kapitulírati | gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kapitùlīrām, 3. l. mn. kapitulírajū, imp. kapitùlīrāj, aor. kapitulírah, imperf. kapitùlīrāh, prid. r. kapitulírao〉 odustati/odustajati od daljnje borbe |
kȁplja | im. ž. 〈G kȁpljē; mn. N kȁplje, G kȃpljā/kȁpljī〉 veoma mala količina tekućine izdužena okruglasta oblika [~ vode; ~ ulja; ~ vina]; sin. kap ♦ mlad kao ~ veoma mlad |
kàpljevina | im. ž. 〈G kàpljevinē; mn. N kàpljevine, G kàpljevīnā〉 tekućina koja se kapajući taloži u špiljama |
kȁpljica | |
kȁpnuti | |
kȁpsula | im. ž. 〈G kȁpsulē; mn. N kȁpsule, G kȁpsūlā〉 1. farm. čahura za lijekove 2. hermetički zatvorena kabina svemirskoga broda |
kȁptol | im. m. 〈G kȁptola; mn. N kȁptoli, G kȁptōlā〉 rel. 1. zbor kanonika; upravno tijelo koje upravlja katedralom 2. dio grada u kojemu se sastaje zbor kanonika, u kojemu stoluje biskup ili u kojemu je katedrala |
kȁptolskī | prid. 〈G kȁptolskōg(a); ž. kȁptolskā, s. kȁptolskō〉 koji se odnosi na kaptol |
kapùcīn | im. m. 〈G kapucína, V kȁpucīne; mn. N kapucíni, G kapucínā〉 1. pripadnik ogranka franjevačkoga reda 2. zool. mali majmun koji živi samo u Americi, ima dug rep koji mu služi za hvatanje za grane |
kapùcīnskī | prid. 〈G kapùcīnskōg(a); ž. kapùcīnskā, s. kapùcīnskā〉 koji se odnosi na kapucine |
kapùljača | im. ž. 〈G kapùljačē; mn. N kapùljače, G kapùljāčā〉 dio odjevnoga predmeta koji pokriva vrat i glavu, ali ne i lice [kaput s kapuljačom; majica s kapuljačom] |
kàpura | im. ž. 〈G kàpurē; mn. N kàpure, G kȁpūrā〉 zool. drugi i najmanji od četiriju dijelova želudca preživača |
kàpūt | im. m. 〈G kapúta; mn. N kapúti, G kapútā〉 odjevni predmet s dugim rukavima koji se oblači iznad druge odjeće [proljetni ~; zimski ~] |
karàkter | im. m. 〈G karàktera, I karàkterom; mn. N karàkteri, G karàktērā〉 1. skup psihičkih osobina koje osobe [čvrst ~; labilan ~]; sin. značaj 2. pren. skup svojstava čega [~ problema] |
kȁraktēran | prid. 〈G kȁraktērna; odr. kȁraktērnī, G kȁraktērnōg(a); ž. kȁraktērna, s. kȁraktērno; komp. karaktèrnijī〉 koji ima snažan i pouzdan karakter, skup psihičkih osobina |
karakterìstičan | prid. 〈G karakterìstična; odr. karakterìstičnī, G karakterìstičnōg(a); ž. karakterìstična, s. karakterìstično; komp. karakteristìčnijī〉 koji ima prepoznatljive značajke, posebna obilježja, koji je po čemu tipičan, u kojemu se ogleda što posebno |
karakterìstika | |
karakterizácija | im. ž. 〈G karakterizácijē; mn. N karakterizácije, G karakterizácījā〉 kaz., knjiž. postupak stvaranja književnoga lika ili tumačenja kakva lika u scenskoj izvedbi |
karakterizírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. karakterìzīrām, 3. l. mn. karakterizírajū, imp. karakterìzīrāj, aor. karakterizírah, imperf. karakterìzīrāh, prid. r. karakterizírao, prid. t. karakterìzīrān〉 1. opisati/opisivati posebnost koje osobe ili pojave 2. odrediti/određivati karakteristike čega |
karànfīl | im. m. 〈G karanfíla; mn. N karanfíli, G karanfílā〉 bot. 1. jednogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka ugodna mirisa i raznobojnih cvatova 2. mirisni cvat istoimene biljke; sin. (klinčić) |
kȁrat | im. m. 〈G kȁrata; mn. N kȁrati, G kȁrātā〉 mjerna jedinica za količinu zlata u slitini |
karàtāš | im. m. 〈G karatáša, V kȁratāšu; mn. N karatáši, G karatášā〉 osoba koja se bavi karateom |
karatàšica | im. ž. 〈G karatàšicē; mn. N karatàšice, G karatàšīcā〉 žena koja se bavi karateom |
karatàšičin | prid. 〈G karatàšičina; ž. karatàšičina, s. karatàšičino〉 koji pripada karatašici |
karàte | im. m. 〈G karàtea〉 sp. borilački sport nastao posuvremenjivanjem tradicionalne istočnjačke vještine namijenjene prije svega samoobrani |
karavàna | im. ž. 〈G karavànē; mn. N karavàne, G karavánā〉 putnička povorka s natovarenim životinjama ili vozilima |
karàvānskī | prid. 〈G karàvānskōg(a); ž. karàvānskā, s. karàvānskō〉 koji se odnosi na karavane |
karavèla | im. ž. 〈G kravèlē; mn. N karavèle, G karavélā〉 hist., pom. prekooceanski jedrenjak s trima ili četirima jarbolima |
kàrbōn | im. m. 〈G karbóna〉 geol. peto razdoblje paleozoika |
karbònāt | im. m. 〈G karbonáta; mn. N karbonáti, G karbonátā〉 kem. sol ugljikove kiseline [kalcijev ~] |
karbonizácija | im. ž. 〈G karbonizácijē〉 v. pougljenjivanje |
karbonizírati | gl. dvov. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. karbonìzīrā, 3. l. mn. karbonizírajū, aor. 3. l. jd. karbonizíra, imperf. 3. l. jd. karbonìzīrāše, prid. r. karbonizírao, prid. t. karbonìzīrān〉 1. v. pougljeniti 2. v. pougljenjivati |
karcìnōm | im. ž. 〈G karcinóma; mn. N karcinómi, G karcinómā〉 med. zloćudni tumor, bolest koja nastaje nekontroliranim bujanjem stanica [~ debeloga crijeva; ~ dojke; ~ gušterače; ~ jajnika; ~ maternice; ~ pluća; ~ želudca]; sin. rak razg. |
kardìnāl | im. m. 〈G kardinála, V kȁrdināle; mn. N kardináli, G kardinálā〉 rel. 1. 〈jd.〉 naslov visokoga katoličkog dostojanstvenika koji bira i savjetuje papu 2. osoba s istoimenim naslovom |
karfìōl | im. m. 〈G karfíóla; mn. N karfióli, G karfiólā〉 razg. v. cvjetača |
karijatída | im. ž. 〈G karijatídē; mn. N karijatíde, G karijatídā〉 grad., lik. potporni stup u obliku žene |
karijéra | im. ž. 〈G karijérē; mn. N karijére, G karijérā〉 uspješno napredovanje u kojoj službi, poslu ili djelatnosti [politička ~; znanstvena ~] |
karijèrist | im. m. 〈G karijèrista, V karijèristu; mn. N karijèristi, G karijèrīstā〉 osoba koja je spremna sve podrediti uspjehu u karijeri |
karijèristica | im. ž. 〈G karijèristicē; mn. N karijèristice, G karijèristīcā〉 žena koja je spremna sve podrediti uspjehu u karijeri |
karijèrističin | prid. 〈G karijèrističina; ž. karijèrističina, s. karijèrističino〉 koji pripada karijeristici |
kȁrijērnī | prid. 〈G kȁrijērnōg(a); ž. kȁrijērnā, s. kȁrijērnō〉 koji se odnosi na karijeru [~ političar] |
kȃrijes | im. m. 〈G kȃrijesa; mn. N kȃrijesi, G kȃrijēsā〉 med. raspadanje čvrstoga tkiva kosti ili zuba pri čemu nastaje gnojna upala |
kàrika | im. ž. 〈G kàrikē, DL kàrici; mn. N kàrike, G kȁrīkā〉 1. obruč koji je sastavni dio lanca 2. pren. jedinica u kakvoj cjelini, najčešće ključna za razumijevanje te cjeline 3. 〈mn.〉 sp. naprava za vježbanje u gimnastičkoj dvorani koja se sastoji od dvaju obruča obješenih o uže ♦ ~ u lancu dio cjeline, dio bez kojega se ne može |
karikatúra | im. ž. 〈G karikatúrē; mn. N karikatúre, G karikatúrā〉 1. knjiž., lik. djelo kojim se naglašivanjem istaknutih svojstava prikazuje kakva osoba, događaj ili pojava kako bi se postigao dojam smiješnoga ili satiričnoga, često u svrhu društvene ili moralne kritike 2. pren. iskrivljena ili smiješna slika čega |
karikatùrist | im. m. 〈G karikatùrista, V karikatùristu; mn. N karikatùristi, G karikatùrīstā〉 crtač karikatura |
karikatùristica | im. ž. 〈G karikatùristicē; mn. N karikatùristice, G karikatùristīcā〉 crtačica karikatura |
karikatùrističin | prid. 〈G karikatùrističina; ž. karikatùrističina, s. karikatùrističino〉 koji pripada karikaturistici |
karikírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. karìkīrām, 3. l. mn. karikírajū, imp. karìkīrāj, aor. karikírah, imperf. karìkīrāh, prid. r. karikírao, prid. t. karìkīrān〉 1. nacrtati/crtati, stvoriti/stvarati karikaturu 2. prikazati/prikazivati što na netočan ili neistinit način [~ sliku o kome; ~ smisao riječi]; sin. iskriviti pren., iskrivljavati pren., iskrivljivati pren. |