lijȇričārov

prid. G lijȇričārova; ž. lijȇričārova, s. lijȇričārovo usp. lijeričarev

lijȇs

im. m. G lijȇsa, L lijésu; mn. N ljȅsovi, G ljȅsōvā sanduk, obično od drva, u koji se polaže pokojnikovo tijelo; sin. škrinja

lijéska

im. ž. G lijéskē, DL lijéski; mn. N lijéske, G lijȇsākā/lijéskā/lijéskī bot. listopadni drvenasti grm koji se uzgaja radi ploda s jestivom jezgrom; sin. lješnjak razg.

lijétati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. lijȇćēm, 3. l. mn. lijȇćū, imp. lijéći, aor. lijétah, imperf. lijȇtāh, prid. r. lijétao letjeti amo-tamo, s jednoga mjesta na drugo

lijévak

im. m. G lijévka; mn. N lijévci, G lijȇvākā pomagalo sužena dna s pomoću kojega se tekućina ulijeva u posudu s uskim grlom

lijévānje

im. s. G lijévānja 1. puštanje čega da teče u mlazu 2. oblikovanje rastopljene kovine, voska i sl. 3. pren. jako padanje (o kiši)

lijévati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. lijȇvām, 3. l. mn. lijévajū, imp. lijȇvāj, aor. lijévah, imperf. lijȇvāh, prid. r. lijévao, prid. t. lijȇvān 1. prijel. a. puštati da što teče u mlazu [~ vodu]; sin. liti b. oblikovati rastopljenu kovinu, vosak i sl. [~ brončani kip; ~ željezo] 2. neprijel. 3. l. pren. jako padati (o kiši) [Kiša lijeva.]; sin. liti

lijȇvī

prid. G lijȇvōg(a); ž. lijȇ, s. lijȇ koji je na strani na kojoj je ljudsko srce [lijeva ruka; ~ zavoj]; ant. desni

lijȇvo

pril. 1. s lijeve strane [Lijevo je cesta.]; sin. slijeva; ant. zdesna 2. na lijevu stranu [Skreni ~.]; sin. nalijevo; ant. nadesno; ant. desno ♦ i ~ i desno posvuda, na sve strane

lȋk

im. m. G lȋka, L líku; mn. N lȉkovi, G lȉkōvā 1. crte koje oblikuju tijelo ili oblik u kojemu se što pojavljuje 2. knjiž. osoba u književnome djelu ili nositelj scenske radnje s moralnim, misaonim i osjećajnim osobinama [glavni ~; izmišljeni ~; sporedni ~; stvarni ~] 3. mat. dio ravnine omeđen crtama [geometrijski ~]

lìkēr

im. m. G likéra, I likérom; mn. N likéri, G likérā alkoholno piće koje sadržava šećer, organske boje, voćne sokove i dr.

lȉkovac

im. m. G lȉkōvca; mn. N lȉkōvci, G lȉkovācā bot. grmolika biljka kožastih kopljastih listova i mirisnih raznobojnih cvjetova [obični ~]

lȉkovānje

im. s. G lȉkovānja pokazivanje zadovoljstva zbog uspjeha ili pobjede

lȉkovati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. lȉkujēm, 3. l. mn. lȉkujū, imp. lȉkūj, aor. lȉkovah, imperf. lȉkovāh, prid. r. lȉkovao pokazivati zadovoljstvo zbog uspjeha ili pobjede

lìkōvnī

prid. G lìkōvnōg(a); ž. lìkōvnā, s. lìkōvnō koji se odnosi na ono što se izražava likom, obično na crtanje, slikanje ili izradbu skulptura [likovna umjetnost; ~ odgoj; likovna škola]

likvída

im. ž. G likvídē; mn. N likvíde, G likvídā v. tekućnik

lìkvōr

im. m. G likvóra, I likvórom med. tekućina koja ispunja moždane komore i prostor između moždanih ovojnica i površine mozga

lìla

prid. neskl. razg. v. svijetloljubičast

lȉm

im. m. G lìma; mn. N lìmovi, G lȉmōvā tanka kovinska ploča [brončani ~; krovni ~]

lȉmār

im. m. G lȉmāra, V lȉmāru/lȉmāre; mn. N lȉmāri, G lȉmārā obrtnik koji obrađuje lim i izrađuje proizvode od lima

lȉmārev

prid. G lȉmāreva; ž. lȉmāreva, G lȉmārevo koji pripada limaru; sin. limarov

lȉmarica

im. ž. G lȉmaricē; mn. N lȉmarice, G lȉmarīcā obrtnica koja obrađuje lim i izrađuje proizvode od lima

