| lijȇričārov | prid. 〈G lijȇričārova; ž. lijȇričārova, s. lijȇričārovo〉 usp. lijeričarev |
| lijȇs | im. m. 〈G lijȇsa, L lijésu; mn. N ljȅsovi, G ljȅsōvā〉 sanduk, obično od drva, u koji se polaže pokojnikovo tijelo; sin. škrinja |
| lijéska | im. ž. 〈G lijéskē, DL lijéski; mn. N lijéske, G lijȇsākā/lijéskā/lijéskī〉 bot. listopadni drvenasti grm koji se uzgaja radi ploda s jestivom jezgrom; sin. lješnjak razg. |
| lijétati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lijȇćēm, 3. l. mn. lijȇćū, imp. lijéći, aor. lijétah, imperf. lijȇtāh, prid. r. lijétao〉 letjeti amo-tamo, s jednoga mjesta na drugo |
| lijévak | im. m. 〈G lijévka; mn. N lijévci, G lijȇvākā〉 pomagalo sužena dna s pomoću kojega se tekućina ulijeva u posudu s uskim grlom |
| lijévānje | im. s. 〈G lijévānja〉 1. puštanje čega da teče u mlazu 2. oblikovanje rastopljene kovine, voska i sl. 3. pren. jako padanje (o kiši) |
| lijévati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lijȇvām, 3. l. mn. lijévajū, imp. lijȇvāj, aor. lijévah, imperf. lijȇvāh, prid. r. lijévao, prid. t. lijȇvān〉 1. 〈prijel.〉 a. puštati da što teče u mlazu [~ vodu]; sin. liti b. oblikovati rastopljenu kovinu, vosak i sl. [~ brončani kip; ~ željezo] 2. 〈neprijel. 〉 〈3. l.〉 pren. jako padati (o kiši) [Kiša lijeva.]; sin. liti |
| lijȇvī | prid. 〈G lijȇvōg(a); ž. lijȇvā, s. lijȇvō〉 koji je na strani na kojoj je ljudsko srce [lijeva ruka; ~ zavoj]; ant. desni |
| lijȇvo | |
| lȋk | im. m. 〈G lȋka, L líku; mn. N lȉkovi, G lȉkōvā〉 1. crte koje oblikuju tijelo ili oblik u kojemu se što pojavljuje 2. knjiž. osoba u književnome djelu ili nositelj scenske radnje s moralnim, misaonim i osjećajnim osobinama [glavni ~; izmišljeni ~; sporedni ~; stvarni ~] 3. mat. dio ravnine omeđen crtama [geometrijski ~] |
| lìkēr | im. m. 〈G likéra, I likérom; mn. N likéri, G likérā〉 alkoholno piće koje sadržava šećer, organske boje, voćne sokove i dr. |
| lȉkovac | im. m. 〈G lȉkōvca; mn. N lȉkōvci, G lȉkovācā〉 bot. grmolika biljka kožastih kopljastih listova i mirisnih raznobojnih cvjetova [obični ~] |
| lȉkovānje | im. s. 〈G lȉkovānja〉 pokazivanje zadovoljstva zbog uspjeha ili pobjede |
| lȉkovati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lȉkujēm, 3. l. mn. lȉkujū, imp. lȉkūj, aor. lȉkovah, imperf. lȉkovāh, prid. r. lȉkovao〉 pokazivati zadovoljstvo zbog uspjeha ili pobjede |
| lìkōvnī | prid. 〈G lìkōvnōg(a); ž. lìkōvnā, s. lìkōvnō〉 koji se odnosi na ono što se izražava likom, obično na crtanje, slikanje ili izradbu skulptura [likovna umjetnost; ~ odgoj; likovna škola] |
| likvída | im. ž. 〈G likvídē; mn. N likvíde, G likvídā〉 v. tekućnik |
| lìkvōr | im. m. 〈G likvóra, I likvórom〉 med. tekućina koja ispunja moždane komore i prostor između moždanih ovojnica i površine mozga |
| lìla | prid. 〈neskl.〉 razg. v. svijetloljubičast |
| lȉm | im. m. 〈G lìma; mn. N lìmovi, G lȉmōvā〉 tanka kovinska ploča [brončani ~; krovni ~] |
| lȉmār | im. m. 〈G lȉmāra, V lȉmāru/lȉmāre; mn. N lȉmāri, G lȉmārā〉 obrtnik koji obrađuje lim i izrađuje proizvode od lima |
| lȉmārev | prid. 〈G lȉmāreva; ž. lȉmāreva, G lȉmārevo〉 koji pripada limaru; sin. limarov |
| lȉmarica | im. ž. 〈G lȉmaricē; mn. N lȉmarice, G lȉmarīcā〉 obrtnica koja obrađuje lim i izrađuje proizvode od lima |
| lȉmaričin | prid. 〈G lȉmaričina; ž. lȉmaričina, s. lȉmaričino〉 koji pripada limarici |
