lójnica | im. ž. 〈G lójnicē; mn. N lójnice, G lójnīcā〉 anat. kožna žlijezda koja izlučuje loj |
lokalìtēt | im. m. 〈G lokalitéta; mn. N lokalitéti, G lokalitétā〉 mjesto na kojemu se što nalazi, određeno mjesto [povijesni ~] |
lokalìzam | im. m. 〈G lokalìzma; mn. N lokalìzmi, G lokalìzāmā〉 1. isticanje lokalne koristi pred općom 2. jez. riječ ili koji drugi element mjesnoga govora koji se nalazi u standardnome jeziku |
lòkālnī | prid. 〈G lòkālnōg(a); ž. lòkālnā, s. lòkālnō〉 1. v. mjesni 2. koji je ograničena djelovanja ili dometa [lokalna anestezija; lokalna upala] |
lòkārda | im. ž. 〈G lòkārdē; mn. N lòkārde, G lòkārdā〉 zool. morska plava riba vretenasta tijela sa sivkastim pjegama |
lȍkatīv | im. m. 〈G lȍkatīva〉 gram. šesti padež u sklonidbi, odgovara na pitanje o kome?, o čemu? |
lokomotíva | im. ž. 〈G lokomotívē; mn. N lokomotíve, G lokomotívā〉 stroj na kotačima koji se sam kreće i služi za vuču vagona po tračnicama [parna ~; električna ~] |
lȍkōt | im. m. 〈G lȍkota; mn. N lȍkoti, G lȍkōtā〉 prenosiva brava s ključem [staviti ~ na vrata] |
lȍkva | |
lòkvānj | im. m. 〈G lokvánja; mn. N lokvánji, G lokvánjā〉 bot. vodena biljka žutih cvjetova koji plutaju na vodi; sin. (plutnjak) |
lȏm | im. m. 〈G lȍma, L lòmu; mn. N lȍmovi, G lȍmōvā〉 1. čin kojim se što lomi [~ drveta] 2. zvuk koji se čuje kad se što lomi [čuti ~ stakla] 3. v. prijelom ◇ ~ svjetlosti fiz. promjena smjera svjetlosne zrake pri prolazu iz jednoga optičkog sredstva u drugo; ~ vala fiz. širenje vala iz jednoga sredstva u drugo |
lòmača | im. ž. 〈G lòmačē; mn. N lòmače, G lȍmāčā〉 velika vatra od drva i granja |
lòmiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lȍmīm, 3. l. mn. lȍmē, imp. lòmi, aor. lòmih, imperf. lȍmljāh, prid. r. lòmio, prid. t. lȍmljen〉 silom razbijati što tvrdo na dijelove [~ granje; ~ led]; sin. (razlamati) • lòmiti se 〈povr.〉 1. razbijati se na manje dijelove [Grane se lome pod snijegom.]; sin. pucati 2. pren. a. podlijegati porazima, gubiti bitku [Lomio se pod životnim poteškoćama.]; sin. slamati se v. pod slamati b. mučiti se zbog nemogućnosti donošenja odluke [Lomi se već danima i još nije odlučio.] |
lòmljēnje | im. s. 〈G lòmljēnja〉 1. razbijanje čega tvrdoga na dijelove silom 2. razbijanje na manje dijelove 3. pren. a. podlijeganje porazima; sin. slamanje b. mučenje zbog nemogućnosti donošenja odluke |
lòmljiv | |
lòmljivōst | |
lònac | im. m. 〈G lónca; mn. N lȏnci, G lȍnācā, DLI lóncima〉 1. duboka okrugla posuda za kuhanje [~ za juhu] 2. posuda za cvijeće [zemljani ~] ♦ biti svakomu loncu poklopac uvijek imati svoj komentar, miješati se u sve; kuhati se u istome loncu 〈s kim〉 biti u jednako teškoj situaciji 〈s kim〉; strpati u isti ~ koga, što sve izjednačivati |
lončànica | im. ž. 〈G lončànicē; mn. N lončànice, G lončànīcā〉 bot. sobna ukrasna biljka koja se uzgaja u loncu |
lònčār | im. m. 〈G lončára, V lȍnčāru/lȍnčāre; mn. N lončári, G lončárā〉 obrtnik koji izrađuje i prodaje glinene lonce |
lončárev | prid. 〈G lončáreva; ž. lončáreva, s. lončárevo〉 koji pripada lončaru; sin. lončarov |
lončàrica | im. ž. 〈G lončàricē; mn. N lončàrice, G lončàrīcā〉 obrtnica koja izrađuje i prodaje glinene lonce |
lončàričin | prid. 〈G lončàričina; ž. lončàričina, s. lončàričino〉 koji pripada lončarici |
lončárov | prid. 〈G lončárova; ž. lončárova, s. lončárovo〉 usp. lončarev |
lònčārskī | prid. 〈G lònčārskōg(a); ž. lònčārskā, s. lònčārskō〉 koji se odnosi na lončare i lončarstvo [lončarsko kolo] |
lončárstvo | im. s. 〈G lončárstva〉 djelatnost izradbe glinenih lonaca |
lònčić | im. m. 〈G lònčića; mn. N lònčići, G lȍnčīćā〉 um. mali lonac ♦ pobrkati lončiće pogrešno što razumjeti ili zaključiti |
longitúda | im. ž. 〈G longitúdē; mn. N longitúde, G longitúdā〉 zem. kutna udaljenost kojega mjesta na Zemljinoj površini od početnoga podnevnika prema istoku ili zapadu; sin. geografska dužina v. pod dužina; ant. geografska širina v. pod širina, transverzala |
longitùdinālnī | prid. 〈G longitùdinālnōg(a); ž. longitùdinālnā, s. longitùdinālnō〉 koji se odnosi na longitudu [~ val]; ant. transverzalni |
lòpata | im. ž. 〈G lòpatē; mn. N lòpate, G lȍpātā〉 ručno oruđe s dugim drškom i donjim kovinskim dijelom koje služi za kopanje i premještanje zemlje, pijeska i sl. |
lòpatast | prid. 〈G lòpatasta; odr. lòpatastī, G lòpatastōg(a); ž. lòpatasta, s. lòpatasto〉 koji je u obliku lopate |
lòpatica | im. ž. 〈G lòpaticē; mn. N lòpatice, G lòpatīcā〉 1. um. mala lopata 2. anat. plosnata trokutasta kost na leđnoj strani prsnoga koša |
lȍpōč | im. m. 〈G lȍpoča; mn. N lȍpoči, G lȍpōčā〉 bot. 1. trajna vodena biljka velikih listova i raznobojnih cvjetova koji plutaju na vodi 2. veliki cvijet istoimene biljke |
lópov | im. m. 〈G lópova; mn. N lópovi, G lópōvā〉 osoba koja krade [sitni ~]; sin. kradljivac, tat ♦ ružan kao ~ veoma ružan |
lȍpta | im. ž. 〈G lȍptē; mn. N lȍpte, G lȏptā/lȍptī〉 predmet koji služi za igru, obično u obliku gumene ili plastične kugle [dječja ~; košarkaška ~; nogometna ~]; sin. balun pokr. ♦ na prvu loptu bez razmišljanja, odmah, naprečac; spustiti loptu 〈na zemlju〉 smiriti se, urazumiti se; stati na loptu smiriti se, zaustaviti se |
lȍptānje | im. s. 〈G lȍptānja〉 igra loptom |
lȍptast | prid. 〈G lȍptasta; odr. lȍptastī, G lȍptastōg(a); ž. lȍptasta, s. lȍptasto〉 koji je u obliku lopte |
lȍptati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. lȍptām se, 3. l. mn. lȍptajū se, imp. lȍptāj se, aor. lȍptah se, imperf. lȍptāh se, prid. r. lȍptao se〉 igrati se loptom |
lȍptica | im. m. 〈G lȍpticē; mn. N lȍptice, G lȍptīcā〉 um. mala lopta [~ za picigin; teniska ~] |
lȍs | im. m. 〈G lȍsa; mn. N lȍsovi, G lȍsōvā〉 zool. 1. 〈mn.〉 rod najvećih sjevernih jelena lopatastih rogova 2. pripadnik istoimene skupine [europski; veliki ~] |
losìōn | im. m. 〈G losióna; mn. N losióni, G losiónā〉 tekuće sredstvo za njegu kože [~ za brijanje] |
lȍsos | im. m. 〈G lȍsosa; mn. N lȍsosi, G lȍsōsā〉 zool. koštunjača koja obično živi u moru, a mrijesti se u gornjim tokovima rijeka |
lȍš | prid. 〈G lòša; odr. lòšī, G lòšēg(a); ž. lòša, s. lȍše; komp. lòšijī〉 1. koji ima negativne osobine ili neželjena svojstva [~ bicikl; ~ čovjek]; ant. valjan 2. koji nije onakav kakav treba biti, koji ne ispunjava očekivanja [~ uspjeh; ~ vid] 3. koji je neutemeljen i nelogičan [~ odgovor; loše pitanje; ~ zaključak]; ant. pravi razg., valjan; sin. (slab); ant. dobar |
lȍše | |
lȍto | im. m. 〈G lȍta〉 igra na sreću u kojoj se izvlače brojevi |
lȏv | im. m. 〈G lȍva, L lòvu; mn. N lȍvovi, G lȍvōvā〉 hvatanje ili ubijanje divljih životinja i ptica u prirodi [~ na zečeve; ići u ~; dozvola za ~]; sin. (lovljenje) |
lóvac | im. m. 〈G lóvca, V lȏvče; mn. N lóvci, G lȏvācā, DLI lóvcima〉 1. osoba koja se bavi lovom, koja ide u lov 2. šh. šahovska figura koja se kreće dijagonalno po šahovskoj ploči [bijeli ~; crni ~] |
lòvačkī | prid. 〈G lòvačkōg(a); ž. lòvačkā, s. lòvačkō〉 koji se odnosi na lovce |
lóvčev | prid. 〈G lóvčeva; ž. lóvčeva, s. lóvčevo〉 koji pripada lovcu |