, G kȁmērā〉 tehn. uređaj za snimanje fotografija i filmova [fotografska ~; filmska ~]

im. m. 〈G kamikázē, V kȁmikāzo; mn. N kamikáze, G kamikázā〉 pov., vojn. japanski pilot, dobrovoljni samoubojica koji se zrakoplovom punim eksploziva obarao na neprijateljski cilj u Drugome svjetskom ratu

im. ž. 〈G kamìlicē〉 1. bot. a. jednogodišnja zeljasta livadna ljekovita biljka iz porodice glavočika malih bijelih cvatova ugodna mirisa b. mali bijeli cvat ili cvatovi istoimene biljke 2. cvatovi istoimene biljke od kojih se pravi čaj

im. m. 〈G kamióna; mn. N kamióni, G kamiónā〉 motorno vozilo za cestovni prijevoz većih tereta

prid. 〈G kamìōnskōg(a); ž. kamìōnskā, s. kamìōnskō〉 koji se odnosi na kamione [~ prijevoz]

pril. 1. uvodi pitanje o cilju kretanja [Kamo si krenuo?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Znamo ~ si krenuo.; Reci mi ~ si krenuo.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ si krenuo.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim mjesnim rečenicama, uvodi mjesnu surečenicu [Idemo ~ smo krenuli.] ◇ bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ svejedno na koji cilj [Kreni bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~.]

im. m. 〈G kȁmpa; mn. N kȁmpovi, G kȁmpōvā〉 prostor za boravak u šatorima ili prikolicama

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kàmpīrām, 3. l. mn. kampírajū, imp. kàmpīrāj, aor. kampírah, imperf. kàmpīrāh, prid. r. kampírao〉 boraviti u kampu

im. m. 〈G kȁmposa; mn. N kȁmposi, G kȁmpōsā〉 zem. travnjak u Južnoj Americi sličan savani

im. m. 〈G kanála; mn. N kanáli, G kanálā〉 1. zem. uski dio mora između otoka i obale ili između dvaju otoka 2. umjetni tok izgrađen za plovidbu, natapanje, odvodnjavanje ili za hidroelektranu; sin. (prokop, prosjek) 3. valna dužina na kojoj se emitiraju radijski i televizijski programi ◇ polukružni ~ anat. dio unutrašnjega uha u kojemu su smješteni živci za održavanje tjelesne ravnoteže

im. ž. 〈G kanalizácijē〉 međusobno povezani odvodni kanali i cijevi kojima otječu otpadne vode i druge tekućine

prid. 〈G kanalizácījskōg(a); ž. kanalizácījskā, s. kanalizácījskō〉 koji se odnosi na kanalizaciju [kanalizacijska cijev]

prid. → kanalizacijski

im. m. 〈G kanarínca; mn. N kanarínci, G kanàrīnācā〉 zool. ptica pjevica obično žute boje koja se često drži u krletki kao kućni ljubimac

im. m. 〈G kancelára, V kȁncelāru/kȁncelāre; mn. N kancelári, G kancelárā〉 visoki državni dužnosnik

prid. 〈G kanceláreva; ž. kanceláreva, s. kancelárevo〉 koji pripada kancelaru; sin. kancelarov

im. ž. 〈G kancèlārkē, DL kancèlārki; mn. N kancèlārke, G kancèlārkā/kancèlārkī〉 visoka državna dužnosnica

prid. 〈G kancelárova; ž. kancelárova, s. kancelárovo〉 usp. kancelarev

prid. 〈G kȁncerogēna; odr. kȁncerogēnī, G kȁncerogēnōg(a); ž. kȁncerogēna, s. kȁncerogēno〉 koji prouzročuje karcinom [kancerogene tvari]

im. ž. 〈G kancónē; mn. N kancóne, G kancónā〉 glazb. 1. trubadurska pjesma 2. popularna pjesma, često s poetski vrijednim tekstovima i izražajnim glasovnim interpretacijama

im. m. 〈G kanconijéra, I kanconijérom; mn. N kanconijéri, G kanconijérā〉 zbirka kancona

im. ž. 〈G kàndelē; mn. N kàndele, G kȁndēlā〉 fiz. mjerna jedinica za jakost izvora svjetlosti (cdx); sin. svijeća zast.

im. ž. 〈G kȃndidē; mn. N kȃndide, G kȃndīdā〉 med. gljivica koja može izazvati bolest sluznica i nekih organa

im. m. 〈G kandidáta, V kȁndidāte; mn. N kandidáti, G kandidátā〉 v. pristupnik

im. ž. 〈G kandidàticē; mn. N kandidàticē, G kandidàtīcā〉 rel. pripravnica za redovnički red

prid. 〈G kandidàtičina; ž. kandidàtičina, s. kandidàtičino〉 koji pripada kandidatici

im. ž. 〈G kandìdātkinjē; mn. N kandìdātkinje, G kandìdātkīnjā〉 v. pristupnica

prid. 〈G kandìdātkinjina; ž. kandìdātkinjina, s. kandìdātkinjino〉 v. pristupničin