| limàrija | im. ž. 〈G limàrijē〉 1. limarska radionica 2. razg. limeni odvodni žljebovi i oluci |
| lȉmārov | prid. 〈G lȉmārova; ž. lȉmārova, G lȉmārovo〉 usp. limarev |
| lȉmārskī | prid. 〈G lȉmārskōg(a); ž. lȉmārskā, G lȉmārskō〉 koji se odnosi na limare |
| lìmen | prid. 〈G lìmena; odr. lìmenī, G lìmenōg(a); ž. lìmena, s. lìmeno〉 koji je od lima [limena cijev; limeni krov; limeno glazbalo] |
| lìmenī | prid. 〈G lìmenōg(a); ž. lìmenā, s. lìmenō〉 koji se odnosi na lim [limena glazba] |
| lìmēnka | im. ž. 〈G lìmēnkē, DL lìmēnci; mn. N lìmēnke, G lìmēnkā/lìmēnkī〉 1. posuda od lima 2. v. konzerva |
| lȋmes | im. m. 〈G lȋmesa; mn. N lȋmesi, G lȋmēsā〉 pov. stražarnicama, utvrdama, nasipom ili zidom utvrđena granica Rimskoga Carstva na Rajni i Dunavu koja je služila za obranu od barbara |
| lȋmfa | im. ž. 〈G lȋmfē〉 med. tjelesna tekućina u međuprostorima stanica koja prenosi bjelančevine, masne tvari i obrambene tvari u tjelesna tkiva |
| lȋmfnī | prid. 〈G lȋmfnōg(a); ž. lȋmfnā, s. lȋmfnō〉 koji se odnosi na limfu [limfne žile; ~ čvorići; ~ kanali] |
| limfòcīt | im. m. 〈G limfocíta; mn. N limfocíti, G limfocítā〉 med. leukocit koji proizvodi protutijela ili sudjeluje u odbacivanju stranoga tijela |
| lȉmūn | im. m. 〈G lȉmūna; mn. N lȉmūni, G lȉmūnā〉 bot. 1. vazdazelena suptropska voćka okruglasta žuta ploda 2. okruglast mesnat kiseo žut plod istoimene voćke ♦ iscijeđen kao ~ iscrpljen, veoma umoran; žut kao ~ jako žut, nezdrave boje lica |
| limunáda | im. ž. 〈G limunádē; mn. N limunáde, G limunádā〉 osvježavajuće piće od limunova soka |
| limùnika | im. ž. 〈G limùnikē, DL limùniki; mn. N limùnike, G limùnīkā〉 bot. 1. vazdazelena suptropska voćka velika okruglasta žutoga ili narančastoga ploda 2. velik okruglast mesnati kiseli žuti ili narančasti plod istoimene voćke; sin. grejp |
| lȉmūnov | prid. 〈G lȉmūnova; ž. lȉmūnova, s. lȉmūnovo〉 koji pripada limunu [~ list; ~ plod] |
| lȉmūnskī | prid. 〈G lȉmūnskōg(a); ž. lȉmūnskā, s. lȉmūnskō〉 koji se odnosi na limun [limunska kiselina] |
| limuzína | im. ž. 〈G limuzínē; mn. N limuzíne, G limuzínā〉 velik i skup osobni automobil sa zatvorenim krovom |
| lȉnč | im. m. 〈G lȉnča〉 1. nezakonito javno smaknuće 2. pren. javni napadi i osuda [medijski ~] |
| línđo | im. m. 〈G línđa〉 folk. narodni ples iz južne Dalmacije i Donje Hercegovine koji se pleše uz svirku na lijerici |
| lȉneārnī | prid. 〈G lȉneārnōg(a); ž. lȉneārnā, s. lȉneārnō〉 1. koji se odnosi na crtu i pravac 2. koji se ravnomjerno povećava ili smanjuje |
| lìngvist | im. m. 〈G lìngvista, V lìngvistu; mn. N lìngvisti, G lȉngvīstā〉 stručnjak koji se bavi lingvistikom; sin. jezikoslovac |
| lìngvistica | im. ž. 〈G lìngvisticē; mn. N lìngvistice, G lìngvistīcā〉 stručnjakinja koja se bavi lingvistikom; sin. jezikoslovka |
| lìngvističin | prid. 〈G lìngvističina; ž. lìngvističina, s. lìngvističino〉 koji pripada lingvistici; sin. jezikoslovkin |
| lingvìstičkī | prid. 〈G lingvìstičkōg(a); ž. lingvìstičkā, s. lingvìstičkō〉 koji se odnosi na lingviste i lingvistiku; sin. jezikoslovni |
| lingvìstika | im. ž. 〈G lingvìstikē, DL lingvìstici〉 opća znanost o jeziku, proučavanje jezičnih pojava u najširemu smislu; sin. jezikoslovlje |
| lìngvistov | prid. 〈G lìngvistova; ž. lìngvistova, s. lìngvistovo〉 koji pripada lingvistu; sin. jezikoslovčev |