prid. 〈G lìcitārova; ž. lìcitārova, s. lìcitārovo〉 usp. licitarev

prid. 〈G lìcitārskōg(a); ž. lìcitārskā, s. lìcitārskō〉 koji se odnosi na licitare i licitar [~ zanat; licitarsko srce]

im. s. 〈G líčēnja〉 premazivanje zidova bojom

im. m. 〈G lìčioca, V lìčioče; mn. N lìčioci, G lìčilācā〉 obrtnik koji se bavi ličenjem; sin. soboslikar

im. ž. 〈G lìčīnkē, DL lìčīnki; mn. N lìčīnke, G lìčinākā/lìčīnkā/lìčīnkī〉 zool. razvojni stadij kukaca, nezrela, ali neovisna životinja koja izgleda potpuno drukčije od odraslih jedinka, ima noge i ticala; sin. (larva)

prid. 〈G lìčiočeva; ž. lìčiočeva, s. lìčiočevo〉 koji pripada ličiocu; sin. soboslikarev, soboslikarov

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. líčīm, 3. l. mn. líčē, imp. líči, aor. líčih, imperf. líčāh, prid. r. líčio, prid. t. lȋčen〉 premazivati bojom zidove [~ stan; ~ strop]

prid. 〈G lȉčnōg(a); ž. lȉčnā, s. lȉčnō〉 1. koji se odnosi na lice [lične kosti] 2. v. osobni

im. ž. 〈G lȉčnosti, I lȉčnošću/lȉčnosti; mn. N lȉčnosti, G lȉčnostī〉 1. v. osobnost 2. iznimna osoba [važna ~]

im. m. 〈G lída; mn. N lída, G lȋdā〉 v. prud

im. m. 〈G lȉfta; mn. N lȉftovi, G lȉftōvā〉 razg. v. dizalo

im. ž. 〈G lígē, DL lígi; mn. N líge, G lígā〉 1. udruga osnovana radi postizanja određenih zajedničkih ciljeva [~ za borbu protiv raka] 2. sp. kategorija ili razred natjecanja [prva ~; druga ~] ♦ prva ~ odlično, izvrsno, prvorazredno

im. m. 〈G ligàmenta; mn. N ligàmenti, G ligàmenātā〉 anat. vezivno tkivo koje povezuje kosti i osigurava čvrstoću zglobova; sin. sveza

prid. 〈G lìgāškōg(a); ž. lìgāškā, s. lìgāškō〉 koji se odnosi na ligu [ligaško natjecanje]

im. ž. 〈G ligatúrē; mn. N ligatúre, G ligatúrā〉 glazb. spojnica ili luk kojima se povezuju dvije note iste visine

im. m. 〈G ligníta〉 geol. ugljen s očuvanom drvenom strukturom, s malim postotkom ugljika i niskom kalorijskom vrijednošću

im. ž. 〈G lȉgnjē; mn. N lȉgnje, G lȉgānjā/lȋgnjā/lȉgnjī〉 zool. morski grabežljivi glavonožac vretenasta tijela s osam krakova i dva lovna kraka koji su duži od ostalih, a raspoređeni su oko usnoga otvora [divovska ~; obična ~]

im. ž. 〈G lȉhvē; mn. N lȉhve, G lȉhāvā/lȋhvā/lȉhvī〉 v. lihvarstvo

im. m. 〈G lȉhvāra, V lȉhvāru/lȉhvāre; mn. N lȉhvāri, G lȉhvārā〉 osoba koja se bavi lihvarstvom

prid. 〈G lȉhvāreva; ž. lȉhvāreva, G lȉhvārevo〉 koji pripada lihvaru; sin. lihvarov

im. ž. 〈G lȉhvaricē; mn. N lȉhvarice, G lȉhvarīcā〉 žena koja se bavi lihvarstvom

prid. 〈G lȉhvaričina; ž. lȉhvaričina, s. lȉhvaričino〉 koji pripada lihvarici

prid. 〈G lȉhvārova; ž. lȉhvārova, G lȉhvārovo〉 usp. lihvarev

prid. 〈G lȉhvārskōg(a); ž. lȉhvārskā, G lȉhvārskō〉 koji se odnosi na lihvare i lihvarstvo [lihvarske kamate]

im. s. 〈G lihvárstva〉 uzimanje visokih kamata na posuđeni novac; sin. (lihva)

im. ž. 〈G lijánē; mn. N lijáne, G lijánā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina biljaka penjačica ili povijuša koje se penju po zidovima i stijenama ili se ovijaju oko drugih biljaka 2. pripadnica istoimene skupine

im. s. 〈G lijéčēnja; mn. N lijéčēnja, G lijéčēnjā〉 ukupnost medicinskih postupaka i sredstava koji se primjenjuju radi ublaživanja ili uklanjanja simptoma bolesti; sin. (terapija)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lijȇčīm, 3. l. mn. lijȇčē, imp. lijéči, aor. lijéčih, imperf. lijȇčāh, prid. r. lijéčio, prid. t. lijȇčen〉 1. liječenjem otklanjati bolest [~ bronhitis] 2. liječenjem pomagati komu da ozdravi [~ bolesnika] • lijéčiti se 〈povr.〉 liječenjem nastojati postajati zdravim [~ se čajem; ~ se u toplicama]

im. ž. 〈G lijȇčnicē; mn. N lijȇčnice, G lijȇčnīcā〉 žena koja je završila medicinski fakultet i bavi se liječenjem ljudi; sin. doktorica razg.

prid. 〈G lijȇčničina; ž. lijȇčničina, s. lijȇčničino〉 koji pripada liječnici; sin. doktoričin razg.

prid. 〈G lijȇčničkōg(a); ž. lijȇčničkā, s. lijȇčničkō〉 koji se odnosi na liječnike; sin. doktorski razg.

im. m. 〈G lijȇčnīka, V lijȇčnīče; mn. N lijȇčnīci, G lijȇčnīkā〉 osoba koja je završila medicinski fakultet i bavi se liječenjem ljudi [~ specijalist; obiteljski ~]; sin. doktor razg.