lȉmaričin

prid. G lȉmaričina; ž. lȉmaričina, s. lȉmaričino koji pripada limarici

limàrija

im. ž. G limàrijē 1. limarska radionica 2. razg. limeni odvodni žljebovi i oluci

lȉmārov

prid. G lȉmārova; ž. lȉmārova, G lȉmārovo usp. limarev

lȉmārskī

prid. G lȉmārskōg(a); ž. lȉmārskā, G lȉmārskō koji se odnosi na limare

lìmen

prid. G lìmena; odr. lìmenī, G lìmenōg(a); ž. lìmena, s. lìmeno koji je od lima [limena cijev; limeni krov; limeno glazbalo]

lìmenī

prid. G lìmenōg(a); ž. lìmenā, s. lìmenō koji se odnosi na lim [limena glazba]

lìmēnka

im. ž. G lìmēnkē, DL lìmēnci; mn. N lìmēnke, G lìmēnkā/lìmēnkī 1. posuda od lima 2. v. konzerva

lȋmes

im. m. G lȋmesa; mn. N lȋmesi, G lȋmēsā pov. stražarnicama, utvrdama, nasipom ili zidom utvrđena granica Rimskoga Carstva na Rajni i Dunavu koja je služila za obranu od barbara

lȋmfa

im. ž. G lȋmfē med. tjelesna tekućina u međuprostorima stanica koja prenosi bjelančevine, masne tvari i obrambene tvari u tjelesna tkiva

lȋmfnī

prid. G lȋmfnōg(a); ž. lȋmfnā, s. lȋmfnō koji se odnosi na limfu [limfne žile; ~ čvorići; ~ kanali]

limfòcīt

im. m. G limfocíta; mn. N limfocíti, G limfocítā med. leukocit koji proizvodi protutijela ili sudjeluje u odbacivanju stranoga tijela

lȉmūn

im. m. G lȉmūna; mn. N lȉmūni, G lȉmūnā bot. 1. vazdazelena suptropska voćka okruglasta žuta ploda 2. okruglast mesnat kiseo žut plod istoimene voćke ♦ iscijeđen kao ~ iscrpljen, veoma umoran; žut kao ~ jako žut, nezdrave boje lica

limunáda

im. ž. G limunádē; mn. N limunáde, G limunádā osvježavajuće piće od limunova soka

limùnika

im. ž. G limùnikē, DL limùniki; mn. N limùnike, G limùnīkā bot. 1. vazdazelena suptropska voćka velika okruglasta žutoga ili narančastoga ploda 2. velik okruglast mesnati kiseli žuti ili narančasti plod istoimene voćke; sin. grejp

lȉmūnov

prid. G lȉmūnova; ž. lȉmūnova, s. lȉmūnovo koji pripada limunu [~ list; ~ plod]

lȉmūnskī

prid. G lȉmūnskōg(a); ž. lȉmūnskā, s. lȉmūnskō koji se odnosi na limun [limunska kiselina]

limuzína

im. ž. G limuzínē; mn. N limuzíne, G limuzínā velik i skup osobni automobil sa zatvorenim krovom

lȉnč

im. m. G lȉnča 1. nezakonito javno smaknuće 2. pren. javni napadi i osuda [medijski ~]

línđo

im. m. G línđa folk. narodni ples iz južne Dalmacije i Donje Hercegovine koji se pleše uz svirku na lijerici

lȉneārnī

prid. G lȉneārnōg(a); ž. lȉneārnā, s. lȉneārnō 1. koji se odnosi na crtu i pravac 2. koji se ravnomjerno povećava ili smanjuje

lìngvist

im. m. G lìngvista, V lìngvistu; mn. N lìngvisti, G lȉngvīstā stručnjak koji se bavi lingvistikom; sin. jezikoslovac

lìngvistica

im. ž. G lìngvisticē; mn. N lìngvistice, G lìngvistīcā stručnjakinja koja se bavi lingvistikom; sin. jezikoslovka

lìngvističin

prid. G lìngvističina; ž. lìngvističina, s. lìngvističino koji pripada lingvistici; sin. jezikoslovkin

lingvìstičkī

prid. G lingvìstičkōg(a); ž. lingvìstičkā, s. lingvìstičkō koji se odnosi na lingviste i lingvistiku; sin. jezikoslovni

lingvìstika

im. ž. G lingvìstikē, DL lingvìstici opća znanost o jeziku, proučavanje jezičnih pojava u najširemu smislu; sin. jezikoslovlje

lìngvistov

prid. G lìngvistova; ž. lìngvistova, s. lìngvistovo koji pripada lingvistu; sin. jezikoslovčev

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga