línija | im. ž. 〈G línijē; mn. N línije, G línījā〉 1. v. crta 2. v. vod¹ 3. redoviti prometni put [brodska ~; zrakoplovna ~] 4. v. stas 5. vojn. bojni položaj [prva ~ fronte] ◇ ~ života udubljenje na dlanu prema kojemu se predviđa dužina života i neki prijelomni trenutci; telefonska ~ komunikacijski vod kojim se prenosi telefonski signal; vruća ~ telefonska veza za brzo uspostavljanje komunikacije za nužnu potrebu ♦ držati (čuvati) liniju nastojati zadržati vitkost; ~ manjega otpora lakši put (način); u krajnjoj liniji konačno, napokon, na kraju |
lȉnk | im. m. 〈G lȉnka; mn. N lȉnkovi, G lȉnkōvā〉 v. poveznica |
linolèum | im. m. 〈G linolèuma〉 plastična oplata za podove, zidove, pokućstvo i sl. |
linolèumskī | prid. 〈G linolèumskōg(a); ž. linolèumskā, s. linolèumskō〉 koji se odnosi na linoleum [~ pod] |
lȉnorēz | im. m. 〈G lȉnorēza; mn. N lȉnorēzi, G lȉnorēzā〉 grafička tehnika u kojoj se crtež urezuje u linoleumske ploče i otiskuje na papir |
lìnjāk | im. m. 〈G linjáka; mn. N linjáci, G linjákā〉 zool. slatkovodna riba zelenkastih leđa |
lìnjānje | im. s. 〈G lìnjānja〉 biol. mijenjanje dlake u životinja [jesensko ~] |
lìnjati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. lìnjā se, 3. l. mn. lìnjajū se, aor. 3. l. jd. lȉnjā se, imperf. 3. l. jd. lìnjāše se, prid. r. lìnjao se〉 gubiti dlaku [Pas se linja.] |
lȉpa | im. ž. 〈G lȉpē; mn. N lȉpe, G lȋpā〉 1. bot. listopadno drvo bujne krošnje koje cvate žutim cvatom jaka, slatkasta mirisa [srebrnasta ~] 2. žuti cvat istoimenoga drveta od kojega se pravi čaj 3. stoti dio kune |
lȋpanj | im. m. 〈G lȋpnja〉 šesti mjesec u kalendarskoj godini, mjesec između svibnja i srpnja |
lȋpanjskī | prid. 〈G lȋpanjskōg(a); ž. lȋpanjskā, s. lȋpanjskō〉 koji se odnosi na lipanj |
lipicánac | im. m. 〈G lipicánca; mn. N lipicánci, G lipìcānācā〉 konj plemenite pasmine koji se uzgaja u Lipici |
lìpīd | im. m. 〈G lipída; mn. N lipídi, G lipídā〉 kem. organska tvar koja se topi u otapalima za mast |
lìpljan | im. m. 〈G lìpljana; mn. N lìpljani, G lȉpljānā〉 zool. riječna riba plavkastosivih ili plavozelenih leđa s grimiznom leđnom perajom |
lȉpov | prid. 〈G lȉpova; ž. lȉpova, s. lȉpovo〉 1. koji pripada lipi [~ cvijet] 2. koji se odnosi na lipe [lipova šuma] |
líra | im. ž. 〈G lírē, D lȋri, A lȋru; mn. N lȋre, G lírā, DLI lírama〉 glazb. antičko trzalačko glazbalo slično gitari |
lìrika | im. ž. 〈G lìrikē, DL lìrici〉 knjiž. uz dramu i epiku, glavni književni rod koji obuhvaća djela koja u zgusnutoj, kratkoj formi izražava pjesnikova opažanja, misli i osjećaje; sin. lirsko pjesništvo v. pod pjesništvo |
lȋrskī | prid. 〈G lȋrskōg(a); ž. lȋrskā, s. lȋrskō〉 koji se odnosi na liriku [lirska pjesma] |
lȉsa | im. ž. 〈G lȉsē; mn. N lȉse, G lȋsā〉 bijela pločica na ptičjoj glavi |
lísac | im. m. 〈G lísca; mn. N lísci, G lȋsācā〉 1. mužjak lisice 2. pren. lukava, prepredena osoba [stari ~]; sin. prepredenjak |
lìsica | im. ž. 〈G lìsicē; mn. N lìsice, G lȉsīcā〉 zool. grabežljiva zvijer iz porodice pasa crvenkastosmeđe boje sa svijetlim trbuhom, duga i kitnjasta repa [crvena ~] ♦ lukav kao ~ veoma lukav |
lìsičine | im. pl. t. ž. 〈G lìsičīnā〉 par kovinskih obruča kojima se vezuju ruke uhićenika |
lìsičjī | prid. 〈G lìsičjēg(a); ž. lìsičjā, s. lìsičjē〉 koji se odnosi na lisice |
lȉska | im. ž. 〈G lȉskē, DL lȉski; mn. N lȉske, G lȉsākā/lȋskā/lȉskī〉 zool. ptica močvarica crna perja s lisom na čelu, dobro pliva, a slabije leti [crna ~] |
lìsnat | prid. 〈G lìsnata; odr. lìsnatī, G lìsnatōg(a); ž. lìsnata, s. lìsnato; komp. lisnàtijī〉 1. koji ima mnogo lišća [lisnato drvo] 2. koji je u obliku listova, koji se lista [lisnato tijesto] |
lȉsnī | prid. 〈G lȉsnōg(a); ž. lȉsnā, s. lȉsnō〉 koji se odnosi na list [lisna uš] |
lȉsnica | im. ž. 〈G lȉsnicē; mn. N lȉsnice, G lȉsnīcā〉 novčanik s više pretinaca |
lȋst | im. m. 〈G lȋsta, A lȋst/lȋsta, L lístu/lȋstu; mn. N lȉstovi, G lȉstōvā〉 1. bot. 〈A lȋst, L lístu〉 vegetativni zeleni plosnati organ biljaka stablašica koji stvara organske tvari s pomoću fotosinteze i isparavanja vodene pare [hrastov ~] 2. 〈A lȋst, L lístu〉 tanak komad čega [~ papira; ~ tijesta] 3. 〈A lȋst, L lístu〉 isprava kojom se što potvrđuje ili dokazuje [jamstveni ~; vlasnički ~] ◇ krsni ~ pismena potvrda o čijemu krštenju; rodni ~ pismena potvrda o čijemu rođenju; smrtni ~ pismena potvrda o čijoj smrti; sin. smrtovnica 4. 〈A lȋst, L lístu〉 redovito tiskano glasilo [dnevni ~; ilustrirani ~; tjedni ~]; sin. novine 5. zool. 〈A lȋsta, L lȋstu〉 plosnatica kojoj je polovica tijela na kojoj su smještene oči smeđe ili zelenkaste boje, a druga je polovica tijela bijele boje 6. zast. v. pismo ♦ drhtati (tresti se) kao ~ drhtati od hladnoće (straha); okrenuti drugi (novi) ~ (stranicu) započeti što novo (drugo), prekinuti sa starim navikama (ponašanjem) |
lȋst | im. m. 〈G lȋsta, A lȋst, L lístu; mn. N lȉstovi, G lȉstōvā〉 anat. stražnji dio potkoljenice ispunjen mišićnim tkivom |
lȉsta | im. ž. 〈G lȉstē; mn. N lȉste, G lȋstā〉 v. popis ◇ crna ~ popis nepoželjnih ili nepoćudnih osoba; izborna ~ pol. popis kandidata koje birači biraju na izborima |
lístak | im. m. 〈G lístka; mn. N lístci, G lȋstākā〉 um. mali list; sin. listić |
lìstānje | im. s. 〈G lìstānja〉 1. okretanje listova 2. dobivanje lišća 3. razdvajanje u listove |
lìstati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lìstām, 3. l. mn. lìstajū, imp. lìstāj, aor. lìstah, imperf. lìstāh, prid. r. lìstao, prid. t. lȉstān〉 1. 〈prijel.〉 okretati listove [~ knjigu; ~ bilježnicu] 2. 〈neprijel.〉 dobivati lišće [Šuma lista.; Drvo lista.] • lìstati se 〈povr.〉 razdvajati se u listove [Tijesto se lista.] |
lìstić | im. m. 〈G lìstića; mn. N lìstići, G lȉstīćā〉 um. mali list; sin. listak ◇ glasački ~ tiskanica za glasovanje |
lìstićav | prid. 〈G lìstićava; odr. lìstićavī, G lìstićavōg(a); ž. lìstićava, s. lìstićavo〉 koji ima listiće |
lìstina | im. ž. 〈G lìstinē; mn. N lìstine, G lȉstīnā〉 hist. stari spis pisan rukom s povijesnom vrijednošću [glagoljska ~] |
listònoša | im. m. 〈G listònošē, V lȉstonošo; mn. N listònoše, G listònōšā〉 zast. v. poštar |
lȉstopād | im. m. 〈G lȉstopāda〉 deseti mjesec u kalendarskoj godini, mjesec između rujna i studenoga |
lȉstopādnī | prid. 〈G lȉstopādnōg(a); ž. lȉstopādnā, s. lȉstopādnō〉 kojemu opada lišće, koji u određeno doba godine gubi lišće [listopadna šuma; listopadno drvo]; ant. vazdazelen |
lȉstopādskī | prid. 〈G lȉstopādskōg(a); ž. lȉstopādskā, s. lȉstopādskō〉 koji se odnosi na listopad [listopadska hladnoća] |
lȉšāj | im. m. 〈G lȉšaja; mn. N lȉšaji/lȉšajevi, G lȉšājā/lȉšajēvā〉 1. bot. simbiotska zajednica gljiva i alga koja djeluje kao jedinstven organizam [islandski ~] 2. med. dugotrajna kožna bolest s mrljama, plikovima ili osipom te svrbežom |
lišávānje | im. s. 〈G lišávānja〉 oduzimanje, uskraćivanje komu kakva prava, nečega što mu pripada, ostavljanje koga bez čega |
lišávati (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lìšāvām, 3. l. mn. lišávajū, imp. lìšāvāj, aor. lišávah, imperf. lìšāvāh, prid. r. lišávao, prid. t. lìšāvān〉 oduzimati, uskraćivati komu kakvo pravo, nešto što mu pripada, ostavljati koga bez čega; vidski parnjak: lišiti ( se) |
líšce | im. s. 〈G líšca; mn. N líšca, G líšcā〉 um. malo lice |
lȋšće | zb. im. s. 〈G lȋšća〉 skup listova |
lȋšenōst | im. ž. 〈G lȋšenosti, I lȋšenošću/lȋšenosti〉 osobina onoga koji je lišen čega ili svojstvo onoga što je lišeno čega |
líšiti (se) | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lȋšīm, 3. l. mn. lȋšē, imp. líši, aor. líših, prid. r. líšio, prid. t. lȋšen〉 oduzeti, uskratiti komu kakvo pravo, nešto što mu pripada, ostaviti koga bez čega [~ ljudskih prava; ~ slobode]; vidski parnjak: lišavati ( se) |
litànija | im. ž. 〈G litànījē; mn. N litànije, G litànījā〉 rel. duga naizmjenična, katkad pjevana molitva koja se sastoji od molba i odgovora |