prid. 〈G kȕkasta; odr. kȕkastī, G kȕkastōg(a); ž. kȕkasta, s. kȕkasto; komp. kukàstijī〉 koji ima oblik kuke, koji je nalik na kuku [kukasti nos]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȕkām, 3. l. mn. kȕkajū, imp. kȕkāj, aor. kȕkah, imperf. kȕkāh, prid. r. kȕkao〉 1. glasiti se glasom koji podsjeća na kuku [Kukavica kuka.] 2. pren. plakati od boli ili žalosti, jadikovati, tužiti se na što [~ na sav glas]

im. m. ž. 〈G kȕkavicē, V kȕkavice/kȕkavico; mn. N kȕkavice, G kȕkavīcā〉 1. 〈ž.〉 zool. ptica selica sive ili smeđe boje koja svoja jaja ostavlja u gnijezdima drugih ptica 2. pren. a. osoba koja se lako uplaši, koja nije jaka i hrabra [taj ~; ta ~; ti kukavice; te kukavice]; sin. plašljivac b. 〈ž.〉 žena koja se lako uplaši, koja nije jaka i hrabra [ta ~; te kukavice]; sin. plašljivica

prid. 〈G kȕkavičina; ž. kȕkavičina, s. kȕkavičino〉 koji pripada kukavici, osobi koja se lako uplaši, koja nije jaka i hrabra; sin. plašljivčev, plašljivičin; ant. junakov, junakinjin 

prid. 〈G kȕkavičjēg(a); ž. kȕkavičjā, s. kȕkavičjē〉 koji se odnosi na kukavice ili im pripada [kukavičje glasanje]

im. m. 〈G kukavìčluka; mn. N kukavìčluci, G kukavìčlūkā〉 razg. nedostatak hrabrosti svojstven kukavicama

im. m. 〈G kȕkcojēda; mn. N kȕkcojēdi, G kȕkcojēdā〉 v. kukcožder

im. m. 〈G kȕkcoždēra, I kȕkcoždērom; mn. N kȕkcoždēri, G kȕkcoždērā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina plodvaša, malih sisavaca koji se uglavnom hrane kukcima, čine ih ježevi, krtice i rovke 2. pripadnik istoimene skupine; sin. (kukcojed)

im. m. 〈G kùkčića; mn. N kùkčići, G kȕkčīćā〉 um. mali kukac

im. ž. 〈G kȕkicē; mn. N kȕkice, G kȕkīcā〉 1. um. mala kuka 2. posebna igla koja se upotrebljava za kukičanje

im. s. 〈G kukìčānja〉 izrađivanje čipke ili sličnih radova od konca s pomoću posebne igle

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kukìčām, 3. l. mn. kukìčajū, imp. kukìčāj, aor. kukìčah, imperf. kukìčāh, prid. r. kukìčao, prid. t. kȕkičān〉 izrađivati čipke ili slične radove od konca s pomoću posebne igle

im. ž. 〈G kȕkmē; mn. N kȕkme, G kȗkmā〉 1. zool. istaknuto perje na glavi nekih ptica; sin. (ćuba) 2. pren. dio kose nadignut ili začešljan tako da se izrazito izdiže

prid. 〈G kȕkmasta; odr. kȕkmastī, G kȕkmastōg(a); ž. kȕkmasta, s. kȕkmasto; komp. kukmàstijī〉 koji ima oblik kukme; sin. (ćubast)

im. m. 〈G kúkolja; mn. N kúkolji, G kúkōljā〉 1. bot. jednogodišnji zeljasti korov koji raste u žitnim poljima 2. pren. ono što je štetno ili onaj koji šteti dobrim odnosima, radu itd. ♦ odvojiti ~ od pšenice odijeliti štetno od korisnoga

usk. 1. pokr. v. eh, jao, joj 2. oponaša glasanje kukavice

im. ž. 〈G kukùljicē; mn. N kukùljice, G kukùljīcā〉 1. zool. a. stadij preobrazbe ličinka nekih kukaca u odrasli oblik b. životinja koja se nalazi u istoimenome stadiju 2. dio ogrtača, kabanice, fratarske odore ili maske koji pokriva vrat, glavu i djelomično lice

im. m. 〈G kukurijéka; mn. N kukurijéci, G kukùrijēkā〉 bot. 1. višegodišnja otrovna šumska biljka iz porodice žabnjaka, rana proljetnica s modrozelenim listovima i zeljastom stabljikom 2. veliki svijetli ružičasti cvijet istoimene biljke

im. s. 〈G kukurijékānja〉 glasanje glasom koji podsjeća na kukuriku; sin. kukurikanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kukùrijēčē, 3. l. mn. kukùrijēčū, aor. 3. l. jd. kukurijéka, imperf. 3. l. jd. kukùrijēkāše, prid. r. kukurijékao〉 glasati se glasom koji podsjeća na kukuriku [Pijetao kukuriječe.]; sin. kukurikati; vidski parnjaci: kukurijeknuti, kukuriknuti

gl. svrš. neprijel. 〈3. l. jd. kukùrijēknē, 3. l. mn. kukùrijēknū, aor. 3. l. jd. kȕkurijēknū, prid. r. kukurijéknuo〉 oglasiti se glasom koji podsjeća na kukuriku [Pijetao je kukurijeknuo.]; sin. kukuriknuti; vidski parnjaci: kukurijekati, kukurikati

im. s. 〈G kukuríkānja〉 usp. kukurijekanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kukùrīčē, 3. l. mn. kukùrīčū, aor. 3. l. jd. kukuríka, imperf. 3. l. jd. kukùrīkāše, prid. r. kukuríkao〉 usp. kukurijekati

gl. svrš. neprijel. 〈3. l. jd. kukùrīknē, 3. l. mn. kukùrīknū, aor. 3. l. jd. kȕkurīknū, prid. r. kukuríknuo〉 usp. kukurijeknuti

usk. oponaša glasanje pijetla

im. m. 〈G kukùruza; mn. N kukùruzi, G kukùrūzā〉 bot. 1. žitarica visoke snažne zelene stabljike 2. klip istoimene žitarice koji je ovijen debelom ovojnicom s mnogo malih žutih tvrdih zrna [hibridni ~] 3. malo žuto jestivo zrnje istoimene žitarice [salata od kukuruza]

prid. 〈G kukùruznōg(a); ž. kukùruznā, s. kukùruznō〉 1. koji se odnosi na kukuruz [~ klip] 2. koji je od kukuruza [kukuruzni kruh]

im. ž. 〈G kukùruzovinē; mn. N kukùruzovine, G kukùruzovīnā〉 posječene stabljike kukuruza s kojih su obrani klipovi

im. ž. 〈G kúlē; mn. N kúle, G kúlā〉 1. grad. uzdignuta građevina okrugla ili četvrtasta oblika koja stoji samostalno ili kao dio tvrđave, dvorca ili gradskih zidina, obično služi za obranu 2. v. top ♦ graditi kule u oblacima (zraku) zanositi se čime neostvarivim, zavaravati se; ~ od karata nešto nesigurno

im. m. 〈G kȕlāka, V kȕlāče; mn. N kȕlāci, G kȕlākā〉 pov. seljak čiji je posjed veći od u socijalizmu propisanoga i dopuštenoga i za kojega rade drugi seljaci koji ne posjeduju vlastitu zemlju

im. m. 〈G kulinára, V kȕlināru/kȕlināre; mn. N kulinári, G kulinárā〉 osoba koja se bavi pripravljanjem biranih jela, stručnjak u kulinarstvu

prid. 〈G kulináreva; ž. kulináreva, s. kulinárevo〉 koji pripada kulinaru; sin. kulinarov

im. ž. 〈G kulìnārkē, DL kulìnārki; mn. N kulìnārke, G kulìnārkā/kulìnārkī〉 žena koja se bavi pripravljanjem biranih jela, stručnjakinja u kulinarstvu

prid. 〈G kulinárova; ž. kulinárova, s. kulinárovo〉 usp. kulinarev

prid. 〈G kulìnārskōg(a); ž. kulìnārskā, s. kulìnārskō〉 koji se odnosi na kulinare i kulinarstvo

im. s. 〈G kulinárstva〉 kuharsko umijeće, vještina pripremanja jela i izbora namirnica koja se koristi iskustvima različitih kuhinja

im. ž. 〈G kulìsē; mn. N kulìse, G kulísā〉 prenosivi zid (od platna, papira, plastike, drva) s crtežom koji dočarava prostor u kojemu se zbiva radnja na pozornici [filmska ~] ♦ iza kulisa potajno, kriomice, skriveno od javnosti

im. ž. 〈G kulminácijē; mn. N kulminácije, G kulminácījā〉 1. najviši, konačni ili odlučni stupanj čega 2. knjiž. treći dio dramske radnje između zapleta i peripetije u kojemu dolazi do krajnje napetosti i sukoba; sin. (vrhunac)

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kulmìnīrām, 3. l. mn. kulminírajū, imp. kulmìnīrāj, aor. kulminírah, imperf. kulmìnīrāh, prid. r. kulminírao〉 biti na vrhuncu razvoja, dosegnuti/dosezati najvišu točku, dosegnuti/dosezati zenit

im. m. 〈G kulóna; mn. N kulóni, G kulónā〉 fiz. mjerna jedinica za električni naboj (C)

im. m. 〈G kȕlta; mn. N kȕltovi, G kȕltōvā〉 1. rel. štovanje svetoga ili božanskoga 2. pren. štovanje, obožavanje ili pretjerano uzdizanje koje osobe, predmeta ili pojave [~ ljepote; ~ rada] ◇ ~ ličnosti pretjerano obožavanje koje osobe i podređivanje njezinu autoritetu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kultìvīrām, 3. l. mn. kultivírajū, imp. kultìvīrāj, aor. kultivírah, imperf. kultìvīrāh, prid. r. kultivírao, prid. t. kultìvīrān〉 1. v. uzgojiti 2. v. uzgajati 3. pren. naučiti/učiti koga pristojnomu ponašanju

im. ž. 〈G kultúrē; mn. N kultúre, G kultúrā〉 1. sva dobra i vrijednosti koje je čovječanstvo stvorilo [opća ~] 2. ukupnost djelatnosti, običaja, ideja i vjerovanja određenoga društva ili razdoblja [grčka ~; ~ srednjega vijeka] 3. ukupnost obrazovanja i znanja [čovjek široke kulture] 4. polj. a. uzgoj biljaka na određenoj površini b. biljka uzgojena na određenoj površini [~ jabuke]

prid. 〈G kȕlturālnōg(a); ž. kȕlturālnā, s. kȕlturālnō〉 v. kulturni

prid. 〈G kùltūrna; odr. kùltūrnī, G kùltūrnōg(a); ž. kùltūrna, s. kùltūrno; komp. kultùrnijī〉 1. koji ima visok stupanj kulture [kulturna zemlja] 2. a. koji je obrazovan i dobro odgojen [~ čovjek] b. koji odražava obrazovanje i dobar odgoj [~ nastup; ~ odgovor]

prid. 〈G kùltūrnōg(a); ž. kùltūrnā, s. kùltūrnō〉 koji se odnosi na kulturu [~ događaj; ~ program]; sin. (kulturalni)

im. m. 〈G kȗma; mn. N kȕmovi, G kȕmōvā〉 1. osoba koja drži dijete na krštenju 2. svjedok pri obredu krizme i vjenčanja 3. osoba koja daje ime brodu pri porinuću

im. ž. 〈G kúmē; mn. N kúme, G kúmā〉 1. žena koja drži dijete na krštenju 2. svjedokinja pri obredu krizme i vjenčanja 3. žena koja daje ime brodu pri porinuću