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lijȇžēm, 3. l. mn. lijȇžū, imp. lijéži, aor. lijégah, imperf. lijȇgāh, prid. r. lijégao〉 1. zauzimati vodoravan položaj, ispružati tijelo [~ na pod; ~ u postelju] 2. polaziti na počinak ili spavanje [Kasno je lijegao.]; vidski paranjak: leći

im. ž. 〈G lijéhē, DL lijéhi; mn. N lijéhe, G lijéhā〉 polj. komad obrađene zemlje između dviju brazda za uzgoj povrća ili cvijeća; sin. (gredica)

im. m. 〈G lijéka; mn. N lijékovi, G lijékōvā〉 farm. tvar ili proizvod kojim se bolest liječi ili se uklanjaju njezini simptomi ♦ nema lijeka čemu ne može se popraviti, nema pomoći (rješenja); nema čega ni za ~ uopće nema čega, nema čega nimalo

prid. 〈G lijéna; odr. lijȇnī, G lijȇnōg(a); ž. lijéna, s. lijȇno; komp. ljènijī/ljȅnjī〉 koji ne voli i ne želi raditi [~ učenik]; ant. marljiv, radin, radišan, vrijedan ♦ ne budi ~ smjesta, odmah, istoga časa

im. m. ž. 〈G lijénčinē; mn. N lijénčine, G lijénčīnā〉 1. osoba koja je lijena, koja samo ljenčari [taj ~; ti lijenčine; te lijenčine]; sin. (ljenjivac) 2. 〈ž.〉 žena koja je lijena, koja samo ljenčari [ta ~; te lijenčine]; sin. (ljenjivica)

prid. 〈G lijénčinina; ž. lijénčinina, s. lijénčinino〉 1. koji pripada lijenčini, osobi koja je lijena, koja samo ljenčari; sin. (ljenivčev) 2. koji pripada lijenčini, ženi koja je lijena, koja samo ljenčari; sin. (ljenjivičin)

pril. 〈komp. ljènijē/ljȅnjē〉 tako da odražava čiju lijenost [~ se vući ulicom]

im. ž. 〈G lijénosti, I lijénošću/lijénosti〉 osobina onoga koji je lijen; ant. marljivost, radinost, radišnost, vrijednost

prid. 〈G lijépa; odr. lijȇpī, G lijȇpōg(a); ž. lijépa, s. lijȇpo; komp. ljȅpšī〉 1. koji je ugodan oku, koji je skladna izgleda [~ krajolik; lijepa kuća] 2. koji je ugodan uhu, koji skladno zvuči [lijepa glazba] 3. koji je skladno napravljen, izveden [lijepa slika; lijepo odijelo] 4. koji izaziva ugodu [lijepo ponašanje; lijepo putovanje] 5. koji je vedar, sunčan, u kojemu nema kiše [~ dan; lijepo vrijeme]; ant. ružan

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lijȇpīm, 3. l. mn. lijȇpē, imp. lijépi, aor. lijépih, imperf. lijȇpljāh, prid. r. lijépio, prid. t. lijȇpljen〉 spajati dvije površine ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari [~ marke]; ant. odljepljivati • lijépiti se 〈povr.〉 čvrsto prianjati uza što [~ se za prste]; sin. primati se razg. v. pod primati

im. s. 〈G lijépljēnja〉 1. spajanje dviju površina ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari; ant. odljepljivanje 2. čvrsto prianjanje uza što; sin. primanje razg.

pril. 〈komp. ljȅpšē〉 1. tako da je ugodno oku, tako da skladno izgleda [~ se obući] 2. tako da je ugodno uhu, tako da skladno zvuči [~ svirati] 3. tako da bude skladno napravljeno, izvedeno [~ napisati; ~ naslikati; ~ sašiti] 4. tako da izaziva ugodu [~ se ponašati]; ant. ružno

im. ž. 〈G lijȇricē; mn. N lijȇrice, G lijȇrīcā〉 folk., glazb. hrvatsko gudaće narodno glazbalo s trima žicama

im. m. 〈G lijȇričāra, V lijȇričāru/lijȇričāre; mn. N lijȇričāri, G lijȇričārā〉 glazbenik koji svira lijericu

prid. 〈G lijȇričāreva; ž. lijȇričāreva, s. lijȇričārevo〉 koji pripada lijeričaru; sin. lijeričarov

im. ž. 〈G lijȇričārkē, DL lijȇričārki; mn. N lijȇričārke, G lijȇričārkā/lijȇričārkī〉 glazbenica koja svira lijericu