lójnica

im. ž. G lójnicē; mn. N lójnice, G lójnīcā anat. kožna žlijezda koja izlučuje loj

lokalìtēt

im. m. G lokalitéta; mn. N lokalitéti, G lokalitétā mjesto na kojemu se što nalazi, određeno mjesto [povijesni ~]

lokalìzam

im. m. G lokalìzma; mn. N lokalìzmi, G lokalìzāmā 1. isticanje lokalne koristi pred općom 2. jez. riječ ili koji drugi element mjesnoga govora koji se nalazi u standardnome jeziku

lòkālnī

prid. G lòkālnōg(a); ž. lòkālnā, s. lòkālnō 1. v. mjesni 2. koji je ograničena djelovanja ili dometa [lokalna anestezija; lokalna upala]

lòkārda

im. ž. G lòkārdē; mn. N lòkārde, G lòkārdā zool. morska plava riba vretenasta tijela sa sivkastim pjegama

lȍkatīv

im. m. G lȍkatīva gram. šesti padež u sklonidbi, odgovara na pitanje o kome?, o čemu?

lokomotíva

im. ž. G lokomotívē; mn. N lokomotíve, G lokomotívā stroj na kotačima koji se sam kreće i služi za vuču vagona po tračnicama [parna ~; električna ~]

lȍkōt

im. m. G lȍkota; mn. N lȍkoti, G lȍkōtā prenosiva brava s ključem [staviti ~ na vrata]

lȍkva

im. ž. G lȍkvē; mn. N lȍkve, G lȍkāvā/lȏkvā/lȍkvī 1. manja količina vode koja se zadržava u udubini na površini zemlje nakon kiše; sin. bara, mlaka 2. manja količina tekućine koja se prolila i privremeno zadržala na kojemu mjestu

lòkvānj

im. m. G lokvánja; mn. N lokvánji, G lokvánjā bot. vodena biljka žutih cvjetova koji plutaju na vodi; sin. (plutnjak)

lȏm

im. m. G lȍma, L lòmu; mn. N lȍmovi, G lȍmōvā 1. čin kojim se što lomi [~ drveta] 2. zvuk koji se čuje kad se što lomi [čuti ~ stakla] 3. v. prijelom  ~ svjetlosti fiz. promjena smjera svjetlosne zrake pri prolazu iz jednoga optičkog sredstva u drugo; ~ vala fiz. širenje vala iz jednoga sredstva u drugo

lòmača

im. ž. G lòmačē; mn. N lòmače, G lȍmāčā velika vatra od drva i granja

lòmiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. lȍmīm, 3. l. mn. lȍ, imp. lòmi, aor. lòmih, imperf. lȍmljāh, prid. r. lòmio, prid. t. lȍmljen silom razbijati što tvrdo na dijelove [~ granje; ~ led]; sin. (razlamati) • lòmiti se povr. 1. razbijati se na manje dijelove [Grane se lome pod snijegom.]; sin. pucati 2. pren. a. podlijegati porazima, gubiti bitku [Lomio se pod životnim poteškoćama.]; sin. slamati se v. pod slamati b. mučiti se zbog nemogućnosti donošenja odluke [Lomi se već danima i još nije odlučio.]

lòmljēnje

im. s. G lòmljēnja 1. razbijanje čega tvrdoga na dijelove silom 2. razbijanje na manje dijelove 3. pren. a. podlijeganje porazima; sin. slamanje b. mučenje zbog nemogućnosti donošenja odluke

lòmljiv

prid. G lòmljiva; odr. lòmljivī, G lòmljivōg(a); ž. lòmljiva, s. lòmljivo; komp. lomljìvijī koji se lako lomi; sin. krhak, ( krt); ant. čvrst

lòmljivōst

im. ž. G lòmljivosti, I lòmljivošću/lòmljivosti svojstvo onoga što je lomljivo; sin. krhkost, ( krtost); ant. čvrstoća

lònac

im. m. G lónca; mn. N lȏnci, G lȍnācā, DLI lóncima 1. duboka okrugla posuda za kuhanje [~ za juhu] 2. posuda za cvijeće [zemljani ~] ♦ biti svakomu loncu poklopac uvijek imati svoj komentar, miješati se u sve; kuhati se u istome loncu s kim biti u jednako teškoj situaciji s kim; strpati u isti ~ koga, što sve izjednačivati

lončànica

im. ž. G lončànicē; mn. N lončànice, G lončànīcā bot. sobna ukrasna biljka koja se uzgaja u loncu

lònčār

im. m. G lončára, V lȍnčāru/lȍnčāre; mn. N lončári, G lončárā obrtnik koji izrađuje i prodaje glinene lonce

lončárev

prid. G lončáreva; ž. lončáreva, s. lončárevo koji pripada lončaru; sin. lončarov

lončàrica

im. ž. G lončàricē; mn. N lončàrice, G lončàrīcā obrtnica koja izrađuje i prodaje glinene lonce

lončàričin

prid. G lončàričina; ž. lončàričina, s. lončàričino koji pripada lončarici

lončárov

prid. G lončárova; ž. lončárova, s. lončárovo usp. lončarev

lònčārskī

prid. G lònčārskōg(a); ž. lònčārskā, s. lònčārskō koji se odnosi na lončare i lončarstvo [lončarsko kolo]

lončárstvo

im. s. G lončárstva djelatnost izradbe glinenih lonaca

lònčić

im. m. G lònčića; mn. N lònčići, G lȍnčīćā um. mali lonac ♦ pobrkati lončiće pogrešno što razumjeti ili zaključiti

longitúda

im. ž. G longitúdē; mn. N longitúde, G longitúdā zem. kutna udaljenost kojega mjesta na Zemljinoj površini od početnoga podnevnika prema istoku ili zapadu; sin. geografska dužina v. pod dužina; ant. geografska širina v. pod širina, transverzala

longitùdinālnī

prid. G longitùdinālnōg(a); ž. longitùdinālnā, s. longitùdinālnō koji se odnosi na longitudu [~ val]; ant. transverzalni

lòpata

im. ž. G lòpatē; mn. N lòpate, G lȍpātā ručno oruđe s dugim drškom i donjim kovinskim dijelom koje služi za kopanje i premještanje zemlje, pijeska i sl.

lòpatast

prid. G lòpatasta; odr. lòpatastī, G lòpatastōg(a); ž. lòpatasta, s. lòpatasto koji je u obliku lopate

lòpatica

im. ž. G lòpaticē; mn. N lòpatice, G lòpatīcā 1. um. mala lopata 2. anat. plosnata trokutasta kost na leđnoj strani prsnoga koša

lȍpōč

im. m. G lȍpoča; mn. N lȍpoči, G lȍpōčā bot. 1. trajna vodena biljka velikih listova i raznobojnih cvjetova koji plutaju na vodi 2. veliki cvijet istoimene biljke

lópov

im. m. G lópova; mn. N lópovi, G lópōvā osoba koja krade [sitni ~]; sin. kradljivac, tat ♦ ružan kao ~ veoma ružan

lȍpta

im. ž. G lȍptē; mn. N lȍpte, G lȏptā/lȍptī predmet koji služi za igru, obično u obliku gumene ili plastične kugle [dječja ~; košarkaška ~; nogometna ~]; sin. balun pokr. ♦ na prvu loptu bez razmišljanja, odmah, naprečac; spustiti loptu na zemlju smiriti se, urazumiti se; stati na loptu smiriti se, zaustaviti se

lȍptānje

im. s. G lȍptānja igra loptom

lȍptast

prid. G lȍptasta; odr. lȍptastī, G lȍptastōg(a); ž. lȍptasta, s. lȍptasto koji je u obliku lopte

lȍptati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. lȍptām se, 3. l. mn. lȍptajū se, imp. lȍptāj se, aor. lȍptah se, imperf. lȍptāh se, prid. r. lȍptao se igrati se loptom

lȍptica

im. m. G lȍpticē; mn. N lȍptice, G lȍptīcā um. mala lopta [~ za picigin; teniska ~]

lȍs

im. m. G lȍsa; mn. N lȍsovi, G lȍsōvā zool. 1. mn. rod najvećih sjevernih jelena lopatastih rogova 2. pripadnik istoimene skupine [europski; veliki ~]

losìōn

im. m. G losióna; mn. N losióni, G losiónā tekuće sredstvo za njegu kože [~ za brijanje]

lȍsos

im. m. G lȍsosa; mn. N lȍsosi, G lȍsōsā zool. koštunjača koja obično živi u moru, a mrijesti se u gornjim tokovima rijeka

lȍš

prid. G lòša; odr. lòšī, G lòšēg(a); ž. lòša, s. lȍše; komp. lòšijī 1. koji ima negativne osobine ili neželjena svojstva [~ bicikl; ~ čovjek]; ant. valjan 2. koji nije onakav kakav treba biti, koji ne ispunjava očekivanja [~ uspjeh; ~ vid] 3. koji je neutemeljen i nelogičan [~ odgovor; loše pitanje; ~ zaključak]; ant. pravi razg., valjan; sin. (slab); ant. dobar

lȍše

pril. komp. lòšijē 1. onako kako ne treba biti, tako da ne ispunjava očekivanja [~ uspjeti; ~ vidjeti] 2. neutemeljeno i nelogično [~ odgovoriti; ~ pitati; ~ zaključiti]; ant. valjano 3. tako da ne donosi korist [~ poslovati]; ant. dobro ♦ ~ (crno) se piše komu, čemu, usp. crn

lȍto

im. m. G lȍta igra na sreću u kojoj se izvlače brojevi

lȏv

im. m. G lȍva, L lòvu; mn. N lȍvovi, G lȍvōvā hvatanje ili ubijanje divljih životinja i ptica u prirodi [~ na zečeve; ići u ~; dozvola za ~]; sin. (lovljenje)

lóvac

im. m. G lóvca, V lȏvče; mn. N lóvci, G lȏvācā, DLI lóvcima 1. osoba koja se bavi lovom, koja ide u lov 2. šh. šahovska figura koja se kreće dijagonalno po šahovskoj ploči [bijeli ~; crni ~]

lòvačkī

prid. G lòvačkōg(a); ž. lòvačkā, s. lòvačkō koji se odnosi na lovce

lóvčev

prid. G lóvčeva; ž. lóvčeva, s. lóvčevo koji pripada lovcu

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga